Autor u članku analizira razloge kritičkih preispitivanja suvremenih teorija globalizacije na početku 21. stoljeća. U nastojanju za uvođenjem preokreta paradigmi društvenoga, političkoga i kulturnoga ...razvitka pokazuje se da mogući kraj globalizacije kao (1) neoliberalne ideologije, (2) društvene paradigme razvitka svijeta i (3) modernizacijskih strategija transformacije globalnoga doba, označuje i nešto za sve mjerodavne teorije suvremenoga svijeta neupitno – mogućnosti promjene kompleksnoga pojma kulture. Nakon što je kultura od podsustava društvenoga razvitka kao svrhe postala sredstvom/ svrhom identiteta u globalno doba, preostaje promisliti kako se i zašto, sam postmoderni koncept kulture u njezinome pluralnome svijetu značenja, dekonstruira u biopolitičkome sklopu moći. Teorije preokreta na svim razinama uspostave novoga odnosa spram prostora i vremena globalnoga svijeta, pokazatelji su opsežne transformacije čovjeka i njegove društvene i kulturalne okoline. Analizom teorija kompleksnosti kulture (Urry), biopolitike kao kraja identiteta i triju pokušaja kritike globalizacije kao kraja povijesti u tekstovima Wallersteina, Harrisona i Rosenberga, autor zaključuje da kultura kao prazan hologram moći nije alternativa globalizaciji, nego njezin samoorganizirajući sustav i poredak ideologijske hegemonije.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, ODKLJ, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Cilj ovog rada je da predstavi ženevski model analize diskursa modularnog tipa, te da ukaže na njegov značaj i razvojni potencijal. Prikaz osnovnih izvora ženevskog modela, te presjek njegovih ...najznačajnijih razvojnih etapa, trebali bi omogućiti da se stekne predstava kako o osnovnim principima modularnog pristupa verbalnoj interakciji tako i o kompleksnosti i multidimenzionalnosti diskursivnih fenomena promatranih iz modularne interakcijske perspektive. Teorijski značaj modularnog pristupa sastoji se u integriranju različitih koncepcija analize pojedinih aspekata diskursa u globalni pristup složenosti diskursivne organizacije, a praktični u mogućnosti njegove primjene, integralne ili selektivne, u različitim oblastima ljudske djelatnosti.
Mladi i Europa: strahovi i nade Blanuša, Nebojša; Šiber, Ivan
Anali Hrvatskog politološkog društva,
02/2008, Letnik:
4., Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Na temelju analize sadržaja usmjerenih asocijacija o strahovima i nadama vezanim za Europu kod mladih u Hrvatskoj, u ovom se radu analizira njihov stav prema priključenju Hrvatske Europskoj uniji. ...Također se analizira evaluativna kompleksnost te unutarnja struktura tog stava. Rezultati istraživanja pokazuju da više od 20% mladih nema izražen stav prema priključenju Hrvatske EU-u. Istraživani stav, kod onih koji ga imaju, utemeljen je u najvećoj mjeri na tri nade, tj. očekivanja: ekonomskog napretka, ostvarenja odgovornog upravljanja te realizacije europskih vrijednosti i standarda u Hrvatskoj, ali i na dva straha: od ekonomske kolonizacije i političkih promjena. Sadržajno te nade i strahovi obuhvaćaju i utilitarističku, i vrijednosnu, i političku dimenziju transformacija koje se očekuju prilikom pristupanja neke zemlje Europskoj uniji.
Tekst polazi od stajališta da ekološke izazove što stoje pred svim suvremenim društvima, i svijetom u cjelini, valja promatrati kao kulturne izazove. Taj je pristup problemu osobito relevantan za ...društva u tranziciji ukoliko žele izbjeći manjkavosti tradicionalnog poimanja modernizacije. U tom se kontekstu zastupa teza da se rješavanje bitnih pitanja razvoja u doba ekološke krize i zaokreta u odnosu spram prirode mora sučeliti s tri velika kulturna izazova: globalizacijsko–komunikacijskim izazovom, izazovom identiteta i izazovom tranzicijske modernizacije. Globalizacija mijenja prostornu i vremensku percepciju društava i socijalnih aktera s obzirom na projekcije razvoja, identitet se javlja kao identitet »izgubljenog« i »ponovno na|enog« subjekta razvoja, tranzicijska modernizacija aktualizira »stara« pitanja jednakosti i slobode, regulacije i tržišta, a komunikacijski izazov upućuje na posve nove oblike društvenosti, interakcije i djelovanja. Iz toga proizlazi da je »kulturna transkripcija« ekološke paradigme najširi eksplikativni okvir za razu¬mijevanje kompleksnosti razvoja i da taj način promatranja razvoja (i tranzicije) zauzima značajno mjesto u suvremenoj sociologiji.
Jukstaponiranjem podataka o ženi iz dubrovačke građe i dubrovačkih narativnih izvora u
radu se ukazuje na složenost kulturnog obzorja urbane zajednice 15. i 16. stoljeća.
Supostojanje različitih ...referentnih okvira unutar kojih se poima žena (pravni, ekonomski,
društveno-kulturni, crkveni, humanistički) stvara pluralitet mišljenja, dijalektiku,
ambivalencije, nekonzistencije i konflikte unutar zajednice. Time se oblikuje složenost
konceptualnog, vrijednosnog i interpretativnog prostora istraživanja žene, ženske uloge,
statusa i položaja u zajednici.
POSTMODERNOST I KAOS Kalanj, Rade
Socijalna ekologija,
01/1999, Letnik:
8, Številka:
1-2
Paper
Odprti dostop
Polazeći od konstatacije da postmoderno mišljenje i teorija determinističkog kaosa predstavljaju dvije značajne kulturno–znanstvene činjenice, tekst nastoji odgovoriti na pitanje da li njihova ...pojavna podudarnost ima neki dublji smisao i što ona znači za sociologiju. Stoga se ponajprije definiraju osnovni pojmovi, pri čemu se osobito naglašava da je postmoderno mišljenje proizašlo iz kulturnih a teorija kaosa iz znanstvenih pretpostavki. Potom se analizira njihov odnos prema »klasičnoj znanosti«, konstatira se da je opravdano govoriti o »sociologiji postmodernosti« a ne o »postmodernoj sociologiji«, te se utvr|uju bitne točke u kojima dolazi do izražaja »epistemološki rez« što ga proklamira teorija kaosa: linearnost, predvidljivost i kompleksnost. Tekst pokazuje značenje tih pojmova i zastupa tezu da su oni doživjeli temeljite preinake i u klasičnoj i u suvremenoj sociologiji. Sociologija je konstitutivno zaokupljena odnosom reda i nereda pa se stoga može reći da teorija kaosa, bez obzira na svoje ambiciozne znanstvene implikacije, ne može paradigmatski utjecati na njezina usmjerenja. Kao što postmoderni kulturni ambijent nije dekonstruirao znanstvenost sociološkog mišljenja, tako ni teorije kaosa, uza svu svoju poticajnost, nije otkrila ništa zbog čega bi sociološka znanost morala mijenjati svoj predmetni i metodološki vidokrug.
