In terms of the number of species, the genus Thymus is one of the most
important genera within the Lamiaceae family. The number of species may vary
depending on the approach of the author, but if the ...concept of minimal
variability is chosen 215 species have been described. This genus is divided
into 8 sections. In Flora of Serbia, 31 species and more than 100
ifraspecific taxa have been described, all of which belong to section
Serpyllum, except Thymus comptus and Th. striatus (Sect. Hyphodromi) and Th.
vulgaris (Sect. Thymus). Reproductive isolation between species seems to be
weak, which makes taxonomical studies in this genus even more difficult.
Species of genus Thymus are used as aromatic and medicinal plants in both
traditional and modern medicine in all regions where they grow. The aim of
this work was to describe different chemotypes within species and population
of this genus and, by analysis of surface flavonoids and AFLP markers,
provide better insight into genetic and evolutional relationships among the
populations and species of the genus Thymus from Serbia. This work included
populations of Th. pulegioides (Subsect. Alternantes), Th. glabrescens, Th.
maschallianus and Th. pannonicus (Subsect. Isolepides), Th. balcanus and Th.
praecox (Subsect. Peudomarginati). Analysis of essential oils was done by
TD-GC-MS system, and compounds were identified by comparing RI and/or mass
spectra with published data. 103 compounds were identified. Three major group
of essential oil compounds were identified: monoterpene hydrocarbons,
oxygenated monoterpene hydrocarbons and sesquiterpene hydrocarbons. Based on
relative abundance of compounds, Corelation, PCA and Cluster analysis were
performed, and it revealed the existence of several chemotypes, such as
geraniol, phenol, germacrene-D, citral, linalool, (E)-caryophyllene,
α-terpinyl acetate and linalyl acetate chemotype. Analysis of surface
flavonoids was done by LC-DAD i LC-APCI-MS. Fifteen different flavones were
identified. The analysed populations can be divided into two main profile
groups; the first group comprises populations containing generally low and
medium concentrations, as well as thoese with trace concentrations of surface
flavonoids. In this group the dominant flavones were with a 5,6-diOH-7-OMe
and 5,6-diOH-7,8-diOMe A-ring substitution pattern. The second group
comprises populations containing generally low quantities of surface
flavonoids, and with dominant 5-OH-6,7-diOMe and 5-OH-6,7,8-triOMe A-ring
substitution pattern. Th. pulegioides, Th. glabrescens i Th. balcanus, and
some populations of Th. pannonicus belong to first group, while Th.
marschallianus, some populations of Th. pannonicus and Th. praecox belong to
the second group. Amplified fragment length polymorphism (AFLP) markers were
used to assess genetic relations of 32 Thymus populations belonging to seven
species of genus Thymus, section Serpyllum from Serbia. Analysis of molecular
variance (AMOVA) revealed that most of the genetic diversity was attributable
to differences among individuals within populations, while the remaining
variability was almost equally distributed among species and among
populations within species. The pairwise AMOVA analyses further showed that
species differentiation was significant in all cases, except between Th.
marschallianus and Th. pannonicus. All the individuals belonging to Th.
pulegioides (subsection Alternantes) formed a well-supported clade, the most
divergent from all other species in this study. According to these results,
the subsection Isolepides is polyphyletic. Th. glabrescens is clearly
separated from the other two species of this subsection (Th. marschallianus,
Th. pannonicus). Although morphologically distinguishable by leaf indumentum,
individuals belonging to Th. marschallianus and Th. pannonicus could not be
differentiated at the molecular level. The species belonging to subsection
Pseudomarginati formed a monophyletic clade, although not supported by high
bootstrap value. The clade is further divided into three well-supported
clades representing distinct species (Th. balcanus, Th. praecox and Th.
moesiacus). AFLP markers demonstrated, in the case of selected species of
genus Thymus, that they could be suitable for studying complex genetic
relationships, including frequent interspecies hybridization events, although
strict reticulate evolutionary history could not be determined. All the
population genetic parameters in the section Serpyllium suggests that the
reproductive incompatibility between species is very weak indicating strong
reticulating system, especially in the case when two or more species occur
sympatrically.
Rod Thymus je po broju vrsta jedan od najznačajnijih u okviru familije
Lamiaceae. U zavisnosti od pristupa autora broj vrsta unutar roda varira,
međutim ukoliko se izabere pristup minimalne varijabilnosti, prema
raspoloživim podacima opisano je 215 vrsta ovog roda. Vrste ovog roda
podeljene su u osam sekcija. U flori Srbije opisana je, do sada, 31 vrsta i
preko 100 infraspecijskih taksona, koje sve pripadaju podsekciji Serpyllum,
sa izuzetkom vrsta Thymus comptus i Th. striatus (Sect. Hyphodromi) i Th.
vulgaris (Sect. Thymus). Reproduktivna izolacija između vrsta ovog roda je
izuzetno slaba što čini taksonomska istraživanja još težim. Vrste roda Thymus
koriste se kao lekovite i aromatične biljke u tradicionalnoj i zvaničnoj
medicini u svim krajevima u kojima se javljaju. Cilj ovog rada je bio da se
opišu različiti hemotipovi unutar vrsta i populaciju ovog roda kao i da se
analizom površinskih flavonoida i AFLP markera poboljša uvid u genetičke i
evolutivne odnose između populacija vrsta ovog roda sa područja Srbije. U ovo
istrživajne uključene su populacije vrsta Th. pulegioides (Subsect.
Alternantes), Th. glabrescens, Th. maschallianus i Th. pannonicus (Subsect.
Isolepides), Th. balcanus i Th. praecox (Subsect. Peudomarginati) Analiza
sastava etarskih ulja vršena je pomoću TD-GC-MS sistema, a jedinjenja su
određen upoređivanjem RI i/ili masenog spektra sa literaturnim podacima.
Identifikovana su ukupno 103 jedinjenja. Identifikovane su, po brojnosti, tri
glavne grupe jedinjenja: seskviterpenski ugljovodonici, oksigenovani
monoterpenski ugljovodonici i monoterpenski ugljovodonici. Statistička obrada
sastava etarskih ulja uključila je korelacije, analizu glavnih komponenti i
klaster analizu. Statistička obrada je pokazala da se, po relativnoj
zastupljenosti jedinjenja, mogu razlikovati geraniolni, fenolni, germakren-D,
citralni, linaloolni, (E)-kariofilen, α-terpinil acetat i linalil acetatni
hemotip. Analiza površinskih flavonoida vršena je pomoću LC-DAD i LC-APCI-MS.
Utvrđeno je prisustvo 15 površinskih flavonoida. Ispitivane populacije se
mogu podeliti u dve grupe. U prvoj grupi su vrste koje imaju niske i srednje
količine površinskih flavonoida, kao i one kod kojih su se površinski
flavonoidi nalazili samo u tragovima. Kod ove grupe su najzastupljeniji
flavoni sa 5,6-diOH-7-OMe i 5,6-diOH-7,8-diOMe supstitucionom šemom u A
prstenu. U drugu grupu bi se mogle svrstati populacije koje, uglavnom, imaju
malu količinu površinskih flavonoida i kod kojih je su najzastupljeniji
flavoni sa 5-OH-6,7-diOMe i 5-OH-6,7,8-triOMe supstitucionom šemom u A
prstenu. Prvoj grupi pripadaju populacije vrsta Th. pulegioides, Th.
glabrescens i Th. balcanus, kao i neke populacije Th. pannonicus, dok drugoj
grupi pripadaju populacije Th. marschallianus, neke populacije Th. pannonicus
i Th. praecox. AFLP markeri su korišćeni da bi se utvrdili genetički odnosi
između odabranih populacija vrsta roda Thymus, sekcija Serpyllum. Analiza
molekularne varijanse (AMOVA) je pokazala da najviše genetičkog diverziteta
potiče od razlika među individuama unutar populacija, dok je ostatak
diverziteta gotovo jednako raspodeljen između vrsta i između populacija
unutar vrsta. Dvosmerna AMOVA je dalje pokazala da je diferencijacija među
vrstama bila značajna u svim slučajevima osim između Th. marschallianus i Th.
pannonicus. Sve jedinke koje su pripadale Th. pulegioides (Podsekcija
Alternantes) formirale su dobro podržanu kladu, koja je najviše divergirala
od ostalih vrsta. Prema dobijenim rezultatima podsekcija Isolepides je
polifiletska. Th. glabrescens se jasno odvaja od druge dve vrste ove
podsekcije (Th. marschallianus, Th. pannonicus). Th. marschallianus i Th.
pannonicus, iako se jasno razlikuju morfološki po indumentumu, na
molekularnim nivo se ne mogu razdvojiti. Vrste koje pripadaju podsekciji
Pseudomarginati su formirale monofiletsku kladu, mada ova nije bila podržana
visokom bootstrap vrednošću. Ova klada se dalje delila u tri dobro podržane
klade koje su predstavljale pojedinačne vrste (Th. balcanus, Th. praecox i
Th. moesiacus). Primena AFLP markera, u slučaju izabranih vrsta roda Thymus,
se pokazala prikladnom za razrešavanje kompleksnih genetičkih odnosa koji
uključuju i česte hibridizacije među vrstama, mada striktna retikulatna
evolucija ne može biti određena. Svi pokazatelji populacione genetike u
sekciji Serpyllum ukazuju da je reproduktivna izolacija među vrstama slaba i
uključuje izražen retikulatni sistem, naročito u slučajevima kada se dve ili
više vrsta javljaju simpatrički.
The complex dimension of security in the formal and essential sense determines complex human activity and existence. In essence, the security can be expressed as a specific phenomenon, which is ...basically determined by a person's biological, existential dimension, and then, by a consequence of evolution and a complex of social and general interaction. Foregoing necessarily determines multidisciplinary in approach and understanding of the security phenomenology through the prism of general, social relationships, particularly manifested with social conflicts and the evolutionary process and a spectrum of systematic and organizational relation with the state as a product of intellectual and sensible community design. Of course, the implications and the complex correlation of security phenomenon interaction are product of objective evolution of socio-economic relations, development, technological progress, as well as of geopolitical relations as a condensed sublimate and essence of multidimensional process "necessity". Complex social relations based on the emergence of modern states, leaders of communitysovereignty groups, ethnic groups and nations, were the basis for strengthening and formalizing specific features of security and geopolitics in theoretical and practical terms. Geopolitics, as science and practice, becomes established at the end of modern states formation process, which lasted from the mid-sixteenth to the late nineteenth century, principally on the basis of the security phenomenology. With the evolution in modern states development, which were both created and developed in Europe, and geopolitical dimension itself, first by forming and then absorbing safety as its basic instrument, is to determine general civilizational dynamics and modern processes. That also had direct implications on a global, worldwide level, and in a very wide range- economy, security, politics, culture, and civilization in total. Essentially, it determines and directs the existence of 'humanity', based on contemporary international relations, primarily of sovereign states and doctrines which, no doubt, were based on the fundamental theories of modern geopolitics and its own "purpose", in the final, has been applied in a modern globalized concept. Globalization as a concept and doctrine has some specific characteristics, which essentially determines process of evolutionary development of social relations towards goal and dimension of overcoming the classical, modern societies and the shaping of postmodernism as a desirable form of contemporary social and general relations with characteristics of supranational and layered manifestations of „postmodern era" human practice. This approach VII is primarily expressed with one pole position, basic contemporary geopolitical approach, Sea Theory or Atlantism. On the other hand, expression of a more traditional and conservative specific characteristics is, essentially, shown with other basic geopolitical pole, by Land Theory or Eurasianism. However, despite this important comparison, maybe even more specific or precise statement would be that there are two opposing "theoretically and philosophically different selves." The primary, visible and exact historical context provides an undeniable proof of a very clear civilizational necessity of creating "conditions" for the existence of human, then with the evolution of ethnicity, nation, state, and necessarily complex of interests of individuals and groups, instrumental in theoretical level with consequential confrontation of modern general geopolitical approaches of Sea and Land Theory. Security, as a phenomenon, the theory and practice of human action is the connective tissue as well as the direct instrument of these approaches application. Explicit examples in recent times have been modern supranational collective security and political alliances, NATO and the Warsaw Pact. Southeast Europe has had an undoubted significance and constant in evaluative context of general civilizational, but also in a context of security phenomenology, as well as the theory and practice of geopolitics. In addition to proven historical context, this dimension is presented and maintained as a constant and determinant of contemporary geopolitical relations that occurred after World War II and instrumentals in a conflict of two rival security-political organizations, NATO and the Warsaw Pact. By observing NATO formation and evolution since its establishment on April 4th 1949, the analysis leads to insight in transformation and adaptation through seven strategic NATO concepts, which are containing basic guidelines of modern geopolitical theory atlantism. Specified position was then in practice represented by the Truman Doctrine, and then transformed with the evolutionary development, and in the seventh, the latest strategic NATO concept, Active engagement, modern defense, of November 19th 2010. Clear indications point to confirmation of the applicative and instrumental dimensions of geopolitical Sea Theory. This geopolitical theory is presented in an implicit and explicit way in each strategic concept, and the most commonly in definitions of "the protection of principle, not of the territory", promotion of "Western values", and with the range of security options for a "meeting" new risks and challenges. The above mentioned general approach is primary in the last three strategic concept (for which following, elaborating documents have not yet been publicly disclosed) in 1991. 1999. and 2010. Safety and security dimension of South East Europe is expressed as a constant VIII determining of the strategic NATO concept. The statement can be argued with the analysis of the security dimension and relations of NATO strategic concepts with two points of reference. The first approach in analysis is to confirm its constant and its determining relation of basic specific features, dimensions of the NATO strategic concept according to the security dimension of Southeastern Europe. These dimensions refer to the NATO organizational structures, financial and logistical support and general, comprehensive relationship between NATO and the security dimension of Southeastern Europe. It was reported and confirmed, beyond doubt, interactional and determinative, constant and correlational relation of observed subjects. That leads to the conclusion of indisputable dimension of security in Southeast Europe as a constant of NATO strategic concept. On the other hand, the reference point of the analysis is placed on abstracting the essential elements of security in Southeast Europe as determinants and constants of NATO strategic concepts. With this analysis following elements can be extracted: the total capacity of each state security and of the South East Europe as a security entity, the geographic location of individual countries and of the entire geographic South East Europe region, as well as individual and economic resources of individual countries and South East Europe as a whole, including the population in quantitative and qualitative terms. Thus it can be concluded that, based on this approach, it is undoubtedly shown that constant and determining dimension of specific security elements as an essential part of the overall security dimension of Southeastern Europe compared to the NATO strategic concept. Sublimating elaboration presented and basic research elements, it can be stated, with a high degree of scientific grounding and instrumental analyzes of NATO practice, that it has been proven a basic hypothetical basis for research in following terms: safety and security determinants are important elements in NATO creation and evolution, that stated determinants are constant in all NATO strategic concepts and that South East Europe security plays a significant role in redefining future global security concepts.
Kompleksna dimenzija bezbednosti u formalnom i suštinskom smislu determiniše kompleks ljudske delatnosti i bivstvovanja. U svojoj osnovi bezbednost se može iskazati kao specifičan fenomen, koji je bazično određen čovekovom, biološkom, egzistencijalnom dimenzijom a potom, posledičnom evolucijom i kompleksom socijalne opštedruštvene interakcije. Navedeno nužno određuje i multidisciplinarnost u pristupu i poimanju fenomenologije bezbednosti kroz prizmu opštih, društvenih odnosa, posebno manifestovanih društvenim konfliktima a evolucijskim procesom i spektrom sistemskog i organizacijskog odnosa sa državom kao umnim i smislenim produktom oblikovanja društvene zajednice. Naravno, implikacije i složene korelacione interakcije fenomena bezbednosti proizvod su i objektivne evolucije društveno-ekonomskih odnosa, uređenja, tehnološkog progresa ali i geopolitičkih odnosa kao kondenzovanog sublimata i esencije „nužnosti“ višedimenzionalnih procesa. Složeni društveni odnosi, tada bazirani na nastanku savremenih država, nosilaca suverenosti zajednice-grupa, etnosa i nacija, upravo su bili osnova za jačanje i formalizovanje specifičnih obeležja bezbednosti i geopolitike u teoretskom i praktičnom smislu. Geopolitika se, upravo, kao nauka i praksa etablira na kraju procesa formiranja savremenih država, koji je trajao od polovine XVI pa do kraja XIX veka, prevashodno na osnovama fenomenologije bezbednosti. Evolucijom u razvoju modernih država, koje su, kako nastajanje, tako i razvoj imale u Evropi i sama geopolitička dimenzija, prvo zasnovana, a potom apsorbujući bezbednost kao svoj bazični instrumentarij, determiniše opštecivilizacijsku dinamiku i savremene procese. Isto je imalo neposredne implikacije na globalni, svetski nivo i to u vrlo širokom dijapazonu, ekonomskom, bezbednosnom, političkom, kulturološkom, i ukupno civilizacijskom. Suštinski, determiniše se i usmerava opstojnost „čovečanstva“, zasnovanog na savremenim međunarodnim odnosima, pre svega suverenih država ali i doktrina koje su, nesporno, zasnovane na osnovnim savremenim geopolitičkim teorijama i svoju „svrhu“, u konačnom, aplik
Ovaj se rad bavi aktualnom raspravom o Nietzscheovoj vezi s darvinizmom, usmjeren na posebno značenje Nietzscheova integrativnog razmatranja evolucije u njegovim spisima. Istražujući rječnik ...evolucije u njegovim raspravama o volji za moć i kriticizmu Malthusova pojma prilagodbe, radom se tvrdi da je takozvana anti-darvinistička pozicija u Nietzscheovim kasnim spisima dio njegova obuhvatnog pokušaja da nadiđe uske granice strogo anatomskobiološkog ili društveno-darvinističkog pojma evolucije. Da Nietzsche to čini služeći se biologijskim rječnikom pokazuje njegova revnost u kartiranju utjecaja bioloških i kulturnih sila na ljudsku evoluciju. Radom se aktualna rasprava o kulturi i evoluciji želi smjestiti u širu povijesnu perspektivu. Istovremeno, želi doprinijeti i boljem razumijevanju Nietzscheove filozofijske antropologije, a posebno, njegove mijenjajuće ideje o slabosti i snazi, o intelektu i vječnom vraćanju istoga kao principu selekcije – ideje koje je Nietzsche razvio u nastojanju da nadiđe tradicionalnu podjelu tijela i uma.
Rezultati praćenja svjetlosnoga onečišćenja u blizini središta Zagreba za razdoblje od 2012. do 2017. prikazani su u nedavnome članku (Andreić, 2018). Ostalo je neodgovoreno kako se ponaša svjetlina ...noćnoga neba u predgrađima Zagreba i u obližnjemu ruralnom području. Ovaj članak pokušava dati odgovor na to pitanje analizom podataka prikupljenih na jednome ruralnom lokalitetu sjeverno od Zagreba. Glavni je zaključak ovoga rada da svjetlina noćnoga neba na obama mjestima ima vrlo slične obrasce u uvjetima vedra neba, a često je slična i pri oblačnome vremenu. Za oba mjesta nije zabilježeno znatno povećanje zenitne svjetline noćnoga neba u razmatranome razdoblju od 2014. do 2017. Jedina razlika postoji u jačini svjetline noćnoga neba, za koju je srednja vrijednost za RGN lokaciju 16,9 mag/arcsec2, odnosno 18,9 mag/arcsec2 za lokaciju Merenje. Tako za područja sjeverno od Zagreba koja su u sjeni planine Medvednice nema znatnoga doprinosa svjetlosnoga onečišćenja iz Zagreba. Ne postoje mjerenja za područja južno od Zagreba, tako da se ne može donijeti zaključak o tamošnjoj situaciji. Na kraju je ustanovljeno da je u oblačnim uvjetima jače svjetlosno onečišćenje Zagreba proporcionalno pojačano oblacima/maglom od manjih razina svjetlosnoga onečišćenja na mjestu Merenje.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti, koji Američko psihijatrijsko udruženje određuje kao jedan od deset poremećaja ličnosti, prema gotovo svim se etiologijama smatra okolinski uvjetovanim ...sindromom. Međutim, novija evolucijska objašnjenja, uzimajući u obzir indekse rasprostranjenosti i procjene heritabilnosti, objašnjavaju opsesivnu patologiju kao adaptaciju na klimatske specifičnosti sjeverne klime, koje imaju izražena godišnja doba, nisku gustoću naseljenosti i nisku socijalnu kompleksnost. Iako ova evolucijska etiologija opravdano izbjegava pretpostavke patologije, ne objašnjava zašto su te pretpostavke prisutne već odavno. U tu se svrhu upotrebljava "filogenetska inercija", odnosno smanjenje u sposobnostima koje proizlazi iz nepodudarnosti između prošlih i sadašnjih selekcijskih pritisaka. Rad pojašnjava na koji se način razvijena strategija može zamijeniti za štetni poremećaj proučavajući odstupanje između razvijene opsesivne psihologije i društvenim zahtjevima za fleksibilnom pažnjom, suradnjom, otvorenosti i kompleksnosti. Kako se i navodi, empirijska su istraživanja podijeljena te samo neka donose dokaze o disfunkcionalnosti, s time da je ta disfunkcionalnost relativna jer ne dovodi u pitanje preživljavanje i ne smanjuje reproduciranje. U radu su dane su preporuke za daljnja istraživanja. Na temelju dosadašnjih istraživanja može se smatrati kako je opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti, razvijen još u pretpovijesno doba, idalje adaptivan u modernom društvu te se "filogenetska inercija" može rabiti samo kao metaforična heuristika.
Premda postoje brojni sportovi, neki su neki popularniji od drugih. Ovim se radom pokušava odgovoriti na pitanje zašto sportovi variraju u popularnosti. Za ostvarenje je tog cilja korišten ...evolucijski okvir koji indicira da je sport evoluirao da bi omogućio pouzdanu izmjenu informacija o neopaženim osobinama. Izdvojeno je šest takvih osobina: fizička snaga, izdržljivost, brzina, spretnost, agresivnost i timski duh. Na temelju je toga postavljena hipoteza da su sportovi koji zahtijevaju više kompetencija u navedenim osobinama, a pritom i bolje prenose informacije u spomenutim dimenzijama, popularniji od onih koji zahtijevaju manje kompetencija. Analiza provedena na temelju 34 različita sporta potvrđuje ovu hipotezu. Implikacije su dobivenih rezultata opisane u radu.
Za biologiju nije samo nepodesna tzv. 'loša znanost' (B. Goldacre, 2008/9), odnosno, zloupotreba znanosti (L. Gajski, 2009/10), nego i antiznanost (M. Behe, 1996) koja se naročito ukotljuje u ...kreacionizmu. U tumačenju evolucije u biologiji nije potreban kreacionizam, taj koliko pojednostavljeni, toliko i agresivni oblik objašnjenja koji joj nastoji ući u svaku poru u njezinim novim nalazima (Dawkins, 2006). Hipoteza adaptora u proteinskoj sintezi (Stryer, 1988), tema koja razvija peto pitanje iz ranije najavljenog programa (Simpozij iz bioetike, 2011), dovoljno ispunjava zahtjev složenosti evolucije, što nedvojbeno potvrđuje autonomnost i samodovoljnost procesa života bez obzira na kreacionizam. Ističe se prednost poticanja takvog oblika slobodnog istraživanja za bioetiku.
Prikazan je račun permutacija i varijacija na primjeru prebrojavanja kopolimera aminokiselina (peptida) i nukleotida (nukleinskih kiselina) zadane duljine i sastava. Golem broj mogućih biopolimera ...umjesto da ukazuje na nemogućnost (nasumičnog) postanka života iz nežive tvari, pokazuje baš suprotno: velik broj varijacija preduvjet je prirodnog odabiranja, koje je vodilo do evolucije prvih autonomnih sustava (protostanica) selektivnim procesima (katalitičke reakcije na mineralnim katalizatorima i sl.). Na temelju izloženog mogu se izvesti zadatci iz kemije, biologije i matematike, što je prikazano na nekoliko primjera.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna .
Ovaj rad posvećen je promišljanju odnosa suvremenog pastoralno-katehetskog djelovanja prema činjenici evolucije, tj. promišljanju načina na koji se tom važnom segmentu znanstvenog istraživanja ...pristupa u suvremenom pastoralnom kontekstu. K tome, ponuđen je pregled nekih ključnih segmenata problematike.
Iako je riječ o znanstvenom pitanju, jasno je da ono ima brojne kulturološke, ali i teološko-pastoralne odjeke. U radu se upozorava na pogrešne pristupe i pretjerivanja koja narušavaju sliku Crkve po pitanju evolucije. Interdisciplinarni pristup čini temeljnu okosnicu metodologije ovoga rada, a u obzir su uzeti doprinosi prirodnih znanosti, teologije i filozofije, kao i pokazatelji iz pastoralne prakse.
The replacement of fruit allergen extracts with component-resolved allergens
seems to be a promising concept. In this regard, the evaluation of allergenic
properties of a particular allergen ...candidate for component-resolved
diagnosis needs to be performed. In this study evaluation of the biochemical
and allergenic properties of cysteine proteinase inhibitor purified from
green kiwifruit (nCPI) was performed. The IgE reactivity was detected both in
vitro (dot blot) and in vivo (skin prick test and basophile activation
assay), while IgG rectivity in both Western blot analysis nd ELISA test.
Biological activity was assesed by examining the growth inhibition of three
plant pathogenic bacterial strains (A.tumefaciens, B. cepacia and, to a
lesser extent, E. carotovora) and two phytopathogenic fungi (A. radicina and
B. cinerea) both in vitro and in vivo. Due to low abundance of nCPI molecule
in kiwifruit the coding sequence of kiwi CPI was efficiently expressed in
Escherichia coli. Molecular identity of rCPI to its natural counterpart has
been clearly demonstrated in structural (mass fingerprint), immunological
(immunoblot and ELISA inhibition) and biological sense (inhibition of papain
proteolytic activity and antifungal activity). Based on the obtained results
it is clear that nCPI is a clinically relevant kiwifruit allergen, and as
such should be involved in the component-resolved diagnosis of kiwifruit
allergy. Standard immunotherapeutic approaches in food allergy are not
adequate due to unacceptably high risk-to-benefit ratio, however
hypoallergenic forms of molecules with reduced IgE binding potential seem to
be promising concept. Diversification of the gene encoding the mature form of
the actinidin was done via error prone PCR, followed by cloning of the
library into the Aga2 yeast surface display expression system. After three
rounds of sorting by FACS, randomly picked colonies were further analyzed by
dot blot and ELISA using pool of 6 kiwifruit allergic patients. Compared to
both natural and recombinant wild type actinidin two of the mutants exhibited
diminished ability to activate basophils. This kind of mutational analysis
could be a useful technique in the development of vaccines for allergy
therapy, since substitution or deletion of amino acids within the IgE binding
epitopes could result in reduction or elimination of the anaphylactic
potential of the molecule.
SA Zamena alergenih ekstrakata pojedinačnim prirodnim i rekombinantnim
alergenima u dijagnostici alergije je obećavajući koncept i naziva se
dijagnostika razdvojena na komponente CRD (engl. component-resolved
diagnosis). U tom smislu, neophodno je proceniti alergeni potencijal svakog
pojedinačnog kandidata za primenu u CRD. U ovoj tezi ocenjivane su
biohemijske i alergene osobine cistein proteaznog inhibitora (nCPI) iz ploda
zelenog kivija. Prečišćeni nCPI pokazao je IgE reaktivnosti in vitro (dot
blot) i in vivo (kožne probe i aktivacija bazofila), dok je IgG reaktivnost
pokazana u Western blotu i ELISA-i. Biološka aktivnost je ocenjena
ispitivanjem antimikrobnog potencijala nCPI naspram tri soja fitopatogenih
bakterija (A. tumefaciens, B. cepacia i u manjem obimu bakterije E.
carotovora) kao i dva izolata fitopatogenih gljiva (A. radicina i B.cinerea),
kako in vitro, tako i in vivo. Zbog slabe zastupljenosti nCPI u plodu kivija
kodirajuća sekvenca nCPI je efikasno eksprimirana u Escherichia coli.
Molekulska identičnost rCPI u odnosu na prirodni molekul pokazana je
strukturnim (maseni otisak prsta) i imunohemijskim (imunoblot i ELISA) i
biološkim (inhibicija proteazne aktivnosti papaina i rasta fitopatogenih
gljiva) testovima. Na osnovu dobijenih rezultata jasno je da je CPI klinički
relevantan alergen i kao takav trebalo bi da bude uključen u dijagnostiku
alergije na kivi razdvojenu na komponente. Standardni imunoterapijski pristup
u tretmanu alergije na hranu nije adekvatan zbog visokog rizika, pa je
primena hipoalergenih molekula koji smanjeno vezuju IgE obećavajući koncept.
Diverzifikacija gena za aktinidin rađena je lančanom reakcijom polimeraze
sklone greškama epPCR (engl. error-prone PCR) koja je praćena kloniranjem
biblioteke u Aga2 ekspresioni sistem za ekspresiju na površini ćelija kvasca.
Nakon tri runde sortiranja, nasumično odabrani klonovi su dalje analizirani
dot blotom i ELI
Zamena alergenih ekstrakata pojedinačnim prirodnim i rekombinantnim
alergenima u dijagnostici alergije je obećavajući koncept i naziva se
dijagnostika razdvojena na komponente CRD (engl. component-resolved
diagnosis). U tom smislu, neophodno je proceniti alergeni potencijal svakog
pojedinačnog kandidata za primenu u CRD. U ovoj tezi ocenjivane su
biohemijske i alergene osobine cistein proteaznog inhibitora (nCPI) iz ploda
zelenog kivija. Prečišćeni nCPI pokazao je IgE reaktivnosti in vitro (dot
blot) i in vivo (kožne probe i aktivacija bazofila), dok je IgG reaktivnost
pokazana u Western blotu i ELISA-i. Biološka aktivnost je ocenjena
ispitivanjem antimikrobnog potencijala nCPI naspram tri soja fitopatogenih
bakterija (A. tumefaciens, B. cepacia i u manjem obimu bakterije E.
carotovora) kao i dva izolata fitopatogenih gljiva (A. radicina i B.cinerea),
kako in vitro, tako i in vivo. Zbog slabe zastupljenosti nCPI u plodu kivija
kodirajuća sekvenca nCPI je efikasno eksprimirana u Escherichia coli.
Molekulska identičnost rCPI u odnosu na prirodni molekul pokazana je
strukturnim (maseni otisak prsta) i imunohemijskim (imunoblot i ELISA) i
biološkim (inhibicija proteazne aktivnosti papaina i rasta fitopatogenih
gljiva) testovima. Na osnovu dobijenih rezultata jasno je da je CPI klinički
relevantan alergen i kao takav trebalo bi da bude uključen u dijagnostiku
alergije na kivi razdvojenu na komponente. Standardni imunoterapijski pristup
u tretmanu alergije na hranu nije adekvatan zbog visokog rizika, pa je
primena hipoalergenih molekula koji smanjeno vezuju IgE obećavajući koncept.
Diverzifikacija gena za aktinidin rađena je lančanom reakcijom polimeraze
sklone greškama epPCR (engl. error-prone PCR) koja je praćena kloniranjem
biblioteke u Aga2 ekspresioni sistem za ekspresiju na površini ćelija kvasca.
Nakon tri runde sortiranja, nasumično odabrani klonovi su dalje analizirani
dot blotom i ELISA testom koristeći serum 6 osoba alergičnih na kivi U
poređenju sa prirodnim i rekombinantnim aktinidinom, dva mutanata su pokazala
smanjenu sposobnost aktivacije bazofila. Ovakav tip mutacione analize mogao
bi da bude korisna tehnika u razvoju vakcina za terapiju alergije, s obzirom
da supstitucija ili delecija aminokiselina u IgE vezujućim epitopima može da
smanji ili eliminiše anafilaktički potencijal molekula.
PDF
