One hundred and fifty years ago (May 12, 1872) Anton Korošec, a leading figure of the Slovene political life between two world wars, was born at Biserjane near Sv. Jurij ob Ščavnici. He was a priest ...of the Lavant (Maribor) Diocese. He exercised priestly duties only at the beginning of his public activities, but the fact that he was a priest was a significant feature of his whole life and marked both his political career and his place in the Slovene historiography. As the leader of the strongest Slovene political party, he was supported by the majority of his fellow priests. He was considered as the Slovene national leader and a thorn in the flesh of the centralist and unitarian parties. He got in occasional conflicts with the bishops, and the Pope's representative in Belgrade was also not in his favor.
Autorica istražuje prostorne i povijesne uvjetovanosti nastanka i razvoja današnjega Trga kralja Petra Krešimira IV. u Zagrebu te značenje njegove realizacije u kontekstu razvoja novog istočnog ...dijela grada tijekom prve polovice XX. stoljeća, odnosno daljnje urbane ekspanzije Zagreba. Slijedom spontanih i ciljanih intervencija zaokružen je prostor najvećega singularnoga gradskog trga heterogenoga karaktera, koji je tijekom XX. stoljeća transformiran od rubnoga sajmišnog prostora do reprezentativnoga gradskog trgaparka, te postupno prometnog čvorišta i prepoznatljivog orijentira u širem gradskom području. Njegov identitet obilježila su ostvarenja "moderne" - kako urbanizma i arhitekture, tako i inovativno ostvarenje perivojne arhitekture, koje je, unatoč kasnijim transformacijama širega i užega gradskog područja, zaokružilo karakter novoga gradskog prostora i postalo prepoznatljiv element u slici grada.
Autorica istražuje prostorne i povijesne uvjetovanosti nastanka i razvoja današnjega Trga kralja Petra Krešimira IV. u Zagrebu te značenje njegove realizacije u kontekstu razvoja novog istočnog ...dijela grada tijekom prve polovice XX. stoljeća, odnosno daljnje urbane ekspanzije Zagreba. Slijedom spontanih i ciljanih intervencija zaokružen je prostor najvećega singularnoga gradskog trga heterogenoga karaktera, koji je tijekom XX. stoljeća transformiran od rubnoga sajmišnog prostora do reprezentativnoga gradskog trgaparka, te postupno prometnog čvorišta i prepoznatljivog orijentira u širem gradskom području. Njegov identitet obilježila su ostvarenja "moderne" - kako urbanizma i arhitekture, tako i inovativno ostvarenje perivojne arhitekture, koje je, unatoč kasnijim transformacijama širega i užega gradskog područja, zaokružilo karakter novoga gradskog prostora i postalo prepoznatljiv element u slici grada.
The author presents the political conditions in the parish of Sara in the early 20th century that led to the dispute between Bishop Anton Bonaventura Jeglic and the parish priest of Sara, Anton ...Berce. At the end of October 1905, the bishop decided to transfer Berce from Sara back to Bostanj. However, when on 30 October Berce was to pass the parish on to the administrator, the local population, loyal to the parish priest, tried to prevent the handover, sparking a series of bloody events. Armed police, who monitored the handover, attacked the gathered crowd, arresting Iwo protesters and seriously injuring one of them. Both were sentenced to prison after controversial trials in 1907. Berce was retired after that and worked as the secretary of the St. Cyril and Methodius Society in the period 1907-1914. During the elections of l9ll, he publicly supported the National Progressive Party, for which the bishop suspended him from all religious duties. The suspension lasted until Bcrce apologised to the bishop at the end of 1914.
Gasper Jeglic is the last Slovene citizen known to have been in the region devastated by the earthquake and tsunamis on 26 December 2004, according to the ministry's information.
Prigodom završetka kauze za beatifikaciju s. Jule Ivanišević i četiriju susestara Kćeri Božje ljubavi, koje su kao redovnice na Palama u toku Drugog svjetskog rata bile simbol katoličke vjere i zato ...ubijene 15. prosinca 1941., autor predstavlja kratku povijest sestarske crkve Kraljice sv. krunice u Sarajevu u kojoj su one položile redovničke zavjete. Crkvu je projektirao sarajevski arhitekt Josip Vancaš, izgradio poduzetnik Ludwig Jungwirth, posvetio ljubljanski biskup Anton B. Jeglič 1. listopada 1911. On je od 1882. do 1898. bio kanonik u Sarajevu te kroz to vrijeme duhovni asistent Kćeri Božje ljubavi i predavao je pedagogiju na Ženskoj učiteljskoj školi koju su sestre vodile. Kad su komunisti u svibnju 1945. preuzeli vlast, nacionalizirali su sestarske škole, a 6. lipnja 1949. i zgradu samostana tako da se 125 sestara i 15 novakinja našlo na ulici. Samo 4 sestre smjestile su se u bivšoj gospodarskoj zgradi samostana te su vodeći brigu o svojoj crkvi, u koju se na liturgiju okupljaju vjernici toga dijela Sarajeva, ostale na svojem povijesnom korijenu gdje ih je dovela utemeljiteljica u travnju 1882. Zahvaljujući domaćim i stranim dobrotvorima crkvu su popravljale 1971., 1982. i 2008. Kako je spaljena kapelica samostana na Palama iz kojega su sestre silom odvedene 11. prosinca 1941. , a njihova izmasakrirana tjelesa odgurnuta su niz rijeku Drinu u Goraždu dan nakon pogubljenja 15. prosinca 1941., vjernici ih ne mogu štovati na njihovu grobu nakon što budu beatificirane 24. rujna 2011. u Sarajevu. Zato sestre Kćeri Božje ljubavi žele crkvu Kraljice sv. krunice, u kojoj su Drinske mučenice položile redovničke zavjete i obavljale duhovne vježbe, preobraziti u njihovo svetište.
