Ciste koje potječu od folikularnog epitela jesu vrećaste kožne strukture ispunjene keratinom, smještene u potkožju ili u dermisu, s kontaktom s epidermisom i bez kontakta. Te su benigne lezije ...rijedak nalaz u koži pasa, a obilježava ih spor i progresivan koncentrični rast pri kojemu pritiskom oštećuju i zamjenjuju okolno tkivo kože. Postoji više vrsta cista koje se međusobno razlikuju prema vrsti epitela od kojega je građen njihov zid. Sam tip epitela diktira i sastav keratina u cisti stoga se dijele na: infundibularne, istmusne, matrikalne te hibridne ciste koje su građene od sve tri vrste epitela. Klinička važnost folikularnih cisti temelji se na činjenici da narušavaju ljepotu životinje i uzrokuju zabrinutost u vlasnika, jer ih je bez primjene citološke i/ili histološke dijagnostike nemoguće razlikovati od drugih vrsta benignih i malignih novotvorina podrijetlom od folikularnog epitela kao i od ostalih vrsta tumora kože od kojih boluju psi. Nadalje, što je tijek rasta ciste dulji, količina keratina koja se u njoj nakuplja povećava se te doseže kritičnu točku u kojoj dovodi do kompresivne atrofije zida ciste i njegova stanjivanja. Napeta vrećesta struktura ciste s tankim zidom, koja je k tome i prepunjena keratinom, podložna je sponatanim i traumatskim rupturama pri čemu dolazi do izlaska keratina u okolno tkivo. Keratin u dermisu potiče fulminantnu gnojnu, a kasnije i piogranulomatoznu upalnu reakciju koju vlasnici pacijenata najčešće opisuju kao znatnu oteklinu potkožja koja je nastajala tijekom 2 do 3 dana na mjestu manjega potkožnog nodula. Kirurško uklanjanje ciste dovodi do potpunog izlječenja psa i svrstava folikularne ciste u red prognostički najpoželjnijih dermatoloških dijagnoza. Na primjerima dijagnostičkih algoritama, u tri različita slučaja kožnih cisti folikularnog podrijetla, veterinarima praktičarima bit će objašnjene osobitosti građe zida cisti i prikazan njihov sadržaj te specifičnosti citološkog i histopatoloških nalaza. U kratkom teorijskom pregledu dan je osvrt na podrijetlo i etiologiju nastanka ovih rijetkih lezija kože pasa.
Najčešći uzrok povećanja limfnih čvorova su reaktivni procesi, upale, limfomi ili metastatski tumori. U ovom radu analizirani su punktati 4062 bolesnika punktirana u Kliničkoj jedinici za citologiju ...KBC-a „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu tijekom 10-godišnjeg razdoblja. Muških bolesnika bilo je 1624, a ženskih 2438. Raspon dobi bolesnika bio je od nekoliko mjeseci do 85 godina. Nedijagnostička su bila 232/4062 (5,7%) uzorka. U 2640/3830 (69%) punktata nađene su dobroćudne promjene, dok su u 1190/3830 (31%) punktata nađene zloćudne lezije. Hematološka bolest (Hodgkinov limfom i ne-Hodgkinov limfom) nađena je u 482/1190 (40,5%) punktata, a metastaze u 708/1190 (59,5%) punktata. Od 482 bolesnika s hematološkom bolešću 48/482 (10%) ih je imalo Hodgkinovu bolest, a 434/482 (90%) ne-Hodgkinov limfom. U skupini malignih limfadenopatija bilo je 212/708 (30%) metastaza karcinoma pločastih stanica, 177/708 (25%) metastatskih adenokarcinoma, 149/708 (21%) metastaza ostalih karcinoma i 170/708 (24%) metastaza ostalih malignih tumora. Ovaj rad potvrđuje da je citološka punkcija povećanih limfnih čvorova glave i vrata odlična metoda za ispitivanje naravi navedenih lezija.
Uvod. Jedan od simptoma raka dojke je i iscjedak iz dojki. Citološki nalaz hiperplastičnih stanica bez anizocitoze te s anizocitozom, eritrociti i maligne stanice u iscjetku indikacija su za daljnju ...obradu – galaktografijom. Galaktografija je kontrastna pretraga tijekom koje se kanalić iz kojega je dobiven iscjedak ispuni kontrastom i slika. Prema nalazu galaktografije indicira se operativni zahvat. Cilj rada. U radu se željelo pokazati kolika je podudarnost između boje iscjetka, citološkog nalaza te galaktografskog nalaza. Materijal i metode. U razdoblju od 01. 01. 1993.do 31. 12. 2007. godine, u Ambulanti za bolesti dojke Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb učinjena je nakon citološke obrade iscjetka 91 galaktografija. Citologija iscjetka prema kojoj je indicirana galaktografija bio je nalaz hiperplastičnih stanica, bez ili s anizocitozom ili eritrociti, odnosno kombinacija oba nalaza. Tijekom očitavanja galaktografije promatrana je širina i pravilnost grananja kanalića, uz analizu stijenke i defekata punjenja unutar kanalića. Ukoliko se našao defekt punjenja, nepravilna proširenja kanalića ili oboje, bolesnica je bila upućena na biopsiju. Rezultati. Prema boji iscjedak je bio podijeljen u 5 kategorija: serozni i mliječni iscjedak nađen je u po 10 bolesnica (22%), njih 29 (31,8%) imalo je obojeni iscjedak (zelenkast, smeđi, žućkast), u 2 (2,2%) bolesnice bio je gnojni iscjedak dok je najveći broj bolesnica, njih 40 (44%), imalo krvavi iscjedak. Citološkom analizom iscjetka dobiveni su sljedeći rezultati: samo eritrociti nađeni su u 18 (19,8%) bolesnica, 19 (20,8%) bolesnica imalo je u iscjetku papilarne nakupine hiperplastičnih duktalnih stanica, u 7 (7,8%) bolesnica nađene su papilarne nakupine duktalnih stanica i anizocitoza, a u 47 (51,6%) bolesnica uz eritrocite su nađene i papilarne nakupine hiperplastičnih stanica. Razlikovale su se tri kategorije galaktografskih nalaza: uredan nalaz (19 bolesnica, 20,8%), hiperplazija – proširenja kanalića uz neravnosti stjenke (56 bolesnica, 61,6%), te suspektan nalaz – defekti punjenja kanalića, izrasline (16 bolesnica, 17,6%). Bolesnice sa suspektnim nalazom, njih 16, bile su upućene na biopsiju. Patohistološki nalaz u operiranih bolesnica bio je: u četiri (25%) papilom, 10 (62,5%) bolesnica imalo je duktalnu hiperplaziju, a u dvije (12,5%) nađen je karcinom. Prosječna dob bolesnica u kojih je bila indicirana galaktografija je bila 48 godina, dok je u bolesnica s karcinomom bila 63 godine. Zaključak. Naši rezultati upućuju na dobru korelaciju citološkog i galaktografskog nalaza. Hiperplazija duktalnih stanica u citološkom razmazu potvrđena je galaktografski u 62,5% ispitanica. Citološki, u svih 16 bolesnica u kojih su nađeni eritrociti uz hiperplaziju, što je upućivalo na intraduktalni proces, nalaz je ujedno dokazan i galaktografski. Sve ove ispitanice imale su krvavi iscjedak već pri uzimanju uzorka.
CILJ. I) Odrediti dijagnostičku vrijednost odabranih morfoloških značajki u predviđanju malignog zauzeća limfnog čvora (LČ) upotrebom B-moda, Doppler ultrazvuka i multivarijatnih postavki u ...tercijarnom radiološkom referentnom centru. II) Identificirati neovisne prediktore malignosti LČ, kao i doprinos drugih izvora morfoloških varijacija dijagnostičkoj točnosti ultrazvučnog prikaza. METODE. U 123 bolesnika učinjena je ultrazvučno vođena aspiracijska punkcija i citološka analiza LČ vrata, pazuha i prepona. Svaki LČ je opisan uzdužnim/L i poprečnim/T promjerom, oblikom, rubom, ehogenošću, debljinom kore, vaskularizacijom i subjektivnim dojmom pregledavatelja. REZULTATI. Prema dijagnostičkoj vrijednosti, morfološke značajke LČ pripadaju dvjema skupinama: jedna obilježena visokom specifičnosti (>80%) i pozitivnom prediktivnom vrijednosti, ali ograničenom osjetljivošću (okrugli oblik, nepravilni rub, heteroehogenost, nepravilna vaskularizacija), druga karakterizirana visokom osjetljivosti (>80%) i negativnom prediktivnom vrijednosti, uz ograničenu specifičnost (dojam). Optimalne granične vrijednosti za različite kvantitativne značajke LČ, ROC analizom, bile su: uzdužni (23 mm), poprečni promjer (11 mm), L/T omjer (2.19) i maksimalna debljina korteksa (5.1 mm). Devedesetosam posto svih citološki malignih LČ imalo je minimalno jednu morfološku značajku suspektnu za maligno zauzeće. Ultrazvučne značajke LČ mogu također varirati s dobi i sijelom, neovisno o citološkim karakteristikama. U multivarijatnoj analizi (multivariate adaptive regression splines, n=108), nepravilni rub i aberantna vaskularizacija jedini su neovisni kvalitativni prediktori citologije LČ, s 81% točno dijagnosticiranih LČ. Dijagnostička točnost subjektivnog dojma i njegova gotovo aposlutna osjetljivost za maligno zauzeće ograničena je poglavito prekomjernom interpretacijom (lažno-pozitivnim nalazima), uz spolne razlike u podudarnosti citologije i dojma, poglavito u žena. Spol, dob i L/T omjer neovisno pridonose uvećanju dijagnostičke točnosti, do 88%, prvenstveno reklasifikacijom ehografski suspektnih LČ u malignu kategoriju kod muškaraca, osoba starijih od pedeset godina i limfnih čvorova s L/T omjerom manjim od 1.52. Povećanje specifičnosti praćeno je mjerljivom, kompromisnom redukcijom osjetljivosti, poglavito za detekciju malignog zauzeća limfoproliferativnim procesima. Nelinearnosti i točke prekida (čvorovi) značajni su u modeliranju prediktivne vrijednosti ehografskih obilježja LČ. ZAKLJUČAK. Kombinacija morfoloških i demografskih značajki može poboljšati dijagnostičku točnost, uz kompromis između osjetljivosti i specifičnosti prediktivnog modela. Učinkovitost može ovisiti o razini stručnosti i institucionalnim postavkama. Nelinearnosti i točke prekida u međuodnosima prediktora ukazuje na potrebu korištenja robusnih regresijskih modela u svrhu potpunije ekspolatacije svih informacija i svih skrivenih struktura unutar ultrazvučnih podataka.
AIM. I) To determine the diagnostic value and utility of selected morphological features in predicting lymph node (LN) malignancy using B-mode, Doppler ultrasonography and multivariate settings in a tertiary radiological referral center. II) To identify independent LN malignancy predictors, as well as contribution of other sources of morphologic variations to the ultrasound diagnostic accuracy. METHODS. 123 patients underwent ultrasound-guided fine-needle aspiration biopsy and cytological analysis of the cervical, axillary and inguinal LNs. Each LN was characterized by long/L and short/T-axis, shape, margins, echogenicity, the cortical thickness, vascularization, and the examiner’s subjective impression. RESULTS. Based on the diagnostic value, LN's morhological features belong to two groups: one of high specificity (>80%) and a positive predictive value (PPV), but of limited sensitivity (rounded shape, irregular margins, heteroechogenicity, aberrant vascularization), and the other group of high sensitivity (>80%) and negative PV with limited specificity. Optimal cut-off levels for different quantitative LN features, by ROC analysis, were as follows: long-axis (23 mm), short-axis (11 mm), L/T ratio (2.19) and maximal cortical thickness (5.1 mm). Ninety-eight percent of all cytological malignant LN showed at least one aberrant morphologic feature. Ultrasound LN characteristics can also vary depending on the age and anatomic region, independently of cytologic findings. In multivariate analyses (multivariate adaptive regression splines, n=108), irregular margins and aberrant vascularization were the only independent qualitative predictors of LN cytology, with 81% correctly classified LNs. Diagnostic accuracy of subjective impression and its almost absolute sensitivity for malignancy is predominantly limited by overintrerpretation (false-postive diagnostics), and most importantly, by gender-related differences, particularly in women. Sex, age and L/T ratio were independently combined to increase diagnostic accuracy, up to 88%, mostly through re-classification of echographically susceptible malignant LNs in men, patients aged> 50 years, and LNs with the L/T ratio<1.52. Increase in specificity was followed by a small, but measurable reduction of sensitivity, especially for detecting malignantly transformed LN in lymphoproliferative disorders. Non-linearities and break-points (nodes) were a common and significant occurence, and thus they illustrate the necessity for robust regression methods in modelling predictive performance of sonographic features. CONCLUSION. The combination of morphological and demographic features could improve the diagnostic accuracy, usually with a trade-off between sensitivity and specificity of the predictive model. The performance may depend on the level of expertise and institutional settings. Robust regression models could facilitate a comprehensive and exhaustive exploitation of all information and all hidden structures within the sonographic data.
Jednodnevna dijagnostika Ramljak, Vesna; Vielh, Philippe
Libri Oncologici,
12/2014, Letnik:
42, Številka:
1-3
Paper
Odprti dostop
U Klinici za tumore Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, godišnje se operira oko 700 karcinoma dojke i oko 150 benignih lezija dojke. Nakon mamografije i ultrazvuka, razlikovanje malignih ...od benignih tumora se postiže punkcijom pod kontrolom različitih radioloških metoda, prvenstveno ultrazvuka.
Važnost ranog otkrivanja raka i planiranje liječenja daju najbolje rezultate. Kako bi se premostili vremenski periodi između različitih dijagnostičkih postupaka i reducirao stres koji nastaje iščekivanjem rezultata, uveli smo koncept jednodnevne dijagnostike. Usluga se sastoji od trojnog dijagnostičkog testa u slučaju sumnje na tumor i plana liječenja u vremenskom okviru od 8 sati.
Jednodnevna dijagnostika djeluje zadnje dvije godine i izazvala je pozitivne reakcije kod pacijenata i kod osoblja.
Katedra za medicinsku biologiju i genetiku, Medicinski fakultet u Osijeku Karcinom vrata maternice najčešći je karcinom ženskog spolnog sustava u svijetu. Tijekom imunološkog odgovora na infekciju ...humanim papiloma virusom dolazi do premještanja T-staničnog receptora unutar lipidnih splavi limfocita T, u kojima gangliozidi imaju aktivnu ulogu u oblikovanju, stabilizaciji i biološkoj funkciji. Svrha istraživanja je utvrditi postoji li povezanost pojedinih polimorfizama u genima za biosintezu gangliozida i gangliozidnoga sastava membrana limfocita T s pojavom karcinoma vrata maternice. Genotipizacija polimorfizama gena za biosintezu gangliozida učinjena je primjenom metodologije Taqman. Sve ispitanice bile su homozigoti i imale su divlji tip alela kod svih ispitivanih gena (CC za gen B4GALT5, AA za gen ST3GAL5, AA za gen ST8SIA1 i CC za gen B4GALNT1). Analiza gangliozidnoga sastava staničnih membrana limfocita T provedena je korištenjem dvostrukog označavanja protutijelima na gangliozid GM1 i na antigene pojedinih loza limfocita. Nismo našli razliku u gangliozidnom sastavu membrana limfocita T između istraživanih skupina.
Department of Medical Biology and Genetics, Faculty of Medicine, University of Osijek Cervical cancer is the most common gynaecological cancer in women. Cell mediated immunity plays a significiant role in progression or regression of neoplastic cervical lesions caused by human papilloma virus infection. Engagement of antigen-specific T cell receptors is a prerequisite for T cell activation. The initial events of T cell activation involves movement of the T cell receptor into specialized microdomains known as lipid rafts. Gangliosides play an active role in the formation, stabilization and biological functions of lipid rafts. This study aims to determine whether polymorphisms in the genes involved in the biosynthesis of gangliosides and gangliosides expression in T cell membrane represent risk factor for cervical cancer. Taqman methods for single nucleotide polymorphism genotyping was used. All subjects carried the homozygous wild-type genotypes for all analyzed genes (CC for gene B4GALT5, AA for gene ST3GAL5, AA for gene ST8SIA1 and CC for gene B4GALNT1). Gangliosides expression in T lymphocytes membranes was analyzed using double labelling antibodies on ganglioside GM1. We have not found difference in gangliosides expression in T lymphocytes membranes between the two groups.
Poznato je da karbonilacija proteina ugrožava vitalne stanične funkcije. Zbog toga, invazivne patogene bakterije moraju izdržati štetu koju uzrokuje domaćin reaktivnim kisikovim vrstama prilikom ...obrane. Koristeći komparativnu genomiku i druge eksperimentalne pristupe, pokazali smo da su proteini iz patogenih bakterija stekli otpornost na oksidacijski stres povećanjem strukturne stabilnosti staničnih proteina. Reprezentativni patogeni su pokazali veću otpornost na inhibiciju HSP90 šaperona, kao i proteom manje sklon oksidaciji. Zajednička karakterizacija 46 proteoma patogenih bakterija obuhvatila je 14 fizikalno-kemijskih svojstava koji imaju utjecaj na povećanu strukturnu stabilnost. Pročišćavanjem 10 reprezentativnih proteina, pokazali smo in vitro da su proteini s karakteristikama specifičnim za proteine patogenih bakterija, otporniji na oksidativni stres uslijed povećane stabilnosti strukture. Karakterističan sastav proteoma patogena omogućio je dizajniranje sintetičkih peptida koji su otporniji na odmatanje i na proteinsku karbonilaciju, čime je potvrđena uzročno-posljedična veza između strukturne stabilnosti i otpornosti na oksidaciju, s mogućnošću primjene u sintetskoj biologiji i antimikrobnim strategijama. Karbonilacija proteina nije povezana samo sa svojstvima proteina i staničnim propadanjem tijekom oksidacijskog stresa već i sa brojnim dobno povezanim poremećajima i starenjem. Uloga proteinskih šaperona u starenju je intrigantna i njihov potencijalni doprinos je do sada bio dodijeljen samo njihovoj središnjoj ulozi u proteostazi. Ovdje smo pokazali kako 4 proteinska šaperona iz različitih staničnih odjeljaka produljuju replikativni životni vijek (RŽV) pupajućem kvascu, zajedničkim mehanizmom koji je sličan odgovoru na kalorijsku restrikciju. Produljenje RŽV-a rezultat je povećane aktivacije kinaze Snf1 pomoću šaperona Hsp90, koja omogućava zaobilaženje signala o razini glukoze u okolini. Produljenje RŽV-a pomoću šaperona prati tzv. razdvajanje (engl. uncoupling) respiratornog lanca. Sekvenciranje genoma potvrdilo je represiju glikolize i translacije te aktivaciju glukoneogeneze i oksidacije masnih kiselina. Naši rezultati postavljaju novu paradigmu za ulogu proteinskih šaperona: moduliranjem razine ekspresije šaperona moguće je utjecati na metabolizam stanice te posljedično na životni vijek. Očekujemo da će opisani mehanizam otvoriti nove mogućnosti za istraživanje starenja i bolesti vezanih uz starenje.
Protein oxidation is known to compromise vital cellular functions. Therefore, invading pathogenic bacteria must resist damage inflicted by host defenses via reactive oxygen species. Using comparative genomics and experimental approaches, we provide multiple lines of evidence that proteins from pathogenic bacteria have acquired resistance to oxidative stress by an increased conformational stability. Representative pathogens exhibited higher survival upon HSP90 inhibition and a less-oxidationprone proteome. A proteome signature of the 46 pathogenic bacteria encompasses 14 physicochemical features related to increasing protein conformational stability. By purifying ten representative proteins, we demonstrate in vitro that proteins with a pathogen-like signature are more resistant to oxidative stress as a consequence of their increased conformational stability. A compositional signature of the pathogens’ proteomes allowed the design of protein fragments more resilient to both unfolding and carbonylation, validating the relationship between conformational stability and oxidability with implications for synthetic biology and antimicrobial strategies. Protein carbonylation has been associated not only with protein quality and cellular deterioration but also with a large number of age–related disorders and senescence. The involvement of protein chaperones in aging is intriguing and their potential contribution has, so far, been attributed solely to their central role in proteostasis. Here we show that four protein chaperones from different cellular compartments extend replicative lifespan (RLS) in budding yeast by a common mechanism akin to caloric restriction. The RLS extension relies on the increased direct activation of Snf1 kinase by Hsp90, thereby bypassing the signal on the environmental glucose level. The chaperone-related RLS extension is accompanied by the respiratory chain uncoupling. A genomic approach confirmed the repression of glycolysis and translation, as well as activation of gluconeogenesis and fatty acid oxidation. Our results set a novel paradigm for the role of protein chaperones: by modulation of the chaperone expression level one can affect cellular metabolic features, and consequently, modify lifespan. We expect the described mechanism to open new avenues for research in aging and age-related diseases.
Cilj ove studije bio je utvrditi incidenciju istodobne prisutnosti papilarnog karcinoma i Hashimotova tireoiditisa u citološkim uzorcima. Prikupljeni su citološki nalazi za 10.508 bolesnika ...podvrgnutih ultrazvučnoj citološkoj punkciji štitnjače tankom iglom (FNAC). Hashimotov tiroiditis je utvrđen kod 2156 (20,5%), a papilarni karcinom kod 269 (2,6%) od tih 10.508 bolesnika, dok je 42 (0,4%) bolesnika imalo i papilarni karcinom i Hashimotov tiroiditis. U bolesnika s Hashimotovim tireoiditisom učestalost papilarnog karcinoma bila je 1,9%, a među bolesnicima s papilarnim karcinomom učestalost Hashimotova tireoiditsa bila je 15,6%. Kod bolesnika podvrgnutih FNAC nije bilo statistički značajne povezanosti između prisutnosti papilarnog karcinoma i Hashimotova tireoiditisa (p=0,0522). Dakle, u citološkom materijalu velikog niza bolesnika utvrđena je incidencija istodobne prisutnosti papilarnog karcinoma i Hashimotova tiroiditisa od 0,4%. U citološkim uzorcima nije utvrđena statistički značajna povezanost između Hashimotova tireoiditisa i papilarnog karcinoma.
Diferencijacija krvnih stanica iz hematopoetskih stanica matica upravljana je mnoštvom čimbenika, od kojih značajnu ulogu imaju transkripcijski čimbenici iz obitelji Ikaros te puta dojavljivanja ...Notch. Pokazano je kako su čimbenici iz obitelji Ikaros bitni za normalan razvoj limfoidnih loza te da aberantne promjene u njihovoj ekspresiji mogu dovesti do razvoja limfoma kod miševa. Dojavljivanje putem Notcha ključno je za upravljanje smjera diferencijacije hematopoetskih stanica. Dok je značenje u diferencijaciji limfocita T dobro proučeno, uloga navedenih puteva u diferencijaciji limfocita B te mijeloidnoj lozi ostaje slabo istražena, a rezultati kontradiktorni. Cilj rada je ispitati povezanost navedenih puteva kao i njihovu ulogu u diferencijaciji limfoidne i mijeloidne loze pomoću molekularnih metoda poput višestruke lančane reakcije polimerazom na razini pojedinačne stanice, lančane reakcije polimerazom u stvarnom vremenu, bugačenja po Westernu te protočne citometrije. Pokazano je kako čimbenici obitelji Ikaros interagiraju s putem dojavljivanja Notch.Također, Notch ima bitnu ulogu pri diferencijaciji mijeloidnih loza stanica te je bitan čimbenik sprečavanja nastanka apoptoze kod osoba oboljelih od kronične leukemije limfocita B.
Differentiation of hematopoietic stem cells into functional mature cells is controlled by a wide array of transcriptional regulators. Ikaros family transcription factors and the Notch signaling pathway are important parts of these processes. It was shown that Ikaros members are essential for the lymphoid development and aberrant changes in their expression could lead to lymphoma expansion in mice. Notch signaling also has a key role in directing the hematopoietic cell fate and its role is mainly confirmed in T lymphocyte development. However, the importance of the Notch signaling in the development of B lymphocytes and myeolid lineage remains poorly understood. The aim of this study is to define the correlation of Ikaros and Notch families in the differentiation of the lymphoid and myeloid lineages, using molecular techniques such as single cell multiplex PCR, real time PCR, Western blotting and flow cytometry. It was confirmed that Ikaros family members interact with the members of Notch signaling pathway. Furthermore, Notch plays a key role in myeloid differentiation and it is important factor in the regulation of the apoptosis in B cell chronic lymphocytic leukemia.
Proteini Rac su jedini predstavnici obitelji malih GTPaza Rho u organizmu Dictyostelium discoideum. Rezultati dosadašnjih istraživanja ukazuju na dvojaku ulogu Rac1 u regulaciji polimerizacije ...aktina, koja je ključna odrednica stanične polarnosti. Osim što na prednjem kraju stanice aktivacijom kompleksa Scar/WAVE potiče polimerizaciju aktina posredovanu kompleksom Arp2/3, Rac1 istodobno regulira stabilnost stražnjeg kraja kao inicijator stvaranja kompleksa jednog od IQGAP proteina, DGAP1 ili GAPA, s heterodimerom korteksilina. Kako bi dobili detaljniji uvid u funkcije tri izoforme proteina Rac1 iz D. discoideum, Rac1A, 1B i 1C, konstruirali smo poboljšanu probu koja je specifična za aktivni oblik GTPaze Rac1, a sastoji se od domene GBD iz proteina DPAKa fuzionirane sa žutim fluorescentnim proteinom. Praćenjem lokalizacije probe DPAKa_GBD-DYFP, kao i njene kolokalizacije s probama za druge proteine relevantne za organizaciju aktinskog citoskeleta, dobili smo uvid u vremensko-prostorne odnose glavnih komponenti ovog dinamičnog sustava u živim stanicama. Osim toga, analiza mutanta deficijentnog za dvije izoforme Rac1, 1B i 1C, pokazala je da, unatoč velikoj međusobnoj sličnosti, tri izoforme proteina Rac1 nemaju potpuno preklapajuće funkcije u stanicama D. discoideum.
Rac proteins are the only members of the Rho family of small GTPases present in Dictyostelium discoideum. It has been shown that Rac1 proteins play a dual role in the regulation of actin polymerization, which is the key determinant of cell polarity. At the front end of a cell Rac1A activates the Scar/WAVE complex and stimulates Arp2/3-mediated actin polymerization, while it simultaneously regulates stability of the rear end by initiating formation of a complex containing one of the IQGAP-related proteins, DGAP1 or GAPA, and the cortexillin heterodimer. To gain more insight into the roles of three highly homologous Rac1 proteins in D. discoideum, Rac1A, 1B and 1C, we developed an improved probe for active Rac1 GTPases. The probe consists of the GBD domain from DPAKa fused with the yellow fluorescent protein. We monitored localization of the DPAKa_GBD probe, and it's colocalization with probes for other proteins involved in organization of the actin cytoskeleton, to obtain information about spatio-temporal relations between main components of this dynamic system in live cells. Functional analysis of D. discoideum Rac1B/1C-deficient strain revealed that, although three Rac1 proteins are highly homologous, their roles are not completely redundant.
