Značajna nemoć znanosti i protuslovlja pokrenuta od strane koronavirusa dovela je svijet do krize koja u svojoj sveopćosti ujedinjuje i otkriva nejednakosti predlažući novo razmatranje ideje ...modernosti i uloge društvenih znanosti. Zapravo, raznovrsne su sociološke točke pristupa epidemiji. Kao na primjer: prekid rituala koji definiraju redoslijed socijalne interakcije zbog prakse distanciranja; širenje osjećaja kolektivnog straha (moral panics) posredstvom medija i institucija koji svoj razlog ima u potrebi kolektivnog prihvaćanja velike požrtvovnosti na individualnoj razini u vezi odnosa troškova/koristi; struktura i gustoći društvenih mreža kao prediktoru širenja zaraze. Izlaganje nudi samo neka kritična osvrtanja utemeljena na dijalektici da bi pravovaljano odgovorilo na situaciju neprekidne napetosti između načela jedinstva i podjela oko kojih se društveni svijet, zbog svoje fluidnosti neprestano preuređuje. Zasnivajući se dakle na logici društvenog poretka koja podrazumijeva da se svaka tematika, događaj ili situacija može razumjeti kao privremena točka ravnoteže između kohezivne i disperzivne društvene dinamike.
Posljednje izdanje izvješća Svjetskog gospodarskog foruma o budućnosti poslova navodi analitičko mišljenje i inovativnost, sposobnost aktivnog učenja, rješavanje kompleksnih problema, kreativnost i ...kritičko mišljenje kao najvažnije vještine na tržišta rada u razdoblju do 2025. godine. Vrijeme pandemije dokazalo je kako upravo zahvaljujući navedenim vještinama možemo unaprijediti posao, spasiti tvrtku ili zadržati radno mjesto, a značajno je ubrzalo i digitalizaciju i automatizaciju poslovnih procesa te korištenje digitalnih alata u svakodnevnim aktivnostima. U ovom radu fokus je na kreativnosti i na inovativnim metodama poticanja imaginacije. Na primjerima iz prakse pokazali smo mogućnosti uvođenja Inovacijskog motora u nastavu matematike u segmentu poticanja imaginacije i divergentnog mišljenja kod učenika te njihove reakcije i rješenja.
Proces sekularizacije, poznat i kao proces privatizacije religije, odnosno njezino uklanjanje iz javnog i društvenog života, predstavlja baštinu modernizma. Ova je realnost u značajnoj mjeri utjecala ...(i još uvijek utječe) na kršćansku teologiju. Zbog toga postoji hitna i značajna potreba za obnovom kršćanske teologije, posebno kad je riječ o potrebi za obnovljenom kršćanskom porukom u suvremenom društvu. Premda se činilo kako je javna teologija normalna posljedica potrebe za obnovom kršćanske teologije, ne znači da je obnova zapravo prisutna u mnogim njezinim metodama. Nefleksibilnost njezinih teoloških metoda i terminologije i dalje predstavljaju problem za javnu teologiju. U ovom članku sugeriramo da, pri konstruiranju održive javne teologije, valja uvažiti ovaj novi pomak u antropologiji. Kategorija „religijske imaginacije“ od vitalnog je značaja jer uvažava novu definiciju ljudskog bića koja je bliža postmodernizmu nego modernizmu. Zato u članku prikazujemo mogući značajan doprinos koji religijska imaginacija može pružiti u svrhu revitalizacije suvremene javne teologije. Nadalje, u članku spominjemo nedavna rumunjska istraživanja o ovoj temi u kojima se stavlja još veći naglasak na bogatstvo skriveno u njemu i njezinu moguću svrhu u konstruiranju održive javne teologije.
Na filozofskom simpoziju „Filozofija Medija“, stavio bih naglasak na potrebu za svjesnim, aktivnim, direktnim, ali održivim, stvaralačkim odnosom s prirodom i idejama. Urođena Spona između čovjeka, ...prirode i kozmosa otežana je zbog uronjenosti u virtualnu mrežu informacija i aplikacija, a posredstvom tehničkog sklopa aparata, ciljanog znanstveno - tehnološkim diskursom civilizacije. Posredstvom aktivne imaginacije, intuitivnim djelovanjem na temelju iskustva nužno je okrenuti se jednostavnim, obnovljivim izvorima materije i energije. Konkretnijim sudjelovanjem omogućujemo dublje poniranje u sam proces i benefit njegovog iskustva. Vlastitim primjerom simbolički ću naznačiti, ali i otvoriti prostor mišljenja i djelovanja. U keramičke ručno izrađene skulpture/šalice poslužiti će se kava koja je ručno mljevena i kuhana na samome mjestu simpozija. Okupljanje sudionika i dijeljenje napitka Kave na filozofskom Simpoziju stvoriti će prostor za Pjesnike Filozofe, Umjetnike, Intuitivne ljude / individue aktivne imaginacije.
At the philosophical symposium “Media Philosophy”, I would like to emphasize the necessity of a conscious, active, direct, but sustainable, creative relationship with nature and ideas. The innate connection between human beings, nature, and the cosmos is compromised by immersion in a virtual web of information and applications, and by the technical apparatus, targeted by the scientific and technological discourse of civilization. Through active imagination, intuitive action based on experience, it is necessary to turn to simple, renewable sources of matter and energy. With a more concrete participation, we allow a deeper immersion in the process itself and the benefits of its experience. With my own example, I would like to symbolically point out, but also open the space for thought and action. Coffee, hand ground and brewed at the symposium site will be served in handmade ceramic sculptures/cups. The gathering of participants and drinking coffee together at the Philosophical Symposium will create a space for Poets, Philosophers, Artists, and Intuitives with an active imagination.
Kinematografski simulakrumi M. Stepanov, Jelena
In medias res,
05/2017, Letnik:
6, Številka:
10
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Realnost nas provocira i nadahnjuje na stvaranje novih svjetova. Paralelni svemiri oblikovani su prema našem imaginativnom potencijalu. Cilj ovog rada prikazati je kako se film pokazao kao savršen ...medij, koji kroz spektakl i zabavu potiče maštu i vizualno projektira prostore fantazmagorije utopija i distopija. Kroz analizu pojedinih filmova prikazano je kako ovi (filmski) simulakrumi najveće bodrijarovske razine stvarnosti brišu granice između realnog i virtualnog svijeta u vremenu i prostoru. Postavlja se i pitanje jesu li rast umnoženih medija i žanrovska hibridnost posljednjih desetljeća dvadesetog stoljeća i prvih godina dvadeset i prvog stoljeća doprinijeli i podržali preobrazbu naše koncepcije stvarnosti u čudesne svjetove.
Pitanje ostvarenja dostojanstva, zadovoljstva, kvalitetnog socijalnog kontakta, ugode, privrženosti, dobrote i ljepote sastavni je dio ljudske egzistencije koji je razmatran kako u filozofskom, ...religijskom i socijalnom kontekstu, tako i na razini osobnog iskustva. Na taj se način dotiče i težnja prema postizanju zadovoljavajuće kvalitete života koja je prisutna u većine pojedinaca neovisno o dobi i spolu, ili tjelesnom i psihosocijalnom statusu. Shodno tome, spoznaja o važnosti podržavanja kvalitete života i u osoba s neizlječivim bolestima potaknula je brojna istraživanja o prikladnim interdisciplinarnim pristupima u cilju ublažavanja boli i poboljšanja psihofizičkog i socijalnog statusa u oboljelih. U tom smislu sve je češće razmatrana ideja da bi model palijativne skrbi, uz standardne medicinske pristupe, trebao objedinjavati i različite suportivnokomplementarne metode koje mogu utjecati na poboljšanje cjelokupnog psihofizičkog i duhovnog statusa
osobe. Na taj se način može razmatrati i primjena pokreta, dodira, imaginacije i progresivne mišićne relaksacije u sustavu palijativne skrbi budući da su holističke metode koje osnažuju urođene fiziološke/fizičke,
kognitivne, emocionalne i interpersonalne aspekte osobnosti u cilju poticanja mehanizama suočavanja i adaptivnih životnih potencijala osobe. Navedene tehnike također se mogu kombinirati, uz konvencionalne pristupe, i s drugim komplementarnim i art-terapijskim pristupima čime se, na principu sinergije, može potaknuti njihov još pozitivniji učinak. Takav pristup bio bi daljnji doprinos u realizaciji profesionalnih, etičkih i estetskih standarda u procesu podržavanja kvalitete života osoba obuhvaćenih sustavom palijativne skrbi.
Cilj članka so opredelitev in obravnava radikalnih družbeno-kulturnih pristopov oblikovanja pokrajine v današnjih megamestih znotraj strogega kapitalističnega konteksta ter razpravljanje o njih. V ta ...namen je v članku teoretično in na primeru preučen prostorski izraz znotraj vsiljenega sodobnega foucaultovskega »stanja znanosti«. V okviru raziskovalne metodologije sta tako sočasno uporabljeni različni hipotezi, ki naj bi premostili vrzel med teoretičnim preučevanjem in stvarnim vidikom arhitekturnega ustvarjanja. Glavna hipoteza temelji na lacanovskem konceptu dvoma. V članku je dvom upoštevan kot chomskyjanska primitivna sila, ki oblikuje vsakršno zamisel ali koncept in lahko pokvari »radikalno imaginacijo« vsake družbe, kot jo v svojih delih opredeljuje Castoriadis. Druga glavna hipoteza temelji na analitični študiji ustvarjanja prostora znotraj strogih političnih in gospodarskih kontekstov, v okviru katere so na primeru nekdanje Sovjetske zveze preučene vrednote kulturne pokrajine v komunističnem in kapitalističnem režimu. Največ pozornosti se posveča Armeniji in zlasti preobrazbi pokrajine v prestolnici Erevan med prehodom iz komunizma v kapitalizem. V članku so najprej podrobno teoretično obravnavani neekonomski dejavniki, na podlagi katerih bi morale kapitalistične države upoštevati potrebe socialno šibkejših družbenih skupin, ki nimajo prostora v današnjih megamestih, nato pa je podrobno predstavljena izvirna zasnova pokrajine v okviru novejšega arhitekturnega natečaja, ki ga tu razumemo kot sodobno foucaultovsko »stanje znanosti«. Glavni cilj predstavljene arhitekturne zasnove je izpolnitev razpisnih pogojev in pri tem združitev vsiljene podobe globalnega kapitalizma z lokalnimi prvinami. Pri tem naj bi se oblikovala foucaultovska heterotopija, in sicer tako, da se različnim družbeno-kulturnim identitetam omogoči, da razpravljajo o predlagani ikonični prostorski podobi, jo izpodbijajo ali vanjo podvomijo. Avtorja v članku ponudita nov pristop h konceptu dvoma, ki ga obravnavata kot pozitivno prvino »arhitekturne prakse«, in predlagata njegovo stalno prisotnost v idejni razsežnosti arhitekture.
Fantastično ili visoko metaforično kao autorska orijentacija u književnosti mahom se ponaša kao deregulator, odnosno eksplicitni ili implicitni polemičar s konvencijama pripovijedanja, kako na razini ...žanrova, tako i na razini stila, teme, jezika. Fantastično može i ne mora biti politički subverzivno (alternativni poredak uvijek može biti i konzervativniji i anarhičniji od postojećih), ali definitivno nas uvodi u zonu kolebanja između standardiziranog i nestandardiziranog opisa nekog poretka. S obzirom na to da je fantastično po Kathryn Hume (2017: 1000) "svaki otklon od dogovorne stvarnosti, autohtona književna pobuda koja se iskazuje u bezbroj varijacija, od čudovišta do metafore", mogli bismo reći i da je fantastično ili prema Marivauxovoj terminologiji "domena imaginarnog", shvaćena i kao Ricouerova "živa" ili radikalna metafora, neizostavni i dapače konstitutivni element poetskog diskursa. No ovdje nas zanima kako poezija kao slušanje slika ili poezija koja stalno proširuje i neprekidno stvara vlastitu domenu imaginarnog, odnosno na koji je način viz-akustički eksperiment povezan s nekom vrstom transformativne geste, onoga što T. S. Eliot (govoreći o Baudelaireu) naziva "prvim intenzitetom" poezije, odnosno s mogućnošću da vidimo, čujemo ili osjetimo još neisprobane, eksperimentalne poretke percepcije. Trag fantastičnog u ovom se tekstu provjerava na stihovima Ane Brnardić, Krešimira Bagića i Marka Pogačara.
Ignacije Lojolski u djelu Duhovne vježbe uglavnom nudi različite kontemplacije koje uključuju imaginaciju. Kontemplacija, kako je poznata u povijesti duhovnosti, obično ne uključuje aktivnu uporabu ...imaginacije. Slijedom toga, postavlja se opravdano pitanje zbog čega Ignacije učestalo ističe da onaj koji izvodi duhovne vježbe mora u svojim kontemplacijama neprestano primjenjivati imaginaciju? Autor postavlja tezu da je imaginacija u ignacijevskoj kontemplaciji vrlo značajna i važna, gotovo nezamjenjiva. U raspravi autor ponajprije u kratkim crtama definira sam pojam imaginacije te daje jedan sveobuhvatan povijesni prikaz u razumijevanju kontemplacije. Zatim se nastoji prikazati uloga imaginacije u ignacijevskoj duhovnosti kao i značajniji aspekti ignacijevske kontemplacije. U zadnjem dijelu autor predstavlja rezultate ankete o imaginaciji u ignacijevskoj kontemplaciji među onom populacijom koja prakticira ignacijevsku kontemplaciju u Sloveniji. Tim se, dobivenim rezultatima u ovoj studiji, empirijski potvrđuje postavljena teza.
Ovaj rad bavi se presjekom umjetnosti, imaginacije, emocija i etičkog obrazovanja iz perspektive inovativne sinteze kognitivne teorije emocija i Gestalt pedagogije. Jedan od elemenata ove sinteze ...kognitivna je teorija emocija kakvu podržava Martha Nussbaum. Emocije se shvaćaju kao procjene koje se odnose na percepciju svijeta oko nas. Emocije su naši stavovi, razumijevanja i evaluacije svijeta iz perspektive naših ciljeva i projekata. To se pokazalo kao odlična polazišna točka za proučavanje emocija i drugih domena unutar etike obrazovanja. U ovom radu uvodim pojam ‘iskustvene imaginacije’ i ukazujem na njezine metodologije koje smo razvili kao dio istraživanja preklapanja Gestalt pedagogije, kognitivne teorije emocija i pristupa etici iz perspektive umijeća življenja. Potom predstavljam sintezu kognitivne teorije emocija i Gestalt pedagogije, nakon čega razjašnjavam koncept iskustvene imaginacije, naglašavam njezinu ulogu u etičkom obrazovanju te zaključujem s nekolicinom osvrta na pristup umijeća življenja etici i etičkom obrazovanju.
PDF
