U radu se usporedbom binarne opozicije um vs. tijelo koja proizlazi iz kartezijanskog poimanja spoznaje te opozicije kultura vs. priroda ukazuje na rodne nesrazmjere koji su u srži patrijarhalno ...uređenog društva. Uvrštavanjem rodnih oznaka u tumačenje realizma i naturalizma teži se razotkrivanju tog tradicionalnog društvenog sustava kao hegemonijskog, što se oprimjeruje na temelju muško-ženskih odnosa u noveli ruralnog karaktera. Analiziraju se ženski likovi u Dugi (1906) Dinka Šimunovića te Brezi (1928) i Svoga tijela gospodar (1931) Slavka Kolara. Odgovara se zašto su ženski likovi u tim pripovijetkama naturalizirani, tj. slabi ili nijemi subjekti.
Metrijska izučavanja posebnih dijelova edukometrijskog polja nisu dovela do željenih rezultata. Posebni i nepovezani metrijski pristupi (antropometrija, sociometrija, psihometrija, ekonometrija, ...biometrija) nisu dali jedinstvenu teorijsku edukometrijsku cjelinu. Posebna metrijska mjerenja ostala su nepovezana i neintegrirana zbog inhibiranog i nesamostalnog razvoja edukometrije kao grane odgojnih znanosti što je dovelo do niza teorijskih i praktičnih problema i poteškoća u mjerenju kvalitete obrazovanja. Zato autor u ovom radu razmatra neka ishodišna pitanja edukometrije čime želi ukazati na potrebu i značaj njezina razvoja u procesima reformiranja odgoja i obrazovanja. Autor se zalaže da se posebna i nepovezana mjerenja u obrazovanju “transformiraju” u znanstvenu disciplinu – edukometriju. Bez afirmacije edukometrije kao grane odgojnih znanosti nema nužnih testiranja teorija odgoja i obrazovanja, nema razvoja specifične istraživačke aparature pedagoške metodologije, nema uspostave novog sustava mjerenja te ni točne interne i eksterne evaluacije. U radu se nastoji definirati edukometrija kao posebna pedagoška grana.
Prema Epikurovoj epistemologiji svi su opažaji istiniti. Ta teza podrazumijeva da naša osjetila nikada ne griješe, te da nam opažaji uvijek daju točne izvještaje o vanjskom svijetu. Iako se na prvi ...pogled čini vrlo neuvjerljivom, podrobnija analiza Epikurovih tekstova pokazuje da je ona potkrijepljena zanimljivim argumentima. Pokazuje se da je jasna motivacija Epikura za obranu te teze leži u prihvaćanju radikalnog empirizma i težnji da izbjegne skeptičke opasnosti u koje je zapao Demokrit. Nadalje, opravdanje te teze leži u Epikurovu objašnjenju samog opažajnog procesa, tj. u fizikalnom objašnjenju mehanizma opažanja, koje se uklapa u atomističku sliku svijeta. Opažajni proces pokazuje da su opažaji sirovi podaci koji ne mogu biti lažni, budući da su samo puke reakcije osjetilnog organa na vanjske podražaje, te kao takvi ne mogu biti neistiniti.
Iz perspektive suvremene feminističke epistemologije (modela ženskog načina spoznavanja, feminističke društvene teorije i prevrednovanja znanstvenog kanona), Truhelkin se epistolarni roman s početka ...20. stoljeća razmatra u tradiciji građanskog feminizma (unutar kojega se žena na putu ljudske emancipacije mora najprije konstituirati ‘kao žena’, odnosno kao građanka). U tekstu se pokazuje da su žene, kroz proces subjektivacije, koristeći strategije pisanja, konstituirale sebe kao subjekte spoznavanja, a kroz obrazovanje i kao subjekte znanja. Takva se povijesna promjena nije dogodila samo kroz diskurs spisateljice (kao proizvodnje značenja) već i kroz diskurs učiteljice (u transferu znanja), a zbiva se i danas u diskursu znanstvenice kao promjena novovjekovne (epistemologijske i znanstvene) paradigme.
Svijet je sveobuhvatan pojam područja vanjskoga iskustva u kojem se svi predmeti pojavljuju kao izvanjski našoj svijesti. To je također područje nastajanja, prolaznosti i nestajanja, odn. rođenja, ...života i smrti (fiziologija, filozofijska fizika, kozmologija). Samo suće, naprotiv, poima se kao ono što jest i ne postaje (ontologija, metafizika). Filozofija istražuje ono što je predmet naše spoznaje, ali i ono što bi trebao biti predmet našega djelovanja (etika, praktička filozofija). Filozofija može pokušati razumjeti prirodu svijesti i uma iz iskustva svijeta ili može pokušati procijeniti istinu ili pojavnost svijeta koji doživljavamo iz procjene naših spoznajnih moći (epistemologija). Oba su pristupa potvrđena u Indiji i na Zapadu u različitim razdobljima. Razmotrit će se i usporediti neki primjeri.
Suprotno općeprihvaćenom mišljenju, argumentiram da Gettierovi protuprimjeri za trodijelnu analizu znanja kao opravdanoga istinitog vjerovanja nisu uspjeli zato što uvjet opravdanja, a pogotovo uvjet ...istinitosti za znanje u tim slučajevima nisu jednoznačno ispunjeni. Jer sudovi u koje se vjeruje jesu semantički ambivalentni te se za njih ne može jasno reći jesu ili istiniti ili neistiniti, pa stoga ni jesu li predmeti opravdanih istinitih vjerovanja. To je zbog zbunjujuće semantičke uloge koju igra odreðeni opis (u prvom protuprimjeru) i ekskluzivna disjunkcija (u drugom protuprimjeru). Stoga nijedan od Gettierovih navodnih protuprimjera zapravo ne opovrgava trodijelnu analizu kao takvu, nego samo jednu njezinu interpretaciju. Gettierovi se slučajevi mogu u najboljem slučaju protumačiti kao oni koji zahtijevaju modifikaciju i poboljšanje tradicionalne analize, a ne kao oni koji zahtijevaju njezino zamjenjivanje. Neki se drugi gettierovski slučajevi, npr. oni koje su iznijeli Lehrer i Feldman, mogu razmatrati na analogan način.
OIKOLOGIJA ILI TERATOLOGIJA Orešković, Stjepan
Socijalna ekologija,
07/1993, Letnik:
2, Številka:
3
Conference Proceeding
Odprti dostop
Usporedimo li mehanizme uključivanja organskog alarma koji nas
izvješćuje o patološkim promjenama u individualnom organizmu s načinom reakcije
čovječanstva na promjene u kolektivnom organizmu, ...primijetit ćemo vrlo važnu
analogiju. Zanimanje čovječanstva za zdravo funkcioniranje društva i nesmetan
razvitak biocenoze pojavljuje se u dostatnoj mjeri tek sa znacima svjetske
patologije. Oba su sustava ireverzibilna, dakle onemogućuju povratak u
prethodno stanje, ali je kolektivni organizam s biocenozom u kojoj egzistira
mnogo složeniji, mnogo isprepleteniji. Smrt jedne jedinke znači kraj života,
ali ne i kraj vrste. Pogreške se mogu ispraviti, vrsta može učiti na
pogreškama, bolesti i nemoći jedinke. Prenesemo li, međutim, isti model
mišljenja na kolektivni organizam, model mišljenja koji tek kroz patološko
traži odgovor za zdravim, možemo dovesti do smrti kolektivnog organizma zajedno
s njegovom vanjskom okolinom. Pristup razvoju kolektivnog organizma i prirodne
okoline (oikologija) ne može se graditi na patologijsko-teratologijskoj
paradigmi koja je rast i funkcije organizma, sve od Vesaliusa, preko Harveya do
Bernarda, Cricka i Watsona, istraživala tek uz pomoć interesa za disfunkcije i
nepravilnosti u razvoju tkiva (teratologija).
