Autor u svojem članku analizira postavke kršćaninove specifičnosti u svijetu prema dokumentima Drugoga vatikanskog sabora. U prvome dijelu on analizira biblijsku osnovu na temelju koje Sabor govori o ...kršćaninu. Uzimajući kao polazište pastoralnu konstituciju Gaudium et spes, autor upozorava da je temelj svakoga govora o kršćaninu njegova bogolikost, teomorfnost: Čovjek je stvoren na sliku Božju. U povijesti teologije ta je definicija imala različita tumačenja. Neki su teolozi držali da je bogolikost u ljudskome razumu, drugi da je to kreativnost ljudske naravi, neki opet da je to ljudski govor ili vladanje prirodom. Analizirajući biblijsku osnovu, autor ističe da je za saborske dokumente ljudska sloboda najbolja oznaka za sličnost čovjeka i Boga. Sloboda je u pravom smislu riječi kršćaninov identitet. Polazeći od slobode, Sabor ističe da je čovjek biće koje etički djeluje u svijetu. Na taj način on se trajno suobličava Kristu i tako postaje kršćanin. Kršćanin se u svijetu očituje kao čovjek tolerancije, demokracije i suživota. Kršćanin u svijetu ostvaruje civilizaciju ljubavi. Ocjenjujući saborsku antropologiju kao personalističku, autor zaključuje kako je kršćanin po naravi čovjek dijaloga, što je i temeljni put suvremene Crkve i njezina poslanja u svijetu.
VELIKE TRANSFORMACIJE Meštrović, Matko
Socijalna ekologija,
09/2001, Letnik:
10, Številka:
4
Paper
Odprti dostop
Geobiosocijalna evolucija Zemlje nagoviješta stadij noosfere kao procvat čovječanstva i ostvarenje unutarnjeg potencijala svake osobe. Takvo civilizacijsko sazrijevanje ljudskog roda pretpostavlja ...emancipaciju ljudskog duha od autoriteta formaliziranih sustava i kvantitativnih mjerila. To znači proširenje epistemologijskog vidokruga i duboku svjetonazorsku promjenu. Jedino ubrzano otvaranje prema sociokulturnoj evoluciji može i ekonomski proces podignuti na višu razinu. Taj je smjer, međutim, povijesno zakočen organizacijom modernog/postmodernog društva na načelu dobiti i profita.
Argumentacija za navedenu tezu pribrana je u članku transdisciplinarno i predočena dijahronijski, s uvidima u promjene novovjeke prosvjetiteljske misli i njezina recentna osporavanja koja se suprotstavljaju sveopćoj komodifikaciji.
STABLO I ČOVJEK Visković, Nikola
Socijalna ekologija,
09/1997, Letnik:
6, Številka:
4
Paper
Odprti dostop
U radu se govori o ulozi stabla u ljudskoj materijalnoj i duhovnoj kulturi, o prekidu vladajućeg zaborava vrijednosti prirode u društvenim znanostima u današnjoj krajnje antropocentričnoj bioetici. ...Nakon ukazivanja na značaj životinjskog svijeta u ljudskoj kulturi, na njegovu ugroženost i na potrebu njegove zaštite u knjizi Životinja i čovjek, u ovoj studiji autor pristupa istim zadacima u pogledu biljnog svijeta — ograničavajući se pri tome na drveće kao njegovom osobito značajnom segmentu. U ovom tekstu pokazuju se najprije razmjeri i uzroci zaborava biljnog svijeta, zatim bitne uloge biljaka u biosferi, pa onda uloge stabala i njegovih proizvoda u materijalnoj civilizaciji — od njegove upotrebe u prehrani do upotrebe u proizvodnji, stanovanju i pogrebnoj praksi.
U osvitu povijesti, tek nastajuća kineska civilizacija (njezini se prvi pisani izvori pojavljuju u završnim stoljećima drugoga tisućljeća prije n.e. na tzv. gatateljskim kostima Shanga) dijelila je ...sjevernokinesku ravnicu i okolna visočja (u današnjim pokrajinama Shangdong, Shanxi i Shaanxi) s raznim nekineskim »barbarima«. I sam kineski jezik, koji će u pisanom obliku postati sredstvom civilizacije, srodan je jezicima iz rasprostranjene tibetoburmanske jezične porodice. Neki nekineski «barbari» na zapadu zacijelo su pripadali toj skupini, i to osobito narod Qiang, koji se spominje već na gatateljskim kostima a odnosi se na neprijateljske narode na zapadu. Ime tog naroda zadržao je do danas jedan manjinski narod u zapadnom Sichuanu. Od najvažnijih nekineskih skupina, tzv. Yi, zemljoradničko ljudstvo naseljeno uz istočno primorje, vjerojatno je govorilo kakvim austronezijskim jezikom srodnim vijetnamskom. Možemo ga poistovjetiti s nekolicinom primorskih neolitskih kultura, čiji su se sadržaji proširili kulturnom difuzijom na zapad, gdje su uvelike pridonijeli nastanku kineske civilizacije u Središnjoj Ravnici. Obično se drži da su nekineski narodi na visočju sjeverno od Središnje Ravnice – poznati kao Di i Xiongnu, pojavivši se u razdoblju dinastije Han kao vladari mongolskih stepa – govorili nekim altajskim jezikom, turskim ili mongolskim. To pak nije vrlo vjerojatno. Postoje dobri razlozi pretpostaviti da su Hu, prvi strijelci-jahači što su ih Kinezi sreli na mongolskoj stepi, govorili mongolskim jezikom. Međutim, narod Xiongnu, koji se najprije pojavljuje u Ordosu južno od velikoga zavoja Žute Rijeke i koji je u krajnoj liniji povezan sa starijim naseljenim narodom Yiqu iz visočja Shaanbeia, između Ordosa i preddinastičke države Qin, bio je jezično prilično drukčiji. Možda je taj narod govorio jezikom iz jenisejske porodice, možda mu je jezik pripadao kakvu udaljenom tibetoburmanskom obliku, ili možda taj jezik uopće nema preživjelih srodnika. Za dinastije Han, kad je izraz hu postao općom oznakom za nomade-jahače, te kad se rabio osobito za Xiongnu, prvobitni narod Hu prozvat će se, razlike radi, «Istočni Hu». Izvori iz doba Hana razlikovali su u sklopu Istočnih Hu narod Xianbei (*Särbi), od kojega su napokon potekli povijesni Mongoli, i narod Wuhuan *Awar), kojih je ime povezano s Avarima koji su prodrli u Evropu u 6. stoljeću. Prvi narodi turskog govora koji se mogu identificirati u kineskim izvorima jesu Dingling, Gekun ili Jiankun i Xinli. Živjeli su na sjeveru, u južnom Sibiru. Xiongnu su ih pokorili na početku drugoga stoljeća prije n.e. U razdoblju Hana, odmah zapadno od Xiongnua nalazilo se mnoštvo nomadskog naroda Yuezhi. Kad su Xiongnu pokorili Yuezhije, glavnina potonjih pošla je na zapad i dospjela naposljetku do Amudarje, gdje je dokončila grčko kraljevstvo u Baktriji i zatim uspostavila carstvo Kušana u Afganistanu i sjevernoj Indiji. Tvrdi se da su Yuezhi bili Indoevropljani i da su govorili toharskim jezikom, tj. jezikom one vrste o kojoj svjedoče kasniji izvori iz država u oazama Tarimske kotline. Nedavna otkrića evropoidnih mumija u Xinjiangu, datiranih s početka drugoga tisućljeća prije n.e., sugeriraju da je to bilo vrijeme kad su govornici toharskog jezika najprije stigli do graničnih prostora Kine, donoseći sa sobom važne kulturne tekovine sa zapada – metalurgiju i bojna kola što su ih vukli konji – a te su tekovine imale bitnu ulogu u nastanku kineske civilizacije. Početak kineskoga brončanog doba oko 2000. prije n.e., što se podudara s tradicionalnim datumom osnutka prve dinastije Xia, vjerojatno se zbio pod neizravnim utjecajem toga događaja.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- J. Lelevelio vizualiai rekonstruotos pasaulio sampratos pagal senovės Graikijos ir Romos poetus, geografus ir astronomus.- All ...metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
China's rise and processes of Sinicization suggest that recombination of new and old elements rather than a total rupture with or return to the past is China's likely future. In both space and time, ...civilizational politics offers the broadest social context. It is of particular salience in China. Reification of civilizations into simple categories such as East and West is widespread in everyday politics and common in policy and academic writings. This book's emphasis on Sinicization as a specific instance of civilizational processes counters political and intellectual shortcuts and corrects the mistakes to which they often lead. Sinicization illustrates that like other civilizations China has always been open to variegated social and political processes that have brought together many different kinds of peoples adhering to very different kinds of practices. This book tries to avoid the reifications and celebrations that mark much of the contemporary public debate about China's rise. It highlights instead complex processes and political practices bridging East and West that avoid easy shortcuts. The analytical perspectives of this book are laid out in Katzenstein's opening and concluding chapters. They are explored in six outstanding case studies, written by widely known authors, which over questions of security, political economy and culture.
Featuring an exceptional line-up and representing a diversity of theoretical views within one integrative perspective, this work will be of interest to all scholars and students of international relations, sociology and political science.
The China wave Zhang, Weiwei
2012., 2012, 2012-03-22
eBook
This is a best-seller in China and a geopolitical book for our times. As a leading thinker from China, Zhang Weiwei provides an original, comprehensive and engrossing study on the rise of China and ...its effective yet controversial model of development, and the book has become a centerpiece of an unfolding debate within China on the nature and future of the world's most populous nation and its possible global impact. China's rise, according to Zhang, is not the rise of an ordinary country, but the rise of a different type of country, a country sui generis, a civilizational state, a new model of development and a new political discourse which indeed questions many of the Western assumptions about democracy, good governance and human rights. The book is as analytical as it is provocative, and should be required reading for everyone concerned with the rise of China and its global implications.
