Velibor Čolić, književnik rođen u Bosni i Hercegovini 1964., od 1992. godine nastanjen je u Francuskoj. Osamdesetih je godina 20. stoljeća književne tekstove počeo pisati na materinskom jeziku, da bi ...nakon odlaska u egzil francuski postao privilegirani jezik njegova stvaralačkog izražavanja. U nizu svojih recentnijih proznih tekstova tematizira migrantsko iskustvo koje ga je egzistencijalno obilježilo. U radu se, na temelju hermeneutičke analize javnih nastupa te razgovora koje je Velibor Čolić vodio s novinarima francuskih, hrvatskih, slovenskih, crnogorskih i bosanskohercegovačkih medija, propituje način na koji on u njima diskurzivno konstruira autorsku posturu migrantskog i translingvalnog autora te se na taj način pozicionira u francuskom književnom polju.
Velibor Čolić, a writer born in Bosnia and Herzegovina in 1964, has lived in France since 1992. In the 1980’s, he began to write literary texts in his mother tongue, and after going into exile, French became the privileged language of his creative expression. In his more recent prose texts, he thematizes the migrant experience that marked him existentially. Based on the hermeneutic analysis of public appearances and conversations that Velibor Čolić had with journalists from the French, Croatian, Slovenian, Montenegrin and Bosnian media, the paper examines the way in which he discursively constructs the auctorial posture of a migrant and translingual author and positions himself in the French literary field.
Ovidij Ovid; Polonca Zupančič
Keria: Studia Latina et Graeca,
12/2021, Letnik:
23, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Pismo v verzih, ki ga piše Paris Heleni, spada v drugo skupino Ovidijevih Pisem junakinj in je verjetno nastalo med letoma 4 in 8: medtem ko je za prvo serijo pisem značilno, da gre za enostranska ...pisma razočaranih in večinoma zapuščenih ženskih likov iz mitologije, slednjo sestavljajo pisma treh zaljubljencev, ki izpovedujejo svojo ljubezen, sledijo pa odgovori izbrank.
Uvodnik Lah, Meta
Vestnik za tuje jezike,
12/2017, Letnik:
9, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Tokratno številko Vestnika za tuje jezike začenjamo z razdelkom Jezikoslovje. Ljubica Vlahović in Snežana Gudurić v prvem članku kontrastivno obravnavata delovanje nikalnic v francoščini in ...srbščini. Jerneja Primožič piše o pojavu sinestetičnih metafor v francoščini in slovenščini, Lea Cibrić pa v svojem, tudi na sociološko področje segajočem prispevku, obravnava prenos in rabo slovenščine v izseljenskih družinah v Parizu. Mojca Šorli predstavlja spletne vire in orodja za slovenščino, s poudarkom na slovensko-angleškem jezikovnem paru. David Heredero Zorzo, Barbara Pihler Ciglič in Gemma Santiago Alonso so na podlagi izhodišč medkulturne retorike raziskali razlike v načinu pisanja znanstvenih člankov španskih in slovenskih raziskovalcev. Zadnji prispevek v razdelku Jezikoslovje je delo Alenke Kocbek, ki v strnjenem slogu podaja deset smernic za prevajanje pravnih besedil.
U ovom radu romani Mama i Prilika za sreću (Getting to Happy) čitaju se i analiziraju iz perspektive vomanizma, koji akcentuje materinstvo i matrilinearnost kao temelj društvene transformacije. ...Vomanizam zagovara različite metode društvene transformacije koje su usmjerene ka usklađivanju i koordinaciji, dovođenju u ravnotežu i liječenju društva od svih negativnosti izraženih kroz razne oblike dominacije (rase nad rasama, roda nad rodom, klase nad klasama, nacije nad nacijama) i diskriminacije (svih onih koji se ne uklapaju u zadane okvire). Najistaknutiji metod kojim se vomanizam koristi u svrhu transformacije društva jeste materinstvo i matrilinearnost, koje ima korijene u afričkom kulturnom nasljeđu. Ideja vomanizma otjelovljuje se u djelima afroameričke književnice Teri Makmilan (Terry McMillan) kroz prikaz specifičnog iskustva matrilinearnosti i materinstva, čije se transformaciono dejstvo ne zadržava samo na glavnim junakinjama već se prenosi i na njihovu okolinu. Kroz dinamičnu sliku afroameričkog materinstva kao ekskluzivno ženskog iskustva, nerijetko instrumentalizovanog od strane društvene zajednice u kritičke svrhe, ova autorka u svojim književnim djelima prati promjene koje se kroz vrijeme upisuju u život afroameričke porodice.
Ovidij Ovid; Polonca Zupančič
Keria: Studia Latina et Graeca,
08/2021, Letnik:
23, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Ojnonino pismo Parisu spada v prvi del Ovidijeve mladostne zbirke z naslovom Pisma junakinj, ki je nastala pred letom 15 pr. Kr. V tej zbirki se je Ovidij prelevil v ženske like iz grške mitologije, ...ki pišejo svojim ljubimcem – gre za enostranska pisma, v katerih pesnik večinoma upodablja zapuščene ženske, ki objokujejo svojo usodo, trpijo zaradi povzročene krivice in z izjemno retorično spretnostjo zaman prepričujejo svoje nesojene ljubimce, naj se vrnejo nazaj.
Če želimo učencem in dijakom ponuditi celotno sliko rimske antike, nam na področju kulture in civilizacije v obstoječih učnih načrtih nekaj manjka. Bistveni elementi so nedvomno prisotni; toda če ...želimo doseči tudi globino, ki jo nudi klasična tradicija, moramo nejezikovne vsebine dopolniti in jih v roku treh oziroma štirih let ponuditi na smiseln, organiziran način. V članku ponujena dopolnitev učnih načrtov je namenjena temu, da bi se pouk kulturno-civilizacijskih vsebin po Sloveniji poenotil (tako kot so jezikovne vsebine že zdaj). Seveda pa moramo vedno imeti v mislih, da se pogovarjamo o eni sami stvari – klasični rimski antiki – ter tematskih sklopov ne na silo ločevati, temveč se jih truditi integrirati in povezovati v eno samo koherentno celoto, ki bo učitelju in učencu v veselje.
Prevodu prvih petih knjig Livijevega dela, ki je ostal v zapuščini Primoža Simonitija in je lani izšel pri Slovenski matici, bo letos sledil izid druge peterke v prevodu Aleša Mavra. Kot pri prvi ...peterki so opombe tudi tu povzete po izdaji Hansa Jürgena Hillena za Sammlung Tusculum.
Članek obravnava prevodno dejavnost iz periferne slovenščine v centralna jezika nemščino in francoščino ter v polperiferno italijanščino v zadnjih tridesetih letih (1992–2021). Po rezultatih ...izstopajo prevodi v nemščino, kar po eni strani lahko pripišemo tesnim zgodovinskim, družbenim in političnim vezem med Slovenijo in nemško govorečimi državami, po drugi strani pa prevode v nemščino spodbuja Javna agencija za knjigo RS, in sicer predvsem v okviru priprav na frankfurtski knjižni sejem leta 2023. Književnih prevodov v francoščino je 2,7-krat manj kot v nemščino, medtem ko se v italijanščino prevaja veliko več kot v francoščino. Čeprav se količina književnih prevodov v nemščino in italijanščino zdi spodbudna, imajo prevodi iz slovenščine na ciljnih trgih vseh treh jezikov periferni položaj. To pomeni, da redkokateremu slovenskemu avtorju uspe doseči odmevnost na nacionalni ravni ciljnih trgov, kar je pogosto rezultat vztrajnih prizadevanj posameznikov.
V članku preučujem, kako se sodobni francoski avtobiografski roman spreminja in razvija iz osebne izpovedne proze v preplet avtobiografije, generacijskega romana in socialne proze, kakršnega v ...francoski književnosti doslej ni bilo. Tovrstni roman – ki slovenski prozi 20. stoletja ni tuj – bom natančneje opredelila skozi razmišljanje o metodoloških težavah, ki jih povzroča »avtosociobiografija«, kakor jo poimenuje pisateljica Annie Ernaux, in skozi podrobno analizo treh literarnih del s preloma med 20. in 21. stoletjem: v romanih La Place (Prostor, 1982) in Les Années (Leta, 2008) pisateljice Annie Ernaux (rojena leta 1940) ter v avtobiografski pripovedi En Camping-car (Avtodom, 2016) Ivana Jablonke (rojen leta 1973).
Rad donosi osvrt na pitanja i probleme koji proizlaze iz široke upotrebe pojma "žensko pismo" i recepcije francuske feminističke teorije u domaćem književnoznanstvenom prostoru od 1980-ih naovamo. ...Pritom nastojimo odgovoriti na pitanje je li najšira primjena pojma povezana s koracima u teorijskoj recepciji te može li teorijski rad na feminističkom kategorijalnom aparatu postati svojevrsnim korektivom postojećeg stanja. Oslanjajući se na dosadašnja istraživanja tog problema u recepciji Irene Vrkljan, razmatramo nesuglasja o pojmu ženskog pisma koja su se očitovala već pri njegovu uvođenju u domaću književnu znanost 1980-ih te metodološki i teorijski osvješteniji zaokret ka ženskoj književnosti u postjugoslavenskom kontekstu. Na primjerima recepcije Irene Vrkljan i Dubravke Ugrešić pokazujemo kako je dominantna upotreba ženskog pisma potisnula važne elemente njihova opusa – napose modernističke i avangardne utjecaje u njihovim poetikama – uz detaljniji osvrt na "Brnjicu za vještice" (2021) Dubravke Ugrešić kao relevantnu dijagnozu suvremenog književnog polja. Naposljetku, u široj regionalnoj recepciji francuske teorije nalazimo vrijedne poticaje povratku teorijskoj raspravi o temeljnom feminističkom pojmovlju.