Članek predstavlja podobo Madona gospe Souvan, ki jo je Ivana Kobilca naslikala za zasebno naročnico. Sliko, o kateri si je slikarka natančno dopisovala s svojo družino, časovno umesti v prve ...mesece leta 1900. Članek obravnava Kobilčin način ustvarjanja slike, stik s konkretnimi naročniki – Uršulo Souvan in njeno družino – in slikarkine zadržke ob potencialnem razstavljanju slike na drugi razstavi Slovenskega umetniškega društva v Ljubljani leta 1902. Obravnava slike Madona gospe Souvan, ki sicer ni pomembnejše Kobilčino delo, nam pomaga bolje razumeti slikarkin odnos do naročnikov in do razstavljanja v domači Ljubljani.
Članek se ukvarja z likovnim prispevkom slovenske slikarke Ivane Kobilce v sarajevski semeniški cerkvi sv. Cirila in Metoda. Poslikava dela cerkve je bila med prvimi naročili, ki jih je umetnica ...pridobila v Sarajevu, ter po obsegu tudi njeno največje delo. Umetnica je poslikala del kupole, severni steni obeh krakov transepta in štiri tonde, dva na pevskem koru ter dva na stranskih emporah. Za freske, ki združujejo jezuitsko in ekumensko ikonografijo, je ikonografski program sestavil prvi sarajevski nadškof dr. Josip Stadler, freske pa so priča njegovih neuresničenih cerkveno-političnih ambicij po združitvi vzhodne in zahodne Cerkve.
Avtorica osvetljuje biografske vidike Ivane Kobilca, da bi pojasnila, kako je lahko ženska, rojena v Ljubljani, perifernem mestu habsburške monarhije 19. stoletja, postala uspešna umetnica. Čeprav ni ...pripadala višjim slojem, je odpotovala na tuje, študirala umetnost in se integrirala v več evropskih urbanih središčih. Biografija s posebnim poudarkom na njeni mobilnosti in socialni mreži razkriva premišljene strategije, s katerimi je premagovala ovire, ki so omejevali umetniško izražanje žensk v času belle époque. Študija temelji na ego-dokumentih, biografskih študijah in relevantnih historiografskih delih in izbrane vidike Kobilčine biografije umešča v širše in dinamično sociokulturno okolje.
Extended description:
Information:
Ivana Kobilca was a Slovene realist painter. She is one of Slovene realist’s painters who created their most important paintings in 1880’s.
Original language ...summary:
Ivana Kobilca (1861-1926) je priznana slovenska slikarka. Uvrščamo jo med klasike slovenskega realizma, ki so utirali pot modernemu slovenskemu slikarstvu.
This article on the artist Ivana Kobilca (b. Ljubljana, 1861; d. Ljubljana,
1926) developed from thinking about her painting Slovenija se klanja Ljubljani
(Slovenia Bows to Ljubljana), which has hung ...in the main chamber
of Ljubljana’s Town Hall for over a hundred years. The first negotiations
about the painting took place in 1898, after Kobilca completed a portrait
of the Croatian bishop, arts patron, and famous Slavophile, Josip Juraj
Strossmayer, for the city of Ljubljana, which then decided to finance as
well a large allegorical painting for the Town Hall assembly room.
The work is of exceptional interest as it provides a basis for actively
confronting some of the key questions related to women’s emancipation
and their professionalization in the art field in that period. As a large
and important public commission it tells us of women’s serious entry
into the painting profession and of the province of Carniola’s willingness
to accept Kobilca. In the article, however, we mainly address certain less
favourable aspects connected with the painting. Indeed, on the whole it
was not a successful work, a fact we take as a starting point for thinking
about where women’s artistic careers ran into obstacles and how
they were unable to receive the proper training for painting this sort of
monumental multifigural composition.
Članak govori o samostalnoj izložbi slovenske slikarice Ivane Kobilce održanoj u Zagrebu početkom 1890. u Strossmayerovoj galeriji Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Uvod je kratak ...pregled šireg konteksta migracija umjetnika koji rade u Ljubljani i u Kranjskoj prema Zagrebu i Hrvatskoj, a u nastavku se nastoji što vjernije predstaviti samu izložbu te razloge i odazive na nju.
Odluka Ivane Kobilce za samostalnu izložbu u Zagrebu jest neobična; do te odluke vjerojatno ne bi došlo da nije bila riječ (u oko četiri petine radova) o prijenosu samostalne izložbe koju je Kobilca godinu prije uspješno pripremila u Ljubljani. Također možemo pretpostaviti da je izložba bila dio svojevrsnoga šireg projekta tijekom kojeg je slikarica nekoliko mjeseci živjela i portretirala u Zagrebu, što je od samog početka bilo zamišljeno kao kratko i prolazno. Ključnu je ulogu u tome igralo slikaričino prijateljstvo sa slovenskom obitelji Stare koja je živjela u Zagrebu; Josip Stare bio je povjesničar, pisac i profesor. Obitelj je slikarici možda već unaprijed obećala posredništvo kod narudžbi jer u to vrijeme nije portretirala samo supružnike Stare nego i njihove prijatelje iz kruga intelektualaca oko biskupa Strossmayera i Narodne stranke – Lovru Vidriča i njegovu kćer Jelu, te Franju Račkog.
Slikarica je predstavljena hrvatskoj publici izborom portreta, žanrovskih slika i studija te jednom slikom sakralnog sadržaja. Na izložbi u Zagrebu još nisu bili izloženi radovi koji se danas definiraju kao ključni u njezinu opusu, primjerice Ljeto i Peglačice. Fokus je bio na njezinim starijim slikama žanr-tematike, kao što su Citrašica i Žena pije kavu (Kofetarica). Od slikaričinih ambicioznijih, tada novijih radova spomenimo Bogorodicu s Djetetom i portret sestre Fani u punoj figuri. Na njima je već primjetan Kobilčin nov interes za slikarstvo koje se tada uspješno afirmiralo na münchenskim velikim slikarskim izložbama i čiji su predstavnici, između ostalog, bili njoj dobro poznati Fritz von Uhde i Jules Bastien-Lepage. Slike su vrlo svijetle i odlikuju se nekom vrstom izravnog realizma.
Ovo je iznimno zasmetalo Isu Kršnjavog koji je u svojoj prilično oštroj ocjeni izložbe pisao da takvo »zemaljsko« slikanje Svete Majke ni na koji način nije primjereno. Inače su se zagrebački mediji na Kobilčinu izložbu odazvali dobro, a uspostavila je i korisnu vezu s biskupom Josipom Jurjem Strossmayerom. Nekoliko godina poslije portretirala ga je za ljubljansku općinu, a potom je za općinu i Strossmayera kao naručitelja izradila i veliku alegorijsku sliku Slovenija se klanja Ljubljani.
PDF
