Poznato je da su oblići porodice Capillaridae uzročnici jakih invazija probavnog sustava i uginuća ptica, osobito reda Galliformes. Istraživanje se temelji na rezultatima postmortalnih pretraga ...biserki uginulih na farmi. Iz povijesti bolesti bilo je vidljivo da su ptice slabije uzimale hranu, imale su proljev, bile potištene i slabe. Razudbom uginulih ptica dokazan je obilni kataralni eksudat u lumenu dvanaesnika (kataralni enteritis), tvorba difteričnih membrana te petehijalna ili ekhimotična krvarenja na sluznici dvanaesnika. Mikroskopiranjem strugotina sluznice uginulih ptica uočeni su mnogi tanki oblići te jaja bačvasta oblika s izraženim bipolarnim čepovima što se podudaralo s izgledom jaja oblića roda Capillaria. Patohistološkom pretragom ustanovljena je deskvamacija epitela dvanaesnika, zadebljanje sluznice, zadebljanje crijevnih resica, hiperaktivnost vrčastih stanica te izraženo zadebljanje mišićnog sloja. Jaka kapilarioza imala je za posljedicu smanjeni tek, slabu apsorpciju hranjivih tvari, slab prirast, proljev i uginuće ptica. U radu se naglašava važnost redovitog pretraživanja i dehelmintizacije farmski uzgajanih biserki. Ovo je prvi nalaz objektivno dokazane crijevne kapilarioze uzrokovane oblićem Baruscapillaria obsignata u farmski uzgojenih biserki.
Rad je donekle skraćena verzija diplomskoga rada koji sam pisao kod prof. Tome Vinšćaka na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a nastao je ...kao rezultat mojih interesa tijekom putovanja u Indiju. Fokusira se na problematiku spaljivanja udovica na Potkontinentu u povijesti, ali i sada. Dotiče se pojašnjavanja nastanka i značajki fenomena, povijesnoga pregleda, sličnostî s drugim kulturološkim fenomenima, teorijskih pitanja te raznih načina sagledavanja tematike i problematike u proteklim vremenima i u današnjici.
Životinje koje služe za proizvodnju hrane mogu biti rezervoar šiga-toksigenih (STEC) i enteropatogenih (EPEC) sojeva bakterije Escherichia coli. Jak (Poephagus grunniens) je jedinstveni multipari ...bovid kojeg uzgajaju gorštaci na Himalaji. Ukupno je bilo izdvojeno 67 STEC sojeva, 5 EPEC sojeva i 22 ETEC soja iz 256 rektalnih obrisaka slobodno držanih jakova na području West Kameng, Arunachal Pradesh, Indija. Među izolatima STEC prevladavao je gen stx2 za prizvodnju šiga-toksina, a slijedio ga je gen stx1. Od svih varijanata gena stx, stx1c bio je dokazan u 23 izolata, stx2d u 11 izolata, stx2c u dva izolata, a stx2e i stx2f u jednog izolata. Nadalje gen eaeA dokazan je u 16 izolata, gen ehxA u 35, gen saa u 28, gen iha u 10 te gen toxBu dva izolata. Jedan od izolata EPEC posjedovao je gen bfpA i svrstan je u tipične EPEC izolate. Gen LT dokazan je u 14 ETEC izolata, gen Sta u pet, gen STb u 13, gen F41 u dva i K99 također u dva izolata. Većina izolata STEC, EPEC i ETEC pokazivala je otpornost na više lijekova. Istraživanje je pokazalo da postoji višestruka otpornost bakterije E. coli izdvojene iz slobodno držanih jakova s proljevom na području West Kameng, Arunachal Pradesh. Povrh toga, prisutnost STEC/EPEC može predstavljati rizik za javno zdravstvo za gorštačka plemena koja dolaze u bliski dodir s jakovima.
U radu je istražena in vitro učinkovitost 1-okten-3-ola, sastojka karakterističnog mirisa goveda, na ličinke pet različitih vrsta krpelja preživača koji se javljaju u Indiji: Rhipicephalus ...(Boophilus) microplus, Haemaphysalisž bispinosa, Rhipicephalus haemaphysaloides, Hyalomma marginatum, Rhipicephalus sanguineus. Među pretraženim krpeljima privlačnost u iznosu od 72% bila je dokazana za krpelja H. marginatum te 71% za krpelja R. microplus. Manja privlačnost zabilježena je za H. bispinosa i R. haemaphysaloides (52 i 50%). Isti sastojak uopće ne privlači krpelja R. sanguineus.
Strane vojne baze specifična su sastavnica vojnog instrumenta nacionalne moći s osloncem na teritorij druge države. Neraskidivo povezane s kolizijom raznih političkih, gospodarskih, sigurnosnih i ...drugih interesa, specifičan su oblik uporabe sile, odnosno prijetnje silom u međunarodnim odnosima. Praksa uspostave stranih baza počela je poprimati veće razmjere tijekom Drugog svjetskog rata, a broj baza naročito je porastao tijekom hladnog rata. Nakon hladnog rata, ostale su važan oslonac SAD-a širom svijeta, osobito u ratu protiv terorizma. I Ruska Federacija je ubrzo nakon hladnog rata, u skladu sa svojim interesima, pokrenula revitalizaciju pojedinih baza iz vremena bivšeg SSSR-a. Zbog zaštite gospodarskih interesa u Africi, Francuska je ondje povećala broj baza. Na vrhu važnosti nacionalnih interesa Kine, Indije i Brazila nalazi se gospodarski razvitak. Mada te države u međunarodnim odnosima težišno koriste nevojne instrumente, njihove potrebe za izvorima energije i sirovina mogle bi dovesti do uspostave vojnih baza u inozemstvu.
Istraživanje je provedeno s ciljem da se ustanovi prevalencija, geni za virulenciju i otpornost na antibiotike enterotoksigenih (ETEC) i nekrotoksigenih (NTEC) sojeva bakterije Escherichia coli ...izdvojene iz zdravih vodenih bivola iz Zapadnog Bengala. Od 363 izolata E. coli iz 165 uzoraka fecesa, 18 (4,95%) je posjedovalo neki od gena za ETEC (LT ili STa ili STb), a sedam (1,9%) izolata imalo je gene za NTEC (cnf1 ili cnf2) dokazane PCR-om. Od 18 izolata ETEC, 13 (72,22%) je imalo gen STa, 12 (66,67%) gen LT i jedan (5,56%) gen STb. Međutim, od sedam NTEC izolata, tri (42,85%) su imala gen cnfl , a četiri (57,14%) gen cnf2. Nadalje, od pet izolata koji su posjedovali gen EAST 1, četiri su imala gen Sta, a jedan gen LT. Većina sojeva F41 posjedovala je gen ST, a sojevi F5 i LT i ST gen. Nadalje, jedan od triju cnf1 NTEC izolata imao je i gen papC, a sva četiri izolata cnf2 NTEC sadržavala su gen cdt. Izolati ETEC pripadali su u 11 različitih seroloških skupina (O11, O53, O71, O84, O88, O103, O112, O120, O128, O153 i O158). Četiri izolata NTEC pripadala su serološkoj skupini OUT, a preostala tri skupinama O2, O4 i O6. RAPD izolata ETEC davao je različite elektroforetske profile. Izolati ETEC i NTEC najčešće su bili otporni na amikacin (56%), kanamicin (44%), gentamicin (40%) i neomicin (36%). Ovim istraživanjem prviput je u Indiji ustanovljeno da su vodeni bivoli rezervoar multiplo rezistentnih sojeva ETEC/NTEC.
Provedeno je istraživanje s ciljem procjene stupnja različitih opasnosti i osviještenosti o tim opasnostima u specijalista za zaštitu zdravlja divljih životinja. Pripremljen je upitnik s pitanjima ...usmjerenima na podatke o osobnom zdravlju, opsegu izloženosti različitim opasnostima, primijenjenim mjerama zaštite i stupnju osviještenosti o opasnostima. Na upitnik su odgovorila 54 (46,9%) veterinara. Istraživanje je pokazalo da je glavna opasnost (41%) ozljeda do koje dolazi u radu sa životinjama (ugrizi, rane, ogrebotine, lomovi). Drugi poremećaji zdravlja odnosili su se na bol u leđima (29,6%), povišeni krvni tlak (21,2%), lumbalni spondilitis i anksioznost (svaki po 15,6%), alergije i otežano disanje (11%), šećernu bolest (10,5%), cervikalni spondilitis (9,4%), probavne poremećaje (8,9%), sniženi krvni tlak (5,9%), povišeni kolesterol (4,5%) i upala kože (2,3%). Iako se 69% ispitanika služilo opasnim kemikalijama tijekom rada s divljim životinjama, nije bilo odgovora o nesretnim slučajevima vezanima uz to. Odgovori o potvrđenim zoonozama bili su rijetki (3,7%). Istraživanje je pokazalo da se usprkos gotovo optimalnoj osviještenosti o različitim opasnostima, preventivne mjere malo primijenjuju. Može se zaključiti da su stručnjaci koji nadziru zdravlje divljih životinja izloženi različitim opasnostima tijekom obavljanja prakse i zbog toga trebaju ustrajati u održavanju svojeg zdravlja te dobrog zdravlja osoblja koje radi pod njihovim nadzorom.
U pluriperspektivnoj integrativnoj bioetici povezuju se, interdisciplinarno, multidisciplinarno i čak transdisciplinarno, ne samo razne pojedine znanosti nego i njihove grane, polja, pa čak i sva ...područja znanosti. Filozofska bioetika, dakle humanistička struka, može se tako povezati s biomedicinskim kliničkim slučajevima koji postavljaju etičke probleme, s biotehničkim rješenjima u proizvodnji hrane koja mogu otvarati etička pitanja, s tehničkim rješenjima koja se pri tome primjenjuju (npr. u intenzivnome stočarstvu ili poljoprivredi), s matematičkim, dakle općeznanstvenim, i prirodoznanstvenim znanjima koja su pretpostavka tih biomedicinskih prosudaba, kao i biotehničkih i tehničkih rješenja, kao i s društvenoznanstvenim i humanističkim istraživanjima o društvenim, gospodarskim, ekološkim i moralnim posljedicama kršenja nekih etičkih ili bioetičkih načela. No kako integrativna bioetika uključuje i pluriperspektivan pristup, ona uza znanstvene metode uzima u obzir i kulturne perspektive u kojima znanstvena djelatnost dobiva širi, nerijetko i različit, životni smisao. Ako samo natuknemo
– da je spoznaja u staroj Helladi za Platōna imala smisao da se postane »bolji i ljepši« etičkim usavršavanjem u pravednosti u odnosu prema drugima u društvu, pa i usklađivanjem gibanja uma s gibanjima nebeskih pojava, te spoznajom samoga sebe; a da je za Aristotela imala uzrok u našem divljenju (thaumázein) i težnji svakoga čovjeka za znanjem, bilo da se radi o području spoznaje prirode (fizika, zoologija i dr.) ili društva (politika, pravo i dr.) ili prvih načela (prva filozofija), ili pak o praktičkoj vrlini (etika) i poietičkome stvaralaštva (poetika, retorika),
– da je u Indiji za dio brahmanista mogla značiti znanje kako točno očuvati jezik i smisao svetih spisa Veda, a za dio njih kako spoznati logičke, matematičke, astronomske ili medicinske zakonitosti, da je za buddhiste spoznaja značila put napredovanja u znanju, ćudoređu i unutrašnjem iskustvu, a za jedne i druge put k postizanju obuhvatnije svijesti, dobra i oslobođenja od zla i patnje za ljude i sva bića te konačnoga duhovnog oslobođenja,
– da je u Kini u konfucijanizmu smisao istraživanja svih stvari imao korijen i krajnju svrhu u oplemenjivanju vlastite osobe (počev od Sina Neba do obična puka) koje je onda imalo za posljedicu uređenje država i mir u svijetu,
– a da je u novovjekoj Europi od 17. stoljeća istraživanje dobilo zadatak da ostvari korist za ljude, bilo u empirističkoj varijanti u Francisa Bacona, ili u racionalističkoj u Renéa Descartesa, čime je pridoneslo razvoju empirijskih znanosti, tehnike i tehnologije, kojim je Zapad prestigao Kinu negdje u 18. stoljeću i nastavio s do tada neviđenim i sve bržim tehnološkim napretkom do danas koji se sada opet širi i u sve druge dijelove svijeta,
– te da je takav znanstveni, osobito prirodoznanstveni, i tehnološki napredak sprva dobio teološko i teleološko tumačenje, a potom ga dijelom i odbacio (zamijenivši ulogu Božje providnosti ljudskim napretkom), a danas se stavlja u društvenoznanstveni, i to gospodarskoznanstveni, ekonomistički, kontekst kojim sve više dominira managerski način upravljanja i interes financijskoga kapitala kao društvene »energije« koja sve potpunije regulira znanost i ljudsku uporabu svih prirodnih energija i izvora,
– pa, iako je još razmjerno nedavno na Zapadu, u 19. stoljeću, u duhu klasične njemačke filozofije poduzeta obuhvatna reforma sveučilišne naobrazbe i znanstvenoga, pa i empirijskoga istraživanja, koja je još objedinjavala spoznaju, korist i razvoj ljudske osobe i njena odgovorna odnosa prema svijetu, i ona se još poštuje na najboljim američkim sveučilištima, da je ipak na drugima, pa tako i na većini europskih, nametnuta nova reforma krajem 20. i početkom 21. stoljeća koja znanstveno istraživanje podvrgava spomenutomu managerskomu upravljanju i interesu financijskoga kapitala,
onda možemo s jedne strane vidjeti da se neće u sve te kulturne kontekste jednako uklapati svaka znanstvena metodologija, pa tako ni u moderni kontekst, bez obzira na njenu spoznajnu točnost i vrijednost. S druge strane, bez toga kulturnoga (ili duhovnoga – kako bi se reklo u njemačkoj tradiciji) konteksta ne može se odrediti smisao znanstvenoga istraživanja u pojedinoj kulturi, ni u pojedinome, pa tako ni u modernome razdoblju, kao ni u bioetičkome kontekstu koji se nazire kao jedina mogućnost budućega opstanka. Štoviše, bez kulturne se perspektive iz same znanstvene metodologije ne bi ni moglo doći do ikakva odgovora o životnome smislu i svrsi znanosti uopće, pa tako ni o bioetičkome vrjednovanju posebnih znanstvenih metoda i pristupa za opće dobro i dobro života na našem planetu.
Rad se bavi sustavom ocjenjivanja službenika u indijskoj javnoj upravi te predlaže neke sistemske reforme. U Indiji je država glavni poslodavac. Uspješnost države suma je uspješnosti rada njezinih ...službenika i sastavnica kroz koje djeluje. Pregled rada službenika danas je ključan za dotjerivanje javne uprave, poboljšanje kvalitete i postizanje boljih rezultata. Službenicima ocjenjivanje pomaže da spoznaju svoje dobre i loše strane. Sustav ocjenjivanja službenika u Indiji je više sredstvo kontrole nego razvoja. Nejasan je, subjektivan, usmjeren na kontrolu, glomazan, katkada pristran i bez temeljnih smjernica za rad. Predlaže se da sustav ocjenjivanja slijedi dvojaki cilj – razvoj javnih politika i programa kroz optimizaciju rada i potencijala javnih službenika. Sustav bi trebao biti usmjeren na budućnost, a ne samo na kontrolu. Trebala bi postojati odgovarajuća klasifikacija radnih mjesta u javnoj upravi prema razini, a za svaku bi kategoriju službenika trebao postojati zasebni formular za ocjenjivanje. Međutim, svi bi formulari trebali imati određene zajedničke sastavnice: popis incidenata koje je službenik imao na poslu, formular za samoocjenjivanje te izvještaj o potencijalima službenika. Također bi za sve službenike trebale postojati jasne smjernice koje opisuju ciljeve i standarde. Sustav bi trebao biti okrenut razvoju uprave, vremenski ograničen (bez otezanja davanja ocjene u nedogled) te limitiran na dvije razine.
Ukupno je 358 uzoraka različitog materijala koza bilo nacijepljeno na hranjive podloge MBHS-L and MBHS-A radi izdvajanja mikoplazama. Pretraženo je bilo 215 uzoraka nosnog iscjetka, šest uzoraka ...plućnog tkiva, četiri uzorka pleuralne tekućine, pet uzoraka zglobne tekućine, 60 uzoraka mlijeka, 22 uzorka prepucijskog ispirka, 16 uzoraka obriska očne spojnice, pet uzoraka obriska uške i 25 uzoraka vaginalnog iscjetka. Mikoplazme su bile izdvojene iz 30 (8,35%) uzoraka, od čega iz 20 uzoraka nosnog iscjetka, četiri uzorka plućnog tkiva, dva pleuralne tekućine, tri uzorka mlijeka i jednog uzorka zglobne tekućine. Izolati su bili identificirani kao M. mycoides subsp. capri i M. capricolum subsp. capricolum i to na osnovi kulturalnih, morfoloških i biokemijskih svojstava te dodatne potvrde lančanom reakcijom polimerazom i PCR-RFLP rabeći različite skupine specifičnih početnica i restrikcijskih enzima. Ovo je rijetko izvješće o izdvajanju, identifikaciji i molekularnim svojstvima mikoplazama u Zapadnoj Indiji, koje ujedno pokazuje da je na tom području velika učestalost mikoplazmalnih zaraza u koza.