Engleski je jezik lingua franca današnjice te glavni jezik međunarodne komunikacije. Iako se u Hrvatskoj tradicionalno uči kao strani jezik, istraživanja pokazuju da engleski jezik postaje dijelom ...druš-
tvene, ali i individualne dvojezičnosti. To predstavlja jedinstvenu priliku za istraživanje povezanosti
između jezične uporabe, jezičnog znanja i leksičkog pristupa. Glavni je cilj ovog istraživanja istražiti
leksički pristup u hrvatsko–engleskih dvojezičnih govornika. Istraživanje je podijeljeno u dva dijela:
u prvom se dijelu ispitivala izloženost engleskom jeziku, njegova uporaba i razina jezičnog znanja,
dok je u eksperimentalnom dijelu metoda pripremljenosti kombinirana sa zadatkom leksičke odluke. Eksperiment je uključivao uvjete asocijativno–semantičke povezanosti, prijevodne istovrijednosti i oba jezična smjera. U ispitivanju su sudjelovala 93 ispitanika podijeljena u tri skupine na temelju
rezultata prvog dijela istraživanja. Rezultati su pokazali da postojanje asocijativne i semantičke veze
među riječima značajno ubrzava prepoznavanje riječi. Vrijeme reakcije kraće je u smjeru J1 – J2, dok
se razina jezičnog znanja nije pokazala značajnom. Rezultati su sagledani u kontekstu Revidiranog
hijerarhijskog modela te Dvojezičnog interaktivnog aktivacijskog modela +.
Ovaj rad bavi se proučavanjem jezičnih dodira u hrvatsko-engleskoj dvojezičnoj govornoj zajednici u Kanadi. Osnovni cilj rada je bolje razumijevanje poznavanja i upotrebe hrvatskog jezika te stavova ...o hrvatskom jeziku kod druge generacije nasljednih govornika. Kanada je multikulturalna država na službenoj razini, a uloge hrvatskog i engleskog jezika jasno su odijeljene te postoji izražena neravnoteža u položaju dvaju jezika i u njihovoj upotrebi. Dok je engleski dominantan ili većinski jezik (jedan od dvaju službenih jezika Kanade), hrvatski je nasljedni ili manjinski jezik. Premda postoje mnoge studije o različitim nasljednim jezicima, o hrvatskom kao nasljednom jeziku u Kanadi malo se zna zbog čega je nužno pobliže ispitati razvoj hrvatskoga kao nasljednog jezika i opisati jezične prakse. Podatci na kojima se temelji ova studija potječu iz dvaju izvora: popisa stanovništva Kanade i sociolingvističkog istraživanja upitnikom u hrvatskoj zajednici na širem području grada Toronta. Kako bi se opisale jezične prakse u zajednici i stvorio lingvistički profil nasljednoga govornika hrvatskoga, studija se usredotočuje na sljedeće teme: stjecanje jezičnih vještina na engleskom i hrvatskom, upotreba dvaju jezika u svakodnevnom životu, učenje nasljednog jezika i stavove o očuvanju nasljednog jezika.
U radu se daje opći pregled istraživanja o problemima dvojezičnosti koje provode istraživači u Jugoslaviji. Autorica se ograničila na prikaz radova koji se bave fenomenom dvojezičnosti u naroda i ...narodnosti u Jugoslaviji te pripadnicima nacionalnih manjina u susjednim državama kao i u migranata jugoslavenskog podrijetla koji su privremeno ili stalno zaposleni u inozemstvu.
Nakon pokušaja razgraničenja polja istraživanja od gledišta pojedinačnih znanstvenih disciplina i s obzirom na interdisciplinarni znanstveni pristup, autorica daje kratku povijest istraživanja dvojezičnosti s opisom osnovnih motiva koji su potaknuli znanstveni interes i rad na tom području.
S obzirom na predmet istraživanja koji je u središtu zanimanja istraživača radovi su grupirani u tri kategorije: 1) istraživanja o društveno uvjetovanim promjenama u strukturi jezika u kontaktu; 2) istraživanja o kognitivnim, osobnim i govornim karakteristikama dvojezičnog govornika; 3) istraživanja koja ispituju korelaciju između dvojezičnosti i socijalne strukture pojedinih etničkih skupina te dinamiku dvojezične interakcije u višejezičnim društvima.
U najširem smislu, rad se bavi problematikom utjecaja drugoga jezika na prvi koji
se manifestiraju u obliku konceptualnoga prijenosa tj. prijenosa koji je semantički
i pragmatički uvjetovan. Razmatra ...se teza da dvojezični govornici rabe svoj prvi
jezik drukčije od jednojezičnih govornika. U tome svjetlu, daje se pregled relevantnih
pojmova iz područja psiholingvistike te se iznose rezultati relevantnih istraživanja.
Središnji dio rada zauzima opis konstrukta konceptualna tečnost te se
izlaže način njezina mjerenja na primjeru tekstne analize. Manje prostora zauzima
i operacionalizacija produktivnosti i leksičke raznolikosti kojima se također može
dokazati nastanak konceptualnog prijenosa. Ukazuje se i na problematiku odabira
ispitanika te se iznose smjernice za buduća istraživanja u tome smjeru.
Tema ovog rada zasniva se na autoričinoj doktorskoj disertaciji Slavenski i norveški jezik i kulture u doticaju: utjecaj norveškog jezika i kulture na mlade imigrante iz bivše Jugoslavije. ...Disertacija je podijeljena na dva dijela: I. dio – Kulture u doticaju i II. dio – Jezici u doticaju, te završni dio koji rezimira prethodna dva dajući ocjenu i razmišljanja o jeziku i kulturi. Oba dijela (I. – analiza studentskog društveno-kulturnog okvira i II. – lingvistička analiza) prikaz su čimbenika za koje se pretpostavlja da utječu na prvi jezik (L1) studenata iz bivše Jugoslavije te kulturni razvoj, očuvanje kulture, čimbenici koji se mogu povezati s obiteljskom sredinom i podrijetlom, norveškim jezikom (L2) i utjecajem okruženja. Može se zaključiti da studenti slabije govore materinski jezik (promatran kao jezična kompetencija), ali ga nisu zaboravili. Isto tako može se doći do zaključka da studenti koji dobro znaju materinski jezik jesu oni koji sebe označavaju kao dvojezične a tako ih određuju i njihovi profesori. U disertaciji je izrečena tvrdnja da je moguće da se imigrantska djeca identificiraju s dvjema kulturama kao nužnost (funkcionalna realnost) u odnosu na svoj bikulturalni i bilingvalni stil života. Analiza studentskih stavova, društvene interakcije i njihovo mišljenje o norveškom društvu pokazuju da se djeca imigranata iz bivše Jugoslavije nalaze u procesu razvoja identiteta s dvjema različitim varijantama identiteta koji se zasnivaju na identifikaciji s njihovom etničkom kulturom i identifikaciji s norveškom kulturom. Bikulturalni identitet studenata tu se smatra posljedicom uzajamnih i djelatnih kulturnih procesa čiji su temelj kulturni elementi koje su stekli iz dviju kultura i dvaju jezika a u svom društvenom ponašanju koriste ih i naizmjence i kao alternativu.
Ovaj rad bavi se primjerima engleskih transfera u govoru 100 hrvatskih iseljenika druge
generacije. Prijelazi s jednog jezika na drugi učestala su pojava u hrvatskom govoru ove skupine
australskih ...Hrvata tako da se može zaključiti da je došlo do određene habitualizacije u usmenoj
komunikaciji ovih govornika gdje i jedan i drugi jezik mogu davati lekseme, a samo jedan jezik
sintaktičku strukturu. Unatoč njihovoj velikoj učestalosti u svakodnevnome hrvatskom govoru
ovih ispitanika prijelazi na engleski jezik ipak mogu imati određeno konverzacijsko značenje,
odn. funkciju. U žarištu su one teorije koje daju objašnjenja na ove tri pojave: na prvi pogled
’nesvjesno’ prebacivanje zbog engleskog transfera koji onda povlači za sobom i cijeli prijelaz
na engleski (psiholingvističke motivacije putem engleskog ’okidača’, odn. ’triggera’); ’svjesno’
prebacivanje zbog očigledne nemogućnosti da se određena poruka prenese na hrvatskome;
primjenjivanje teorije o apsolutnoj i relativnoj markiranosti dvojezičnog teksta u komunikaciji s
drugim sugovornikom ovisno o odnosu prema njemu.
Rad primjenjuje i modele i putem njih objašnjava osobine određenih tekstova, odn. podataka
i daje usporedbu o primjenjivanju takvih modela u ovome velikom korpusu od 100 snimljenih
razgovora. Dok su psiholingvističke i metalingvističke motivacije prilično rijetke, primjenjivanje
modela speech accommodation theory (Giles & Brown) pokazuje da i u komunikacijskim
interakcijama s pripadnicima iste etničke i jezične skupine prijelazi između jezika mogu se
objasniti na osnovi međuindividualnih razlika. Primjenjivanje markedness modela (Myers–
Scotton) ne pokazuje bitne razlike između govornika na osnovi stupnja bliskosti prema autoru
što možda potvrđuje tezu o općoj nemarkiranosti prelaženja između jezika kao normalnome
jezičnom fenomenu među ovim australskim Hrvatima.
U istraživanju se proučava procesiranje vidno predstavljenih srodnica u hrvatskih govornika
globalnog engleskog. Srodnice su riječi koje imaju isti (ili sličan) oblik i značenje u dva jezika
...govornika (npr. hrv. problem i engl. problem). Zbog međujezičnih karakteristika koje ovakve
riječi dijele, dvojezični govornici na srodnice reagiraju brže nego na nesrodnice (facilitacijski
efekt srodnica) u zadatku leksičke odluke, a sporije u zadatku jezične odluke (inhibicijski
efekt srodnica). Lemhöfer & Dijkstra (2004) interpretiraju facilitacijski efekt srodnica u okviru
Bilingvalnog interakcijskog aktivacijskog modela + (BIA+) (Dijkstra i van Heuven, 2002)
povišenom razinom semantičke aktivacije pri procesiranju srodnica, za razliku od procesiranja
nesrodnica, do koje dolazi zbog preklapanja u karakteristikama srodničkih parnjaka. Govornicima
globalnog engleskog engleski jezik nije materinski, ali se njime koriste svakodnevno i intenzivno,
u obrazovanju, na poslu i u slobodno vrijeme. S obzirom na to da s globalizacijom broj ovakvih
govornika u Hrvatskoj iz dana u dan raste, potrebno je izraditi modele jezičnoga procesiranja koji
će biti utemeljeni u rezultatima eksperimentalnih istraživanja provedenih s opisanom skupinom
govornika.
Ukupno 64 govornika globalnog engleskog pristupila su općemu vidnom zadatku leksičke
odluke. Proučavana je interakcija nezavisnih varijabla jezika (hrvatski/engleski), tipa riječi (riječ/
pseudoriječ) i srodnica (srodnica/nesrodnica) (dizajn eksperimenta 2x2x2). Analiza varijance
pokazala je značajnu trostruku interakciju jezika, tipa riječi i srodnica. Suprotno očekivanomu,
pronađen je obratan efekt srodnica u reakciji na hrvatske srodnice (vrijeme reakcije na srodnice
bilo je sporije nego vrijeme reakcije na nesrodnice), dok razlika u vremenu reakcije na hrvatske
pseudosrodnice i pseudonesrodnice nije bilo. U reakciji na engleske srodnice nije pronađena
značajna razlika ni u jednoj od ovih vrsta podražaja. Ni analiza pogreške nije pokazala razlike
ni u jednom od uvjeta.
Spoznaje ovoga istraživanja o procesiranju srodnica u hrvatskih govornika globalnog engleskog
uvrštene su u prilagođenu inačicu BIA+ modela. Značajne prilagodbe u modelu uključuju:
lateralnu inhibiciju srodničkih parnjaka unutar istih razina procesiranja, potrebu donošenja
odluke o jeziku na razini jezika (koja uvjetuje inhibiciju u procesiranju srodnica) prije donošenja
leksičke odluke te inhibicijski utjecaj aktivacije manje vrsnoga jezika govornika (engleskog) na
leksičku odluku u vrsnijem (hrvatskom) jeziku.
U ovome radu prikazuje se položaj hrvatskoga nastavnoga jezika u Gradišću u 20. stoljeću, od god. 1921. kada raspadom Austro-Ugarske većina hrvatskih sela potpada pod Austriju. Uloga hrvatskoga kao ...nastavnoga jezika usko je povezana s razvojem dvojezičnoga školstva. Bez poznavanja te situacije ne može se razumjeti današnja vrlo složena školska situacija gradišćanskih Hrvata.
Samotumačenje je karakteristično u razvoju većine dvojezične djece, ali dosad mu se nije
pridavala dovoljna pozornost. Članak opisuje najvažnija obilježja ovog fenomena u razvoju
dvojezičnosti u ...ranom djetinjstvu.
Podaci su prikupljeni u tri ruske obitelji u kojima djeca (n=3) usvajaju dva jezika (ruski i
engleski) od prve godine života.
Samotumačeni iskazi prirodni su za mlađu djecu koja usvajaju dva jezika. Najčešće situacije u
kojima dvojezična djeca koriste samotumačenje jesu razgovori unutar trijade »majka – dijete – otac«.
Budući da dvojezično dijete može proizvesti iskaz s istom propozicijom u oba jezika,
ono to isprve čini spontano, a onda i namjerno. Samotumačenje je svojevrsna sposobnost
kombiniranja zamjene kodova i spontanog prevođenja; služi kao pripremna faza za razvoj
namjernog tumačenja.
Rabeći samotumačenje, dvojezična djeca pokazuju osjetljivost prema interlokutorovu jeziku:
kada primijete da ih netko nije razumio u jednome od jezika, kažu istu stvar na drugome jeziku.
Takva aktivnost podsjeća na samoispravljanje: djeca shvate da su odabrala »krivi« jezik te se
isprave. Roditelji bi to trebali poduprijeti te poticati samotumačenje.Samotumačenje može pokazati mnoga obilježja jezične kompetencije kod dvojezičnog djeteta:
prisutnost ili odsutnost pravih ekvivalenata u njegovu dvojezičnom rječniku, razliku u usvajanju
dvaju leksika i dviju gramatika, izražajnost govora u svakom jeziku, razvoj pragmatičke
dvojezične kompetencije i specifičnu prirodu usvojenih obrazaca u svakom jeziku. Neka dvojezična
djeca češće samotumače u odnosu na drugu dvojezičnu djecu, čak i u sličnim kontekstima i
situacijama učenja jezika, što zahtijeva daljnja istraživanja ovog fenomena, usporedbe različitih
slučajeva dvojezičnosti, više podataka i više ispitanika.
U ovome se radu raspravlja o položaju
drugoga jezika u multikulturalnome liberalnom egalitarnome okružju. Središnji
problem koji se raščlanjuje je ``getoizacija'' kao jedna strana i asimilacija
kao ...druga strana. Obje su povezane liberalnim postulatom iskazanim frazom
`sloboda izbora' koju autor smatra jako ovisnom o diskurzivnome kontekstu
trenutka. Hrvatski je jezik u Australiji 1979. službeno priznat jezikom
zajednice u skladu s tadašnjom vladinom multikulturalnom politikom. Od 1980.
poučava ga se u srednjim školama, a od 1983. prisutan je i u trećemu
obrazovnome stupnju kao jedan od neengleskih jezika (eng. languages other
than English - LOTE). Dan je osvrt na trenutan status hrvatskoga jezika u
Australiji, prikazana je kratka povijest njegova prisustva na tome kontinentu i
jezičnoga otklona od hrvatskoga ka engleskome, te osebujan `koine' koji se
razvio kod prvoga i drugoga naraštaja unatoč njihova čakavskoga, kajkavskoga
ili štokavskoga podrijetla. Također je dan pregled načina poučavanja hrvatskoga i mjesta gdje ga se poučava, broja govornika hrvatskoga, najvažnijih utjecaja na jezični otklon i djelovanja međusobnog posuđivanja u prvome, drugome i trećemu naraštaju govornika.
PDF
