Borges v Cervantesovem ogledalu Kalenić Ramšak, Branka
Vestnik za tuje jezike,
12/2021, Letnik:
13, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Borges je pri pisanju svojih izmišljij, ki pomenijo začetek postmodernistične pripovedi v svetovni književnosti, eden najbolj originalnih bralcev in interpretov Cervantesovega Don Kihota, ki ...predstavlja začetek sodobnega romana v književnosti zahodnoevropskega duhovnega kroga. Članek obravnava nekatere literarne povezave med Cervantesom in Borgesom, ki sta vsak v svojem času in na svoji strani Atlantika pomenila začetek velikih sprememb v razumevanju svetovne književnosti. Tako Cervantesov kot Borgesov referencialni svet ni neposredna realnost temveč bodisi ironična primerjava resničnega z literarnim svetom bodisi fikcija, ki je nastala na podlagi ustvarjalnega branja že prej napisanih literarnih del. Pri obeh avtorjih ni jasne razmejitve med realnostjo in fikcijo, saj sta v njunih besedilih prepleteni. Cervantes prebira antične, renesančne in baročne avtorje, pripovedni junak don Kihot oziroma njegov drugi jaz, Alonso Kihano, se izgublja v izmišljenih svetovih viteških romanov, ki jih ima skrbno spravljene v svoji knjižnici. Borges si svojega življenja brez književnosti in knjižnice ne zna predstavljati. Na primeru analize dveh Borgesovih kratkih pripovedi – Pierre Menard, avtor Kihota (1939) in Delovanje knjige (1981) – se pokaže njuna neverjetna ustvarjalna prepletenost. Borges je znal literarno materijo renesančno-baročnega avtorja mojstrsko vgraditi v vsebino svojega lastnega ustvarjanja in nadaljevati literarno raziskovanje z metafikcijskimi literarnimi postopki. Zato izbrani Borgesov epigraf na začetku članka iz kratke pripovedi Utopija moža, ki je utrujen, da je potrebno predvsem vedno znova brati, potrjuje njegovo predanost dejanju branja, ki je neskončno in vedno ponavljajoče se dejanje – regressus ad infinitum. Bralci pa moramo biti v procesu branja aktivno udeleženi kot soustvarjalci in odprti za vse možnosti recepcije.
Čitatelji po zadatku Treska, Borna
FLUMINENSIA,
12/2022, Letnik:
34, Številka:
2
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
U prvom dijelu rada u osnovnim se crtama opisuje postupak cenzuriranja knjiga u Veneciji 16. stoljeća. Pokazuje se da je riječ o artikuliranu procesu kontrole tiska te da se administrativni koraci u ...prelasku knjige iz rukopisa u tisak mogu rekonstruirati na temelju građe koja se čuva u Državnom arhivu u Veneciji u fondu Capi del Consiglio di Dieci. Relevantne serije iz toga fonda koje sadrže dokumente o administrativnim predradnjama za tisak knjiga jesu Notatorio. Registri, u kojima su pohranjeni zapisi dozvola za tisak Glavara Vijeća desetorice, i Notatorio. Filze, gdje se čuvaju izvorne reformatorske potvrde i izvorna čitateljska uvjerenja. Fond Capi del Consiglio di Dieci bio je poznat istraživačima hrvatske knjige još od 19. stoljeća, ali on, kada je riječ o hrvatskim knjigama, nikada nije bio sustavno obrađen. Pokazuje se da su dosadašnji istraživači poznavali samo seriju Notatorio. Registri, ali ne i seriju Notatorio. Filze, vjerojatno zbog otežana pristupa građi koja je djelomično oštećena. Kako se pokazuje na primjerima dokumenata o knjiga hrvatskih pisaca (Zoranić, Hektorović, Lucić, Čubranović, Bobaljević), reformatorske potvrde i čitateljska uvjerenja iz serije Notatorio. Filze ne samo da dopunjuju dozvole za tisak iz serije Notatorio. Registri nego i donose nova saznanja o prvim zabilježenim čitateljima starije hrvatske književnosti. Iako je uglavnom riječ o ljudima o kojima se ne zna ništa ili vrlo malo, pretpostavlja se da su hrvatske knjige čitali u Veneciji i da su bili aktivni u krugu ljudi povezanih s tiskom. Čitatelji po zadatku važni su ne samo kao čitatelji nego i kao svjedoci kulturne povezanosti dalmatinskih gradova te možda kao najbolji posrednici između starih hrvatskih knjiga i potencijalne buduće publike.
In the first part of the essay, the process of book censorship in Venice in the 16th century is described in basic terms. It is shown that this was an articulated process of print control, and that the administrative steps in the transition of a book from manuscript to print can be reconstructed based on the materials preserved in the State Archives of Venice in the Capi del Consiglio di Dieci holdings. The relevant series of these holdings, which contain documents on administrative preparation for the printing of books, are the Notatorio Registri, in which the records of the printing licences of the Heads of the Council of Ten are kept, and Notatorio Filze, where the original certificates of the Reformers and those of the readers are kept. The Capi del Consiglio di Dieci holdings have been familiar to the scholars who study Croatian books since the 19th century. It seems that earlier researchers were familiar only with the Notatorio Registri series, but not with the Notatorio Filze one, probably due to the difficulties in accessing partially damaged material. As shown by the examples of documents on the printing of books by Croatian writers (Zoranić, Hektorović, Lucić, Čubranović, Bobaljević), Reformers’ certificates and readers’ certificates from the Notatorio Filze series do not only complement the printing licenses of the Notatorio Registri series, but also reveal new information about the earliest recorded readers of premodern Croatian literature. Although these are mostly persons about whom nothing, or very little, is known, it is likely that they read Croatian books while staying in Venice and that they were active in the circle of people connected with the press. Readers by assignment are important not only as readers but also as witnesses of the cultural connections between different Dalmatian cities, and perhaps as the best mediators between old Croatian books and the potential future audience.
Med uniformnim in edinstvenim Tina Košak
Acta historiae artis Slovenica,
12/2020, Letnik:
25, Številka:
2
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
Članek obravnava najobsežnejši ohranjeni sklop upodobitev dobrotnikov iz slovenskih samostanov, tj. portrete dobrotnikov in deželnih knezov iz cistercijanskega samostana Stična. Osredotoča se ...na tipologijo, pomen in slogovne značilnosti z ozirom na sorodne ohranjene cikle iz (notranje)avstrijskih samostanov in z ozirom na njihove likovne in pisne vire. Celopostavni portretni upodobitvi vojvode Leopolda III. in njegove soproge Viride (Narodna galerija, Slovenija), doslej pripisani Ferdinandu Stainerju, razkrivata izrazite sorodnosti s serijo šestih celopostavnih upodobitev dobrotnikov cistercijanskega samostana Vetrinj Ferdinanda Fromillerja. Atribucijo Fromillerju omogoča tudi Fromillerjeva risba dobrotnika, identičnega Leopoldu III., v Koroškem deželnem arhivu. Tudi primerjalna analiza desetih ovalnih portretov stiških dobrotnikov in deželnih knezov omogoča tezo, da so dela nastala v Fromillerjevi delavnici. Portreti so nastali v naslonu na ilustracije v knjigah portretov, kot vir napisov na spodnjem delu ovalov pa je bila identificirana leta 1719 dokončana Idiographia Pavla Puclja.
U radu se na osnovi osobnih imena krštenika ispisanih iz matičnih knjiga krštenih štrigovske Župe svete Marije Magdalene iščitavaju značajke toga dijela antroponimije u 18. stoljeću. Od različitih ...podataka koje sadržavaju matične knjige krštenih, upravo su antroponimijski podaci najbrojniji, a među njima čestotnošću se izdvajaju osobna imena – iz matičnih zapisa doznajemo osobno ime krštenika, osobna imena njegovih roditelja i kumova te većinom i osobno ime krstitelja. Dijete se u analiziranim štrigovskim maticama spominje samo osobnim imenom koje mu se na krštenju nadijeva, a roditelji, kumovi i krstitelj navode se antroponimijskom formulom koju čini osobno ime i tada već uglavnom ustaljeno prezime. Građu za ovaj rad crpili smo iz triju matičnih knjiga krštenih koje se odnose na 18. stoljeće – iz (najstarije) štrigovske matice (1685. – 1739.) te iz matica koje sadržavaju upise 1740. – 1785. i 1786. – 1825.
Parish registers of baptisms contain different types of information, among which anthroponymic information is most abundant, with first names (of children, parents and godparents) most prominent in their frequency. Starting from information excerpted from the registers of baptisms of the parish of Štrigova, written in Latin, the personal names of children born in the selected years of the 18th century are analysed in this paper. It is concluded that the children are only mentioned by their first names, while an anthroponymic formula consisting of the first name and family name is used for parents and godparents. The first names of children are almost exclusively of saintly origin (e.g.
Helena, Magdalena, Catharina
;
Nicolaus, Matthias, Joannes
), one-word (consisting of a single word), and are mainly given according to the calendar principle (i.e. the child is given the name of the saint whose feast day is close to the child's birthday), while the inheritance of the parents’ first names or the naming of children after godparents is significantly rarer. The influence of local saints’ cults (in Štrigova, churches are dedicated to St Mary Magdalene and St Jerome) was diversely reflected in the Štrigova 18th century antroponymicon – the first name
Magdalena
was given to girls very frequently, while the first name
Jeronim
was given to boys very rarely.
Premda je dobro poznat, Proslov Ivanova evanđelja uvijek je iznova izazov mnogim istraživačima. U ovom radu promatra se Proslov u kontekstu cijelog četvrtog evanđelja, ali ponajprije kao jedna ...zasebna cjelina. Rad se sastoji od četiriju poglavlja koje postupno otkrivaju ulogu Logosa u Proslovu u usporedbi s mudrosnim tekstovima Starog zavjeta. Ivanov «...» može biti eho - aluzija na Knjigu Postanka koja počinje s istom frazom (berišit). Kod Ivana taj se početak povezuje s prvim danom u tjednu, kao danom novog stvaranja čiju ideju razvija u svojem evanđelju. Ivan oblikuje postojeći himan i prilagođava ga svojem djelu kako bi pokazao razliku između Mudrosti i Logosa. No, s druge strane, mudrosni tekstovi ukazuju na funkciju poosobljene Mudrosti koju nadvisuje Logos, odnosno Isus Krist. Logos nadilazi stvorenje jer je on Bog. Logos je utjelovljena Riječ (usp. Iv 1,14), kako je to proročki prikazao Sirah (24,8) i ostali mudrosni tekstovi.
Although the Prologue to John's Gospel is well-known, it remains an ever-new challenge for many scholars. In this article, the author approaches the Prologue in the context of the whole Fourth Gospel, but, primarily, as to an integral whole. The article consists of four parts that gradually reveal the role of Logos in the Prologue in comparison with sapiential texts of the Old Testament. John's » ... « can be an echo - allusion to the Book of Genesis that begins with the same phrase (berešit). John relates that beginning to the first day of the week as the day of new creation and develops that idea further in his gospel. John reshapes the previously existing hymn and adjusts it to his work in order to show the difference between Wisdom and Logos. However, on the other hand, sapiential texts point towards the function of personified Wisdom that is greater than Logos, i.e., Jesus Christ. Logos is greater than creation because he is God. Logos is the incarnated Word (see Jn 1:14), prophesized by Sirach (24:8) other sapiential texts.
U radu se na temelju podataka iz matičnih knjiga krštenih (1722. – 1736., 1738. – 1753., 1753. – 1771., 1771. – 1823.) katoličke župe Miholjac, u razdoblju od 1722. do 1800. godine, proučava ukupno ...kretanje krštenja. Na početku rada objašnjava se pojam povijesne demografije i njezin razvoj, ističe se važnost matičnih knjiga kao povijesnodemografskog izvora, te se opisuju matične knjige krštenih župe Miholjac koje se čuvaju u Državnom arhivu u Osijeku, a korištene su kao temeljni izvor za ovaj rad. Za razumijevanje podataka u matičnim knjigama, važno je razumijeti i povijesni kontekst Donjeg Miholjca, okolice i župe Miholjac krajem 17. i tijekom 18. stoljeća. Na temelju obrađenih matičnih knjiga iznose se osnovni kvantitativni podaci vezani za krštenja u župi Miholjac u 18. stoljeću, a potom i podaci o godišnjoj i mjesečnoj raspodjeli krštenja, o razdoblju između rođenja i krštenja te o spolnoj strukturi krštenih. Uz to, razmatraju se blizanci i trojke, njihov udio u ukupnom broju krštenih te nezakonita djeca. Cilj istraživanja je na temelju matičnih knjiga krštenih župe Miholjac pružiti saznanja o kretanju krštenja u župi Miholjac od 1722. do 1800. godine. Na taj se način prikazuju obilježja demografskog kretanja stanovništva župe Miholjac u 18. stoljeću.