Obdobje med obema vojnama zaznamujejo politične krize, povezane z nacionalnimi vprašanji v Kraljevini SHS oz. Jugoslaviji. Vprašanja razmerij med jugoslovanstvom in slovenstvom so v tridesetih letih ...20. stoletja znova dobila pomembno vlogo znotraj nacionalne emancipacije in naraščajočih mednacionalnih konfliktov ter ponovno postala ena osrednjih tem likovne umetnosti. Po desetletju, ki sta ga zaznamovala ekspresionizem in nova stvarnost, so se v tridesetih letih ponovno obudile vrednote zmernega modernizma in iskanja nacionalnega izraza v umetnosti. V takšnih razmerah se je na slovenskem umetnostnem prizorišču pojavila skupina umetnikov, šolanih v Zagrebu, kulturnem centru Kraljevine Jugoslavije, v katerem so se odvijale burne polemike glede nacionalnega izraza v umetnosti. V prispevku je predstavljeno iskanje »našega izraza« v umetnosti, kot sta ga razumela osrednja protagonista likovnega dogajanja, slikarja Krsto Hegedušić in Ljubo Babić. Zlasti slednji je bil za formiranje mlade slovenske umetnosti v tem obdobju ključnega pomena, saj je bil tudi plodovit pisec in eden najpomembnejših profesorjev na Akademiji za likovno umetnost v Zagrebu. Nekdanji zagrebški študentje, ki so oblikovali skupino Klub neodvisnih slovenskih likovnih umetnikov, so v razburkanih letih pred 2. svetovno vojno v umetnosti iskali lasten, slovenski likovni izraz, pri čemer so se navezali na razmišljanja hrvaških umetnikov, ki pa so jih prilagodili slovenskemu okolju in razmeram. Svoje delovanje so afirmirali tudi prek navezave na slovenske impresioniste, ki so bili v tem obdobju že splošno sprejeti kot začetniki slovenske umetnosti. Neodvisni so tako iskanje slovenskega izraza v umetnosti izpeljali iz različice modernizma, kot so ga zastavili slovenski impresionisti, in ga združili z razumevanjem nacionalnega izraza svojih profesorjev. Tako so predstavili svoj prenovljen slovenski nacionalni izraz v umetnosti, temelječ na tradiciji, a v sozvočju s sodobnimi likovnimi tokovi.
Palača Basiljević-Gučetić Bassegli-Gozze u Dubrovniku eklatantan je primjer stambene arhitekture 18. i 19. stoljeća smještene unutar povijesne gradske jezgre. Zbog svojih brojnih povijesnih slojeva, ...od kojih neki pretpostavljeno datiraju čak u kasnoj antici, palača je značajan čimbenik urbanoga razvoja cijeloga stambenog bloka. Ovaj rad donosi dosad nepoznatu prostornu genezu palače, predstavlja njenu urbanu i kulturnu važnost te opisuje funkcionalne i oblikovne odlike njene arhitekture.
The Bassegli-Gozze Palace in Dubrovnik is one of the most representative examples of residential architecture of the 18th and 19th centuries located in the historical core of the city. With its numerous historical layers, some believed to be dating even from the late antiquity, the palace is deeply embedded in the urban evolution of its residential block. This paper presents the previously unknown spatial genealogy of the palace, its urban and cultural significance, and rich architectural features.
Prispevek predstavlja razmišljanja o odnosu med tujino in domovino slovenske pisateljice in novinarke Maruše Krese (1947–2013), ki je med osamosvajanjem Slovenije prebivala v Berlinu. Poleg analize ...njene poezije, ki kaže na potrebo po preseganju meja nacionalnega, identitete in sorodnih konceptov, članek zajema tudi do sedaj še neobravnavana razmišljanja Maruše Krese o osamosvojitvi Slovenije, ki jih je avtorica skupaj s tremi somišljenicami podala v korespondenci Briefe von Frauen über Krieg und Nationalismus. Prispevek vključuje tudi kritične odzive na omenjeno delo ter umešča Marušo Krese v izseljensko književnost.
Migracije in globalizacija danes ključno vplivajo na redefiniranje muslimanske obleke v sodobnosti ter oblikovanje kulturne identitete žensk islamske veroizpovedi v urbanem okolju. Raznolike sodobne ...oblačilne sloge muslimank je danes treba razumeti v kontekstu porasta neoliberalne ekonomije v muslimanskih državah ter ponovnega oživljanja muslimanskih identitet po celem svetu. Namen članka je predstaviti transnacionalni pomen tančice (oblike naglavnega oziroma telesnega pokrivala) ter ponuditi vpogled v nove muslimanske oblačilne prakse, ki se tako simbolno kot materialno napajajo tako v »vzhodni« kot »zahodni« kulturi. Temeljita analiza tudi pokaže, da večina muslimanskih žensk nošenje tančice danes dojema kot pomemben odraz pripadnosti ter potrditev kulturne identitete. Nova transnacionalna muslimanska moda je postala večplasten koncept, ki, globoko integriran v politične, družbene, osebne in navsezadnje vizualne interpretacije, odpira nove perspektive v percepciji identitete »modernih« muslimank ter tako pomembno priča o kulturnem pomenu migracij.
Ideja o iskanju identitete kot procesu, ki pojasnjuje, kdo so ljudje, je pri človeku vedno prisotna. V okviru tega kompleksnega procesa so bili tudi na Japonskem izumljeni številni novi koncepti, ...poleg tega pa je bila raziskava o etnogenezi na japonskih otokih pod velikim vplivom nacionalističnih diskurzov o japonski kulturi in je sprožila vrsto različnih predpostavk, ki so danes še vedno prisotne. Proces konstruiranja identitet, zlasti japonske nacionalne identitete, je bil še posebej intenziven v obdobju Meiji (1868–1912), tj. ko se je Japonska odprla svetu in je poskusila oblikovati nacionalno državo. V tem obdobju so politiki sprejeli zamisel o nacionalni pripadnosti, ki je delovala kot temeljni kamen za oblikovanje moderne nacionalne države. Oblikovali so idejo o družinski državi (kazoku kokka 家族国家). Ta vsebuje tradicionalno družinsko povezanost ali čut za družino (kazoku shugi 家族 主義), ki je del klasične konfucijanske etike, vendar se nekoliko razlikuje od japonske interpretacije skupine. Čut za družino, ki vključuje sistem širše družine, se je razširil na celoten narod, in sicer tako, da je vključeval cesarsko družino kot glavno družino vseh japonskih družin. Ta članek bo tako poskušal odgovoriti, kako se je konfucijanstvo vključevalo v japonski okvir posodobitve nacionalne države v poznem 19. stoletju in kako je prišlo do opredelitve ene glavnih, če ne celo prevladujoče plasti zgodnjih modernih in sodobnih svetovnih nazorov. Pri tem bo skozi analizo konceptov kritično prevetril uporabo konceptov v teh procesih ter pogledal, kako so ti koncepti nastajali in se spreminjali glede na potrebe družbenega dogajanja.
Jedno od glavnih pitanja s kojima se suočavaju gradovi u postindustrijskim
društvima jest kako i na koji način, nakon propasti industrije, potaknuti novi društveno-
ekonomski i kulturni razvoj. To je ...pitanje od posebne važnosti u sredinama u
kojima je došlo do propasti industrije i koje se suočavaju s brojnim gospodarskim i
socijalnim izazovima. U Hrvatskoj to je primjer Ličkog Osika, planski izgrađenog industrijskog
grada neposredno nakon Drugoga svjetskog rata.
Kroz istraživanje elemenata urbanističko-arhitektonskog naslijeđa u radu se utvrđuju
činitelji lokalnog identiteta Ličkog Osika. S obzirom da prostorni identitet zadire i u
osobnu percepciju, provedena je anketa među rezidentima i nerezidentima kako bi
se istražila percepcija prostornog identiteta te utvrdili potencijali kulturnog naslijeđa u
funkciji razvoja. Posebno se istražuju potencijali urbanističko-arhitektonskog naslijeđa
Ličkog Osika za razvoj kulturnog turizma.
U radu se istražuje etnički i nacionalni identitet zadarskih Arbanasa, katoličkih Albanaca koji su se u prvoj polovici 18. stoljeća iz "turske Albanije" doselili na područje Zadra. Iako se izvorni ...identitet Arbanasa s vremenom gubio i transformirao, zajednica je ostala vezana za pojmove Arbanasi i arbanaški. Na temelju intervjua, a koristeći teorijski okvir za analizu sjećanja, pamćenja, asimilacije i etničkih identiteta, autori analiziraju tko su Arbanasi u Zadru i okolici na početku 21. stoljeća, jesu li zadržali neke elemente izvornoga etničkog identiteta ili je ostalo samo sjećanje na njega. Provedeno je dvadeset polustrukturiranih intervjua u kojima su pripadnici te zajednice iznijeli svoje viđenje povijesnih i suvremenih sastavnica svoga identiteta. Na osnovi prikupljenoga empirijskog gradiva autori su došli do spoznaje da su Arbanasi izgradili poseban podnacionalni identitet uglavnom unutar hrvatskoga, a u neznatnoj mjeri i talijanskoga nacionalnog korpusa. Iz rezultata istraživanja razvidno je kako je od devedesetih godina 20. stoljeća dovršen proces oblikovanja njihova dominantno hrvatskoga nacionalnog identiteta.
The paper deals with travelogues written by women from the Slovene lands in the late 19th and the early 20th centuries. The primary focus is on the travelogues of Luiza Pesjak, Marica Strnad, Marica ...Gregorič Stepančič, Marija Kmet, and Alma Karlin. Women's travel has a special cultural status. Three aspects are considered in the article: genre peculiarities of the texts (purposes of travel, categories "one's own/other/foreign"), gender and national issues and the interconnection of them, as this this period when the struggle for the emancipation of women begins as well as the national identity actively takes shape.
Since their war against the Dutch in 1873, the Acehnese have been known as a people of character in Indonesia: a distinctive and robust sense of communalism has shaped their society and culture. ...Strong family bonds, community ties, and social frameworks have reinforced this communalism. However, this character has eroded under a thirty-year conflict in Aceh, which began in the 1970s under the New Order government. The conflict only ended in Aceh after a tsunami in 2004 struck it. This article analyses how the structural context of Aceh, with its various agents, has influenced Acehnese culture. Changes in the context have promoted a redefinition of community cultural identity and transformed social life. This research has found that structural changes have forced adaptations that have severed ties between generations and disturbed the passing of values. The severing of social bonds in society has been unavoidable, and restoring them has been difficult. This article recommends a need to redefine culture, taking an approach that is more open to the dynamics of power. The construction of values in society has involved diverse agents and, as such, Acehnese culture has not been free of the influences of various power interests.
The book describes the role of singing and (folk) songs in the Gorizia Hills (Goriška brda) within the processes of shaping the political nation and facilitating national identification in the second ...half of the nineteenth century. In addition to the use of the Slovene language at school and church and defining Slovene as the language of common use in censuses, national activists encouraged inhabitants to express identification with the singing of Slovene “folk” songs. Therefore they promoted the performances of choirs and tried to sweep-out the singing of non-Slovene songs - especially Friulian and Italian. The singing outside the reading and singing societies was influenced by the way of life, which was strongly marked by the system of tenant farming. The book also presents the research of folk songs in the Gorizia Hills, with special emphasis on short songs with strong dialect features, which in everyday life of the inhabitants complemented the repertoire of folk and religious songs known in the wider Slovenian territory.
PDF
