China's extraordinarily rapid economic growth since 1978, driven by market- oriented reforms, has set world records and continued unabated, despite predictions of an inevitable slowdown. In The State ...Strikes Back: The End of Economic Reform in China?, the renowned China scholar Nicholas R. Lardy argues that China's future growth prospects could be equally bright but are shadowed by the specter of resurgent state dominance, which has begun to diminish the vital role of the market and private firms in China's economy. Lardy's book is a timely sequel to his path-breaking Markets Over Mao: The Rise of Private Business in China (Peterson Institute for International Economics, 2014). This book mobilizes new data to trace how President Xi Jinping has consistently championed state-owned or controlled enterprises, encouraging local political leaders and financial institutions to prop up ailing, underperforming companies that are a drag on China's potential. As with his previous book, Lardy's perspective departs from conventional wisdom, especially in its contention that China could achieve a high growth rate for the next two decades—if it reverses course and returns to the path of market- oriented reforms.
The old discussion about ‘Market or State’ is obsolete. There will always have to be a mix of market and state. The only relevant question is what that mix should look like. How far do we have to let ...the market go its own way in order to create as much welfare possible for everyone? What is the responsibility of the government in creating welfare? These are difficult questions. But they are also the only interesting questions. That is why they are analysed in this book. The desired mix of market and state is anything but easy to bring about. It is a difficult and sometimes destructive process that is constantly in motion. There are periods in history in which the market gains in importance. During other periods the opposite occurs and the government is everywhere more dominant. The turning points in this pendulum swing typically seem to coincide with disruptive events that test the limits of market and state. Why we experience this dynamic is an important theme in this book. Will the market, which today is allocated a greater and greater role thanks to globalization, run up against its limits? Or do the financial crisis and growing income inequality show that we have already reached those limits? Do we have to brace ourselves for a rejection of the capitalist system? Are we returning to an economy in which the government is running the show? These are important questions this book seeks to answer.
Ever since China entered the World Trade Organization at the turn of the century, Latin America supplied China with more and more of the primary commodities it needs and more. In The China Triangle, ...Kevin P. Gallagher traces the development of the China-Latin America trade over time and covers how it has affected the centuries-old (and highly unequal) US-Latin American relationship.
Namjera je članka predstaviti prostorne značajke procesa industrijalizacije u Istri od 1918. do 1940., a naglasak je na ekonomsko-historiografskoj analizi triju industrijskih grana – eksploatacija ...boksita, ugljena i proizvodnja cementa – koje su bile među glavnim industrijama na području Istre, s time da je istraživanje ograničeno na hrvatski dio poluotoka. Rezultati analize pokazuju da su spomenute industrijske grane poprilično raspršene u prostoru, a za transport sirovina i materijala primarno su se koristile luke. Značajan izvor poduzetničkoga znanja i investicija bio je Trst, iako su se te industrije razvijale i neovisno o njemu, pomoću bankovnih investicija iz Italije. U 1930-ima možemo promatrati i kako su fašistička gospodarska politika i državno vođenje gospodarstva utjecali na usmjerenje tih industrija prema državnoj razini.
Još sredinom osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća Irska je bila jedna od najsiromašnijih i gospodarski najnerazvijenijih zemalja Europe. Od tog razdoblja uslijedio je vrlo brz rast irskog ...gospodarstva, za što su posebno ilustrativne devedesete godine
dvadesetoga stoljeća u kojima je postotna promjena outputa Irske ekonomije znatno nadmašila prosjek EU petnaestorice, te je danas Irska u visini per capita bruto domaćeg proizvoda pretekla čak i Veliku Britaniju u čijoj je političkoj i gospodarskoj sjeni stoljećima živjela. Upravo stoga je moguće izdvojiti razvojni put irskog gospodarstva s relativno skromnim prirodnim resursima i populacijom od oko 4 milijuna stanovnika kao jedan od najfascinantnijih u suvremenoj europskoj ekonomskoj povijesti, osobito imajući pri tome
u vidu da Irsko gospodarsko čudo ni u kojem smislu nije nastalo preko noći i niti za većinu stanovnika bezbolno. Zajedničko djelovanje brojnih unutarnjih i vanjskih čimbenika rezultiralo je preobrazbom irskoga gospodarstva, pogotovo u vidu liberalizacije i otvaranja
domaćeg tržišta, uspješnog privlačenja direktnih stranih investicija multinacionalnih kompanija, osobito u području visokih tehnologija, postojanja fl eksibilnog radnog zakonodavstva i sustava socijalne sigurnosti, visoko kvalifi cirane radne snage koja je stvorena
zahvaljujući pomno planiranom obrazovnom sustavu koji osluškuje potrebe gospodarstva i smjernice razvojnih strategija, te socijalnog partnerstva između radnika poslodavaca i vlade. Članstvo u Europskoj uniji omogućilo je Irskoj uspješnu realizaciju izvozno orijentirane razvojne strategije i otvorilo vrata sredstvima iz Europskih razvojnih fondova. Irska je u svakom slučaju dobitnik u procesu globalizacije, čime predstavlja pozitivan primjer Hrvatskoj i ostalim malim, otvorenim gospodarstvima na putu gospodarskog razvoja. Određene slabosti irskog razvojnog modela prvenstveno vezane uz pretjerano oslanjanje na strane direktne investicije, nedovoljnu potporu domćem poduzetništvu i nerješena socijalna
pitanja u makroekonomskim uvjetima prevelike javne potrošnje i nemogućnosti autonomnog vođenja monetarne politke, koje su do punog izražaja došle već tijekom prve faze prelijevanja globalne gospodarske krize iz SAD-a, upozoravaju da posao kreatora
ekonomske razvojne politike nije ni izdaleka gotov, te će se upravo u odgovoru na te izazove ponovno moći potvrditi izdržljivost i inovativnost “Keltskog tigra”.
U empirijskom dijelu doktorskog rada izrađen je gospodarski model Republike Hrvatske
temeljen na kriterijalno definiranim čimbenicima, te su provedena istraživanja utjecaja
promjene vrijednosti istih ...na parametre koji definiraju eko-socijalno-tržišni gospodarski
model. Cilj provedenog istraživanja je utvrditi ključne parametre, te intenzitet djelovanja na
iste, kako bi gospodarski sustav Republike Hrvatske, kroz kompatibilnost s globalizacijskim
procesima, ostvario uravnoteženost ekološko-socijalno-tržišnih zahtjeva društva. Korištenjem
Stella i iThink računalnih programa, izvršeni su simulacijski procesi kriterijalno definiranog
gospodarskog modela Republike Hrvatske, te je korištenjem matematičkih modela definirana
kauzalna veza među pojedinim parametrima, kao i njihov intenzitet. U doktorskom radu
dokazano je da se podizanjem razine intenziteta parametara, koji definiraju eko-socijalnotržišni
model, može postići uravnoteženost između sigurnosti i razvoja društva na održivoj
tržišnoj platformi. Na temelju rezultata istraživanja, formirani su i znanstveno utemeljeni
prijedlozi mjera za razvoj eko-socijalno-tržišnog gospodarskog modela, kao i preporuke za
buduća istraživanja spomenute tematike temeljem kreiranog teorijsko-matematičkog modela
društvene konkurentnosti. Upravo je eko-socijalno tržište mjesto na kojem se treba odvijati
intenzivna razmjena, koja bi zadržavajući elemente profita, poticala održivi razvoj kroz
interakciju ponude i potražnje temeljene na ekološkoj i socijalnoj platformi. Pokretač svakog
tržišnog gospodarstva je, prije svega, težnja za stvaranjem profita, no ukoliko redefiniramo
ulogu konkurentnosti, možemo stvoriti preduvjete za smanjenje jaza između interesa
pojedinaca i društva u cjelini. Kada govorimo o održivoj konkurentnosti, tada prije svega
mislimo na konkurentnost koja u sebi objedinjuje ključne čimbenike ekonomskog, društvenog
i ekološkog rasta, neophodnih za uspostavljanje održivog razvoja. Indikatori održive
konkurentnosti su stoga determinirani međuodnosom određenih varijabli unutar istih.
Argument konkurentnosti u ovom stoljeću otvorenosti, promjena i nesigurnosti je da
jedinstvenost, različitost, kreativnost i inovativnost, treba neprestano usavršavati i
unaprjeđivati, jer je riječ o procesu globalizacije koji ne staje, već se potiče akcelerirajućom
brzinom i neprekidno se mijenja.
VII
Ekonomski rast i kvalitetan okoliš treba se shvatiti kao komplementarne ciljeve. Ekonomski
rast se zasniva na investicijama u fizički i ljudski kapital (tehnologije koje štede prirodne
izvore, inovacije i sl.), zajedno s politikom zaštite okoliša i ekonomskom politikom, poticajan
je i pruža pretpostavke za razvijanje gospodarstva na održivi način. Održivo društvo je
moguće definirati na mnogo načina. Najjednostavnije je reći, to je ono društvo koje može
opstati generacijama, koje je dovoljno dalekovidno, fleksibilno i mudro, koje ne potkopava ni
svoje fizičke ni društvene sisteme održavanja. Sa sistemskog gledišta, to je ono društvo koje
pri ruci ima informacijske, društvene i institucionalne mehanizme, te drži pod kontrolom
pozitivne povratne sprege koje uzrokuju eksponencijalni rast populacije i kapitala. Da bi bilo
socijalno održivo, kombinacija stanovništva, kapitala i tehnologije morala bi biti tako uređena
da je materijalni životni standard adekvatan i siguran za svakoga, kao i pravedno raspodijeljen.
Problem razvoja takvog društva je u mentalnim modelima, koji su početkom 21. stoljeća
ljudima duboko utisnuti moćnim predstavama o istrajnom siromaštvu ili o brzom
materijalnom rastu i odlučnim naporima da se taj rast održi po svaku cijenu. Stoga bi održivo
društvo bilo zainteresirano za kvalitativni razvoj, a ne za fizičku ekspanziju. I ono ne bi
zacementiralo današnje nejednake obrasce raspodjele, jer bi u suprotnom bilo neodrživo zbog
toga što siromašni ne bi, niti bi trebali pristati na to, a ni održavanje bilo kojeg dijela
populacije siromašnih ne bi dovelo do stabilizacije društva. Upravo potreba rasta razvoja na
održivim osnovama profilira srednji sloj kao ključnog dionika tog kompleksnog procesa.
Sadržajno je suvremena konkurentnost direktno ili indirektno involvirana u težnjama
pojedinca da pomiri ekonomske, socijalne i ekološke potrebe.
Rad ne sadrži sažetak na drugom jeziku.
Republika Hrvatska je od 1. srpnja 2013. godine punopravna članica Europske unije (EU).
Poljoprivreda je strateška grana hrvatskog gospodarstva u kojoj su se pristupanjem dogodile
znatne promjene i ...prilagodbe. Gospodarske koristi otvorenog tržišta prisutne su već i prije
same integracije države u EU. Kao potpora donošenju odluka i strateškom planiranju u
praksi se koriste rezultati evaluacijskih i analitičkih alata. Jedan od alata za procjenu učinaka
koji na temelju kvalitativnih i kvalitativnih pokazatelja analizira promjene na tržištu
poljoprivrednih proizvoda je model parcijalne ravnoteže. Prema dostupnoj literaturi, slične
analize - konkretno za domicilno tržište poljoprivrednih proizvoda, nisu zastupljene u
dovoljnoj mjeri. Integracijom domaćeg poljoprivrednog tržišta zajedničkom tržištu EU na
razini domaće proizvodnje i potrošnje događaju se promjene. Neki od čimbenika koji oblikuju
domaću ponudu i potražnju su cijene na tržištu EU, razina samodostatnosti u EU, agrarno
političke mjere, razvoj tehnologije i sl.
Cilj rada je razviti i primijeniti ekonometrijski model parcijalne ravnoteže u ratarskom sektoru
hrvatske poljoprivrede u kontekstu Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) tj. procijeniti
učinak agrarno političkih mjera u sektoru. Rezultati modela projiciraju razvoj tržišnih
pokazatelja izabranih ratarskih proizvoda u uvjetima postojeće ZPP-a, uz uvjet ceteris
paribus. Budući je primijenjeni hrvatski model integrirani podmodel EU modela, u radu su
prikazani i rezultati projekcija za tržišta ratarskih proizvoda u EU i u državama članicama koje
„diktiraju“ tokove na tržištima analiziranih proizvoda u EU.
Pristup modeliranju preuzet je iz postojeće metodologije ustanovljene AGMEMOD
(Agriculture Member State Modelling) partnerstvom. Sustav ekonometrijski procijenjenih
bihevioralnih jednadžbi, potom kalibriranih parametara jednadžbi, predstavlja tržišta pojedinih
ratarskih kultura (pšenica, ječam, kukuruz, zob, raž, uljana repica, suncokret, soja). Tim
jednadžbama stvara se međuveza dva sustava (EU i Hrvatska) kojom se izračunavaju
trgovinski pokazatelji (neto trgovina). Domaće cijene proizvoda su vezane na EU cijene
jednadžbama koje opisuju utjecaj EU na domaće cijene. Cijene, uz uključene elemente
politike u model, određuju razine proizvodnje i potrošnje svih analiziranih proizvoda. Tzv.
politički harmoniziran pristup primijenjen u modelu omogućuje strukturiranu prezentaciju
mjera ZPP-a te se njime prikazuju učinci mjera na proizvodnju. Međudjelovanje pojedinih
tržišta uključenih u model i određena biološka ograničenja uzeti su u obzir i neposredno su
uključeni u model. Nakon ekonometrijske procjene parametara bihevioralnih jednadžbi i
rješavanja modela, multiplikatori učinaka pokazali su da se struktura modela i parametri
ponašaju kako je predviđeno. Cjelokupni model osjetljiv je na egzogene šokove koji se a
priori očekuju, vodeći računa o biološkim i ekonomskim ograničenjima.
Analiza rezultata započinje generiranjem tzv. Polaznog scenarija (Baseline-a) za Hrvatsku.
Polazni scenarij pretpostavlja agrarnu politiku iz 2015. godine (koja u odnosu na politiku prije
pristupa nudi veći proračun poljoprivredi) koja vrijedi za domaće tržište poljoprivrednih
proizvoda. Posljednja promatrana godina tržišnih ulaznih podataka u model je 2012., a
budući je Hrvatska već tada preuzela mjere ZPP-a s primjenom u ratarstvu (nevezana
plaćanja), u polaznom scenariju uključena je agrarna politika EU za razdoblje 2012./2014. i
2014./2020. godine.
Rezultati projekcije su pokazali da će cijene domaćih ratarskih proizvoda pratiti trend cijena u
EU i biti na nešto višoj razini u odnosu na prosjek 2010/2012 zbog troška domaće
proizvodnje. Pretpostavljeni tehnološki napredak će biti glavni pokretač povećanja prinosa, a
posljedično povećanju cijena očekuje se i povećanje proizvodnih površina jer u Hrvatskoj
postoji dovoljno „neograničenih poljoprivrednih površina“. Scenarij pokazuje pozitivan učinak
ulaska Hrvatske u EU na ratarsku proizvodnju. Drugi set rezultata u radu prikazuje trendove
ukupne ratarske proizvodnje u EU i kod pojedinih država članica, tzv. ključnih tržišta. Ta
tržišta (npr. francusko, njemačko, nizozemsko) su važna kako za EU tako i za hrvatski
model, jer su uključena u jednadžbe domaćih proizvoda i jer posredno prenose utjecaj
europskih ali i svjetskih cijena. Na strani ponude proizvoda, pretpostavke cijena i politike
djeluju podjednako važno u scenarijskoj projekciji. Potražnja svih poljoprivrednih proizvoda je
prvenstveno pod utjecajem promjena cijena, dok je učinak promjene politike indirektan. U
pozitivnom vrednovanju scenarija, gdje se testira model, uz povećanje EU cijena za 10% i
smanjenje učinka cjenovnog indeksa mineralnog gnojiva za 10% , proizvodnja svih proizvoda
raste dok je domaća potrošnja promjenjiva. Također, model reagira i u obrnutoj situaciji
(negativno vrednovanje: -10% EU cijene; +10% parametar indeksa troškova mineralnih
gnojiva). Model reagira na te egzogene šokove u skladu s ekonomskom teorijom.
Svrha ovoga rada nije samo razvoj modela koji se može koristi za analizu (politike) nego i
prikaz mogućnosti kreiranja modela u uvjetima ograničenih ili deficitarnih podataka.
Identificiranje varijabli i odnosa koji se analiziraju je središnji problem kod razvoja modela. U
procesu specifikacije, procjene, vrednovanja ili simulacije modela, često se dogodi da model,
kao što je originalno postavljen ne prikazuje korisne rezultate. Promjena, ponovna procjena
(engl. re-estimation) i/ili kalibracija pojedinih jednadžbi u modelu događa se nekoliko puta u
procesu razvoja modela sa svrhom postizanja što boljeg prikaza realnog stanja. Ograničenje
podataka i nedostatak detaljnih studija o učincima pojedinih varijabli (parametri u
jednadžbama) mogu biti identificirani kao glavna ograničenja prilikom kreiranja modela. U
ovom trenutku, jedna od prednosti trenutne verzije modela, može biti činjenica da je model
postavljen/izgrađen i da je konzistentan s ekonomskom teorijom te procijenjen od hrvatskih
stručnjaka. Ipak, u ocjeni modela, što je možda najbitnije, važno je razumljivo prikazati
rezultate modela ljudima koji imaju puno znanja o pitanjima koja se rješavaju u modelu, a
istovremeno su kritični prema metodi modeliranja, općenito.
Republika Hrvatska je od 1. srpnja 2013. godine punopravna članica Europske unije (EU).
Poljoprivreda je strateška grana hrvatskog gospodarstva u kojoj su se pristupanjem dogodile
znatne promjene i prilagodbe. Gospodarske koristi otvorenog tržišta prisutne su već i prije
same integracije države u EU. Kao potpora donošenju odluka i strateškom planiranju u
praksi se koriste rezultati evaluacijskih i analitičkih alata. Jedan od alata za procjenu učinaka
koji na temelju kvalitativnih i kvalitativnih pokazatelja analizira promjene na tržištu
poljoprivrednih proizvoda je model parcijalne ravnoteže. Prema dostupnoj literaturi, slične
analize - konkretno za domicilno tržište poljoprivrednih proizvoda, nisu zastupljene u
dovoljnoj mjeri. Integracijom domaćeg poljoprivrednog tržišta zajedničkom tržištu EU na
razini domaće proizvodnje i potrošnje događaju se promjene. Neki od čimbenika koji oblikuju
domaću ponudu i potražnju su cijene na tržištu EU, razina samodostatnosti u EU, agrarno
političke mjere, razvoj tehnologije i sl.
Cilj rada je razviti i primijeniti ekonometrijski model parcijalne ravnoteže u ratarskom sektoru
hrvatske poljoprivrede u kontekstu Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) tj. procijeniti
učinak agrarno političkih mjera u sektoru. Rezultati modela projiciraju razvoj tržišnih
pokazatelja izabranih ratarskih proizvoda u uvjetima postojeće ZPP-a, uz uvjet ceteris
paribus. Budući je primijenjeni hrvatski model integrirani podmodel EU modela, u radu su
prikazani i rezultati projekcija za tržišta ratarskih proizvoda u EU i u državama članicama koje
„diktiraju“ tokove na tržištima analiziranih proizvoda u EU.
Pristup modeliranju preuzet je iz postojeće metodologije ustanovljene AGMEMOD
(Agriculture Member State Modelling) partnerstvom. Sustav ekonometrijski procijenjenih
bihevioralnih jednadžbi, potom kalibriranih parametara jednadžbi, predstavlja tržišta pojedinih
ratarskih kultura (pšenica, ječam, kukuruz, zob, raž, uljana repica, suncokret, soja). Tim
jednadžbama stvara se međuveza dva sustava (EU i Hrvatska) kojom se izračunavaju
trgovinski pokazatelji (neto trgovina). Domaće cijene proizvoda su vezane na EU cijene
jednadžbama koje opisuju utjecaj EU na domaće cijene. Cijene, uz uključene elemente
politike u model, određuju razine proizvodnje i potrošnje svih analiziranih proizvoda. Tzv.
politički harmoniziran pristup primijenjen u modelu omogućuje strukturiranu prezentaciju
mjera ZPP-a te se njime prikazuju učinci mjera na proizvodnju. Međudjelovanje pojedinih
tržišta uključenih u model i određena biološka ograničenja uzeti su u obzir i neposredno su
uključeni u model. Nakon ekonometrijske procjene parametara bihevioralnih jednadžbi i
rješavanja modela, multiplikatori učinaka pokazali su da se struktura modela i parametri
ponašaju kako je predviđeno. Cjelokupni model osjetljiv je na egzogene šokove koji se a
priori očekuju, vodeći računa o biološkim i ekonomskim ograničenjima.
Analiza rezultata započinje generiranjem tzv. Polaznog scenarija (Baseline-a) za Hrvatsku.
Polazni scenarij pretpostavlja agrarnu politiku iz 2015. godine (koja u odnosu na politiku prije
pristupa nudi veći proračun poljoprivredi) koja vrijedi za domaće tržište poljoprivrednih
proizvoda. Posljednja promatrana godina tržišnih ulaznih podataka u model je 2012., a
budući je Hrvatska već tada preuzela mjere ZPP-a s primjenom u ratarstvu (nevezana
plaćanja), u polaznom scenariju uključena je agrarna politika EU za razdoblje 2012./2014. i
2014./2020. godine.
Rezultati projekcije su pokazali da će cijene domaćih ratarskih proizvoda pratiti trend cijena u
EU i biti na nešto višoj razini u odnosu na prosjek 2010/2012 zbog troška domaće
proizvodnje. Pretpostavljeni tehnološki napredak će biti glavni
Osnovni cilj ove doktorske disertacije je utvrditi koji sektori u hrvatskom gospodarstvu imaju najveći kumulativan utjecaj na nacionalne vodne resurse. U tu svrhu, u disertaciji je razvijen prošireni ...input-output model na temelju kojeg je izvršena analiza utjecaja međusektorskih veza u hrvatskom gospodarstvu na ukupnu potrošnju vode i ispuštanje otpadnih voda. Rezultati modela ukazuju da se hrvatsko gospodarstvo temelji na vodom i vodnim onečišćenjem intenzivnoj ekonomskoj strukturi u okviru koje su izravni pritisci na vodne resurse najvećim dijelom koncentrirani u nekolicini bazičnih industrijskih sektora. S obzirom da ti sektori svojim outputima direktno ili indirektno podupiru proizvodnje svih ostalih sektora u nacionalnom gospodarstvu, razina finalne potražnje u ostatku gospodarstva ima značajan utjecaj na potrošnju i onečišćenje vode u tim sektorima. Uvažavajući modelom dobivene rezultate koji ukazuju da najznačajniji neposredni gospodarski potrošači i onečišćivači vode imaju ključnu poziciju u proizvodno-opskrbnim lancima u nacionalnom gospodarstvu, zaključak je disertacije da bi primjena represivnih instrumenata vodne politike nad sektorima koji svoju proizvodnju dominantno temelje na upotrebi vodnih resursa mogla izazvati negativne multiplikativne efekte u hrvatskom gospodarstvu. Zbog toga je u Hrvatskojnužno napustiti sektorski pristup u donošenju i provođenju politika zaštite i korištenja vodnih resursa i usmjeriti se na praktično usvajanje suvremenih načela i standarda integralnog upravljanja vodnim resursima. To se posebno odnosi na jačanje kapaciteta za planiranje i ostvarivanje ekološko učinkovitih, razvojno poticajnih i integriranih mjera nacionalne vodne politike.
The main objective of this dissertation is to determine the sectors of the Croatian economy having the greatest cumulative impact on national water resources. For this purpose, an extended input-output model was developed to analyse the impact of inter-sectoral relations within the Croatian economy concerning total water usage and wastewater discharge. The indicators derived from the model show that the Croatian economy is based on a water intensive and wastewater intensive economic structure where direct pressures on water resources are mainly concentrated within few basic industrial sectors. Since outputs of these sectors directly or indirectly support the production of all other sectors within the national economy, the level of final demand in the rest of the economy has significant impact on their water consumption and wastewater discharge patterns. Since the model results indicate that the most important water consumers and polluters are the one having a key position in the national economy production and supply chains, the conclusion of the thesis is that the use of repressive water policy instruments in water intensive sectors could cause a negative multiplier effect on the Croatian economy overall. Therefore, it is necessary to abandon the sectoral approach in making and implementing water usage and protection policies and to focuse on the practical adoption of modern principles and standards of integrated water resources management. This especially refers to strengthening the capacity for planning and realisation of eco-efficient, development incentive and integrated national water policy measures.
Osnovni cilj ove doktorske disertacije je utvrditi koji sektori u hrvatskom gospodarstvu imaju najveći kumulativan utjecaj na nacionalne vodne resurse. U tu svrhu, u disertaciji je razvijen prošireni input-output model na temelju kojeg je izvršena analiza utjecaja međusektorskih veza u hrvatskom gospodarstvu na ukupnu potrošnju vode i ispuštanje otpadnih voda. Rezultati modela ukazuju da se hrvatsko gospodarstvo temelji na vodom i vodnim onečišćenjem intenzivnoj ekonomskoj strukturi u okviru koje su izravni pritisci na vodne resurse najvećim dijelom koncentrirani u nekolicini bazičnih industrijskih sektora. S obzirom da ti sektori svojim outputima direktno ili indirektno podupiru proizvodnje svih ostalih sektora u nacionalnom gospodarstvu, razina finalne potražnje u ostatku gospodarstva ima značajan utjecaj na potrošnju i onečišćenje vode u tim sektorima. Uvažavajući modelom dobivene rezultate koji ukazuju da najznačajniji neposredni gospodarski potrošači i onečišćivači vode imaju ključnu poziciju u proizvodno-opskrbnim lancima u nacionalnom gospodarstvu, zaključak je disertacije da bi primjena represivnih instrumenata vodne politike nad sektorima koji svoju proizvodnju dominantno temelje na upotrebi vodnih resursa mogla izazvati negativne multiplikativne efekte u hrvatskom gospodarstvu. Zbog toga je u Hrvatskojnužno napustiti sektorski pristup u donošenju i provođenju politika zaštite i korištenja vodnih resursa i usmjeriti se na praktično usvajanje suvremenih načela i standarda integralnog upravljanja vodnim resursima. To se posebno odnosi na jačanje kapaciteta za planiranje i ostvarivanje ekološko učinkovitih, razvojno poticajnih i integriranih mjera nacionalne vodne politike.
