Brojna istraživanja potvrdila su povezanost ADHD-a s vršnjačkim nasiljem i agresivnim ponašanjem. Cilj istraživanja bio je provjeriti povezanost različitih samoprocijenjenih simptoma ADHD-a ...(hiperaktivnost, impulzivnost i nepažnja) s različitim aspektima vršnjačkog nasilja (tjelesno, verbalno i elektroničko) i agresivnim ponašanjem (reaktivna i proaktivna agresija). U istraživanju je sudjelovao 501 učenik 4., 6. i 8. razreda, 50,7% dječaka i 49,3% djevojčica prosječne dobi M=12,72 (sd=1,62). Učenici su tijekom jednog školskog sata ispunili Upitnik o nasilju među školskom djecom (Velki i Kuterovac Jagodić, 2012), Upitnik reaktivno-proaktivne agresije (RPQ; Raine i sur., 2006) i Skalu hiperaktivnosti-impulzivnosti-pažnje (Vulić-Prtorić, 2006). Provedena je korelacijska analiza (Pearsonov koefi cijent korelacije), a značajnost razlika u korelacijama testirana je Fisherovim z testom. Dobivene su statističke značajne povezanosti sve tri mjere vršnjačkog nasilja, verbalno, tjelesno i elektroničko sa sve tri skupine simptoma ADHD-a, impulzivnost, hiperaktivnost, nepažnja (r=0,151-0,411, p<0,01), kao i povezanost svih simptoma ADHD-a s reaktivnom i proaktivnom agresijom (r=0,318-0,486, p<0,01).
Razlike u značajnosti korelacija ovisno o simptomu ADHD-a dobivene su za povezanosti s verbalnim vršnjačkim nasiljem i proaktivnom agresijom, gdje je dobivena jača povezanost impulzivnosti i verbalnog vršnjačkog nasilja u odnosu na povezanost s hiperaktivnosti (z=2,20, p<0,05) i u odnosu na povezanost s nepažnjom (z=1,95, p<0,05) te jača povezanost impulzivnosti i proaktivne agresije u odnosu na povezanost s hiperaktivnosti (z=2,42, p<0,05) i u odnosu na povezanost s nepažnjom (z=2,63, p<0,01).Razlike u povezanosti vršnjačkog nasilja i agresivnog ponašanja sa simptomima nepažnje i hiperaktivnosti nije bilo. Rezultati su potvrdili prijašnje nalaze koji govori u prilog o povezanosti ADHD-a s vršnjačkim nasiljem i agresivnim ponašanjem, a posebice da je ta povezanost jača kada se radi o impulzivnosti. Iz navedenog možemo zaključiti da simptomi impulzivnosti predstavljaju rizik za razvoj vršnjačkog nasilja i agresivnog ponašanja, te da bi bilo dobro djecu koja pokazuju simptome impulzivnosti uključiti u prevencijske programe za sprječavanje razvoja vršnjačkog nasilja i agresije.
ADHD in children and adolescents is a neurodevelopmental disorder, which is recognized by the clinicians all over the world. ADHD is a clinical diagnosis based on reliable history, reports from home ...and school and a physical examination to rule out any other underlying medical conditions. ADHD can cause low self-esteem in the child and impair quality of life for the child and the family. It is known that ADHD is a chronic illness and that clinicians needed to use chronic illness principles in treating it. The last 10 years have seen an increase in the number of medications that have been approved for the treatment of ADHD. This book has tried to address some of the issues in ADHD.
Prijašnja su istraživanja pokazala kako učenici koji pokazuju
simptome ADHD-a ujedno imaju i više problema u svim
aspektima prilagodbe. Cilj je istraživanja provjeriti koji
simptomi ADHD-a predviđaju ...probleme u prilagodbi opće
populacije učenika. Hiperaktivnost, impulzivnost i nepažanja
ispitane su u odnosu na akademsku, socijalnu i emocionalnu
prilagodbu. U istraživanju je sudjelovao 501 učenik (prosječne
dobi M = 12,72, SD= 1,62). Uzeti su u obzir sljedeći
instrumenti: Skala hiperaktivnosti-impulzivnosti-pažnje,
Upitnik emocionalne kompetentnosti, Upitnik samoefikasnosti
te samoprocjena osjećaja vršnjačke prihvaćenosti i školski
uspjeh. Nepažnja se pokazala kao značajan prediktor problema
u svim aspektima prilagodbe (akademskoj (β = -0,317;
β = -0,528; p < 0,001), socijalnoj (β = -0,269; β = -0,430;
p < 0,001) i emocionalnoj prilagodbi (β = -0,225;
β = -0,367; p < 0,01)), impulzivnost samo u akademskoj
samoefikasnosti (β = -0,187, p < 0,01), a hiperaktivnost
samo u emocionalnoj kompetentnosti (β = -0,174, p < 0,05).
Budući da se nepažnja pokazala kao dominantan problem,
stručnjaci koji rade s djecom trebaju raditi na jačanju pažnje
i koncentracije kod svih učenika kao na prevenciji za
probleme u prilagodbi.
U radu su prikazani rezultati ispitivanja odnosa između školskog uspjeha i nekih pokazatelja mentalnog zdravlja osnovnoškolskih učenika i to iz perspektive učenika i nastavnika. U radu su prikazani
...rezultati dobiveni kvantitativnim i kvalitativnim istraživanjem. U kvantitativnom dijelu prikupljeni su podaci iz više istraživanja u kojima je korištena ista metodologija. Ispitanici su bili su učenici viših razreda osnovnih škola (od 400 do 800 učenika u pojedinom istraživanju). Upitnicima samoprocjene ispitani su specifični obrasci
povezanosti između školskog uspjeha i simptoma anksioznosti, depresivnosti, agresivnosti, hiperaktivnosti, psihosomatskih simptoma, i dr.
Kvalitativno istraživanje provedeno je u formi vođene rasprave u četiri fokus grupe u kojima je sudjelovalo dvanaest nastavnika predmetne nastave i osamnaest učenika sedmog i osmog razreda osnovne škole. Teme diskusije u fokus grupama korespondiraju temama u kvantitativnom istraživanju. Komparativna analiza rezultata ukazuje na sljedeće glavne zaključke: 1) najveća povezanost
školskog neuspjeha je sa simptomima depresivnosti i agresivnosti, 2)
različiti su obrasci tih povezanosti u uzorcima djevojčica i dječaka –
veći broj značajnih povezanosti je u uzorcima djevojčica, 3) nastavnici i učenici različito procjenjuju učestalost internaliziranih i eksternaliziranih simptoma kod učenika ali se slažu u procjeni međusobnog utjecaja tih simptoma i školskog uspjeha, 4) interpretacije dobivenih nalaza mogu poslužiti kao smjernice u izradi
interventnih programa, ali i općenito boljeg razumijevanja učenika u
školi – kako se osjećaju, što doživljavaju i što misle da treba mijenjati.
Sažetak
Cilj istraživanja: provjera povezanosti razine ozljede kralježničke moždine (OKM) i
vrijednosti cistometrijskog kapaciteta (CK) i intravezikalnog tlaka prilikom promokravanja
(Pves) kod ...bolesnika s neurogenom hiperaktivnošću detruzora.
Ispitanici i metode: Uspoređeni su cistometrijski nalazi četiri skupine bolesnika koje
su formirane po funkcionalno ili neurološki važnim razinama OKM-a: cervikalne
(C1 – C8), torakalne (T1 – T9), torakolumbalne (T10 – L2) i lumbalne (L3 – L5),
u Odjelu za rehabilitaciju osoba s OKM-om Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju
u Varaždinskim Toplicama. Zabilježeni su dob bolesnika, vrijeme proteklo
od ozljede, te razina OKM-a, mjerena Standardnom neurološkom klasifikacijom
OKM-a. Cistometrijom su izmjereni CK (u ml) i Pves (u cmH20) kod bolesnika sa
stabiliziranim neurološkim i urološkim deficitom. Vrijednosti su predstavljene aritmetičkom
sredinom i standardnom devijacijom, a Kruskal-Wallisovim testom testirane
su razlike među skupinama. Razina značajnosti postavljena je na α= 0,05.
Rezultati: U studiju je uvršteno 180 bolesnika muškog spola s traumatskom suprasakralnom
OKM-om koji su na cistometriji imali nalaz neurogene hiperaktivnosti
detruzora, kojih je u cervikalnoj skupini bilo 97, torakalnoj 40, torakolumbalnoj 36
i lumbalnoj 7. Prosječna dob kod ozljede bila je 39 ± 17 godina (raspon 12 – 75,
medijan 36 godina). Prosječno vrijeme proteklo od ozljede do cistometrije bilo je
674 ± 1285 dana (raspon 16 – 10065 dana, medijan 164). Vrijednosti CK i Pves po skupinama bile su: cervikalna – 279 ± 127 ml, 69 ± 25 cmH20, torakalna – 294 ±
128 ml, 73 ± 26 cmH20, torakolumbalna – 288 ± 139 ml, 73 ± 24 cmH20, lumbalna
– 412 ± 112 ml, 55 ± 28 cmH20. Nije nađeno značajnih razlika između vrijednosti
CK (P = 0,081) i Pves (P = 0,451) unutar četiri skupine, kao niti u samo prve tri
skupine (cervikalna, torakalna i torakolumbalna) (P = 0,799 i P = 0,744).
Zaključak: Nisu pokazani različiti tipični očekivani nalazi CK i Pves kod pojedinih
skupina razina ozljede, a u svim skupinama nađeni su bolesnici s nepovoljnim nalazima
reduciranog CK i povišenog Pves, što ugrožava gornji mokraćni trakt. Stoga
se uspostavljanje prikladnog mikcijskog programa mora temeljiti na individualnim
cistometrijskim nalazima.
ADHD poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću jedan je od najčešćih neurorazvojnih poremećaja u dječjoj dobi.Simptomi se javljaju prije 7 godine života i karakterizira ih nemir, nedostatak pažnje i ...koncentracije, loša socijalizacija i vještine učenja.Dijagnosticira se multifaktorskim pristupom( liječnik, defektolog, psiholog, logoped) a simptomi ublažuju lijekovima, psihdukacijom i kombinacijom.
Ciljevi rada bili su usporediti cistometrijske kapacitete i intravezikalne tlakove kod prokapavanja u tetraplegičnih i paraplegičnih osoba s ozljedom kralježničke moždine i neurogenom hiperaktivnošću ...detruzora, i ocijeniti podobnost suprapubičnog lupkanja s kondom urinal drenažom u tetraplegičnih bolesnika. Cistometrija nefiziološkom brzinom punjenja učinjena je kod 122 bolesnika s ozljedom kralježničke moždine tijekom rehabilitacije ili godišnje evaluacije stanja uporabom urodinamskog aparata Dantec Etude. Neurogenu hiperaktivnost detruzora imalo je 67 bolesnika s tetraplegijom i 55 bolesnika s paraplegijom, svi sa suprasakralnom razinom ozljede. Srednja vrijednost cistometrijskog kapaciteta (CK) za tetraplegičnu skupinu bila je 260±117 ml (raspon 53-500), a za paraplegičnu skupinu 289±135 ml (raspon 42-530). Nije nađena značajna razlika CK među skupinama (P=0,220). Srednja vrijednost intravezikalnog tlaka kod promokravanja pri CK za tetraplegičnu skupinu bila je 72±25 cm H2O (raspon 25-124), a za paraplegičnu skupinu 70±27 cm H2O (raspon 25-140). Razlika među skupinama nije bila značajna (P=0,711). Nalazi su bili podjednako loši u obje skupine, stoga se metoda suprapubičnog lupkanja s kondom urinal drenažom ne može preporučiti u tetraplegičnih bolesnika više no u paraplegičnih. Neurogeni mjehur treba pažljivo liječiti u cervikalnih (tetraplegičnih) i torakolumbalnih (paraplegičnih) bolesnika, što uključuje intermitentnu kateterizaciju kao metodu izbora naspram za asistenta manje vremenski zahtjevnim suprapubičnim lupkanjem s uporabom kondom urinal drenaže.
Inzulinska rezistencija u debljini je
postreceptorske naravi. Glavni uzroci inzulinske rezistencije
su debljina, tjelesna inaktivnost i nasljeđe. Pojačana lipoliza
zbog simpatičke hiperaktivnosti ...oslobađa masne kiseline
iz kojih nastaju trigliceridi. Trigliceridi i slobodne masne
kiseline talože se u stanicama jetre i mišića izazivajući
promjene staničnog metabolizma i inzulinsku rezistenciju
u tim tkivima. Masno tkivo je usto i endokrini organ koji
luči različite hormone – adipokine koji svojim autokrinim,
parakrinim i endokrinim učincima u debljini izazivaju
inzulinsku rezistenciju (TNF-α, ASP, IL-6, rezistin, PAI-1,
angiotenzin), dok mršavljenje potiče lučenje adiponektina i
leptina koji povećavaju inzulinsku osjetljivost.
Cilj ovoga rada bio je usporediti u kojoj mjeri kriteriji MKB 10 za hiperkinetski poremećaj i poremećaj pozornosti/ hiperaktivnosti (ADHD) prema kriterijima DSM IV prepoznaju istu djecu s istovrsnim ...smetnjama. Ispitanici su bila djeca osnovnoškolskog uzrasta starosti 7-10 godina (n=409). U analizi su primijenjeni dijagnostički kriteriji prema klasifikaciji MKB 10 za hiperkinetski poremećaj i kriteriji DSM IV za ADHD. Izdvojene su četiri skupine djece: hiperkinetski poremećajem i ADHD (n=35), samo ADHD (n=27), samo hiperkinetski poremećaj (n=3) i djeca bez simptoma prema kriterijima DSM IV i ICD 10 (n=344). Koeficijent podudarnosti između hiperkinetskog poremećaja MKB 10 i DSM IV ADHD bio je K=0.66; postotak podudarnosti 78%. c2-test pokazao je statistički značajan rezultat (c2=250.3; df=1; p<0.001). Prevalencija za ADHD prema DSM IV bila je 15.16%, a za MKB 10 hiperkinetski poremećaj 9.3%. Utvrđeno je da DSM IV identificira širu skupinu djece, međutim, nađeno je značajno preklapanje među prepoznatim skupinama djece uz ova dva različita kriterija.
PDF
