This article presents the image of Croatia in the autobiographical works and memoirs of Janez Trdina-more precisely, the image, morality, and character of the Croats, both men and women, their life ...and clothing, the life of Croatian farmers from the central parts of Croatia, the Croatian clergy, life in Croatia under the Bach's absolutism and after its fall, the images of Varaždin, Rijeka, and other Croatian cities, and a view of the Rijeka reading room.
Kontinuirani rad na arheološkoj topografiji Korčule u novije je vrijeme rezultirao ubiciranjem željeznodobnog naselja na lokaciji Brdo-Stine u Žrnovu na istočnom kraju otoka. Višekratnim ...rekognosciranjem lokaliteta okvirno su određeni njegov prostorni opseg, osnovne organizacijske sastavnice, kao i karakteri pokretnih nalaza, a što sve skupa svjedoči iznimnom arheološkom potencijalu. Predstavljanjem položaja naselja te tipokronološkim određenjem sakupljenih ulomaka metalnih (željezna zgura), kamenih (brusevi, žrvnjevi, nakovnji) te keramičkih nalaza (krovne ploče, kalupi?, amfore i pitosi) naselje je preliminarno postavljeno u okvire kasnog željeznog doba/helenizma prostora na kojem dolazi do vrlo intenzivnog preslojavanja indigenih te helenističkorimskih sastavnica.
The article deals with the problems of siting of hill-forts, interred tumuli and pools as prehistoric localities in Split Zagora (the Split tramontane region), Croatia. The intention is to deepen the ...cognitions of time and way this area was inhabited and a desire to arouse the interest of archeologists and other experts in wider fieldwork researching of the mentioned area.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
U ovom radu se razmatra položaj Hrvata i, pre svega, hrvatskog jezika (uglavnom ikavskih dijalekata) u severnom delu Italije sredinom XIX. veka, za vreme Risorđimenta. Poznato je da je do prvih ...decenija XIX. veka preovladavao za Hrvate naziv Schiavi, Schiavoni i sl., sa raznim konotacijama. Do promene odnosa prema Hrvatima (i prema Slovenima uopšte), tj. prema hrvatskom jeziku i kulturi dolazi pre svega pod izravnim ili posrednim uticajem Ilirskoga preporoda, a u okviru risorđimentalnih koncepcija koje karakteriše demokratski odnos prema narodima. Od tog trenutka pa na dalje u Italiji se sve doslednije i sve neutralnije Hrvati nazivaju imenima kao Iliri ili Slavi. Razlog zbog koga nije došlo do upotrebe termina Croato stoji u činjenici što se tih godina, a posebno za vreme revolucionarnog dvogodišta 1848/1849, taj naziv poistovećivao sa pripadnikom austrijske vojske. A na primeru “drugorazrednih” italijanskih pisaca, onih koji su bili pod uticajem Macinija i Tomazea, kao i na osnovu priloženih dokumenata, razmatra se uloga hrvatskog jezika, a naročito ikavskih dijalekata, u upoznavanju italijanske kulturne javnosti sa kulturnim blagom južnih Slovena. Kao jezičko sredstvo borbe italijanskih patriota u Risorđimentu, hrvatski je jezik doprineo razvijanju poštovanja sastavnica kulturnog identiteta Hrvata.
U središtu istraživačke pozornosti je južna padina Velebita, njezin uzdig s "dva svijeta" velebitskih stočara: prostor života u zimi i prostor ljetnog uzdiga s velebitskim ljetnim stanovima. ...Istraživački interes usmjeren na jedinstvenu pogrebnu tradiciju, poznatiju kao velebitska mirila u zonama ljetne stočarske i agrarne privrede. Prve
obavijesti o mirilima kao "grobovima duša"nastaju tek 1929. pa se u prvom dijelu studije želi obavijestiti pažljivoga čitaoca o brojnim radovima koji su nastali u velikom vremenskom luku od skoro stotinu godina. Najstariji prilozi ( J. Poljak i I. Krajač) imaju doista trajnu vrijednost. Njihovi zapisi (1929. - 1934.) utemeljeni su na autentičnim iskazima starijih stanovnika, posljednjih svjedoka pogreba, preminulih oko ljetnih velebitskih stanova. Već je poodavno nastupio trenutak kada se u povijesnoj znanosti počela osjećati potreba historiografsko kritičkog osvrta na radove o dvostrukom pogrebu velebitskih stočara:. jedna na mirilu i druga na mjesnom groblju. Svjestan da se objavljeni radovi o stoljetnome nomadskom životu na Velebitu i njegovim mirilima mogu – u ovom prilogu – razmatrati samo kroz najvažnije dijelove, stoga sam propitivao što bi se još trebalo učiniti, a manje što je i kako činjeno. Jedno od tih pitanja je kojem narodu pripada geneza jedinstvene velebitske pogrebne kulture na ljetnom staništu velebitskog uzdiga. Na istoj crti razmatra se pitanje sličnih pojava u svijetu i zaključuje tanka sličnost u Europi samo u nekim dijelovima alpskim zemljama, dok je ona daleko jača na Tibetu i u Nepalu u Aziji. U zaključnom dijelu priloga daje se nekoliko novih zapažanja, među kojima je najvažnije: kojem narodu pripadaju velebitska mirila, prastari pogrebni običaj duša. Tu se radi o starim Ilirima, supstratu romaniziranih Ilira, koje su doseljeni Hrvati tijekom dva prva stoljeća od svojega doseljenja kroatizirali i kristijanizirali, dajući im novo ime Starohrvatski Vlasi, dakako katoličke vjere. Njima, očito, pripada geneza velebitskih mirila. Oni već zarana imaju i svoja "počivala" kao mjesta na kojima se odmaraju noseći ili prevozeći karavanske terete od mora prema sjeveru i obrnuto, kao najbolji poznavaoci velebitskih karavanskih putova prema Jadranu i Sredozemlju. Na drugoj strani, tj. u Istočnom rimskom carstvu, od predrimskog povijesnog razdoblja pa
sve do pojave Turaka, živi i djeluje jedan drugi supstrat romaniziranih Ilira s Balkana, odnosno s područja Bizantinskog i Turskog Carstva. U povijesnoj znanosti taj drugi supstrat romaniziranih Ilira poznatiji je kao Starobalkanski Vlasi. U trenutku kada se na velebitskoj Planini i oko nje odigrao doista dramatičan ratni susret Starobalkanskih i Starohrvatskih Vlaha, u vrijeme turske agresije, ispisuje Petar Zoranić naš prvi roman s naslovom "Planine", 1536. godine.
A rare Issaean bronze coin was found in 2019 by
Ivan Pamić, an avocational archaeologist, at Grad
(Nakovana), an Illyrian hillfort near the western tip
of the Pelješac Peninsula, in south-central ...Dalmatia.
Only three other examples of this issue, which
were struck by the same pair of dies, were previously
known in museum collections in Venice, Vienna, and Split. A major stronghold located at the intersection of
two of the primary sea lanes in the Dalmatian Archipelago,
and within sight of the islands of Vis, Hvar,
and Korčula, Grad was linked to regional and Mediterranean
trade networks. As the first documented
find of Issaean currency inside an Illyrian hillfort, the
discovery of this coin corroborates the evidence from
nearby Nakovana Cave (Spila), which has yielded
a large quantity of pottery made at Issa. It points to
direct social and economic contacts between the Issaeans
and the occupants of the hillfort in the late Hellenistic
period.
Pad Nezakcija, drevnog središta starih Histra, 178./177. pr.
Kr., popraćen nizom genocidnih operacija, označio je kraj dugoga
povijesnoga razvitka ovoga poluotoka. Arheološka građa koju su
u zadnjih ...nekoliko desetljeća iz zemlje izvukli na svjetlo dana
i obradili naši kolege u Istri, ukazuje na veliko bogatstvo tog
naslijeđa i njegove važnosti za bolje upoznavanje arheologije i
povijesti ovoga graničnoga područja između Venetije i Ilirika. U
povijesti i arheologiji Histrije kao da nastaje svojevrsna praznina,
koja gotovo da traje sve do Cezara i njegova prokonzulata u
ovim krajevima. Autor postavlja ovo pitanje i pokušava dati
neki mogući odgovor.
Još o hvarskoj Herakleji Zaninović, Marin
Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku,
12/2008, Letnik:
101, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
U svome opisu plovidbe Jadranom Pseudo-Skilak spominje
Herakleju s lukom. Tekst se datira u drugu polovinu 4. st. pr. Kr.
To je vrijeme pada sirakuške prevlasti na Jadranu i nesigurnosti s
time ...povezane. U lokalnim kovnicama novca dolazi do prekivanja
emisija. U vrijeme Pseudo-Skilakova Peripla javlja se i novac
Herakleje, s najvecim brojem primjeraka nađenih na otoku Hvaru,
u gradu Hvaru i Starome Gradu. Kako je na mjestu Staroga Grada
bila naseobina Faros, to onda Herakleju treba smjestiti na mjestu
grada Hvara i njegove luke, oduvijek značajne točke na plovnom
putu duž istočne jadranske obale.
Polibije, grčki povjesničar i državnik dao je najdetaljniji prikaz rimske diplomatske misije u Iliriji. To je ujedno i prvi zabilježeni diplomatski kontakt između Rimljana i Ilira uoči 1. ilirskog ...rata. Za razliku od drugih starih pisaca, Polibije je jedini koji je iznio sadržaj razgovora. Odlomak se izdvaja višestrukim značenjem. Posebno je zanimljiv jer je upravo u njemu Polibije iznio stanovit broj istraživački atraktivnih bilježaka karakterizacije Ilira i ilirske vladarice Teute. Momenti iz odlomka koji dopuštaju da se analizira Polibijeva slika Ilira su: kritika institucije kraljevstva, razlike između rimskih i ilirskih običaja i izravne karakterizacije ilirske vladarice Teute. Polarizacija Rimljani – Iliri na političkom polju analogna je konceptualnoj shemi Grci – barbari, prema kojoj je grčko društvo demokratsko i ravnopravno, dok je barbarsko tiransko i hijerarhijsko. Poput Grka, Rimljani su predstavljeni kao ljubitelji slobode, zaštitnici prava i zakona, a Iliri kao kontrast svim načelima ljudskosti i rimskim vrlinama. Razlike između Ilira i Rimljana, Polibije je podcrtao suprotnošću između njihovih običaja i zakona. Ilirske radnje definirao je kao nepravedne i nezakonite, u velikoj mjeri kao sramotne u kontekstu načina stjecanja dobitka. Suprotno tome, rimski postupci koji su potjecali iz njihovih običaja i zakona, bili su pravedni i zakoniti, u skladu s općepriznatim civiliziranim normama. Kako bi objasnio vojne i političke poteze ilirske vladarice, Polibije je Teuti izravno pripisao prosuđivanje na ženski način, ukazujući da je bila politički kratkovidna i loša vladarica. Dion Kasije i Flor prihvatili su rimsku verziju događaja, pronalazeći razlog 1. ilirskog rata u postupcima ilirske vladarice. Shodno tomu, Teuta je kod njih negativan lik, a Apijanova Teuta pozitivan je lik.
Istoricul Radu Vulpe arată rolul important pe care l-au avut ilirii, pe lângă traci și romani, în formarea neamului românesc: „latinitatea noastră nu e direct italică, precum se crede greșit în ...genere, ci ne-am însușit-o numai după ce a fost filtrată prin ființa etnică a Ilirilor”. Studiul cuprinde informații istorice detaliate despre iliri, Illyria și provincia romană Illyricum.