Rak dojke najčešća je novotvorina i peti uzrok smrti žena. Etiologija i patogeneza ovoga zloćudnog tumora su multifaktorske. Pojava neoplazma u primatelja solidnih organa liječenih imunosupresivnim ...lijekovima je 2 do 3 puta veća nego u općoj populaciji. U rizičnoj populaciji su i žene s presađenim bubregom. Cilj ovoga pregleda literature je istražiti povezanost pojavnosti karcinoma dojke u primatelja bubrežnog presatka i imunosupresivnih režima, opisati njihovu ulogu u tom procesu te istražiti trenutne preporuke probira za rano otkrivanje karcinoma dojke u toj populaciji. Kako bismo pristupili potrebnoj literaturi koristili smo bazu podataka PubMed-a. MeSH pojmovi uporabljeni za pretragu baze literature su bili: “breast cancer”; “risk factors”; “cancer screening”; “kidney transplantation”; “immunosuppression” i “cancer”. Nakon primjene kriterija isključenja ukupno je pregledano 409 članaka. Članci su uključivali randomizirana kontrolna istraživanja, preglede i sustavne preglede literature. Uporabljene su i reference s drugih pregleda literature kako bi se pribavile dodatne relevantne informacije koje potencijalno nisu bile dohvaćene pri inicijalnoj pretrazi. Karcinom dojke najdijagnosticiraniji je karcinom i ujedno peti vodeći uzrok smrti žena u svijetu. Karcinom dojke je na trećem mjestu liste malignih uzročnika smrti, odmah iza karcinoma pluća i kolorektalnog karcinoma. Karcinom dojke je uzrokovan kombinacijom hormonskih i genetskih
čimbenika te čimbenika vezanih uz starenje. Značajan čimbenik procesa kancerogeneze je imunosupresija, što potvrđuje dva do tri puta češća pojavnost malignih bolesti u populaciji primatelja transplantiranih organa. Kronična imunosupresivna terapija, okolišni čimbenici (izlaganje sunčevu zračenju) i genetički zapisi pojedinaca utječu na proces razvoja malignih bolesti u primatelja transplantiranih organa. Imunosupresivni lijekovi smanjuju imuni nadzor, što pospješuje proces virusne onkogeneze te opće karcinogeneze. Primatelji bubrežnog presatka skloniji su razvoju karcinoma upravo zbog doživotne imunosupresivne terapije pa je karcinom drugi uzročnik smrtnosti kod te populacije. Od iznimne važnosti je spomenuti da razlike u procijenjenom riziku razvoja karcinoma ovise upravo o vrsti karcinoma. Pokazalo se da imunosupresija ne utječe na određene maligne bolesti poput karcinoma dojke, jer je njihov relativni rizik usporediv s onim u općoj populaciji. Zbog ograničenog broja radova koji se bave tematikom karcinoma dojke nakon transplantacije bubrega ovom prigodom predstavljamo sveobuhvatan pregled dosadašnje literature, trenutnog razumijevanja patofi ziologije bolesti, uloge probira u- njenoj dijagnozi i liječenju. Opsežnim pregledom literature došli smo do zaključka da rizik razvoja karcinoma dojke nakon transplantacije u primatelja bubrežnog presatka nije povećan u usporedbi s općom populacijom. Iz pregledanih radova proizlazi zaključak da razvoj karcinoma dojke u primatelja bubrežnog presatka nije povezan s post-transplantacijskim imunosupresivnim režimom te je uglavnom povezan sa starenjem i neovisnim čimbenicima rizika koji sami po sebi mogu dovesti do transplantacije bubrega, kao što je dijabetes melitus. Zbog programa probira za rano otkrivanje karcinoma post-transplantacijski karcinom dojke obično se dijagnosticira rano. Međutim, ako ga se dijagnosticira u uznapredovalim
stadijima povezan je sa značajno lošijim ishodom i povećanom razinom smrtnosti u usporedbi s općom populacijom. Preporuka je da se probir bolesnika provodi zajedno s općom populacijom koja odgovara dobi i spolu bolesnika s presatkom, uz naglasak na individualni pristup svakom bolesniku. Iznimno je važno napomenuti da je ovo područje medicine koje zahtijeva daljnje istraživanje. Zbog rijetkosti post-transplantacijskog karcinoma dojke i oskudnih resursa na tu tematiku većina smjernica ekstrapolirana je iz opće populacije i ne odgovara minimalnom riziku od razvoja te bolesti. Slično tome, smjernice za liječenje izvedene su iz podataka opće populacije i ne uzimaju u obzir posebna razmatranja kod populacije pacijenata s bubrežnim presatkom kao: održavanje funkcionalnog presatka, odbacivanje presatka, nefrotoksične kemoterapijske lijekove i istodobnu primjenu imunosupresivnih lijekova. Potrebno je spomenuti da je heterogenost rezultata o kojima se raspravlja u našem pregledu literature posljedica različitih vrsta imunosupresivnih režima, transplantiranih organa, pridruženih bolesti, duljine praćenja bolesnika i programa probira. Kako bi se defi nirale jasne smjernice prilagođene ovoj populaciji, potrebno je daljnje istraživanje mehanizama nastanka bolesti, uz produljeno vrijeme praćenja pacijenata na različitim imunosupresivnim režimima kako bi se omogućila naknadna usporedba.
Interakcija med tumorskimi celicami in imunskimi celicami v tumorski stromi je pomembna za nastanek, razvoj in progresijo raka. Pri raku dojk je najbolj preučena vloga tumorskega limfocitnega ...infiltrata (TIL) in izraženosti liganda za programirano smrt-1 (PD-L1). Večja izraženost TIL je neodvisni napovedni dejavnik za dosego popolne patološke remisije po neoadjuvantni sistemski terapiji pri HER2+ in trojno negativnem podtipu raka dojk in za celotno preživetje pri trojno negativnem raku dojk. Največ raziskav z zaviralci kontrolnih točk (imunoterapijo) poteka pri metastaskem trojno negativnem raku dojk. V klinični praksi se že uporablja atezolizumab v kombinaciji z nab-paklitakselom pri primarno metastatskih bolnicahh in tistih s progresom več kot 12 mesecev po adjuvantni terapiji, če imajo prekomerno izražen PD-L1. Še vedno pa se raziskuje, kateri mehanizmi in biomarkerji so udeleženi pri reakciji imunskega sistema na tumor, saj ima le majhen delež bolnikov dolgotrajno dobrobit od imunoterapije.
Rak dojke, uz tumore pluća te melanom, najčešći je tumor koji metastazira u središnji živčani sustav. Uslijed razvitka sistemske terapije primarne bolesti, i posljedičnog produljenog preživljenja ...bolesnika, liječenje moždanih metastaza predstavlja sve veći izazov. Dok se novi pristupi sistemskoj terapiji moždanih presadnica tumora dojke fokusiraju na savladavanje prepreke krvno-moždane i krvno-tumorske barijere te na ciljanu terapiju, lokalna terapija ostaje primarna linija liječenja. Odluka o izboru metode liječenja ovisi o broju i volumenu moždanih presadnica, njihovoj lokalizaciji, kliničkom statusu bolesnika, prethodno korištenim metodama liječenja, stadiju uznapredovalosti osnovne bolesti te prognozi bolesnika. U slučajevima kada aktivni pristup liječenju, koji uključuje operaciju i/ili radioterapiju, ne pridonosi kvaliteti života ili ukupnom preživljenju bolesnika, preporuča se najbolja potporna njega.
Cilj. Svrha ovog rada jest utvrditi kliničku vrijednost dodatnoga ultrazvučnog (UZV) pregleda u evaluaciji sumnjivih lezija dojke inicijalno otkrivenih na pregledu magnetskom rezonancijom (MR) u ...pacijentica s
invazivnim karcinomom dojke. Ispitanici i metode. Ovo retrospektivno istraživanje provedeno je analizom radioloških nalaza 277 bolesnica s karcinomom dojke kojima je u sklopu preoperativne obrade učinjen pregled MR-om na Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju Kliničkoga bolničkog centra Zagreb. Na pregledu MR-om otkrivene su nove lezije koje su dodatno analizirane na ciljanom, dodatnom UZV pregledu. Učinjena je biopsija širokom iglom ili citološka punkcija UZV-om otkrivenih sumnjivih lezija kako bi se učinila patohistološka, odnosno citološka analiza. Uspoređena je korelacija MR i UZV nalaza s obzirom na tip i veličinu lezije. Rezultati. Preoperativnim MR pregledom otkrivene su 33 nove lezije. Dodatnim UZV pregledom verificirano je 25 lezija (75,8%), od kojih je 10 lezija (40,0%) pokazivalo benigne karakteristike. Zbog suspektnih obilježja kod 15 lezija (60,0%) učinjena je patohistološka ili citološka analiza. Među lezijama koje su ultrazvučno verificirane ukupno je otkriveno devet (36,0%) karcinoma i 16 lezija (64,0%) benignih karakteristika. Nije zabilježen niti jedan slučaj karcinoma tijekom dvogodišnjeg praćenja lezija benignih karakteristika. Postotak korelacije UZV i MR nalaza značajno je veći za lezije koje su se na MR-u prikazale kao tvorbe u usporedbi s korelacijom za zone imbibicije (p<0,05). Za fokus imbibicije nije zabilježena niti jedna korelacija. Veličina tvorbi i zona imbibicije ne utječe na uspjeh korelacije. Zaključak. Sumnjive lezije otkrivene MR-om mogu se analizirati dodatnim UZV pregledom, odnosno postotak korelacije UZV i MR nalaza je visok, pri čemu tvorbe pokazuju viši postotak korelacije od zona imbibicije. Za tvorbe i zone imbibicije veličina nema utjecaja na uspjeh korelacije. Dodatni UZV koristan je dodatak dijagnostičkoj obradi pacijentica s MR-om otkrivenom lezijom u dojci te se njegovom uporabom mogu izbjeći nepotrebne biopsije.
Mamografija je rendgenska metoda koja daje dobre rezultate pri slikanju dojki koje imaju manju gustoću, dok joj osjetljivost značajno opada pri snimanju dojki veće gustoće i time može doći do lažno ...pozitivnih rezultata. Poznavanje gustoće dojke može biti korisno kod algoritama za automatsku detekciju zbog mogućnosti određivanja praga odluke na osnovi tog znanja. S obzirom na to da ukupni intenzitet pojedinog mamograma nije izravno povezan s gustoćom, odlučili smo se promatrati gustoću kao problem klasifikacije teksture. U ovom radu predlažemo klasifikaciju dojki prema gustoći izborom izdvojenih značajki intenziteta prvog i drugog reda za različite klasifikatore. Za određivanje prikladnih značajki koristili smo različite metode i tako dobivene značajke pokazale su bolju točnost klasifikacije za odabrane klasifikatore. Točnost klasifikacije testirali smo na bazi mamografskih slika mini-MIAS i bazi digitalnih mamografskih slika KBD-FER s različitim brojem kategorija u koje su slike bile podijeljene. Postignuta točnost klasifikacije proteže se između 97,2 % i 76,4 % za različit broj kategorija u koje su mamogrami podijeljeni.
Perkutana biopsija širokom iglom minimalno je invazivna metoda koja omogućava preoperativnu histološku dijagnozu promjena u dojci. Kod nepalpabilnih promjena izvodi se pod kontrolom radioloških ...slikovnih
metoda. Neke promjene vidljive tomosintezom nisu uočljive 2D mamografijom i ne mogu se bioptirati konvencionalnom stereotaksijskom metodom. Stoga je 2013. godine u kliničku praksu uvedena biopsija vođena tomosintezom. Ta se metoda služi slojevnim snimkama za definiranje dubine promjene, bez potrebe za dodatnim snimanjem i triangulacijom. Postupak se izvodi s manjim brojem ekspozicija i stoga s nižom ukupnom dozom zračenja te kraće od stereotaksijske biopsije. U Općoj bolnici Karlovac metoda se primjenjuje od kraja 2015. godine, otkad je učinjeno 179 zahvata. Ciljanje i uzimanje uzoraka bili su uspješni kod svih promjena, što je potvrđeno
kontrolnom tomosintezom ili snimanjem uzoraka pri promjenama s kalcifikatima. Patohistološkom analizom dobiveni su 44 (24,6%) maligna nalaza, 13 (7,3%) benignih promjena nesigurnoga malignog potencijala te 122-je (68,2%) benigne promjene. Među malignim nalazima bili su 32 (72,7%) neinvazivna duktalna karcinoma (DCIS) i 12 (27,3%) invazivnih karcinoma. S obzirom na konačnu dijagnozu, nakon kirurškog zahvata imali smo stopu podcijenjenosti DCIS-a od 14,3%, a benignih promjena nesigurnoga malignog potencijala od 25%.
Benigne promjene praćene su tijekom razdoblja od 24 mjeseca. U uzorku sa završenim periodom praćenja stopa lažno negativnih nalaza bila je 2,8%, osjetljivost metode 86,4%, specifičnost 100%, pozitivna prediktivna vrijednost 100%, negativna prediktivna vrijednost 70%, a točnost 89,7%. Za vrijeme postupka i nakon njega nismo imali većih komplikacija. Biopsija dojke vođena tomosintezom nije rezervirana samo za promjene vidljive jedino tomosintezom već se može primijeniti i za vođenje biopsija promjena koje su vidljive 2D mamografijom.
Istraživanja psihološkog funkcioniranja i kvalitete života žena oboljelih i operiranih zbog raka dojke u svijetu su brojna, a i u Hrvatskoj je sve veći broj takvih istraživanja. No u Hrvatskoj su ...relativno rijetka ona istraživanja u kojima su posljedice dijagnoze i tretmana raka dojke istražene kroz usporedbu skupine oboljelih žena sa zdravim uzorkom. Važno je usmjeriti se na posljedice raka dojke ne samo na tjelesno već i na mentalno zdravlje i psihološko funkcioniranje oboljelih žena jer je to prvi korak u osmišljavanju i provođenju psihosocijalnih intervencija usmjerenih podizanju kvalitete života oboljelih. Glavni je cilj ovoga istraživanja bio ispitati zadovoljstvo životom, psihološki prosperitet, doživljaj slike tijela i samopercepciju seksualne privlačnosti žena kojima je zbog raka operirana dojka i usporediti ih s onima u kontrolnom uzorku žena bez malignog oboljenja. U istraživanju su sudjelovale dvije skupine sudionica. Prva je uključivala 162 žene u dobi između 28 i 69 godina (M = 47,98) koje su prošle poštednu ili radikalnu operaciju dojke, dok je druga skupinu uključivala 156 sudionica u dobi od 28 do 72 godine
(M = 47,60) kojima nije dijagnosticiran rak dojke niti neka druga maligna bolest. Rezultati istraživanja prilično su ohrabrujući u pogledu ispitanih aspekata funkcioniranja i prilagodbe operiranih žena jer su pokazali da se operirane žene ne razlikuju značajno u razinama zadovoljstva životom, psihološkog prosperiteta, kao ni u doživljaju slike tijela i samopercepciji seksualne privlačnosti u odnosu na žene bez malignog oboljenja. U obje skupine žena povoljnija slika tijela i samopercepcija veće seksualne privlačnosti bile su povezane s većim zadovoljstvom životom i psihološkim prosperitetom. Nadalje utvrđeno je da sudionice koje su prošle poštednu, u odnosu na one u kojih je izvršena radikalna operacije dojke, imaju značajno povoljniju sliku tijela i zadovoljnije su svojim grudima što bi mogla biti indikacija za prednost poštedne nad radikalnom vrstom operacije onda kada je to moguće.
There are many studies that have dealt with the psychological functioning and quality of life of women who were diagnosed with breast cancer and who underwent breast surgery. There is an increasing number of such studies in Croatia as well. However, Croatian research on the consequences of diagnosis and treatment of breast cancer in comparison with a healthy population of women is scarce. It is important to focus on the impact of cancer not only on women’s physical health, but also on their mental health and psychological functioning, since that is the first step towards creating and conducting psychosocial interventions aimed at improving their quality of life. The main goal of this study was to compare life satisfaction, psychological flourishing, body image, and self-perceived sexual attractiveness between women who had undergone breast surgery due to breast cancer, and a control sample of women without cancer. The first group consisted of 162 women between the ages of 28 and 69 (M=47.98) who underwent radical or breast-conserving breast surgery. The second group consisted of 156 women, 28 to 72 years old (M=47.60), who were not diagnosed with breast cancer or any other malignant disease. In terms of examined aspects of psychological functioning and adaptation of women who had breast cancer, the results of this study are quite encouraging since this group of women did not differ significantly in levels of life satisfaction, psychological flourishing, body image or self-perceived sexual attractiveness from the group of women without malignant disease. In both groups of women, more favorable body image and self-perceived sexual attractiveness correlated significantly with higher life satisfaction and psychological flourishing. Furthermore, it was found that the women who underwent breast-conserving surgery had a more positive body image and were more satisfied with their breasts than those who underwent radical breast surgery. This could be viewed as an indicator of the advantage of breast-conserving surgery over radical surgery of the breast whenever possible.
Although anxiety and depression are important determinants of mental health, the literature in this area is sparse as most studies focus on the period during treatment. Mental health problems can ...affect cancer recovery as well as quality of life and survival. In this cross-sectional study, we investigated the prevalence of anxiety and depression in Slovenian cancer survivors after treatment and assessed the associated correlates during the COVID-19 pandemic.
From September 2021 to January 2022, we collected data from 430 breast cancer survivors one to five years after receiving post-local treatment and (neo)adjuvant chemotherapy. We used the Hospital Anxiety and Depression Scale (HADS) to measure anxiety and depression levels. Multivariate linear regression was used to identify factors associated with higher levels of anxiety and depression.
Key findings from this study are increased levels of psychological distress and identification of relevant factors associated with those elevated levels. Approximately one-third of breast cancer survivors exhibited symptoms of elevated anxiety and depression, with one in eight meeting clinical thresholds. Multivariate linear regression revealed that age, lower quality of life, heightened fear of cancer recurrence (FCR), reduced resilience, limited social support, and unmet psychosocial and emotional needs correlated with increased anxiety symptoms. Additionally, lower quality of life, higher FCR, diminished resilience, and limited social support were associated with higher depression symptomatology.
Our study of Slovenian breast cancer survivors one to five years post-treatment observed a significant increase in anxiety and depression symptoms, possibly exacerbated by the COVID-19 pandemic. The demographic and psychosocial factors identified in this study offer valuable insights for future research. The study emphasises the importance of recognising and addressing the psychological needs of breast cancer survivors and the need to follow them throughout their cancer journey.
Cilj. Cilj istraživanja je procijeniti podudarnost veličine rezidualnog tumora, izmjerene magnetskom rezonancijom (MR) i patohistološkom dijagnostikom (PHD) u pacijentica s karcinomom dojke nakon ...provedene neoadjuvantne kemoterapije (NAK) te procijeniti mogući utjecaj ypT stadija tumora na nepodudarnost veličina izmjerenih navedenim metodama. Ispitanici i metode: U retrospektivno istraživanje uključeno je 50 pacijentica. Uključni kriterij su pacijentice kod kojih je učinjen operativni zahvat uz prethodno proveden NAK karcinoma dojke, na što je odgovor praćen s najmanje dva MR pregleda. Veličina tumora na MR-u uspoređena je s veličinom na PHD-u (zlatni standard) pomoću regresijske analize Passing-Bablok te je izračunat njihov koeficijent korelacije. Analizirana su sva odstupanja i podudarnosti veličine, kao i eventualni utjecaj ypT stadija tumora na razliku između dviju metoda. Razlika od ± 0,5 cm u veličini tumora procijenjenih slikovnom metodom i u PHD nalazu smatrale su se podudarnima veličinama. Rezultati: Srednja vrijednost veličine rezidualnog tumora na MR-u iznosila je 19,1 ± 17,71 mm, dok je na PHD-u iznosila 16,87 ± 18,19 mm. Izračunati r koeficijent korelacije iznosi 0.64 (p < 0.001). Provedenom analizom potvrđeno je da nema značajne razlike izmjerenih veličina tumora na MR-u i PHD-u (p = 0.552) te se metode mogu smatrati podudarnima. Nije uočena statistički značajna razlika u ovisnosti o ypT stadiju tumora koja bi utjecala na nepodudarnost veličina. Zaključci: Među dvjema metodama nema konstantnog niti proporcionalnog odstupanja u mjerenjima te se metode mogu smatrati podudarnim. MR dojke je dobra metoda za procjenu veličine rezidualnog tumora dojke kod pacijentica koje su podvrgnute neoadjuvantnoj kemoterapiji usporedno s PHD-om (zlatni standard).
Aim: The goal of this study is to evaluate the concordance between residual tumour size measured on magnetic resonance imaging (MRI) and pathohistological findings in patients who underwent neoadjuvant chemotherapy and operative procedure, and if any pathohistological features may affect that agreement. Respondents and methods: Fifty patients with breast cancer were retrospectively evaluated. Patients who underwent neoadjuvant chemotherapy before the operative procedure, and were assessed with at least two MRI examinations, where included in this study. The primary tumour size measured by MRI was compared with pathohistological findings, which was considered as the gold standard. All differences and size correspondence were analyzed as well as the possible influence of ypT stage of tumour between the two methods. Results: The mean value of residual tumour size on MRI was 19,2 ± 17,71 mm, while on pathohistological findings it was 16,87 ± 18,29 mm. A calculated correlation coefficient between the two methods was 0.64 (p < 0.001). There was no statistically significant difference between two methods for measuring residual tumour size (p = 0.552), as well as a statistically significant influence of ypT stage on measuring, so these methods may be considered to be concordant. Conclusions: There is neither a constant nor a proportional deviation in the measurements between the two methods, so these methods can be considered concordant. Breast MRI is a reliable method for estimating residual tumour size in patients undergoing neoadjuvant chemotherapy in comparison to pathology.
Cilj: Procijeniti utječu li količina i distribucija masnog tkiva na karakteristike i agresivnost karcinoma dojke u postmenopauzalnih žena.
Ispitanici i metode: Istraživanje je obuhvatilo 70 ...postmenopauzalnih žena s invazivnim karcinomom dojke. Bolesnicama su u trenutku postavljanja dijagnoze uzete antropometrijske mjere (tjelesna visina-TV, tjelesna masa-TM, opseg struka-OS, opseg bokova-OB) te su izračunati pridruženi indeks tjelesne mase (ITM) i waist hip ratio (WHR). Iz patohistoloških nalaza prikupili su se podaci o karakteristikama tumora: veličina, histološki gradus, ekspresija estrogenskih (ER) i progesteronskih receptora (PR), HER2 i Ki67 te imunohistokemijski tip tumora.
Rezultati: Bolesnice su bile prosječne dobi 65 godina (42-86), TV 164,8±7,0 cm, TM 75,6±14,5 kg, ITM 27,9±5,3 kg/m2, OS 90,5±12,4 cm, OB 107,6±11,7 cm, WHR 0,84±0,07. Raspodjelom u skupine s obzirom na pridruženi ITM, uz pomoć hi-kvadrat testa dokazala se statistički značajno veća pojavnost estrogen pozitivnih (n=41, 91,1% vs n=18, 72,0%; P=0,037), progesteron pozitivnih (n=38, 84,4% vs n=11, 44,0%; P<0,001) te luminal A karcinoma dojke (n=15, 33,3% vs n=2, 8,0%; P=0,019) u skupini prekomjerno uhranjenih (ITM>25 kg/m2). Nadalje, raspodjelom prema OS dokazala se statistički značajno češća pojavnost estrogen pozitivnih (n=52, 88,1% vs n=7, 63,6%; P=0,042), progesteron pozitivnih (n=45, 76,3% vs n=4, 36,4%; P=0,008) i luminal A karcinoma dojke (n=17, 28,8% vs n=0, 0%; P=0,042) te statistički značajno rijeđa pojavnost trostruko negativnih karcinoma dojke (n=1, 1,7% vs n=2, 18,2%; P=0,014) u skupini s OS>80 cm.
Zaključci: S količinom masnog tkiva raste stupanj ekspresije progesterona i estrogena. Potonje bi se moglo objasniti porastom ekspresije aromataze u masnom tkivu.
PDF
