Istraživanje opisuje promjene bjelančevinskih frakcija u serumu, te hematoloških i biokemijskih pokazatelja tijekom prve godine života Pêga magaraca u Brazilu. U uzorcima krvi 8 magaraca, 3 ženke i 5 ...mužjaka, prikupljenima na dan puljenja, 3., 7. i 15. dan te mjesečno do dobi od 12 mjeseci, provedene su analize kompletne krvne slike, biokemijskih pokazatelja i frakcija bjelančevina u serumu dobivenih elektroforezom. Nije bilo dobno uvjetovanih razlika za CK, albumin, magnezij, kalij, kloride, trigliceride, bazofile, nesegmentirane i segmentirane neutrofile. Koncentracija natrija ostala je gotovo nepromijenjena. Krivulja bijelih krvnih stanica rasla je do 5 mjeseci, limfocita do 7 mjeseci, monocita do 6 mjeseci. Fosfor je rastao tijekom prvog mjeseca, IgA do 3 mjeseca, a nakon toga su svi spomenuti parametri počeli padati. Ureja i koncentracija ioniziranog kalcija smanjivali su se do 15. dana, nakon čega su pokazali tendenciju rasta. Eozinofili, ukupne bjelančevine, GGT, AST, kreatinin, IgG, transferin, albumin (određen elektroforezom), haptoglobin, bjelančevine s molekulskom masom 23 i 138 kDa pokazali su tijekom tog razdoblja trend rasta. Broj eritrocita, koncentracija hemoglobin, PCV, trombociti, glukoza, ukupni kalcij, kolesterol, ALT, AP, ceruloplazmin, α1-kiseli glikoprotein, bjelančevina s molekulskom masom od 33 kDa, indirektni, direktni i ukupni bilirubin, pokazali su tendenciju opadanja tijekom prve godine života. Ovo je prvo izvješće o promjenama bjelančevinskih frakcija u serumu, te hematoloških i biokemijskih pokazatelja kod Pêga magarca tijekom prve godine života. Pokazano je da se većina pokazatelja u tom razdoblju mijenja. Dobiveni podaci korisni su za kliničku rutinu i predstavljaju osnovu za buduća znanstvena istraživanja fiziologije i metabolizma magaraca.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Prethodna istraživanja pokazala su da BPC 157 sprječava nastanak okluzivnog tromba i ubrzava razgradnju već stvorenog ugruška nakon ...formiranja anastomoze aorte, a da, s druge strane, smanjuje vrijeme krvarenja kod štakora tretiranih varfarinom, heparinom i aspirinom. Temeljem toga, nametnula se potreba određivanja njegova utjecaja na agregaciju trombocita i viskoelastična svojstva krvnog ugruška. Za ispitivanje eventualne uključenosti NO sustava u djelovanje BPC 157 korišten je selektivni inhibitor topljive gvanilil ciklaze, ODQ. Životinje (n=60) su najprije podijeljene u skupine ovisno o tome koji antiagregacijski lijek primaju (1.aspirin, 2.klopidogrel, 3.cilostazol), a te skupine su tada nasumično podijeljene u četiri podskupine koje su primale a) fiziološku otopinu, b) BPC 157, c) ODQ, d) BPC 157 + ODQ. Mjerenja su izvršena impendancijskom agregometrijom s 4 različita agonista (ADP, AA, AA/PGE1, kolagen), te rotacijskom tromboelastometrijom s 3 različita agonista (preko vanjskog i unutarnjeg puta zgrušavanja, te bez doprinosa trombocita). Iz rezultata dobivenih usporedbom podskupina a i b, te b i d unutar svake skupine možemo zaključiti da BPC 157 oporavlja inhibiranu agregaciju trombocita, ali da nema utjecaja na viskoelastična svojstva krvnog ugruška u ispitivanih štakora.- As a natural extension of previous research that confirmed the role of BPC 157 in the prevention of obstructive thrombus formation and rapid destruction of an already formed one after aortic anastomosis, but also shortening of the bleeding time in rats treated with anticoagulants and aspirin, there was a necessity to determine how BPC 157 influences platelet aggregation and viscoelastic properties of the blood clot. To assess its relation to NO system, sCG selective inhibitor (ODQ) was used. Rats (n=60) were divided into groups depending on the antiaggregatory drug they were treated with (1.aspirin, 2.clopidogrel, 3.cilostazol). Groups were further divided into four subgroups treated with a) normal saline, b) BPC 157, c) ODQ, d) BPC 157 + ODQ. Impendance aggregomery measurements with four agonists (ADP, AA, AA/PGE1 and collagen), and also rotational thromboelastometric measurements with 3 agonists (for initiating external and internal coagulation pathway and without platelet contribution) were performed. Based on the results obtained by comparing subgroups a versus b, and b versus d in each group, we can conclude that BPC 157 rescues inhibited platelet aggregation, but it has no effect on viscoelastic properties of the blood clot.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Nedavno je utvrđeno da je 11,8% hrvatskih pasa invadirano vrstom Hepatozooon canis. Analize hematoloških i biokemijskih pokazatelja 14 naizgled zdravih, ali na Hepatozoon-pozitivnih pasa napravljene ...su prvi put u Hrvatskoj. Hematološke analize pokazale su izrazitu eozinofiliju u devet slučajeva (64,3%), leukocitozu u pet (35,7%), neutrofiliju u tri (21,4%), smanjene vrijednosti HCT i HGB u dva (14,3%), monocitozu u tri (21,4%), limfocitozu u šest (42,9%), trombocitopeniju u dva (14,3%) i trombocitozu u tri slučaja (21,4%), kod kojih su bili uočeni agregati trombocita. Biokemijske analize seruma pokazale su visoko povišenu razinu ALP u sedam (50%) te ALT i CK u dva psa (14,3% svaka), a AST i GGT vrijednosti bile su lagano povišene u dva uzorka (21,4%). Također, u određenim uzorcima utvrđene su β1-hiperglobulinemija, β1-hipoglobulinemija i γ hipoglobulinemija (redom 28,6%, 21,4% i 92,9%). Mnoge od opaženih promjena biokemijskih i hematoloških pokazatelja u skladu su s prethodnim istraživanjima, no neke od njih pokazuju suprotan trend. Zaključili smo da su klinički znakovi i laboratorijski nalazi u početnoj fazi infekcije vrstama Hepatozoon, kao i kod infekcija slabog intenziteta, prilično nespecifični i slični onima opaženima kod drugih bolesti koje često pogađaju populaciju pasa.
Sportaši unapređuju svoju sportsku izvedbu kada postoji optimalna ravnoteže između trenažnog stresa i oporavka. Ukoliko postoji nesrazmjer između navedenoga, može nastupiti sindrom pretreniranosti. ...Trenutačno se koristi nekoliko biomarkera za procjenu sindroma pretreniranosti, ali nijedan ne zadovoljava sve specificirane kriterije za definitivnu dijagnozu. Cilj ovog rada bio je istražiti učinke osmotjednog trkačkog programa treninga izdržljivosti na biokemijske, hormonske i psihološke parametre trkačica. Za realizaciju trenažnog programa, koji se sastojao od dva trotjedna progresivna prepokrivajuća perioda nakon kojih je slijedio period tapera, a bio je zaključen natjecateljskim trčanjem na 10 km ili 21 km, bilo je angažirano sedamnaest trkačica. Uzorci krvi su uzimani u šest vremenskih točaka tijekom osmotjednog trenažnog programa: inicijalno mjerenje (Osnovno), nakon prvog i drugog trotjednog perioda opterećenja (Opterećenje 1 i Opterećenje 2), nakon svakog perioda tapera (Taper 1 i Taper 2) te nakon programa treninga (Odmor). Tijekom svakog mjerenja ispitanice su bile zamoljene da popune Upitnik Oporavak-Stres za sportaše (RESTQ). Na kraju programa zabilježene su značajne promjene u kondicijskoj pripremljenosti (VO2max +4,3%; p=0,03). U vremenskoj točki Odmor vrijednosti kortizola su značajno smanjene u odnosu na inicijalno mjerenje (p=0,002) i Taper 2 (p=0,008). Suma varijabli subskale oporavka u RESTQ bila je značajno manja u odnosu na Taper 2 te je samoučinkovitost porasla u Taperu 2. Također smo utvrdili značajno višu samoregulaciju tijekom perioda oporavka u odnosu na inicijalno mjerenje. Glavni rezultati ovog istraživanja ukazuju na činjenicu da je realizirani program treninga bio dobro uravnotežen u smislu udjela perioda stresa i odmora, što je rezultiralo pozitivnim trenažnim učincima. Čini se da su psihološki parametri osjetljiviji markeri od biokemijskih i hormonskih za otkrivanje promjena u stresu i oporavku. Upitnik RESTQ može se koristiti kao praktično sredstvo za prepoznavanje sindroma pretreniranosti u njegovim ranim fazama.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, FSPLJ, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Triazolni antifungalni lijek flukonazol danas je najrašireniji antimikotik u svijetu, mahom zato što dobro prodire u tjelesne tekućine i tkiva. Primijećeno je međutim da ulazi u interakciju s drugim ...lijekovima, a zbog česte uporabe sve je veći i rizik od stvaranja rezistencije na njega. Stoga se traži njegova dostojna zamjena. Godine 2006. sintetiziran je novi derivat tialobenzena - 2,4-ditiofenoksi-1-jodo-4-bromobenzen (C18H12S2IBr). Iako je ugljikova osnovica tog derivata slična onoj flukonazolu, u prvim in vitro istraživanjima pokazao se puno djelotvorniji. Uslijedilo je in vitro istraživanje njegove citotoksičnosti, u kojem se novi spoj pokazao obećavajućom zamjenom za flukonazol. Cilj je ovog istraživanja bio otići korak dalje i istražiti toksičnost C18H12S2IBr in vivo. Odlučili smo se za četverotjedno istraživanje na štakorima Wistar, kojima se je novi antimikotik davao na usta u dozama dva i pol i pet puta nižima od uobičajene doze flukonazola. U životinja nisu primijećene promjene u konzumiranju hrane i vode, ali je relativna težina organa u ženki bila drugačija u odnosu na kontrolnu skupinu, što upućuje na razlike između spolova u metabolizmu lijeka. Za razliku od C18H12S2IBr, flukonazol je prouzročio značajno povišenje razine leukocita i smanjenje neutrofila. Ostale hematološke promjene u odnosu na kontrolnu skupinu bile su slične u skupina koje su primale bilo flukonazol bilo novi lijek. Razlike u imunolokalizaciji citokroma c u jetrima i bubrezima pokazatelj su snažnijeg apoptotičkog učinka novoga lijeka, ali se zbog drugih ključnih pokazatelja (biokemijskih i histopatoloških) ne može ništa zaključiti jer oni ne odgovaraju nalazima citokroma c. S obzirom na to da C18H12S2IBr snažnije djeluje od flukonazola pri nižim koncentracijama, uz podjednake toksične učinke u štakora, ovaj je novi spoj nesumnjivo obećavajuća alternativa liječenju gljivičnih infekcija. Potrebna su daljnja, podrobnija istraživanja u životinja, koja će obuhvatiti interakcije spojeva i molekularne putove toksičnosti. Bude li se lijek i u tim istraživanjima pokazao boljom alternativom, trebalo bi provesti klinička ispitivanja u ljudi.
Istraženi su klinički značajni hematološki i biokemijski pokazatelji u jelena (Cervus elaphus) držanih na farmama. Pretraženi su uzorci od 34 mlada jelena, a rezultati pretrage bili su uspoređeni s ...rezultatima pretrage uzoraka 11 odraslih jelena. Koncentracija hemoglobina (Hb), broj eritrocita (RBC), hematokrit (PCV), ukupni broj leukocita (WBC) i postotak segmentiranih neutrofila bili su značajno niži u mladih jelena. Distribucija eritrocita po volumenu (RDW), broj trombocita (PLT), trombokrit (PCT) i postotak eozinofila i limfocita bio je značajno viši u mladih jelena. Većina biokemijskih pokazatelja bila je značajno niža u mladih jelena: koncentracija ureje (BUN), kreatinina (CRE), ukupnih proteina (tPROT), ukupnog bilirubina (tBIL) i glukoze (GLU), kao i aktivnost aspartat-aminotransferaze (AST) i kreatin-fosfokinaze (CPK), dok su albumin (ALB), aktivnost alkalne fosfataze (ALP) i gama-glutamil transferaze (GGT) pokazivali značajni porast. Rezultati ukazuju na potrebu uvođenja specifičnih referentnih vrijednosti za jelene različite životne dobi. Dobivene vrijednosti mogu predstavljati ishodišnu točku za uspostavu referentnoga raspona u klinički zdravih mladih jelena uzgojenih na farmama u Hrvatskoj.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Stopa depresivnih poremećaja u pandemijskom je porastu. Većinu samoubojstava i pokušaja samoubojstva počine depresivne osobe. Zbog ...navedenog, neophodni su pouzdani biomarkeri individualizirane procjene rizika suicidalnog ponašanja. Mjerenje koncentracije elemenata u pojedinim biološkim uzorcima omogućuje uvid u promjenu stanja dinamike metabolizma normalnih i patoloških procesa. Metabolički status bioelemenata (BE) te razina hormona i aminokiselina koje sudjeluju u regulaciji metabolizma mogu biti potencijalni biomarkeri suicidalnog ponašanja. Glavni cilj istraživanja bio je ispitati povezanost i međuodnos elektrolita i elemenata u tragovima, aminokiselina i vazopresina u plazmi ispitanika oboljelih od depresije koji su pokušali samoubojstvo (n=38) u odnosu na kontrolnu skupinu (n=47). Istraživanjem nije potvrđena povezanost koncentracije natrija sa suicidalnošću, a rizik za suicid raste sa sniženom ili prosječnom koncentracijom joda (I), litija (Li), povišenom ili prosječnom koncentracijom barija (Ba) kao i s dobi iznad 43,5 godina. Utvrđena je statistički značajno niža koncentracija asparagina kod suicidalne skupine. Potvrđena je obrnuto proporcionalna povezanost vazopresina i suicidalnosti (p<0,001). Dobiveni rezultati mogli bi biti temelj za pronalazak neurospecifičnih biomarkera za depresiju u sklopu personalizirane medicine.- Most of the suicides and suicide attempts are result of depressive disorders. Due to a pandemic increase of such disorders, most suicides and suicide attempts are committed by depressive persons, reliable biomarkers of the suicide risk are needed. Measurement of elements concentration in specific biological samples gives us an insight into metabolic dynamic change in normal and pathological processes. Metabolic status of bioelements as well as hormones and amino acids levels could be the biomarkers of suicidal behavior.The aim of research was to analyze concentracions of electrolytes and trace elements, plasma amino acids and vasopressin in depressed hospitalized suicide attempters (n=38) and to correlate the results with those in control subjects (n=47). The main hypothesis of this research was that there is a significant difference in above mentioned parameters between suicide attempters with major depression disorder and healthy control subjects. Significantly higher concentration of sodium (Na) has not been observed in suicide attempter group. Suicide risk increases with decreased or average concentration of iodine (I) and lithium (Li), increased or average concentration of barium (Ba) as well as the age > 43.5 years. We determined significantly decreased concentration of asparagine in suicide attempters. Negative correlation between arginine vasopressin and suicidal behaviour was found (p<0,001). This study could be the basis for potential development of neuro-specific biomarkers in personalized medicine.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- RSV (engl. respiratory syncytial virus) je najčešći uzročnik respiratornih infekcija djece do druge godine. Razvoj težih oblika ...bolesti i česte reinfekcije mogu se povezati s istovremenim razvojem antivirusne Th1 i nepoželjne Th2 imunoreakcije. Th1 imunoreakcija je povezana s povišenom proizvodnjom IFN-γ te kemokina CXCL10 i CXCL9, dok je Th2 povezana s proizvodnjom IL-4 odnosno CCL17 i CCL22. U djece s akutnom RSV-infekcijom smo lokalno i sistemski odredili kemokinski profil obzirom na tip-1 i tip-2 imunoreakcije te ekspresiju specifičnih kemokinskih receptora (CXCR3 i CCR4) na T-limfocitima. Radi boljeg uvida u usmjeravanje diferencijacije T-limfocita u tip-2, određena je ekspresija CRTh2-receptora. Rezultati su pokazali da RSV specifično podiže razinu CXCL10 i CCL17 tijekom akutne infekcije. Neodgovarajući razvoj memorijske imunosti popraćen je povećanim postotkom TEM-limfocita tipa-1 i tipa-2, te izostankom razvoja dugoživućih memorijskih T-limfocita tipa-1. Nemogućnost razvoja odgovarajuće memorijske imunosti u kombinaciji s istovremenim razvojem oba tipa imunosnog odgovora, mogao bi igrati veliku ulogu u patogenezi RSV-a.- RSV (respiratory syncytial virus) is the most common cause of respiratory infections in infants. Development of severe lower respiratory tract infections and frequent reinfections could relate with the simultaneous development of protective Th1 and pathogenic Th2 immune responses. Th1 is represented by predominant IFN-γ and associated with increased CXCL10 and CXCL9 production. Contrary, Th2 is represented by increased IL-4 and CCL17/CCL22 production. We have determined the chemokine profile of children with severe RSV infection, in addition to specific chemokine receptors CXCR3 and CCR4 expression on memory T cells. To confirm type-2 T-cell polarization, we also analyzed CRTh2 receptor expression. Results showed RSV specifically increases CXCL10 and CCL17 levels in acute infection, followed by inadequate immune memory development in terms of higher percentages of type-1 and type-2 TEM cells, and lower percentages of long-living type-1 memory T cells. Failure in the development of appropriate immune memory, together with the presence of both type-1 and type-2 immune response, could play an important role in RSV pathogenesis and reinfections.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Antitimocitni globulini su poliklona protutijela koja dovode do smanjenja broja T stanica. Često se koriste za imunosupresiju ...primatelja tijekom transplantacije bubrega. Timoglobulin su IgG protutijela dobivena imunizacijom zečeva timocitima ljudskog fetusa. Timoglobulin dovodi do smanjenja broja T-limfocita putem razgradnje stanica mehanizmom ovisnim o komplementu te apoptozom. Da bismo dokazali direktan učinak timoglobulina na stanice, koristili smo ljudske embrionalne stanice porijeklom iz bubrega (HEK-293) u staničnoj kulturi. Mjerili smo membranski potencijal stanice metodom prikovanih potencijala. Depolarizacijski učinak timoglobulina na membranski potencijal HEK-293 stanica je ovisan o koncentraciji timoglobulina te o početnom membranskom potencijalu stanica. Učinak timoglobulina u hipoksično-reoksigenacijskih uvjetima utvrđen je određivanjem stanične smrtnosti te stanične migracije testom grebanja. Timoglobulin je smanjio staničnu smrtnost u hipoksijskim uvjetima nakon kojih je slijedila reoksigenacija. Ovo je prvo istraživanje koje pokazuje direktan učinak timoglobulina na HEK-293 stanice. Rezultati ovog istraživanja potiču nova istraživanja o djelovanju timoglobulina na stanice transplantiranih bubrega.- Antithymocyte globulines are polyclonal T cell-depleting immunoglobulins used in induction of immunosuppression in kidney transplant recipients. Thymoglobuline, is purified rabbit IgG, obtained by immunization of rabbits with fetal human thymi, which depletes T lymphocytes by complement-dependent lysis and apoptosis. To determine possible direct effects of Thymoglobuline on the cells, we used Human Embryonic Kidney cell line (HEK-293) in culture. We measured membrane potential of the cells using slow whole patch clamp technique. Depolarizations of HEK-293 cells caused by Thymoglobuline were concentration- and membrane potential- dependent, showing direct effect of Thymoglobuline on the HEK-293 cells. The effects of Thymoglobuline in hypoxia/reoxigenation were detected by calculating cell death and determining the cell migration using scratch test. Thymoglobuline prevented the cell death induced by hypoxia and reoxigenation conditions. This is first study showing direct effect of thymoglobulin on HEK-293 cells. The results of this study encourage the research on epithelial cells in transplanted kidneys.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: University of Zagreb. Faculty of Pharmacy and Biochemistry. Department of medical biochemistry and haematology. - Data provided by Europeana Collections- U fiziološkom ...odgovoru na stres i kontroli stresnog odgovora uglavnom sudjeluju dvije komponente neuroendokrinog sustava, simpatičko-medularna (SAM) os, koja regulira prvi odgovor na stres i os hipotalamus-adenohipofiza-kora nadbubrežne žlijezde (HPAC), čija se aktivacija uočava 15 do 20 minuta nakon stresnog podražaja. Cilj ovog istraživanja bilo je ispitati bazalnu, fiziološku aktivnost SAM i HPAC osi te njihovu povezanost s nizom kovarijabli (spol, tip škole, turnus pohađanja nastave, ritam spavanja i budnosti te demografska, akademska i društvena obilježja) u zdravih učenika koji pohađaju završne razrede srednjih škola. Specifični ciljevi uključivali su ispitivanje koncentracije kortizola i aktivnosti alfa-amilaze kao salivarnih biljega odgovora na stres te istraživanje njihove povezanosti sa subjektivnim procjenama razine stresa i sa strategijama suočavanja sa stresom, kao i s polimorfizmima jednog nukleotida (SNP) gena za mineralokortikoidni i glukokortikoidni receptor (rs5522, rs6189, rs6190) te za vezni protein 5 za FK506 (rs1360780). U istraživanje su bila uključena 903 maturanta gimnazija i strukovnih škola iz četiri najveća grada u Hrvatskoj (Zagreb, Split, Rijeka i Osijek). Uzorci sline prikupljeni kod kuće, tijekom jednog radnog dana u tri vremenske točke (po buđenju, 30 do 45 minuta nakon buđenja i neposredno prije lijeganja), uzeti su za analizu koncentracija kortizola dok se aktivnost alfa-amilaze mjerila samo u jednom uzorku, neposredno po buđenju. Kako bi se ispitao cirkadijalni ritam lučenja kortizola analizirani su i indeksi lučenja kortizola (CAR, DCD, AUCG). Učenice su imale statistički značajno veće koncentracije kortizola u jutarnjim satima, dok se koncentracije kortizola neposredno prije lijeganja nisu razlikovale među spolovima. Učenice imaju različite obrasce priprema za izazove koji ih očekuju tijekom nadolazećeg dana u odnosu na učenike, imaju značajno viši CAR, izraženiji DCD, veći AUCG u odnosu na učenike koji su imali statistički značajno veću aktivnost alfa-amilaze. Turnus pohađanja nastave, koji svakako posljedično utječe na ritam spavanja i trajanje budnosti, pokazao se kao prediktor lučenja kortizola. Statistički značajne razlike većine varijabli kortizola potvrđene su između učenika koji pohađaju različite turnuse nastave (SCC30-45, CAR, DCD i AUCG). Učenici koji su se budili ranije i imali duže trajanje budnosti imali su veći CAR, niži DCD i veći AUCG. Nisu potvrđene statistički značajne razlike niti jedne ispitivane varijable u učenika koji pohađaju različite tipove škola (gimnazije vs. strukovne škole). Također, statistički značajne razlike između učenika i učenica bile su uočene i u subjektivnoj procjeni stresa, suočavanju te njihovoj povezanosti s koncentracijama i indeksima kortizola. Zabrinutost za budućnost su oba spola procijenila kao najstresniju domenu života, dok su učenice imale statistički značajno veću razinu ukupnog stresa u odnosu na učenike te su više koristile aktivno suočavanje sa stresom. U ovom su istraživanju pronađene statistički značajne razlike povezanosti alela G polimorfizma rs 5522 s višom koncentracijom kortizola po buđenju (P=0,036), nižim CAR-om (P=0,021), dok je povezanost s DCD-om bila granična (P=0,050). Može se pretpostaviti kako učenici s dokazanim alelom G imaju niži CAR te zbog toga pokazuju lošiju pripremljenost za stresne izazove u nadolazećem danu, unatoč nešto izraženijim vrijednostima DCD-a. Ovo istraživanje ukazuje na potrebu definiranja protokola prikupljanja uzoraka sline u nekliničkim uvjetima i metodoloških smjernica za populacijska istraživanja, ponajprije zbog postojanja niza kovarijabli koje utječu na mjerenje koncentracije kortizola i aktivnosti alfa-amilaze. Dobiveni rezultati doprinose saznanjima o spolnim razlikama u funkciji HPAC osi, koje bi se trebale primijeniti i tijekom provedbe preventivnih mjera u adolescenata te ranijeg otkrivanja skupina koje su posebno osjetljive na stresne poticaje.- Physiological response to stress and the control of the stress response is mediated by two major components of the neuroendocrinological systems, sympathetic nervous (SAM) system and hypothalamic-pituitary-adrenal (HPA) axis. In the stress response, the SAM axis is first activated. About fifteen to twenty minutes following the SAM activation, the HPA axis is activated. The aim of the study was to examine basal, physiologically activity of the SAM and HPAC axis activity and to determine associations of various covariates (gender, school type, school shift, sleep-wake rhythm, demographic, academic and life style characteristics) with altered daily salivary cortisol profiles in healthy students attending finishing grades of secondary schools. Specific aims of the study were to analyse concentration of cortisol and activity of alpha- amylase, as salivary markers of stress reaction, to determine association of salivary markers of stress with stress perception and coping, and to determine associations of salivary markers of stress with single nucleotide polymorphisms (SNP) in the genes for the mineralocorticoid and glucocorticoid receptors (rs5522, rs6189, rs6190) and FK506 binding protein 5 (rs1360780). The study included 903 secondary school students enrolled in the finishing classes of gymnasiums and vocational schools from the four largest cities in Croatia (Zagreb, Split, Rijeka and Osijek). The saliva samples were collected at students’ homes, over the course of one weekday. Salivary cortisol was sampled at three time points: at awakening, 30 to 45 after wakening and at bedtime. Salivary alpha-amylase was sampled at awakening. In order to analyse the circadian rhythm of salivary cortisol secretion, three indexes were analysed (CAR, DCD and AUCG).Females had higher morning concentrations of salivary cortisol than males, whereas bedtime cortisol concentrations were not different in females and males. Females had different salivary cortisol profile and different mechanisms for preparing for the anticipated stress of the upcoming day, higher CAR, steeper DCD and larger AUCG than males. On the other side, males had higher activity of salivary alpha-amylase. School shift, and therefore the sleep-wake up rhythm, was an important predictor of the secretion of salivary cortisol. There were statistically significant differences in two school shifts with respect to the majority of salivary cortisol measures (SCC30-45, CAR, DCD and AUCG). Students who woke-up earlier and were longer awake had larger CAR, flatter DCD and larger AUCG. Students from two types of schools (gymnasiums vs. vocational schools) did not differ in any of the measured salivary variables. Furthermore, female and male students differed significantly in stress perception, coping and associations between stress perception, coping and salivary cortisol concentrations and indexes. Future was rated as the most stressful problem domain in both sexes. The perception of total stress was higher in females than males, and females used more active coping than males. Finally, we found statistically significant differences in associations between G allele of rs 5522 polymorphism and higher cortisol concentration at awakening (P=0.036), lower CAR (P=0.021) and higher DCD (P=0.050), but at borderline. It can be hypothesized that the G allele is associated with the lower CAR and therefore, decreased ability of preparing for the anticipated stress (despite borderline association with the steeper DCD). This study points to the need for defining the protocol for salivary sampling in non-clinical conditions and developing methodological guidelines for population-based research, primarily due to the number of co-variables that affect the concentration of salivary cortisol and the activity of salivary alpha-amylase. Obtained results contribute to better understanding of sex differences in the functioning of the HPA axis, which should be considered in the prevention of various psychopathological conditions in adolescence and used for earlier identification of vulnerable groups at high risk of stress-related health problems.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF