Baranja je Trijanonskim mirovnim ugovorom 1920. podijeljena između Mađarske i Kraljevine SHS. Manji, južni dio područja pripao je jugoslavenskoj državi. U skladu s državnom politikom demađarizacije u ...krajevima bivše južne Ugarske, 1922. izvršena je promjena imena mjesta u Banatu, Bačkoj i Baranji. Promjena imena naselja u Baranji uglavnom se temeljila na prijedlogu županijskog školskog nadzornika Milana Đ. Ćosića iz prosinca 1920. Mađarski nazivi su zamijenjeni slavenskim imenima mjesta, koja su ostala u upotrebi do danas.
Na primjeru Slavonskog Broda analizira se odnos samoupravnih (izabranih) organa gradske uprave i države, koja vodi politiku centralizacije. Upozorava se na mjere kojima država isprva ograničava, a ...potom de facto dokida samoupravu: manipulacije s (ne) raspisivanjem izbora, rušenje izabranih vijeća s oporbenom većinom te zamjena izabrane uprave imenovanom. Prati se borba oko gradskih izbora tijekom 1920-ih te uvođenje i ustrajanje na imenovanoj upravi nakon 1929. godine.
Rad se bavi društvenim i prosvjetnim organiziranjem češke manjine u međuratnom razdoblju. Poseban je naglasak stavljen na očuvanje nacionalnog i kulturnog identiteta u čemu su aktivno sudjelovala ...češka manjinska društva i škole u čijemu su osnivanju sudjelovale češke manjinske tiskovine.
Iseljenički muzej u Zagrebu (1933. – 1940.) ima veoma važnu ulogu za povijest hrvatskoga, ali i jugoslavenskoga iseljeništva te za povijest hrvatske kulture. Muzej je bio jedinstvena ustanova koja je ...prikupljala građu vezanu uz povijest iseljeništva s područja Kraljevine Jugoslavije, među kojima je bio razmjerno najveći udio hrvatskih iseljenika. Svojevremeno je bio i jedna od dviju u čitavome svijetu postojećih ustanova koje su prikupljale građu isključivo o iseljeništvu. U kratkome razdoblju postojanja prikupio je veliku količinu građe, od čega najviše raznovrsnih tiskovina (časopisa i novina, knjiga i brošura, letaka, plakata, pravila i sl.), ali i isječaka iz tiska, fotografija, osobnih i drugih dokumenata iseljenika i iseljeničkih organizacija te raznih predmeta. Rad Muzeja istražen je na temelju arhivskoga gradiva iz Hrvatskoga državnog arhiva, što je dopunjeno uvidom u iseljenička glasila Novi iseljenik i Hrvatski iseljenik te Iseljenički muzej, koji je izlazio kao prilog tih glasila.
Predmet rada je odnos državljanstva i nacionalne pripadnosti u Kraljevini SHS/Jugoslaviji u razdoblju od osnivanja države 1918. godine pa sve do njezina poraza u travanjskom ratu 1941. godine. ...Osnovno je metodološko polazište istraživanja Tillyjeva klasifikacija prema kojoj postoje četiri osnovna tipa veze između državljanstva i nacionalne pripadnosti: isključujući izvorni, isključujući naučeni, uključujući izvorni i uključujući naučeni tip. Autor je u radu utvrdio da je u Kraljevini uspostavljen isključujući izvorni tip državljanstva koji s obzirom na primarno privilegiranje Srba, Hrvata i Slovenaca te u drugom stupnju i ostalih Slavena naziva isključujućim dvostupanjskim izvornim modelom. Autor također ističe i postojanje određenih korekcija tog modela u pogledu isključivosti i izvornosti. Rad se u velikoj mjeri temelji na istraživanju arhivskoga gradiva dostupnog u Hrvatskom državnom arhivu.
Slovenska pučka stranka u vrijeme Kraljevstva (Kraljevine) Srba, Hrvata i
Slovenaca sklapala je različite stranačke saveze. Političke suputnike pronašla je i
kod Bunjevaca i Šokaca (Hrvata) u ...Vojvodini koji su osnovali Bunjevačko-
šokačku stranku. U početku je ta stranka, zajedno s Hrvatskom pučkom
strankom, slijedila politiku Slovenske pučke stranke i s njom zajedno djelovala u
Ustavotvornoj i Narodnoj skupštini. Godine 1924. dolazi do cijepanja
bunjevačko-šokačkih redova i stvaranja Vojvođanske pučke stranke, koja
nastavlja političku suradnju sa slovenskim pučkašima. Dio vojvođanskih
Bunjevaca i Šokaca (Hrvata) nezadovoljnih dotadašnjom političkom
orijentacijom okreće se Stjepanu Radiću i njegovoj stranci.
U radu se na temelju neobjavljenih arhivskih izvora, onovremene periodike te primarne i sekundarne literature istražuje širi kontekst odlaska Ante Pavelića iz Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u ...siječnju 1929. godine. Rasvjetljava se unutarnjopolitičko i vanjskopolitičko djelovanje najrelevantnijih aktera hrvatske politike s obzirom na beogradski režim u periodu od atentata na Stjepana Radića do proglašenja Šestosiječanjske diktature, kao i djelovanje relevantnih vanjskopolitičkih faktora koji su tada utjecali na unutarnjopolitičko stanje Kraljevine SHS, s kojima je Pavelić bio u kontaktu i koji će biti presudni u kasnijem razvitku njegova ustaškog pokreta. U takvu kontekstu autor ocrtava različite pravce na sve heterogenijoj političkoj sceni u Hrvatskoj unutar Kraljevine SHS. Time se pozicioniraju Pavelićeve političke koncepcije prema koncepcijama ostalih predstavnika relevantnijih pravaca hrvatske politike u trenutku njegova emigriranja, što će biti jedan od odlučujućih čimbenika i u njihovu budućem međusobnom odnosu.
Politika Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca prema krajevima koji su
prethodno bili u sastavu Austro-Ugarske Monarhije bila je politika
pokoravanja i iskorištavanja. Proces centralizacije nastojao je ...svu moć
odlučivanja i raspolaganja novcem poreznih obveznika skoncentrirati u Beograd. Tu je politiku provodila vodeća politička snaga, Narodna
radikalna stranka. Osijek je bio jedan od gradova čiji je razvoj stradao
zbog takve politike. Kako radikali nisu imali dovoljno političke moći u
Osijeku, silom su namentnuli svoju vlast kroz instituciju komesarijata.
Ta je privremena institucija pod pritiskom središnje vlasti postala dugotrajna te se održala godinu i pol (od listopada 1926. do travnja 1928.). Za
vrijeme komesarijata u Osijeku gradska je blagajna bila na raspolaganju
radikalima. Oni su u potpunosti zanemarili razvojni plan grada Osijeka
te osmislili izvlačenje općinskoga novca ulaganjem u investicije koje gradu nisu donosile ništa osim troškova.
Ovaj rad donosi dosad nepoznate činjenice povezane uz osobu Svetozara Ritiga te njegovo poznanstvo s Andrijom Živkovićem. Na temelju Dnevnika Andrije Živkovića, sačuvanog u rukopisu u Arhivu ...Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, temeljitije se upoznajemo s društvom i događajima iz života kako Andrije Živkovića tako i Svetozara Ritiga. Svetozar Ritig je bio čovjek dobrog obrazovanja i širokoga duha te je oko sebe okupljao umjetnike i
intelektualce svoga vremena ili drugim riječima elitno društvo, kako navodi i Andrija Živković u Dnevniku. S obzirom na nekoliko zapisanih bilježaka iz Živkovićeva Dnevnika, mogli bismo reći da je Svetozar Ritig kod njega dolazio kako bi mu se u nekim životnim situacijama povjeravao. Obojica su se trudila svojim nastojanjima činiti dobro, ovisno o službama koje su obavljali.
U ovom radu autori su prikazali ulogu službenih novina Glas Crnogorca u informiranju javnosti i formiranju javnog mišljenja pri osnivanju Kraljevine SHS. Na osnovi analize sadržaja glasila, u ...razdoblju od kolovoza 1918. do veljače 1919. godine, došli smo do zaključka da je kralj Nikola I. uspješno koristio spomenuti tjednik u cilju širenja svojih političkih stavova i ideja, ali i borbe protiv političkih protivnika, okupljenih u Odboru za ujedinjenje na čelu s Andrijom Radovićem. Crnogorski vladar podržavao je ideju osnivanja Kraljevine SHS, istovremeno se zalažući da Crna Gora uđe u ovu zajednicu kao nezavisna država.
PDF
