Praksa Suda EU-a nije pratila normativnu izdvojenost koncepta nacionalne sigurnosti u odnosu na pravo Europske unije. Sud EU-a tim se pitanjem bavio prvo posredno, a zatim izravno, balansirajući ...interese nacionalnih sigurnosti država članica s jedne strane te prava koja jamči pravni sustav Europske unije s druge. Važan je zaključak prakse Suda EU-a u takvim slučajevima bio da činjenica da se neka odluka tiče nacionalne sigurnosti države članice ne dovodi sama po sebi do neprimjene prava Europske unije. Najnovijom praksom Sud EU-a prekoračio je dodijeljene mu ovlasti te lišio učinka treću rečenicu čl. 4/2. UEU-a prema kojoj nacionalna sigurnost posebice ostaje isključiva odgovornost svake države članice. Umjesto da se vodio praksom ESLJP-a i postavio određene uvjete nacionalnim zakonodavstvima koja uređuju prikupljanje podataka i postupanja sigurnosnih služba, Sud EU-a praktički je onemogućio učinkovito izvršavanje obveza država članica u vezi s očuvanjem nacionalne sigurnosti.
The protection of national security aspects is inherent to the EU member states. The case law of the CJEU was not in line with the normative detachment of the concept of national security relating to EU law. The CJEU has dealt with that concept both indirectly and directly by performing a balancing test between national security interests of member states and freedom and rights guaranteed by EU law. According to its case law, the mere fact that a question concerns a member state’s national security cannot result in EU law being inapplicable. The CJEU’s latest case law has encroached the powers conferred upon it by the EU treaties and deprived Article 4 Paragraph 2 of the TEU of its effet utile. Instead of defining necessary conditions for national security services in data retention context, which would have harmonized their actions with EU law, looking up to the ECHR as a role model, the CJEU has virtually prevented member states from exercising their obligations regarding national security protection.
PDF