Ciljevi osnivanja i razvoja Europske unije (EU) bili su početno utvrđeni Rimskim ugovorom, a kasnije su dopunjavani, tako da se s pozicije zajedničkog tržišta ubrzo krenulo ka gospodarskoj i ...političkoj uniji, jedinstvenom tržištu i na kraju monetarnom sustavu. Europski integracijski procesi izravno su utjecali, a ubuduće će još više utjecati i na zemlje koje nisu članice EU uključujući i Hrvatsku. Međutim, s početka 90-ih godina, zbog rata u Hrvatskoj i oko nje, bili su prekinuti već uspostavljeni tijekovi dobara i usluga između Hrvatske i zemalja članica Europske unije ili su, iz istih razloga, bitno umanjeni. U promišljanju o budućem razvoju gospodarske djelatnosti u Hrvatskoj treba poći od sadašnjeg stanja, putova i načina kako se do tog stanja došlo. Kao nužan uvjet približavanja Europskoj uniji potrebno je najprije transformirati hrvatsko gospodarstvo, tj. pripremiti ga za buduću suradnju sa Zapadom, a prvenstveno Europskom unijom. Transformacija u području vlasništva nije cilj ni svrha sama sebi. Ona je nužan uvjet, između ostalog i za uspostavljanje i razvijanje poduzetničkoga gospodarstva i tome primjerenih metoda upravljanja s ciljem približavanja zapadnim gospodarstvima i posebice Europskoj uniji. Danas je posve evidentno da proces uspješne transformacije i restrukturizacije kao i daljnji značajni razvitak hrvatskoga gospodarstva neće biti moguće ostvariti bez dodatnog kapitala. Budući da ovoga nema i za dogledno vrijeme neće ni biti iz domaćih izvora ili barem ne u dovoljnoj mjeri, nužno je otvorili vrata kapitalu iz inozemnih izvora.
U ovom radu autor daje prikaz svojih istraživanja u svezi s integracijom Hrvatske u Europu odnosno Europsku uniju, polazeći pri tome od postavke da se u ovom povijesnom trenutku treba utvrditi ...dugoročna koncepcija i strategija gospodarskog, socijalnog i političkog razvoja, a osobito onog gospodarskog. U tom su kontekstu istraživanja autora pokazala da je europska koncepcija i strategija dugoročnog ekonomskog razvoja Hrvatske jedina prava strateška orijentacija, kao i da zahvaljajući svom geostrateškom položaju, te prirodnim i ljudskim potencijalima može postati europska Kalifornija. Dugoročna koncepcija i strategija razvoja Hrvatske kao europske Kalifornije podrazumijeva da će se Hrvatska u svom ekonomskom napretku razvijati u okviru EU-e, kao i Kalifornija u okviru SAD-a. Naime, radi se o tome da Hrvatska -ima komparativne prednosti u odnosu na europske zemlje, kao što ih ima i Kalifornija u odnosu na druge američke države, koje se prije svega ogledaju u prirodnim resursima, osobito u prirodnim resursima koje ima Jadransko more i sredozemna klima. Pored toga Hrvatska u europskim razmjerima raspolaže bogatim kapitalnim resursima, koji su bitni osobito za razvoj turizma i pomorskog gospodarstva, kao i znatnim ljudskim potencijalom, koji je svojim znanjem, umijećem i kreativnošću na europskoj razini. Sve to upućuje da dugoročnu koncepciju i strategiju Hrvatska treba temeljiti na iskorištavanju tih komparativnih prednosti ali i na potpunoj integraciji u Europsku uniju.
Autor predočuje projekt urbane revitalizacije koji je izvanredno prihvaćen u SAD-u jer je omogućio gospodarski oporavak maloga gradića na umoru, uz istodobno očuvanje načina života i pejzažnih ...vrijednosti omiljenih mjesnom stanovništvu. Autor ocjenjuje način na koji je to urađeno, tehnike planiranja i rezultate. Rezultati istraživanja upućuju na uspješnost tehnike u uočavanju najvažnijih mjesta u gradu, tzv. svete strukture grada, koja su inspirirala sam razvojni projekt. Ta se tehnika može djelotvorno primijeniti i u drugim mjestima i gradovima suočenim s oprekom između čuvanja kulturnog naslijeđa i gospodarskog razvoja.
Evolucija regionalne teorije počinje teorijom lokacije Johanna Heinricha Von Thunena, Alfreda Webera, Augusta Loša i drugih, dok se kao začetnici regionalne teorije uzimaju Walteralsarda, Francois ...Perrouxa, Douglasa Northa i drugi, čije su koncepcije regionalnih teorija najčešće primjenjivane. Osnovna karakteristika teorije lokacije jest u mikroekonomskom pristupu, dok regionalna teorija ima makroekonomski karakter, koja vodi računa o cjelovitom razvoju određene regije u okviru regionalne politike i strategije gospodarskog razvoja neke države. Iz toga se izvodi zaključak da se i u programiranju gospodarskog razvoja Republike Hrvatske mora voditi računa o regionalnom razvoju. To će omogućiti bolje korištenje lokalnih i regionalnih resursa, zatim optimalan razmještaj proizvodnih kapaciteta, vodeći računa o proizvodnim troškovima i tržištu, kao i o kvaliteti života pučanstva na pojedinim regijama.
Prema svim se skupinama razvojnih pokazatelja Bjelovarsko-bilogorska županija nalazi pri samome dnu Hrvatske. Većina komponenti ukupnog razvoja određenog područja trebala bi biti vezana uz ...gospodarski razvoj, a razvoj svake regije u Republici Hrvatskoj trebao bi se temeljiti na njezinim prirodnim potencijalima. Uz prirodne potencijale za poljoprivredu, stočarstvo i neke druge, jedan od značajnih prirodnih (i privrednih) resursa bjelovarskog kraja i Bjelovarsko-bilogorske županije su šume, šumarstvo, pridobivanje i prerada drva. Šumarstvo i upotreba (prerada) drva na području Bjelovarsko-bilogorske županije imaju dugu tradiciju i povijesno značajnu ulogu u ukupnom razvoju ovoga kraja. Prikazom prirodnih razvojnih potencijala šumarstva i prerade drva kao i nekih trendova u posljednjih 40 godina, prvenstveno broja zaposlenih te proizvedene i prerađene tehničke oblovine želi se ukazati na sve lošiju situaciju u ovome dijelu gospodarstva Bjelovarsko-bilogorske županije u posljednjih dvadesetak godina. Pozitivni razvojni trendovi šumarstva i prerade drva prekinuti su početkom 90-tih godina 20. stoljeća. Tada dolazi do postupnog, ali sve značajnijeg pada proizvodnje i zaposlenosti u preradi drva, dok šumarstvo uz povećanu proizvodnju također bilježi pad zaposlenosti. Broj zaposlenih na području Bjelovarsko-bilogorske županije, od početka Domovinskog rata do danas, u šumarstvu je smanjen za približno 40 %, a u preradi drva za približno 60 %.
Šume su (državne i šumoposjedničke) u površini Bjelovarsko-bilogorske županije zastupljene približno sa 100.000 ha ili oko 37 %, odnosno šume i šumska zemljišta zauzimaju više od 1/3 njezine površine. Ukupni godišnji potencijal drvnog obujma na području Uprave šuma Podružnice Bjelovar sastoji se od približno 270.000 m3 tehničke oblovine, 300.000 m3 prostornog drva, 50.000 m3 šumskih drvnih sortimenata iz privatnih šuma i 50.000 m3 šumske biomase što iznosi gotovo 700.000 m3 različitih šumskih drvnih sortimenata koje je moguće potrajno pridobivati iz gospodarskih šuma ovoga područja bez značajnijeg utjecaja na njihovu stabilnost i okoliš. Za područje Bjelovarsko-bilogorske županije ovaj se, u svakom slučaju važan gospodarski potencijal, zasigurno može procijeniti na 500.000 m3 godišnje. Od raspoloživih 500.000 m3 različitih drvnih sortimenata godišnje se na području Bjelovarsko-bilogorske županije prerađuje tek manji dio (koji iznosi približno od jedne trećine do polovine) drvnoga obujma, a ostali se dio prerađuje i upotrebljava u drugim regijama Hrvatske ili se, u neprerađenom obliku, izvozi izvan njihovih granica. Bolje korištenje šumskih prirodnih potencijala u svrhu gospodarskog razvoja Bjelovarsko-bilogorske županije zahtijeva značajne promjene u pristupu problemu svih sudionika ovoga segmenta gospodarstva, a posebno onih koji su na bilo koji način povezani s preradom drva i šumarstvom općenito.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Fondovi alternativnog kapitala zauzimaju vrlo značajno mjesto u financijskom sustavu i u realnoj ekonomiji. U europskom sustavu ...fondova alternativnog kapitala vrlo su značajni međunarodni tokovi kapitala. Za međunarodne tokove kapitala alternativnih fondova poseban značaj ima međunarodna konkurentnost za alternativne investicije koja uvjetuje razlike u razini investicija fondova alternativnog kapitala između pojedinih zemalja. Također dosadašnja razina investicija alternativnih fondova kao i opća prihvaćenosti takvih ulaganja ima značajan utjecaj na mogućnosti poslovanja fondova alternativnog kapitala u pojedinim zemljama. Integracija fondova alternativnog kapitala u financijski sustav je vrlo značajna. U disertaciji se razmatraju mogućnosti i odrednice integracija fondova alternativnog kapitala u financijski sustav. Fondovi alternativnog kapitala omogućavaju razvoj intermedijacije i diversifikacije u financijskom sustavu te ostvarivanje većih ulagačkih mogućnosti za ulagače. To je posebno značajno u današnjem okruženju niskih kamatnih stopa. Istovremeno financijski sustav je za fondove alternativnog kapitala vrlo važan kao pružatelj financiranja za alternativne transakcije i povezanih financijskih usluga. Ulaganja fondova alternativnog kapitala podložna su većim rizicima od drugih vrsta investicija zbog većeg broja čimbenika koji mogu utjecati na cijeli proces investiranja tih fondova. Razdoblje nakon financijske krize je imalo utjecaj na fondove alternativnog kapitala koji su vratili poslovanje na ranije razine. Vrlo je značajan utjecaj fondova alternativnog kapitala na realnu ekonomiju. Utjecaj se razlikuje između fondova pothvatnog kapitala i fondova privatnih vlasničkih ulaganja. Fondovi alternativnog kapitala mogu povećati produktivnost gospodarskih subjekata i potaknuti razvojne procese u ekonomiji. To ima pozitivan utjecaj na rast BDP-a realne ekonomije i time na gospodarski razvoj. Fondovi pothvatnog kapitala imaju značajnu ulogu opskrbe kapitalom za rizična ulaganja koji je presudan za razvoj novih inovativnih poduzeća. U disertaciji se posebno razmatra utjecaj fondova alternativnog kapitala na realnu ekonomiju i razvojne mogućnosti.- Alternative capital funds have a very important position in the financial system and in the real economy. International capital flows are very important for the European system of alternative capital funds. Country’s competitiveness in international capital flows of alternative funds is important for alternative investments, which causes the differences in the alternative capital level of investment funds between countries. Capital markets development, liquidity, research and development investment have a positive effect on alternative funds investment. Current level of investment of alternative funds and general acceptance of such investments have a significant impact on the business opportunities of alternative capital funds in some countries. Reputational aspects of private equity and other alternative funds play a key role in fundraising.
The integration of alternative funds in the financial system is very important. This dissertation discusses the possibilities and key factors of integration of alternative equity funds in the financial system. The alternative funds enable the development of financial intermediation and diversification in the financial system and the realization of major investment opportunities for investors. This is especially important in today's environment of low interest rates and financial markets volatility. At the same time, the financial system is very important as a provider of financing for alternative transactions and related financial services. Alternative investment funds and their investments are subject to the higher risks than other types of investments because of the large number of factors that can affect the whole process of investing related to these funds. Adequate risk analysis and management system is key to success of alternative funds’ investments. The period after the financial crisis has had a negative impact on the funding of alternative capital funds. Fund investment and fundraising activity significantly decreased and there were doubts about the funds’ future. After partial recovery from recent financial crisis, alternative fund activity was back to earlier levels. Investor interest also recovered to previous levels with current record levels of private equity.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Gospodarski i socijalni razvoj nije moguć bez korištenja i potrošnje različitih vidova energije. Energija i gospodarski rast međusobno su čvrsto korelirani. Bez energije nema gospodarskog rasta i ...upravo zato energetske krize koje u pravilu prati ekstreman porast cijena energije, predstavljaju ozbiljnu ugrozu svjetskog gospodarstva.
Hrvatska je, kao malo i otvoreno gospodarstvo, izrazito podložna utjecajima i kretanjima na svjetskom tržištu. Različiti "šokovi" koji potresaju svjetsko tržište mogu se prenijeti u Hrvatsku. Za RH možemo pretpostaviti na temelju provedenih analiza da će rast cijena energije (svih vidova u prosjeku) od oko 10% izazvati pad BDP-a Hrvatske za oko -1,5 do - 2,5 %. To je otprilike gubitak BDP-a za oko 0,5 – 0,9 mlrd USD na godišnjoj razini. S obzirom na činjenicu da su cijene nekih energenata u Hrvatskoj još uvijek ispod razine cijena u susjednim zemljama i posebno u odnosu na neke zemlje EU te s obzirom na očekivane daljnje procese liberalizacije energetskog tržišta, može se očekivati daljnji rast cijena energenata u Republici Hrvatskoj. Daljnji rast cijena energenata će izazvati daljnje pogoršanje standarda stanovništva RH s obzirom da u domaćim prilikama rast cijena energije ima najveći utjecaj na rast cijena komunalnih usluga, odnosno sektora opskrbe električne energije, plina i vode.
Poslovanje banaka u Slavoniji i Baranji je nedovoljno istraženo, a potreba obnove i gospodarskog razvoja traže ogromna financijska sredstva. Zato su u ovom radu prezentirani rezultati istraživanja ...uloge banaka u dosadašnjem gospodarskom razvoju Slavonije i Baranje, utvrđen je financijski potencijal banaka početkom ove godine i procijenjena je njihova financijska moć od 1992. do 1995. nakon, čega je ukazano na njihovo posredničko i servisersko angažiranje u pribavljanju, prihvačanju i plasiranju sredstava domaće i inozemne pomoći u obnovi ove europske regije. Sredinom ove godine u Slavoniji i Baranji posluje šest domicilnih banaka i sedam poslovnih jedinica nedomicilnih banaka s ukupno 80 milijardi HRD sredstava. Kreditna moć banaka u Slavoniji i Baranji za razdoblje 1992-1995. procjenjuje se na 384 milijarde HRD, a njihovo posredovanje u pribavljanju sredstava za obnovu na još 800 milijardi HRD, što zajedno čini 8 milijardi DEM ili 5 milijardi USA $ i izuzetno je značajan potencijal za financiranje obnove i iniciranje budućeg gospodarskog razvoja regije.
Provider: - Institution: University of Pula. Faculty of economics and tourism "Dr. Mijo Mirković". - Data provided by Europeana Collections- U današnjem globaliziranom svijetu obilježenom ...gospodarskom ovisnošću, koja je mjerljiva komponenta razine odnosa među zemljama, gospodarska ovisnost je počela utjecati na smjer, sadržaj te intenzitet tih odnosa. Time je gospodarstvo zauzelo središnju ulogu diplomatskog djelovanja, a granica između tradicionalnog političkog i diplomatskog djelovanja postala je sve manje vidljiva. Rješavanje ekonomskih pitanja u međunarodnim odnosima postalo je kroz povijest neodvojivi dio diplomatske teorije i prakse. Posljedica najnovijeg ubrzanja globalizacije i liberalizacije trgovine porast je konkurencije i na domaćem i na stranim tržištima, tako da države koje nemaju izgrađen koncept gospodarske diplomacije ne mogu imati proaktivnu ulogu u odnosima s drugim državama, već postaju objekt ekonomskih diplomacija drugih država. U prošlosti gospodarska diplomacija je dovođena uglavnom u vezu s pitanjima iz područja pregovora oko tarifa i kvota na uvoz i ostalih uvjeta za trgovinu. Danas ona pokriva mnogo širi spektar državnih propisa i postupaka koji utječu na međunarodnu trgovinu od standarda za zdravlje, sigurnost, okoliš i zaštitu potrošača do propisa koji obuhvaćaju usluge kao što su bankarstvo, telekomunikacije i računovodstva, te politike tržišnog natjecanja, poreze i imigracijsku politiku. Istovremeno, hrvatsko gospodarstvo oporavlja se od duboke ekonomske krize, opterećeno rastućim i neodrživim razinama javnog duga. Izvješće za Hrvatsku 2015. godine Europske komisije govori o nizu strukturnih teškoća, kao što su slabi rast, dugotrajno restrukturiranje poduzeća, niska razina zaposlenosti, ugrožena vanjska održivost, visoke inozemne obveze i javni dug te smanjenje potrošnje i investicija. Izuzev navedene problematike Hrvatska se nalazi u postupku pojačanog nadzora u okviru postupka zbog makroekonomskih neravnoteža i u proceduri prekomjernog proračunskog deficita (dalje u tekstu: EDP). EDP je aktiviran u siječnju 2014. godine, ali je od lipnja 2014. godine stavljen u mirovanje, jer je Europska komisija utvrdila da Hrvatska poduzima odgovarajuće mjere u svrhu korigiranja proračunskih neravnoteža. U tom kontekstu postavlja se pitanje kako pokrenuti nove investicijske projekte, zaustaviti gospodarski pad i ponovno ostvariti ekonomski rast, kao i cjelokupan gospodarski razvoj neke zemlje, te koja je uloga gospodarske diplomacije neke zemlje u tome, odnosno koji je organizacijski model gospodarske diplomacije ključno provoditi kako bi se pronašli načini za ostvarivanje zacrtanih i postavljenih ciljeva rasta i razvoja neke zemlje. Sam model gospodarske diplomacije svake države označava diplomatske aktivnosti usmjerene na unapređenje i zaštitu ekonomskih interesa zemlje, a njezin koncept treba osigurati da aktivnosti takve diplomacije budu efikasne i uspješne. Svaka država izgrađuje vlastiti organizacijski model gospodarske diplomacije kojim će u najvećoj mogućoj mjeri zaštititi i osigurati svoj gospodarski rast i razvoj, te se što bolje pozicionirati u međunarodnom okruženju. Sva saznanja, iskustva i tradicije koje pojedina zemlja ima u svojem međunarodnom pozicioniranju sažeta je u njezinu organizacijskom modelu (načinu) komuniciranja s drugim akterima (subjektima) na međunarodnoj sceni, a skup svih tih aktivnosti definira se kao model gospodarske diplomacije. U literaturi se nailazi na sljedeću klasifikaciju modela gospodarske diplomacije: a) Unificirani model – u kojem Ministarstvo vanjskih poslova potpuno upravlja i ujedinjava pitanja povezana s vanjskim poslovima i vanjskom trgovinom b) Djelomično unificirani model – u kojem Ministarstvo vanjskih poslova i Ministarstvo gospodarstva zajedno uspostavljaju poseban odjel koji se bavi trgovinom i investicijama c) Model treće agencije – Ministarstvo vanjskih poslova uopće se ne bavi trgovinskim pitanjima, a neovisna tijela koja djeluju pod nadzorom MVEP preuzimaju poslove povezane s trgovinom d) Model natjecanja – zadaci Ministarstva vanjskih poslova i drugih Ministarstava se preklapaju, bez jasne podjele poslova, i to ne samo onih koji se odnose na trgovinu i vanjsku politiku, već i onih sa sudjelovanjem na sastancima međunarodnih organizacija e) Model prepuštanja – Ministarstvo vanjskih poslova prepušta pitanja povezana s trgovinom i investicijama i prepušta ih drugim ministarstvima. Počeci, stanje i razvoj gospodarske diplomacije Republike Hrvatske u literaturi su poprilično zapostavljeni i neobrađeni, posebice u odnosu na samu javnu diplomaciju, te nije dovoljno jasno postavljen teorijsko-konceptualni okvir razumijevanja gospodarske diplomacije. Dosadašnja istraživanja u području gospodarske diplomacije RH bazirala su se na kvalitativnom pristupu, odnosno teorijskom konceptu istraživanja, dok se kvantitativan aspekt istraživanja zanemarivao primarno zbog nedostataka podataka, odnosno kvantitativnih mjerenja iz područja istog. Organizaciju i dosege pojedinog modela gospodarske diplomacije moguće je uvidjeti usporedbom s modelima gospodarske diplomacije drugih zemalja. Temeljem provedenih case (country) study-a komparativnom metodom, prikazom sličnosti i razlika niza nacionalnih modela provedbe i cjelokupnog sustava gospodarske diplomacije, omogućuje da se iz nje izvedu kauzalno valjani zaključci. Country study obuhvatio je analizu i komparaciju sustava gospodarske diplomacije razvijenih zemalja: Austrije i Francuske, te tranzicijskih zemalja: Poljske i BIH, i usporedbu s Hrvatskom, kao i mogućnost implementacije pozitivnih primjera u hrvatski model gospodarske diplomacije. Struktura podataka svake od navedenih zemalja obuhvatila je opće i gospodarske podatke, s naglaskom na makroekonomske pokazatelje, porezni sustav, vanjskotrgovinsku razmjenu, zatim specifičnosti razvoja gospodarske diplomacije, organizaciju mreže, odnosno modela gospodarske diplomacije, te pitanje ljudskih potencijala, odnosno način regrutiranja i obuke kadrova u gospodarskoj diplomaciji. Izuzev navedene metode komparacije (country study) i kritičke analize recentne domaće i inozemne znanstvene i stručne literature iz područja predmeta istraživanja, kvalitativni dio istraživanja obuhvatio je i istraživanje strukturiranim upitnikom mišljenja korisnika (gospodarskih subjekata) gospodarske diplomacije Republike Hrvatske i istraživanje mišljenja predstavnika institucionalnog okvira hrvatske gospodarske diplomacije (intervju i strukturirani upitnik). Istraživanje metodom strukturiranog upitnika nad gospodarskim subjektima provedeno je na 200 najvećih poslovnih subjekata prema ukupnom prihodu (privatne i državne tvrtke), a istraživanje institucionalnog okvira gospodarske diplomacije u Hrvatskoj obuhvatilo je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo poduzetništva i obrta, Hrvatsku gospodarsku komoru, Ured Predsjednice RH, Vladu RH, Hrvatski sabor, Hrvatsku udrugu poslodavaca, Hrvatsku udrugu menadžera, Agenciju za investicije i konkurentnost, Udrugu Hrvatski izvoznici, Hrvatsku turističku zajednicu, Hrvatsku obrtničku komoru, Hrvatsku banku za obnovu i razvitak, Hrvatsku agenciju za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG-BICRO) i Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI). Slijedom provedenih istraživanja gospodarskih subjekata, odnosno korisnika gospodarske diplomacije i institucionalnog okvira gospodarske diplomacije, te komparativne analize temeljem provedenih country/case study-a odabranih zemalja, kao i kritičke analizu recentne domaće i inozemne znanstvene i stručne literature iz područja predmeta istraživanja dokazana je prva postavljena temeljna hipoteza (H1) u radu: Model gospodarske diplomacije koji provode akteri gospodarske diplomacije u Hrvatskoj jest model natjecanja. Dakle, dokazano potvrđuje ono što je unaprijed definirano, temeljem sadašnjeg modela provođenja hrvatske gospodarske diplomacije, odnosno modela natjecanja, zadaci ministarstva vanjskih poslova i drugih ministarstava se preklapaju, bez jasne podjele poslova, i to ne samo onih koji se odnose na vanjsku trgovinu i investicije, nego i onih koji su povezani sa sudjelovanjem na sastancima međunarodnih organizacija. Nejasno je definirano provode li gospodarsku diplomaciju isključivo državne ili regionalne, i lokalne institucije, te nevladin sektor, uključuje li gospodarska diplomacija isključivo bilateralne ili multilateralne aktivnosti. Empirijski dio istraživanja proveo se primjenom MLE (maximum likelhood estimation) gdje se promatrao utjecaj gospodarske diplomacije na najvažnije makroekonomske indikatore Republike Hrvatske. Uzročnost između intenziteta gospodarske diplomacije u Hrvatskoj i osnovnih makroekonomskih indikatora mjerila se strukturnim relacijama. Kako su osnovni makroekonomski agregati po svojoj prirodi frakcionarno integrirani polazeći od te pretpostavke primijenio se empirijski VARFIMA model baziran na frakcionirano integriranim podacima. Primarna zavisna varijabla u VARFIMA modelu bili su različiti makroekonomski indikatori – industrijska proizvodnja, nezaposlenost, inflacija, izvoz (obuhvat varijabli bio je ograničen dostupnošću podataka na mjesečne i kvartalne vremenske serije). Kao proxy za ukupnu gospodarsku aktivnost uzet je indeks industrijske proizvodnje, kao jedan od najvažnijih makroekonomskih agregata jer mjesečne vremenske serije BDP za RH nisu raspoložive. Strukturnom relacijom definirala se veza između osnovnih makroekonomskih indikatora kao zavisne varijable i nezavisnih varijabli od utjecaja na njih. Među nezavisnim varijablama koristile su se različite mjere aktivnosti gospodarske diplomacije – (ulaganja, popis donesenih zakona, pravilnika i Zakona od 1990. godine). Testiranjem podataka temeljem izvedenih relacija pomoću VARFIMA modela dokazana je postavljena druga temeljna hipoteza (H2) u radu: Gospodarska diplomacija kao segment institucionalne ekonomije ima utjecaj na osnovne makroekonom
Ubrzanje razvoja, pa ni trajni održivi rast ne mogu se danas zamisliti (bez plaćanja visoke cijene) zanemarivanjem okoliša. Za njegovo očuvanje brigu danas trebaju preuzeti kako država, tako i svi ...gospodarski subjekti i šira društvena zajednica. Kako razvoj često nosi sa sobom problem neravnomjernog razvoja, država treba poticati ublažavanje razvojnog gepa poticanjem regionalnih aktivnosti. Ove aktivnosti usmjerene na stvaranje uvjeta za osnivanje i poslovanje malih i srednjih poduzeća u priobalnom području imale bi višestruke pozitivne efekte. Povećanjem zaposlenosti i zadržavanjem stručnih i mladih kadrova smanjile bi se socijalne tenzije na relaciji sjever-jug, potaklo stvaranje ravnotežne mreže gradova, te unaprijedila rentabilnost, dinamičnost i struktura privrede. Poduzeća bi, sa svoje strane, trebala integrirati čimbenik resursa u svoju organizaciju i ponašanje od dna do vrha organizacijske strukture, pri čemu bi šira društvena zajednica imala funkciju nadzora i usmjeravanja u pravcu željenog ponašanja.
