Pseudospor o ľudských právach Káčer, Marek
Časopis pro právní vědu a praxi,
12/2021, Letnik:
29, Številka:
4
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
This rejoinder addresses the texts of three authors who criticize my suggestion according to which human rights should be defended by pragmatic arguments instead of ontological ones. Even though most ...of the critical objections do not directly dispute this proposal, I arrive at its slight modification: If the task of ontology is to broaden the system of beliefs that justify our pragmatic attitudes, then ontology can also provide good arguments in defending human rights. Pragmatism does not replace ontology but precedes it.
U suvremenoj filozofskoj literaturi vlada pro-emocionalni konsenzus povodom pitanja o odnosu emocija i praktične racionalnosti. Njegovi zagovornici emocijama pripisuju svojstva strateški racionalnih ...stanja, koja pozitivno utječu na kognitivni mehanizam racionalne deliberacije i navode subjekta na odabir onih radnji koje su za njega praktično korisne. U ovom ćemo radu analizirati osnovna tvrđenja pro-emocionalnog konsenzusa i razmotriti njihovu istinitost u svjetlu tri ključna prigovora tezi o strateškoj racionalnosti emocija. Pokazat ćemo da se emocije, unatoč njihovoj tendenciji da izazivaju epizode impulzivnosti i samoobmane, mogu opravdano nazvati strateški racionalnim, ali da zagovornici pro-emocionalnog konsenzusa moraju biti oprezni kada potporu svojim uvjerenjima traže u tezi o modularnosti emocija i evolucijskim objašnjenjima praktične korisnosti njihovih funkcija.
There is a growing pro-emotional consensus in contemporary literature on the relationship between emotions and practical rationality. Its proponents argue that emotions exhibit the properties of strategically rational states, i.e. that they can positively influence the cognitive mechanism of rational deliberation and lead an individual to choose an action based on its practical utility. In this paper, we will analyse the main claims of this consensus and examine their plausibility in light of three critical objections to the strategic rationality thesis. We will demonstrate that emotions, despite their tendency to trigger episodes of impulsivity and selfdeception, can rightly be described as strategically rational, with the caveat that proponents of the pro-emotional consensus must exercise caution when attempting to support their beliefs with the thesis of the modularity of emotions and the evolutionary explanations for their practical utility.
This is a critical response to Marek Káčer’s article Why Should we Bother with the Question of Existence of Human Rights? (this journal, No. 4/2020). I argue that the author’s attempt to set ...philosophical controversies about the concept of human rights aside will encounter the same set of problems that have occupied the approaches he wishes to supersede with his pragmatic turn. Related, I do not find convincing the justificatory bedding of his pragmatism in the supposed global overlapping consensus on the practice of human rights. By explaining the incompleteness of legal-centralistic view of human rights and highlighting the social-moral prerequisites of legal rules, I also cast doubt over the claim that “we” as humanity have already “decided” for human rights, which supposedly renders any deeper justification unnecessary.
Procjena utjecaja na zdravlje (engl. Health Impact Assessment – HIA) vrsta je metodologije koja se primjenjuje u razvijenim društvima kao pomoć donositeljima odluka izvan zdravstvenog sektora u ...procjeni potencijalnih zdravstvenih učinaka predloženih projekata i programa. Pojam HIA ozna- čava kombinaciju postupaka, metoda i alata kojima se određena politika, program ili projekt mogu ocijeniti prema svim svojim potencijalnim učincima na zdravlje stanovništva, uključujući i procjenu distribucije tih učinaka unutar populacije. U cilju promicanja što više razine zdravlja populacije, međunarodnim su dogovorom utvrđena četiri osnovna načela HIA-e koje provoditelji procjene trebaju poštovati. Ta su načela: demokratičnost, s naglaskom na pravo građana da sudjeluju u transparentnom postupku oblikovanja politika koje utječu na njihov život; pravičnost raspodjele utjecaja i moći unutar populacije; promicanje održivog razvoja, uzimajući u obzir sve čimbenike koji utječu na zdravlje ljudi; te, na koncu, etičnost pri korištenju dokaza koji se koriste u izradi HIA-e. Ova načela omogućuju upravljačima i provoditeljima programa primjenu etičkih načela u procesu donošenja odluka. HIA nastoji pronaći rješenja dijalogom između pojedinaca i grupa koji imaju različite, često suprotstavljene interese, vodeći se načelom kojim se štiti interes zdravlja zajednice prije svega.
Pod uticajem političko-istorijskog konteksta u periodu neposredno pre i tokom II svetskog rata – Gustav Radbruh je nakon rata postulirao formulu nepodnošljivosti i formulu poricanja. Kroz formule ...Radbruh je predočio svoju tezu da sudija ne bi trebalo da primeni pravo koje je izrazito moralno nepodnošljivo, što znači da krši načelo jednakosti, koje je ujedno srž pravde. Problem sa takvim ovlašćenjem sudije se neumitno nameće kroz pitanje subjektivnosti pojedinačne procene, jer se pravda procenjuje u odnosu na neke vrednosti, što je čini relativnom. Taj zahtev pravde nam ne govori koga treba smatrati jednakim. U ovom radu biće pokušano da se pronađe rešenje kojim bi se pravna sigurnost najmanje ugrozila moralnim relativizmom i to polazeći od Kelzenovog i Rolsovog razmatranja pravde, kao i od pretpostavke da je cilj prava da služi pojedincima zajednice koju reguliše. Biće preispitano da li je konzistentnije modifikovati Radbruhovu ideju i demokratski utemeljiti jedno nezavisno telo sa nadzakonskim ovlašćenjem.
Ugledni mislitelji hermeneutičke filozofije Wilhelm Dilthey i Hans-Georg Gadamer okarakterizirali su Matiju Vlačića Ilirika kao klasika hermeneutičkog pristupa filozofiji. Taj sud dodatno dobiva na ...snazi jer su Dithey i Gadamer okarakterizirani kao pristaše relativističke hermeneutike, dok je Vlačić inzistirao na adekvatnom razumijevanju i interpretiranju teksta. Uzevši u obzir da je za Vlačića ključno pravilo bilo da tekst treba tumačiti sukladno njegovu imanentnom smislu, razradio je dvije interpretacijske maksime, skop i hermeneutički krug, presudne za daljnji razvoj i konstituiranje hermeneutike kao metode razumijevanja, dok ga se po našemu sudu istodobno može smatrati i anticipatorom načela blagonaklonosti. Za objašnjenje složenog hermeneutičkog odnosa cjeline i dijelova teksta, Vlačić je kombinirao induktivno-sintetičku i deduktivnu metodu. Taj odnos predstavlja zahtjevan proces provedbe hermeneutičkog kruga u kojem je na djelu primjena modela koherentnosti istine u heurističkom postupku razumijevanja. Drugim riječima, radi se o postupnoj rekonstrukciji smisla teksta. Tijekom tog eksplanativnoga procesa postaje razvidno da je značenje pojedinih dijelova i manjih tematskih cjelina razumljivo tek iz strukture i kompozicije cjeline teksta i da postupna induktivno-sintetička rekonstrukcija smisla teksta pretpostavlja primjenu deduktivne analize. Nadalje, u heurističkom procesu iščitavanja teksta nužno je provjeriti kako se konzistentnost pojedinih odlomaka i cjelina teksta koherentno uklapa u širu cjelinu, a interpretacijske maksime, skop i hermeneutički krug, pritom se ispostavljaju kao pouzdan organon u heurističkom procesu razumijevanja i objašnjenja teksta. U tom kontekstu je Vlačićev hermeneutički zahtjev za adekvatnom rekonstrukcijom smisla usporediv s načelom blagonaklonosti kako ga razumijeva Donald Davidson, postavljajući ga za jedan od osnovnih pojmove svoje filozofije. Naime Vlačić polazi od pretpostavke razložnosti govora i argumentacije, što podrazumijeva mogućnost hermeneutičke rekonstrukcije teksta i njegovog adekvatnog razumijevanja. Davidson je također, pomoću teorije triangulacije, pokušao pokazati kako objektivni svijet u jeziku komunikacije postaje intersubjektivni svijet razumijevanja i uvažavanja, čime zapravo želi pokazati da je naše razumijevanje izvanjskog svijeta uvjetovano zajedničkim sustavom znanja i modelom komuniciranja koji nikada ne može imati individualistička obilježja jer, jednostavno, participiramo u zajedničkom svijetu. Davidsonov koncept triangulacije na novi način je obilježio model hermeneutičke čestitosti koji je već zagovarao predstavnik prosvjetiteljske hermeneutike Georg Friedrich Meier. S obzirom na to da se problem antirealističkog pristupa ne može riješiti pozivanjem na kruti hermeneutički realizam ili objektivizam, ono što tekstom želimo pokazati jest da bi hermeneutiku, za razliku od npr. Rortyja, trebalo shvatiti kao interpretacijski konsenzus struke koji je uspostavljen u okvirima akademske zajednice. To je u skladu sa stavovima Paula Lorenzena, kojeg je u, pogledu akademskog konsenzusa s obzirom na interpretativnost, slijedio i Jürgen Habermas u izradi svoje teorije komunikativnog djelovanja.
Dilthey and Gadamer characterized Matthias Flacius Illyricus as a classic example of the hermeneutic approach to philosophy. Taking into consideration the fact that, for Flacius, the key rule was that the text should be interpreted in accordance with its immanent meaning, he developed two interpretive maxims, scope and the hermeneutic circle, that are crucial for the further development and constitution of hermeneutics as a method of understanding. He can also be considered an anticipator of the charity principle. Flacius combined the inductive-synthetic and deductive-analytical methods to explain the complex hermeneutic relationship between the text as a whole and parts of the text. This relationship represents the demanding process of implementing the hermeneutic circle in which the application of a model of coherence of truth is at work in the heuristic process of understanding. In other words, we are dealing with a gradual reconstruction of the meaning of the text. During this explanatory process, it becomes clear that the meaning of individual parts and smaller thematic units is understandable only from the structure and composition of the whole text and that the gradual inductive-synthetic reconstruction of the meaning of the text presupposes the application of the deductive-analytical method. Furthermore, in the heuristic process of reading the text, it is necessary to check in which way the individual passages fit into the broader entirety of the text to constitute a coherent and internally consistent whole. The interpretive maxims, scope and the hermeneutic circle, are established as a reliable organon in the heuristic process of understanding and explaining the text. In this context, Flacius’ hermeneutic demand for an adequate reconstruction of meaning can be easily compared to the charity principle as it is understood by Donald Davidson, taking it to be one of the basic notions of his philosophy. Namely, Flacius starts from the assumption of the reasonableness of speech and argumentation, which implies the possibility of a hermeneutic reconstruction of the text and its adequate understanding. Davidson also tried to show, using triangulation, how the objective world becomes an intersubjective world of understanding and appreciation through the language of communication. This in turn means that our understanding of the outside world is conditioned by a shared system of knowledge and communication that can never be individualistic because we participate in a common world. Davidson’s concept of triangulation marked the model of hermeneutic chastity, which was already described by the representative of enlightenment hermeneutics Georg Friedrich Meier, in a new way. Given that the problem of the anti-realist approach cannot be solved by invoking rigid hermeneutic realism or objectivism, what we want to show in the text is that hermeneutics should be understood, contrary to Rorty, as an interpretive consensus of experts established within the academic community. This goes in hand with Paul Lorenzen and his attitudes about the consensus of experts. Lorenzen was later followed by Jürgen Habermas, especially in terms of interpretability, while elaborating on his theories of communicative action.
U članku se, nakon uvodnog kontekstualiziranja, prvo donosi kratka eksplikacija tvrdnje Hansa Freia da je osamnaestostoljetna i devetnaestostoljetna biblijska hermeneutika uslijed ...apologetsko‑interpretativnih nastojanja (tumačenje Biblije interpretativnim teorijama zasnovanim na racionalističkom kanonu i povijesnoj faktualnosti) dovela do »pomračenja« literalnog čitanja biblijskog narativa. Zatim se ukazuje na alate i koncepte (»realistički narativ«, »narativni identitet«, konsenzualno tumačenje) kojima je Frei na nov način tumačio literalno značenja biblijskih narativa. Konačno, u zaključku se iznose prednosti i nedostaci Freieva projekta te autorska tvrdnja zasnovana na patrističko‑medievalnoj egzegetskoj tradiciji, koju Frei potpuno zanemaruje, da Riječ Božja nije samo tekst (Biblija), lingvistička prezencija Boga, nego i corpus, tjelesna prisutnost Boga.
Nova Evropa i javni um Mladenović, Ivan
Političke perspektive (Beograd ),
05/2018, Letnik:
6, Številka:
1-2
Journal Article
Odprti dostop
U ovom radu bavimo se pitanjem određenja adekvatne koncepcije legitimnosti za Evropsku uniju. Zastupamo stanovište da u tom pogledu odlučujuću važnost ima ideja javnog uma, kako ju je formulisao Džon ...Rols. Rols je smatrao da ideja javnog uma ima svoju ulogu kako na domaćem planu ustavnih demokratija tako i na međunarodnom planu. Mi ćemo, polazeći od Rolsovih stavova, nastojati da formulišemo adekvatnu koncepciju javnog uma za Evropsku uniju. Ipak, za razliku od Rolsa, koji u međunarodnom kontekstu prvenstveno govori o narodima, argumentovaćemo da osnovu javnog uma Evropske unije treba da čini koncepcija slobodnih i jednakih građana.
This handbook on group decision-making for those wanting to operate in a consensus fashion stresses the advantages of informal, common sense approaches to working together. It describes how any group ...can put these approaches into practice, and relates numerous examples of situations in which such approaches have been applied.
Pad Berlinskog zida 1989. godine je označio kraj dotadašnje podele sveta na Istočni i Zapadni blok i početak istorijskih promena u društvenom i ekonomskom smislu. Posebno mesto u istoriji svakako ...zauzima početak procesa tranzicije u Rusiji, koju mnogi smatraju drugom najvećom reformom XX veka, nakon kraja ruske imperije i nastanka SSSR-a. Malo je ko očekivao da će Rusija tako brzo odbaciti sistem koji je postojao preko 70 godina i ući u korenite promene svog društvenog i ekonomskog ustrojstva. Ovaj rad je upravo posvećen sprovođenju tranzicije u Rusiji i problemima koji su se na tom putu pojavili. Proučavanje problema sa kojima se Rusija na tom putu susretala od posebnog je značaja za većinu zemalja srednje i jugoistočne Evrope, koje su takođe krenule putem tranzicije, odnosno prelaska na tržišni sistem privređivanja. Samim tim, izuzetak ne mogu biti ni bivše jugoslovenske republike, koje su uglavnom kasnile sa početkom procesa tranzicije u odnosu na ostatak Evrope.
PDF
