Aspiracija stranog tijela u djece Srđan Banac; Danijela Višnić; Arijan Verbić
Liječnički vjesnik,
4/2023, Letnik:
145, Številka:
Supp 1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Aspiracija stranog tijela čak se 3 – 4 puta češće javlja u djece, poglavito u one mlađe od tri godine, nego u odraslih. Orašasti plodovi i razne vrste sjemenki najčešća su strana tijela koja ...aspiriraju manja djeca. Starija djeca češće aspiriraju sitne kućanske predmete ili sitne dijelove igračaka. Aspiracija stranog tijela može ugroziti život. U djeteta koje se zbog aspiracije guši i ne može kašljati niti govoriti treba odmah primijeniti Heimlichov manevar koji se ne smije koristiti u djece mlađe od godinu dana. U najvećem broju slučajeva nakon dramatične faze gušenja strano tijelo dospije u jedan od bronha kada nastupa prividno mirna faza. Ista se ne smije protumačiti tako da je s djetetom sve u redu, jer neprepoznato strano tijelo u donjim dišnim putovima može dovesti do teških komplikacija na plućima. Anamnestički podatak o naglom nastupu simptoma aspiracije ključan je element dijagnostičkog postupka. Nalaz fizikalnog pregleda i nalaz rendgenske snimke grudnih organa mogu biti normalni tako da je anamneza dovoljna za indiciranje bronhoskopskog pregleda kojim se definitivno postavlja dijagnoza stranog tijela u dišnom putu. Uklanjanje stranog tijela primarni je i obvezan cilj liječenja. Za bronhoskopsku evakuaciju stranog tijela iz dišnih putova djece definitivno se preporučuje koristiti kruta bronhoskopija. Mjere prevencije aspiracije stranih tijela u djece obuhvaćaju zakonodavstvo, provođenje stalnog nadzora sigurnosti proizvoda i edukaciju roditelja. Roditelje, odgajatelje i školske nastavnike treba poticati da pohađaju tečajeve osnovnog održavanja života i pružanja prve pomoći u slučaju nastupa gušenja.
Karcinom pluća jedan je od vodećih javno-zdravstvenih problema, kako u svijetu, tako i u Republici Hrvatskoj. Većina bolesnika u Hrvatskoj otkriva bolest u lokalno uznapredovalom ili metastatskom ...stadiju bolesti, što u konačnici rezultira petogodišnjim preživljenjem od svega 10%. Nakon učinjene slikovne obrade i postavljene sumnje na tumor pluća, u sklopu daljnje dijagnostičke obrade slijedi uzorkovanje tkiva za citološku i patohistološku dijagnostiku, što može predstavljati velike izazove za kliničara. Cilj ovog istraživanja je ukazati na problematiku prilikom postavljanja dijagnoze kod bolesnika s nesitnostaničnim karcinomom pluća u Općoj bolnici Zadar, odnosno odrediti vremenske intervale za pojedine dijagnostičke postupke prije patohistološke ili citološke potvrde bolesti. Ovaj rad ukazuje na poteškoće u pravovremenom postavljanju dijagnoze karcinoma pluća kod određenog broja bolesnika, što u konačnici rezultira odgodom početka onkološkog liječenja.
Lung cancer remains a significant global public health concern, and the Republic of Croatia is no exception where a majority of patients are diagnosed in advanced stages, leading to a five-year survival rate of only 10%. The diagnostic process for non-small cell lung cancer (NSCLC) involves image processing followed by cytological and histopathological sampling. This study aims to identify the challenges clinicians face during the diagnostic procedure and determine the time intervals required before obtaining histopathological or cytological confirmation of the disease in Zadar General Hospital. By analyzing these time intervals, this paper points to the factors contributing to delayed diagnosis, which leads to a delay in the initiation of crucial oncological treatments for patients.
Termin otežani dišni put odnosi se na teškoće pri intubaciji i ekstubaciji. U ovom radu prikazujemo otežanu ekstubaciju i postupak zbrinjavanja dišnog puta u bolesnice nakon učinjene parotidektomije. ...Iako postoje smjernice za otežani dišni put, ne postoje jasne upute za mehanički uzrokovanu otežanu ekstubaciju kada se endotrahealni tubus ne može izvaditi. Takva stanja rijetko se spominju u literaturi, obično u obliku prikaza bolesnika. Nemogućnost vađenja endotrahealnog tubusa zbog mehaničkih uzroka hitno je stanje, stoga nalaže izradu smjernica i algoritma postupanja. Algoritam koji smo rabili u ovom slučaju protekao je bez komplikacija i bolesnica se dobro oporavila.
Bronhoskopija je jedna od glavnih dijagnostičkih procedura u plućnim bolestima. U novije se vrijeme počinje sve više rabiti i u dijagnostici infektivnih bolesti donjega dišnog sustava. Bronhoskopskom ...dijagnostikom u infektivnim bolestima pluća najviše se koristimo radi utvrđivanja uzročnika upale u imunokompromitiranih bolesnika, bolesnika na mehaničkoj ventilaciji i u onih s izvanbolničkom pneumonijom u kojih primjena empirijske antibiotske terapije nije uspjela. Ograničenje vrijednosti materijala uzetog bronhoskopski jest mogućnost njegove kontaminacije prilikom postupka bronhoskopije. Zbog toga su razvijene sofisticiranije tehnike kojima se to pokušava smanjiti. Najčešće upotrebljavane tehnike jesu ispiranje bronha (tzv. minilavat), uzimanje obriska zaštićenom četkicom, transbronhalna biopsija i transbronhalna odnosno transtrahealna iglena aspiracija. Za bakteriološko uzorkovanje najpogodniji su minilavat zahvaćenog područja plućnog parenhima i zaštićeno četkanje bronha (najmanja mogućnost kontaminacije), a transbronhalna biopsija za dijagnosticiranje određenih mikrobioloških uzročnika poput intracelularnih patogena i gljiva. Moguće komplikacije bronhoskopije jesu hipoksemija, krvarenje (kod transbronhalne biopsije i uzimanja obriska četkicom), pneumotoraks (kod transbronhalne biopsije i rjeđe kod uzimanja obriska četkicom) ili širenje infekcije. Također, prilikom izvođenja postupka mogu nastupiti poremećaj srčanog ritma ili hipotenzija u bolesnika na mehaničkoj ventilaciji (zbog dodatnog povišenja ekspiratornoga pozitivnog tlaka). Unatoč tomu pažljiv odabir bolesnika te odabir prikladnog načina uzimanja uzorka uz tehničku vještinu bronhoskopičara daju velik doprinos pri točnoj dijagnostici, a time i liječenju teških upala pluća.
Značajke uznapredovale Behterevljeve bolesti (ankilozirajući spondilits) su sve veća osifikacija kralježnice od donjih, lumbalnih dijelova prema višim, cervikalnim što uzrokuje prvo nemogućnost ...izvođenja spinalnog bloka u lumbalnoj regiji, a kasnije, zbog ukočenosti vratnog dijela kralježnice, otežanu intubaciju zbog nemogućnosti ekstenzije i/ili fleksije vrata u tijeku direktne laringoskopije i intubacije. S druge strane, ventilacija na masku je obično izvediva. Ovdje prikazujemo 77-godišnjeg bolesnika koji je bio predviđen za elektivnu operaciju ingvinalne hernije, a čiji je ankilozirajući spondilitis u posljednje vrijeme jako uznapredovao. U skladu s nedavno prihvaćenim “Mainz algoritmom” najprije smo pokušali intubirati fleksibilnim fiberbronhoskopom na budnom bolesniku. Bronhoskop je lako prošao sve do bifurkacije traheje, ali je neočekivano postavljanje endotrahealnog tubusa zapelo na preuskoj nosnici zbog prijeloma nosa koji je bolesnik zadobio u dobi od 8 godina. Zato smo izvukli fiberbronhoskop i nakon indukcije opće anestezije uspjeli intubirati u prvom pokušaju rigidnim fiberskopom po Bonfilsu.
Cilj je prikazati dijagnostičke mogućnosti virtualne bronhoskopije (VB) i fiberoptičke bronhoskopije (FB) za određivanje lokalizacije i oblika stenoze u bolesnika sa središnjim karcinomom pluća. ...Sustavna studija provedena je na 220 bolesnika u dobi od 11 do 83 godine (54,36±17,24) s endobronhijalnom bolesti primjenom metoda FB i VB u razdoblju od 2013. do 2017. godine. Središnji karcinom pluća otkriven je na VB u 130 bolesnika i na FB u 120 bolesnika. U 22 bolesnika pronađene su druge nozološke bolesti u oba spola. Desnostrana lokalizacija prevladavala je nad lijevostranom lokalizacijom središnjeg
karcinoma. Značajna razlika u kriteriju lokalizacije pronađena je u žena koje su pregledane pomoću VB (U-test, p=0,01). Preciznost VB bila je 86,5% prema 91,60% za FB, dok je osjetljivost VB bila 85% u usporedbi s 94,5% za FB. Zaključeno je da je VB uspješna neinvazivna metoda za određivanje lokalizacije tumora pluća i oblika stenoza, koji su neophodni u dijagnostici zloćudnih procesa.
Bronchoscopy and Bronchoalveolar Lavage in Children with Lower Airway Infection and Most Common Pathologic Microorganisms Isolated The study represents a review of most common pathologic ...microorganisms with persistent lung infiltrates in the bronchoalveolar lavage (BAL) of paediatric patients. The aim of the paper was to present the results of bronchoscopy and broncho-alveolar lavage in children with persistent lung infiltrates and most common pathologic microorganisms isolated in bronchoalveolar lavage. This is a prospective and retrospective study. Information on the paediatric findings and BAL results of bronchoscopy were obtained from the hospital records. The records of fifty patients were analyzed. All patients had persistent lung infiltrates (lower airway infection). BAL was performed in the middle lobe and lingula by bronchoscope (Olympus 3,5 mm) and sent for microbiological analysis. There was no serious desaturation during bronchoscopy. Bronchoscopy was performed under general anesthesia (sedation, propofol, midazolam, morphium). The most common pathologic microorganisms identified in BAL were: Streptococcus α haemoliticus (16%), Pseudomonas aeruginosa (12%) followed by Candida albicans (10%) and Klebsiella pneumoniae (8%). Our study results have shown that bronchoscopy with BAL is recommended for isolating bacteria as causes of lung infection and is particularly suitable for proving pneumonias caused by microorganisms.
Lymphocyte Subsets in Bronchoalveolar Lavage Fluid of Children with Lung Infiltrates The analysis of the subpopulation of lymphocytes - CD4+, CD8+ lymphocytes in bronchoalveolar lavage (BAL) of ...paediatric patients can provide useful information related the lung parenchyma. The aim of the paper was to analyze the results of bronchoscopy of patients presenting with persistent lung infiltrates and to find out of the diagnostic yield and complication rate of this procedure. The study is a retrospective one. The data related to paediatric findings and BAL results of the bronchoscopies were retrieved from the hospital records. BAL was performed in tracheobronchial airways (middle lobe) by bronchoscope and sent to analysis of CD4+, CD8+ lymphocytes. Bronchoscopy was performed under general anesthesia (sedation, propofol, midazolam, morphium). The records of seven patients were analyzed. All patients presented with persistent lung infiltrate (atelectasis and pneumonia). 71% of the patients with lung infiltrates in our study were below the age of 5. Our study results showed that CD4+, CD8+ lymphocytes in BAL in the studied group showed a small percentage of CD8+ lymphocytes as an immune response in 8-10% of patients, while the cellular response of CD4 +lymphocytes in the sample itself was present up to 14% in the entire group of the diseased children. There was no serious desaturation during bronchoscopy. Bronchoscopy with BAL findings of lymphocyte populations is important in the early identification of inflammation and it helps in therapeutic strategies and monitoring of inflammatory response to the given therapy.
Pulmonary diseases are well documented and diverse in many patients with HIV in clinical stages 3 and 4. It is not unusual that these patients, most of whom do not know that they are already ...HIV-infected, are first examined and hospitalised by respiratory medicine specialists. While HIV-infection is relatively simple to diagnose if accompanied by advanced clinical manifestations and is regularly checked in patients with increased risk, this is not the case in low-risk patients, particularly in countries with low-level HIV epidemic and therefore low index of suspicion. Regular examination involves a series of tests, often including bronchoscopy with transbronchal lung biopsy in order to identify an interstitial lung disease and/or progressive dyspnoea. It is not uncommon that patients provide false or incomplete information about their lifestyle, which can mislead the clinician. At this point, HIV-infection is usually not suspected and healthcare workers may not strictly be following the safety principles which are otherwise applied when HIV-infection is known or suspect, although universal precautions are routine practice. At this point, the risk of exposure is the highest and HIV-transmission to healthcare workers is the most likely to occur. The cases presented here indicate that patients with progressive dyspnoea, which is typical of interstitial lung diseases, should undergo HIV-testing as a part of good clinical practice, even in a country with low-level HIV epidemic.
Različiti oblici plućnih bolesti detaljno su opisani u mnogih pacijenata inficiranih HIV-om te značajno pridonose kliničkoj slici AIDS-a. Stoga takve pacijente, koji obično i ne znaju da su HIV-pozitivni, najčešće obrađuju i hospitaliziraju specijalisti za plućne bolesti. Posumnjati na AIDS i tu pretpostavku potvrditi nije problem kod pacijenata s razvijenim kliničkim manifestacijama AIDS-a, a ni u pacijenata s poznatim rizičnim čimbenicima. Teškoće u postavljanju prave dijagnoze nastaju obično u pacijenata u kojih rizični čimbenici nisu poznati ili ih pacijenti namjerno skrivaju, posebno u zemlji niske incidencije HIV-infekcije u kojoj se na AIDS ne pomišlja dovoljno u diferencijalnoj dijagnozi. Tijekom dijagnostičkog procesa pacijent prolazi niz testova i pretraga, koji često uključuje bronhoskopiju i transbronhalnu biopsiju pluća s ciljem identificiranja patologije plućnog intersticija i/ili progresivne dispneje. S obzirom na to da pacijenti često taje podatke o svojim navikama i životnom stilu, kliničar može biti zavaran glede pravog smjera u postavljanju dijagnoze. Upravo u tom razdoblju, dok se ne pomišlja na mogući AIDS, mjere opreza zbogh prijenosa infekcije, kojih se liječnik inače pridržava kad je takva dijagnoza poznata, nisu uvijek strogo poštivane, premda to mora biti dijelom uobičajene prakse. Stoga je u takvim okolnostima rizik od izloženosti i moguće HIV-transmisije na zdravstvene djelatnike velik. Ovdje prikazani slučajevi upućuju na potrebu da se pacijenti s progresivnom dispnejom, tipičnom za bolesti plućnog intersticija, testiraju na prisutnost HIV-a kao dio dobre kliničke prakse, čak i u zemlji niske razine HIV-infekcije.
Bolesti dišnih prohoda vrlo su česte u pasa i mačaka. Bronhoskopija i bronhoalveolarna lavaža korisne su dijagnostičke metode koje omogućuju vizualizaciju lumena i sluznice velikog dijela dišnog ...prohoda te uzimanje uzorka. Odluka o metodi uzorkovanja ovisi o procjeni stanja pacijenta i provedenoj slikovnoj dijagnostici. Bronhoalveolarna lavaža je siguran i jednostavan postupak indiciran u dijagnostici difuznih bolesti bronha, plućnog intersticija ili alveola; izvodi se aplikacijom 0,9 % fiziološke otopine u odabrani regionalni bronh kroz radni kanal bronhoskopa ili kao „slijepa tehnika“, potom se tekućina što je moguće brže uzorkuje. Uzorci dobiveni bronhoalveolarnom lavažom prikladni su za citološku pretragu, bakteriološku i mikološku pretragu ili druge dijagnostičke
testove kao što su PCR ili specifični antigenski testovi. Bronhoskopija zahtijeva odgovarajuću opremu te specijaliziranu obuku i iskustvo veterinara koji izvodi zahvat. U ovom preglednom članku iznesen je prikaz osnovne tehnike, opreme, najčešćih indikacija, komplikacija i tumačenja rezultata bronhoskopije i bronhoalveolarne lavaže u pasa i mačaka.
PDF
