Različiti su motivi za studiranje hrvatskog kao drugog jezika. a različite su i metode. Cesta želja Hrvata koji žive u inozemtvu je naučiti svoj materinski jezik. Njihova prijašnja jezična iskust\>a ...(usvajanje jezika kroz interakciju s obitelji, prijateljima i hrvatskim zajednicama) odredila su njihovo znanje jezika u tolikoj mjeri, da se oni razlikuju od drugih učenika hrvatskog, koji su iskusili neku vrstu formalnog, ciljanog poučavanja. Znanstveni i metodološki aspekt poučavanja hrvatskog kao stranog i kao drugog jezika značajno su unaprijeđeni lijekom posljednjih nekoliko godina. Ipak, skupini govornika rvatskog koja živi u inozemstvu posvećeno je malo pažnje. Oni su učili hrvatski kao prvi (u hrvatskim školama u inozemstvu) ili kao strani jezik. Oba su načina neprimjerena njihovim prijašnjim jezičnim iskustvima i njihovu znanju. U radu će biti predstavljeni teorijski i metodološki aspeki poučavanja hrvatskog kao drugog jezika. Posebna pozornost bit će posvećena posebnim potrebama učenika, govornika hrvatskog koji žive u inozemstvu. Također će se pokazati neki materijali koji se koriste u poučavanju uz upute za njihov daljnji razvoj.
Tvrdnju da jezik vrši velik utjecaj na kognitivne procese pojedinca prvi je iznio Edward
Sapir, a kasnije ju je usvojila sociokulturalna teorija L. S. Vygotskog i njegovih sljedbenika.
U posljednje ...vrijeme, pitanje odnosa jezika i identiteta postalo je prilično izraženo u okviru
istraživanja procesa ovladavanja inim jezikom.
U ovome su radu predstavljeni rezultati istraživanja provedenog na 186 naprednih
učenika engleskog kao stranoga jezika. Analizira se predodžba veze između učenja stranog
jezika i razvoja osobnosti (jedne ili više njih). Istraživanje je pokazalo da je pitanje jezika i
osobnosti važno dvojezičnim osobama, iako je većina ispitanika izvijestila da ne osjećaju
promjene u svojoj osobnosti pri korištenju različitih jezika.
U ovome se radu govori o nekim obilježjima u jeziku potomaka hrvatskih iseljenika koji su rođeni i odrasli u Njemačkoj. Oni su hrvatski naučili od roditelja i vrlo raznoliko njime vladaju. Međutim, u ...njihovu se govoru usprkos različitim stupnjevima ovladanosti hrvatskim pojavljuju zajednička obilježja. U pisanim tekstovima redovito se pojavljuju rečenice koji su doslovni prijevodi njemačkih istoznačnih rečenica. Moglo bi se reći da su to primjeri njemačkoga jezika s hrvatskim riječima. Međutim, pitanje je kako se događa da se u hrvatski jezik tih dvojezičnih govornika unosi njemački red riječi i zadržavanje zamjenica, dok morfologija u pravilu zadržava hrvatska obilježja. U radu će se pokazati da drugačiji pristup tome problemu, koji uključuje i svojevrsnu promjenu u pogledu na sam jezik, može dati jednostavan odgovor.
U ovom radu govori se dvojezičnosti iz „vruće“ perspektive, točnije pokušava se naći odgovor na pitanje pokazuju li mađarsko-srpski dvojezični govornici i jednojezični govornici razlike i varijacije ...u vještinama empatije i emocionalne inteligencije. Za mjerenje spomenutih varijabli, koristili smo prilagođeni upitnik o jezičnoj povijesti, mađarsku verziju Davisova Indeksa interpersonalne reaktivnosti (IRI-HU), te Wong i Law Skalu emocionalne inteligencije (WLEIS-HU). Analizirani su podatci dobiveni od 208 ispitanika u Republici Srbiji. Uspoređujući pojedince koji su jednojezični i dvojezični, koji trenutačno koriste i znaju svoje jezike na različitim razinama, rezultati su pokazali da osobe s višim razinama znanja jezika i većom učestalošću trenutačnoga korištenja jezika procjenjuju kao bolje svoje vještine procjene emocija drugih osoba te vještinu promjene perspektive.
U radu se prikazuju dva teorijska modela višejezičnoga/dvojezičnoga
razvoja – Dinamični Model Višjezičnosti (DMV) i Teorija Praga (TP). U svjetlu
spomenutih modela, autorica intepretira podatke ...dobivene praćenjem jednoga
slučaja naknadnoga hrvatsko (J1)- engleskog (J2) dvojezičnog razvoja. Autorica
zaključuje da spomenuti modeli imaju znatnu objasnidbenu snagu, ali još nisu
dovoljno razrađeni da bi mogli predočiti/objasniti svo bogatstvo različitih vidova
naknadnoga dvojezičnoga razvoja te međudjelovanje različitih sastavnica tijekom
istoga.
Dok u njemačkom postoji jedan r-fonem, uvularni frikativ /ʁ/, koji se u odstupnoj poziciji
vokalizira u ɐ, španjolski raspolaže dvama alveolarnim fonemima, dodirnikom /ɾ/ i titrajnikom
/r/, koji se ...nikad ne vokaliziraju. Kao i njemački, i turski ima samo jedan fonem, no on je
bliži španjolskom jer s njim dijeli alveolarno mjesto tvorbe i ne poznaje vokalizaciju. U ovome
radu izvještavamo o intervencijskoj studiji s 12 njemačko-turskih dvojezičnih govornika, koji
u Njemačkoj uče španjolski. Uzorci čitanoga teksta prikupljeni su prije, za vrijeme i nakon
što su ispitanici prošli digitalni modul za učenje španjolskoga. Kao fonetski korelati u obzir su
uzeti (1) konsonantska produkcija ciljnoga segmenta, (2) mjesto artikulacije i (3) distribucija
kontrasta između dodirnika i titrajnika. Što se tiče alveolarnoga mjesta artikulacije, rezultati
pokazuju da se od samoga početka bilježi visoka stopa točnosti, a što se tiče distribucije
kontrasta između dodirnika i titrajnika u ciljnom jeziku te izbjegavanja vokalizacije, opaža
se poboljšanje u trima mjernim točkama. Slučaj jedne od ispitanica, koja je najprije transferirala
iz njemačkoga, a nakon intervencije imala višu stopu točnosti, pokazuje da svjesnost
učenika o sličnostima i razlikama između ishodišnoga i španjolskoga jezika pozitivno utječe
na jezično usvajanje.
U članku se analiziraju mogućnosti hrvatske i dvojezične nastave kod gradišćanskih Hrvata tijekom 20. stoljeća, te se rasvjetljava uloga hrvatskoga nastavnog jezika koja se mijenjala u skladu s ...dotičnom političkom i društvenom situacijom koja je određivala i krojila školsku politiku a u vezi s time i školsko-jezičnu politiku. Tako zapravo ne možemo govoriti o uređenju školstva za pripadnike hrvatske manjine do prije deset godina. Provedena istraživanja
dokazuju da se dvojezično školstvo u Gradišću od 1921., od godine pripojenja Austriji pa sve do 1994. godine nalazilo u stanovitom vakuumu, budući da je Manjinski školski zakon (Minderheiten-Schulgesetz 1994.) bio donesen tek 73 (!) godine nakon pripojenja Gradišća Austriji. Zbog toga se i broj dvojezičnih škola
konačno smanjio za trećinu. U doba predraća i poraća nije bilo (gotovo) nikakvih perspektiva koje bi podupirale jezični te kulturni pluralizam i hrvatski nastavni jezik bio je sve više marginaliziran. Tako primjerice nikada nije bila stvarno postignuta jezična ravnopravnost njemačkog i hrvatskog nastavnog jezika, nego je
ona općenito bila sprječavana temeljem zakonskih, financijskih a prije svega jezično-političkih okolnosti, što je pospješilo jezičnu mijenu.
U radu je analiziran oblik dvojezičnosti koji nastaje u uvjetima ekonomskih migracija i tipičan je upravo za migrantsku djecu. Kako se ova djeca ne školuju na materinskom jeziku i žive u stranoj ...sredini, njihov je jezični razvitak veoma specifičan. U uvodu rada iznose se Cumminsove hipoteze kao teorijski okvir za razumijevanje lingvističkih i kognitivnih teškoća, odnosno prednosti kod dvojezičnoga govornog razvoja. Uzorak ispitanika sastavljen je od tridesetoro djece koja od ranog djetinjstva neprestano žive u SR Njemačkoj te paralelno usvajaju dva jezika: materinski, hrvatski ili eventualno srpski, i jezik šire društvene zajednice: njemački. Svi su oni bili redoviti polaznici trećeg razreda jugoslavenske dopunske škole u Mannheimu i trećeg razreda redovite njemačke osnovne škole. U trenutku ispitivanja bilo im je od 9 do 10 godina. Ispitanici su na materinski jezik trebali s njemačkog pismeno prevesti kratku priču. Analiziran je pristup zadatku te greške u pisanju. Djeca su (uz tri iznimke) zadatku pristupila tako što su prevodila doslovno, čak preslikavajući red riječi iz njemačkoga u hrvatski. Iako su redovito pohađala dopunsku nastavu na materinskom jeziku, rezultati su pisanja na materinskom jeziku porazni. Najbrojnije su greške koje se ne mogu svrstati u greške interferencije, već ukazuju na nisku razinu jezičnog znanja, na manjak u rječniku, ali i u sposobnosti gramatičkog oblikovanja poruke.
U radu se analiziraju neki od uvjeta pod kojima nastaje dvojezičnost treće generacije jugoslavenskih migranata u SR Njemačkoj, kao i procjene roditelja i samoprocjene učenika u pogledu ovladavanja ...prvim, odnosno drugim jezikom. Uzorak ispitanika izabran je između polaznika jugoslavenske dopunske škole, dakle među grupom koja već samim činom uključivanja u taj oblik nastave pokazuje pozitivan stav prema očuvanju materinskog jezika. U intervjuima koji su vođeni s roditeljima bili su ponovo deklarirani pozitivni stavovi. Međutim, jezična upotreba u djece ide mimo tih stavova, očito određena jezičnim znanjem, a ono je u drugom jeziku znatno veće. Ispitanici-osmogodišnjaci bili su svjesni disbalansa u svojoj dvojezičnosti, te preferiraju njemački jer im je lakši. Kad su prisiljeni govoriti hrvatski ili srpski čine to uz maksimalno korištenje neverbalnog konteksta. Rezultati pokazuju da roditelji precjenjuju stupanj ovladavanja materinskim jezikom u svoje djece, te da je kulturni milieu u kojem učenici žive oskudan. Sveukupnost prikupljenih informacija ukazuje da značajan dio treće generacije migranata raste u uvjetima sociokulturne deprivacije.
U ovome radu autorica obrađuje problem definiranja materinskog jezika u odnosu na dvojezične situacije u djece jugoslavenskih migranata u zemljama Zapadne Evrope.
U prvom dijelu rada razmatra se ...nekoliko određenja materinskog jezika, kakva se mogu naći u lingvističkim i nelingvističkim radovima i dokumentima objavljenim u posljednjih tridesetak godina. Ukratko su objašnjeni još neki pridruženi pojmovi i odnosi, kao što su odnos između jezika i nacije, bilingvizam, diglosija i polujezičnost. Također su nabrojeni i komentirani kriteriji s pomoću kojih se materinski jezik uopće može definirati.
U sažetom posljednjem odjeljku spomenuti su (potencijalni i stvarni) efekti jugoslavenske dopunske nastave u zemljama imigracije.
