Uvod: Prikazujemo rijetku ventrikularnu tahikardiju nepoznata uzroka (idiopatsku) s ishodištem u blizini stražnjeg snopića (fascikula) lijeve grane Hisova snopa, koja se očituje četirima osnovnim ...obilježjima: široki QRS-kompleksi, blok desne grane, lijeva (superiorna) električna os i osjetljivost na verapamil. Od 1981. godine, kada je Belhassen sa suradnicima otkrio osjetljivost na verapamil, često se naziva Belhassenova tahikardija. Cilj: Osnovna svrha ovog prikaza jest podsjetiti da se već ispravnom interpretacijom EKG-a može postaviti točna dijagnoza ove potencijalno opasne aritmije. Prikaz bolesnika: Do sada zdrava djevojčica adolescentne dobi došla je u hitnu službu zbog palpitacija, dispneje i presinkopalne krize. Na 12-kanalnom EKG zapisu našli smo čak tri od četiri obilježja stražnje idiopatske fascikularne ljevoventrikularne tahikardije, a konverzijom u sinusni ritam nakon intravenske primjene verapamila zadovoljeno je četvrto obilježje i time je potvrđena elektrokardiografska sumnja. Zbog učestalih recidiva ventrikularne tahikardije uza sve češće subjektivne tegobe srčane naravi (palpitacije, prekordijalne opresije, vrtoglavice, presinkopalne krize), a usprkos sve višoj peroralnoj dozi verapamila te uzevši u obzir pozitivnu obiteljsku anamnezu na iznenadnu smrt, upućena je na elektrofiziološko ispitivanje i liječenje radiofrekventnom ablacijom. Zaključak: Temeljitom i dobrom analizom 12-kanalnog EKG-a može se postaviti točna dijagnoza vrste tahikardije, što je uvjet daljnjeg ispravnog postupanja i liječenja.
Fibrilacija atrija (FA) jedan je od čimbenika rizika za ishemijski moždani udar (MU) koji je
moguće prevenirati. Visoka prevalencija te mogućnost prevencije upućuju na potrebu za učinkovitim
načinom ...detekcije FA-a. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti prevalenciju i način dijagnoze FA-a u
bolesnika s ishemijskim MU te usporediti njihova klinička obilježja i ishode u skupini s FA i bez nje.
Metode: Ovo je bila retrospektivno opservacijsko istraživanje. Prikupljene su i analizirane povijesti
bolesti ispitanika s ishemijskim MU u 2019. godini. Rezultati: Među svim ispitanicima njih 39 % imalo
je FA, dok je 50,3 % ispitanika s FA-om otkriveno tek nakon ishemijskoga MU-a. Gotovo tri četvrtine
(73 %) bolesnika s anamnestičkim podatkom o FA-u nije bilo adekvatno antikoagulirano. Većina novootkrivenih
FA (87 %) bila je detektirana standardnim 12-kanalnim EKG-om, dok je ostatak detektiran
24-satnim snimanjem EKG-a (12,5 %). FA je bila statistički značajno povezana sa smrtnim ishodom,
kao i s višim vrijednostima na CHA2DS2-VASc bodovnom sustavu. Zaključak: Čak polovica ispitanika s
FA-om dijagnosticirana je tek nakon ishemijskoga MU-a. Većina ispitanika s već poznatom FA nije bila
adekvatno antikoagulirana. Ishodi su lošiji u bolesnika s pratećom FA, posebice u onih s višim rezultatima
na CHA2DS2-VASc bodovnom sustavu. Stoga treba poticati češći probir bolesnika s kontinuiranim
monitoriranjem kao idealnom opcijom.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Prema sadašnjim spoznajama utjecaj pojedinih sastavnica arterijskog tlaka na pojavu hipertrofije lijeve klijetke (HLK) je različit. Željeli smo ispitati koja pojedina sastavnica arterijskog tlaka ima ...najveći učinak na geometrijski tip/stupanj HLK. U istraživanje je bilo uključeno 192 bolesnika (87 muškaraca) u dobi od 43-80 godina (prosječne starosti 68 godina) s hipertenzijom i HLK. Bolesnike smo podijelili u tri skupine prema tipu hipertrofije (koncentrična, ekscentrična i asimetrična) i tri podskupine prema stupnju hipertrofije (blaga, umjerena i teška). Svakom boesniku je mjeren krvni tlak, učinjena je elektrokardiografija i ehokardiografija. U obzir je uzeta antihipertenzivna terapija i trajanje prethodnog liječenja. Tlak pulsa je bio značajno viši u bolesnika s koncentričnom HLK nego u onih s ekscentričnom i asimetričnom HLK (p=0,029), no bez statistički značajne razlike među ovim vrijednostima. Tlak pulsa je rastao sa stupnjem HLK (ne značajno, p=0,217). Sistolički tlak se nije značajno razlikovao među ispitivanim skupinama (p=0,177). Zaključili smo da je tlak pulsa imao najveći učinak na geometriju lijeve klijetke, osobito na koncentrični tip.
Cilj studije bio je utvrditi stanje s ugradnjom srčanih elektrostimulatora i kritički procijeniti mogućnosti ove metode liječenja naših bolesnika. Studija je provedena od 2001. do 2007. godine, a ...obuhvatila je 211 operacija. U studiju je bio uključen 121 (57,3%) bolesnik srednje dobi od 69,7 godina i 90 (42,7%) bolesnica srednje dobi od 74,5 godina. Zabilježen je porast ukupnog broja ovih operacijskih zahvata na godinu s 18 u 2001. na 24 u 2002., 28 u 2003., 38 u 2004., 38 u 2005., 30 u 2006. i 35 u 2007. godini. Primoimplantacija je izvedena u 196 (92,9%) slučajeva. Prema vrsti elektrostimulatora, VVI je upotrebljen u 79 (40,3%), VVIR u 73 (37,2%), DDD u 7 (3,6%), DDDR u 18 (9,2%), VDD u 17 (8,7%) slučajeva i AAIR u 2 (1,0%) slučaja. EKG indikacija za zahvat bio je srčani blok drugog stupnja u 40, srčani blok trećeg stupnja u 86, kronična atrijska fibrilacija s bradiaritmijom u 57, sindrom bolesnog sinusa u 27 slučajeva i trifascikularni blok u jednom slučaju. Simptomi su bili omaglica u 126, sinkopa u 52, dispneja u 45, bradikardija u 12 slučajeva, bol u prsištu u 3 slučaja i cerebralna disfunkcija u 2 slučaja. Rezultati su pokazali kako se naši bolesnici danas brže i primjerenije mogu liječiti u našoj bolnici, čime se smanjuje opterećenost većih kardioloških centara u državi. Međutim, i dalje valja težiti približavanju europskim standardima u ugradnji srčanih elektrostimulatora.
Wellensov sindrom, također poznat kao sindrom T vala lijeve prednje silazne koronarne arterije (LAD), je sindrom koji može promaknuti kao neprepoznat u hitnoj službi, a može imati kobne posljedice. ...Obično se sastoji od znakovitog elektrokardiografskog (EKG) nalaza u prekordijalnim elektrodama, koji predstavlja značajnu stenozu proksimalne LAD. Iako ovaj sindrom nije uključen u indikacije za primarnu perkutanu koronarnu intervenciju (bolesnici s tipičnim nalazom EKG obično nemaju bolove u vrijeme snimanja), svakog bolesnika sa sumnjom na Wellensov sindrom trebalo bi uputiti intervencijskom kardiologu i razmotriti potrebu hitne kateterizacije srca. Opisuje se bolesnica bez prethodne anamneze koronarne bolesti i sa samo jednim rizičnim čimbenikom za kardiovaskularnu bolest, koja je primljena u hitnu službu s tipičnim Wellensovim sindromom.