The essay starts with Freud’s Fragment of an Analysis of a Case of Hysteria, relating its discordant lines of argumentation with the psychoanalytic concept of (bi)sexuality, as it was developed from ...Studies on Hysteria to Three Essays on the Theory of Sexuality, the latter of which was published in same year as the “Dora case”. We consider the aspects in which Freud’s contradictory analysis of the case becomes central to the feminist debate on hysteria in Hélène Cixous’s and Catherine Clément’s classic The Newly Born Woman. The analysis points to the constitutive relation of the authors’ disagreement on hysteria and different conceptions of literature and politics presented in their study and the subsequent polemical discussions. We further approach the dissent about the political and methodological framework of feminist criticism in the Anglo-American reception of the French authors, wherein gynocritics Elaine Showalter and Sandra M. Gilbert renounce the question of hysteria. Alternatively, deconstructive critical reading by Peggy Kamuf is grounded in Derrida’s approach to literature. Kamuf traces the main misunderstandings in Cixous’s reception, by interpreting her oeuvre as emblematic of so-called semi-theory and semi-politics, trying to deconstruct oppositions between a theoretical, political, and poetical text. Through the lens of semi-theory, the relation between Cixous’s semi-concept of a woman, as a reference without a referent, and the psychoanalytic understanding of bisexuality and hysteria, has far-reaching consequences on the reading of psychoanalytic text as literary and hysterical, as it compulsively repeats the very fragmentary pattern it tries to interpret.
Freud je definirao svoju invenciju kao »rođenje psihoanalize«, a Lacan je definirao svoj odnos prema Freudu kao »povratak Freudu«. Za taj je povratak karakteristična orijentacija u suprotnom smjeru ...od američke ego-psihologije, a u »pozitivnoj« definiciji to je povratak »Freudovom pismu«, odnosno povratak kroz jezik i kroz sve ono što Lévi-Strauss i Lacan nazivaju »simboličko«. Prilog je namijenjen filozofskom čitanju Freuda i, u tom kontekstu, pitanju ne gubi li se u Lacanovom strukturalnom povratku Freudu upravo nešto bitno za samu Freudovu invenciju psihoanalize. Prikazani su glavni Freudovi pojmovi koji su potrebni za takvo ispitivanje »lakanovske orijentacije«, a naročita pažnja usmjerena je na Freudovo otkriće da je subjektivnost uvijek definirana spolom i seksualnošću i da ne postoji čovjek kao takav ili dijete kao takvo. Freudovo polazno pitanje »Što hoće žena?« postavljeno je u kontekst pitanja »Kako nastaje žena?«, a Freudova epistemološka kolebanja oko simetrije i asimetrije spolne razlike stavljena su u kontekst filozofske kategorije aleatoričnosti. Prilog završava zaključkom da bismo u tom pogledu Lacanov povratak Freudu mogli okarakterizirati kao povratak esencijalizmu, pa možda čak i implicitnom antifeminizmu. Suprotno tome, Freud je insistirao na spolnoj razlici kao nečemu što ne možemo objasniti, i na tome da pojam biseksualnosti ne možemo jednostavno napustiti. »Neobjašnjivost« frojdovske enigme na kraju je rastumačena kao ontološka kategorija slučaja bez uzroka, a sama psihoanaliza kao ono što je bilo najviše potisnuto u Althusserovom »potisnutom toku« aleatoričnog materijalizma.
PDF