V razpravi avtorica analizira vlogo konja v spoznavnem procesu resnice v Parmenidovi pesnitvi in Platonovem Fajdrosu ter opozarja na razlike med njima. Ugotavlja, da metafora v nekem filozofskem ...besedilu nima zgolj ponazoritvene vloge, temveč tudi sama prevzema spoznavnoteoretsko mesto izrekanja resnice. Če bi konjsko vprego, ki antične filozofe vodi k Resnici, sodobni filozof nadomestil z mercedesom, to hkrati govori o popolnem obratu v človekovem spoznavnem procesu od ključne vloge phýsis (ki jo prezentira figura konja) k poíesis (kot popolni očaranosti nad stvariteljsko močjo človeka) in sodobni teologizaciji téchne.
In the nineteenth and early twentieth century the Medžimurje horse played an important role as a draft and working horse in the river Mura region. Nowadays, this area is split between Hungary, ...Austria, Slovenia and Croatia. In the frame of the project "Management of traditional transboundary breeds on example of a nearly forgotten breed the Murinsulaner", we collected data for cold blooded horses similar to the Medžimurje horse. Horses of this type do not exist in Austria anymore, in Croatia they were registered as an authothonous breed »Medjimurje horse«, and in Slovenia and Hungary this horse has a special section in the stud book for cold blooded horses as a Medžimurje type of horse. The Slovenian part of the population of the Medžimurje horse is quite heterogeneous regarding body measures. With respect to the scoring system used in the above mentioned project, the majority of scored animals were classified as »desired« or »satisfactory«. In order to further develop or to preserve this type of horse or to form a consolidated breed we would have to make a breeding program which would prevent mating among related animals and to cooperate with neighbouring countries in the field of breeding and selection. The only hope to preserve this type of horse on the long term in the region is by using it as a tourist attraction for carriage riding and/or as a draft horse in agriculture in marginal regions.
Medžimurski konj je imel pomembno vlogo pri transportu in delu v devetnajstem in v začetku dvajsetega stoletja na področju ob Muri. Danes je to področje razdeljeno med Madžarsko, Avstrijo, Slovenijo in Hrvaško. V okviru projekta "Upravljanje tradicionalnih čezmejnih pasem na primeru skoraj pozabljene pasme, medžimurski konj", smo zbrali podatke o hladnokrvnih konjih, ki so v tipu medžimurskega konja. V Avstriji takih konj ni več, na Hrvaškem so konje tega tipa registrirali kot avtohtono pasmo medjimurski konj, na Madžarskem in v Sloveniji pa se ti konji vodijo kot poseben oddelek (medžimurski tip) rodovniške knjige za hladnokrvne konje. Slovenski del populacije v tipu medžimurskega konja je glede na telesne mere precej neizenačen. Upoštevaje sistem ocenjevanja, ki je bil razvit v okviru omenjenega projekta, večina ocenjenih živali sodi v t.i. razred zaželeno oz. zadovoljivo. Za razvoj in ohranitev tega tipa konja oz. formiranje pasme, bo potrebno izdelati rejski program, ki bo zagotavljal preprečevanje parjenja v sorodstvu in razviti sodelovanje s sosednjimi državami na področju reje in selekcije tega tipa konj. Ne nazadnje je dolgoročen obstoj tega tipa konja mogoče zagotoviti le z njegovo uporabo za delo v kmetijstvu in v turizmu.
Encefalitis zapadnog Nila je bolest koja se prenosi komarcima i široko je rasprostranjena na istočnoj hemisferi. Autohtona je u Africi, Srednjem Istoku, jugozapadnoj Aziji, Europi i Australiji. Virus ...encefalitisa zapadnog Nila (WNV) je poznat kao uzročnik akutne febrilne bolesti s osipom, poliartropatijom, limfadenopatijom i encefalitisom ponekad praćenim upalom jetre ili gušterače. Infekcija u ljudi je najčešće subklinička. Dvostruko su učestalije subkliničke naspram kliničkih manifestacija, a meningoencefalitis se pojavljuje u svega 0,7% inficiranih. Najveći čimbenik rizika za ozbiljne neurološke poteškoće i smrtni ishod je poodmakla dob preko 70 godina, te imunokompromitiranost. Virus uobičajeno cirkulira između ptica selica i komaraca te slučajno prelazi na ljude i konje. Povremeno ili sezonski, bolest se može pojaviti u obliku epidemija izvan svojih prirodnih žarišta, a uzročnik tada prelazi interkontinentalne barijere putovima ptica selica i/ili vektorima komarcima putem avionskog prometa. Epidemije WNV u ljudi su opisane u Egiptu, Izraelu, Južnoj Africi, Europi i Aziji. Virus je proširen u cijeloj Europi. Kao i u ostalih zoonoza, u rizične skupine ubrajamo populaciju koja je zbog boravka u prirodi, češće izložena prijenosnicima ovog virusa.
“Dosti žita, dosti vina, zdrava bodi vam živina. Ljubo zdravje Bog vam daj, pa še sveti Štefan kaj, ” je staro voščilo, ki ga na Štefanovo izrekajo v Harijah pri Ilirski Bistrici. V tej brkinski vasi ...je bila 26. decembra 2012 tradicionalna prireditev ob dnevu samostojnosti in enotnosti. Blagoslov konj, vode in soli je podelil kaplan Niko Čuk. Predstavljen je bil tudi star običaj Štefanovo lučanje. Prireditev je organiziralo Kulturno etnološko turistično društvo Alojzij Mihelčič iz Harij (Vladimir Vinšek).
Doping u konjičkom sportu Vrbanac, Zoran; Klobučar, Karla; Jurčević, Valentina ...
Hrvatski veterinarski vjesnik,
10/2017, Letnik:
25, Številka:
5/6
Paper
Odprti dostop
Uporaba lijekova i drugih sredstava s ciljem poboljšanja sportske izvedbe konja poznata je od davnina, a aktualna je danas. Međunarodna konjička organizacija (Federation Equestre Internationale, FEI) ...propisala je postupak provođenja dopinške kontrole koja uključuje prikupljanje uzoraka krvi i urina od svakoga konja, podjele uzoraka na uzorak A i B te slanje potpuno anonimnih zapečaćenih uzoraka u laboratorij. Napretkom tehnologije usavršavaju se i laboratorijske metode za dokaz nedopuštenih sredstava u uzorcima kao što su LC/MS, GC/MS, ELISA, tankoslojna kromatografija te kapilarna elektroforeza. FEI razlikuje dvije skupine nedopuštenih sredstava: „zabranjene tvari“ i „kontrolirani lijekovi“, s ciljem odvajanja liječenja od ciljanog dopinga sportskih konja. Obvezno je osigurati da konji ne budu tretirani ili hranjeni tvarima koje su zabranjene za uporabu tijekom natjecanja i tvari koje nisu dopuštene za korištenje u konja u bilo kojemu trenutku. Uloga veterinara prije svega je briga da tijekom liječenja dobrobit konja nikad nije ugrožena primjenom lijeka, u vremenu preblizu natjecanju, koji može maskirati simptome i pogoršati kliničko stanje.
Influenca je zarazna bolest ljudi i različitih životinjskih vrsta prouzročena virusima influence porodice Orthomyxoviridae, koji su svrstani u 4 roda: Influenzavirus A, B, C i D. Uvodno je iznesen ...kratak povijesni prikaz najvažnijih pandemija influence A u ljudi u 20. stoljeću: španjolske, azijske, hongkongške, ruske i sjeverno-američke (svinjske) gripe te infekcije prouzročene novim influenca D virusom. Vodene ptice prirodni su rezervoar virusa influence A diljem svijeta. U njih su dokazane sve antigenske kombinacije od mogućih 16 podtipova hemaglutinina i 9 podtipova neuraminidaze. Opisan je međuvrsni prijenos ptičjih virusa influence o čemu se u nas može naći podosta rasprava u znanstvenoj i stručnoj literaturi. U Hrvatskoj su u prošlosti opisane epizootije influence konja, svinja i ptica, a protutijela inhibicije hemaglutinacije za A/swine/Texas/4199/1998 (H3N2) dokazana su u serumu pasa. Nakon prvog opisa prije 80 godina, česta su izvješća o pojavi epizootija influence konja prouzročene podtipovima H7N7 i H3N8. U novijim epizootijama dokazano je antigensko skretanje uzročnika s naglaskom da izdvojeni podtip H3N8 pripada američkoj liniji. Već duže vrijeme nema dokaza o aktivnosti podtipa H7N7 u svijetu. Nalaz specifičnih protutijela za taj podtip posljednji put je dokazan upravo u Hrvatskoj. Smatra se da se pojava novih epizootija influence konja uzrokovanih podtipom H3N8 može pripisati neodgovarajućem antigenskom sastavu rabljenih cjepiva. Na osnovi seroloških istraživanja influence u domaćih svinja pokazalo se da u njihovoj populaciji kolaju podtipovi H1N1 i H3N2. Serološki je utvrđeno da ti podtipovi kolaju i u populaciji divljih svinja u Hrvatskoj. U najnovije doba opisana je klinička slika influence svinja uzrokovane podtipom H1N1 u nekim mnoštvenim uzgojima u Hrvatskoj. Osebujan klinički nalaz potkrijepljen je pozitivnim nalazom pretragom RT-PCR-om, pozitivnim imunohistokemijskim nalazom u tkivu plućiju zahvaćenih svinja te izdvajanjem virusa na staničnoj kulturi MDCK. Influenca ptica nije imala nekog utjecaja na peradarsku proizvodnju u Hrvatskoj sve do 2005. godine, kada je zoonotski visoko patogeni virus ptičje gripe podtip H5N1 bio utvrđen u divljih ptica na području Istočne Hrvatske. Nakon toga ustanovljena je višestruka pojava azijskog visokopatogenog podtipa H5N1 u divljih ptica u Hrvatskoj. Od listopada 2016. do ožujka 2017. godine zabilježeno je 19 pojava visokopatogenog podtipa H5N8, od čega 16 u divljih ptica, a tri u domaće peradi. Nova presloženica H5N5 u Hrvatsku je bila prenesena iz Azije. U riječnog galeba u okolici Zagreba dokazan je podtip H16.
Z analizo mitohondrijske DNK 53 lipicancev slovenske reje smo našli 17 različnih haplotipov mitohondrijske DNK. Deset haplotipov (Capriola, Allegra, Monteaura, Slavina, Batosta, Gratiosa, Wera, ...Betalka, Dubovina in Gaetana) je bilo značilnih za klasične lipicanske rodove, haplotip Thais za nov slovenski rod Rebecca in haplotipi M, C, Strana, Trompeta, Boka in Y za lipicanske rodove hrvaškega, romunskega ali madžarskega izvora. Visok delež haplotipov, značilnih za klasične rodove, je bil pričakovan, ker so v Sloveniji po letu 1947 želeli obnoviti lipicansko čredo predvsem s klasičnimi rodovi. Rezultati kažejo, da so bili trije klasični rodovi obnovljeni z lipicanci iz napačnih rodov; v teh rodovih imajo lipicanci slovenske reje namreč različne haplotipe kot lipicanci iz drugih evropskih držav. Več kot en haplotip smo našli znotraj štirih rodov, kar kaže na dodatne nepravilnosti v rodovnikih. Predlagamo, da se nepravilnosti odpravijo z uvedbo novih rodov in z manjšimi prerazporeditvami lipicancev med rodovi. Geografski izvor lipicanskih haplotipov ostaja večinoma neznan, toda haplotipa Allegra in Monteaura bi bila lahko španskega izvora, ker so taki haplotipi najbolj pogosti pri iberijskih (andaluzijskih in lusitano konjih) ter severno-afriških konjih (berberih). Kladrubski izvor haplotipov Batosta in Slavina, ki sta značilna za lipicanska rodova kladrubskega izvora Africa in Almerina, lahko potrdimo z odkritjem obeh haplotipov pri današnjih kladrubskih konjih; arabski izvor haplotipa Gaetana, ki je značilen za lipicanski rod arabskega izvora Gidrane, pa z visoko pogostostjo haplotipa Gaetana v populaciji arabskih konj.
PDF
