Ovaj rad polazi od stava da je nepoštovanje individualnih prava osnovni problem današnje liberalne demokratije. U njemu autor zauzima stav da demokratija nije vredna sama po sebi. Ustavna demokratija ...je legitiman politički režim samo ako je u stanju da afirmiše i zaštiti individualnu autonomiju svakog državljanina. Fokus teksta je na radikalno-demokratskoj kritici liberalnih prava, ali je ograničen na nekoliko važnih tačaka neslaganja između liberalno-demokratskog i radikalno-demokratskog razumevanja osnovnih prava. Analiza je fokusirana na one elemente liberalnog razumevanja prava koje radikalno-demokratska kritika vidi kao sporne. Drugi odeljak sumira pojam radikalne demokratije i nudi jednu moguću klasifikaciju različitih radikalno-demokratskih pristupa osnovnim pravima. Razlikuju se dva radikalno-demokratska pristupa: prvi odbacuje prava, dok drugi poziva na njihovo alternativno promišljanje. Treći odeljak prihvata radikalno-demokratski stav o potrebi redefinisanja standardne liberalne teze o relativnoj nezavisnosti lične, društvene i političke sfere. Normativni stav koji autor zastupa glasi da je kriza posledica dugotrajnog procesa u kome su liberalne demokratije postepeno napustile sopstvene vrednosne osnove. Na kraju, autor zaključuje da razmišljanje o mogućim putevima obnove pravnog i moralnog autoriteta liberalnih prava zahteva da preispitamo pojam liberalne jednakosti i da se zapitamo o održivosti konvencionalne liberalne institucionalne arhitekture.
This article departs from the claim that the fading respect for rights is the most troublesome feature of the current condition of liberal democracy. A background assumption is that democracy is not a value in itself. Constitutional democracy is a legitimate political arrangement only if it effectively upholds and protects personal autonomy of its citizens. The focus of the text is on the radical democratic critique of liberal rights, but it does not aim at offering a comprehensive overview of diverse radical democratic theories. It is organized around the points of contestation between radical democratic and liberal constitutionalist readings of rights. The second section of the article summarizes the concept of radical democracy and introduces a provisional classification of radical democratic approaches to rights. It distinguishes between two groups of theories: those that reject rights and those that call for a reconceptualization of rights along non-liberal lines. The analysis focuses on the points of contestation with liberal rights. Section three argues for the need to revisit the standard liberal reading of the relative separation between personal, social and political realms. The author’s main normative claim is that the crisis of liberal rights is an outcome of a long process in which liberal democracies gradually abandoned their normative foundations. When considering possible paths of rehabilitation of the legal and moral authority of liberal rights, thinking beyond the given is not the worst option. The core question is how to think of, and how to practically affirm, personal autonomy in the present context.
Los servicios sociales son un campo de las políticas públicas sometido a cambios y tensiones importantes. Estas tensiones y transformaciones tienen sus raíces tanto en cambios sociales profundos como ...en dificultades internas del sector. Este artículo trata de aportar al debate una aproximación a las raíces de estas tensiones, y algunas de las posibles vías de desarrollo. Solo trata de algunos de los problemas institucionales o estructurales del sector, sin entrar en los problemas de la práctica y la acción concreta que desarrollan los servicios sociales. Abordaremos, en primer lugar, algunos elementos generales sobre el origen y la naturaleza de las tensiones; en segundo lugar, trataremos de discutir si tiene sentido hablar de los servicios sociales con un único espacio o sector, o si se trata de un conjunto de cosas muy diversas; en tercer lugar, intentaremos identificar algunas de las posibles vías de desarrollo futuro de estos campos.
U naslovljenom radu autor će sagledati odnos između popularne znanosti, suvremene kulture i novih oblika svakodnevnog života na razmeđi povijesnog razvoja i odgovora na globalnu zdravstvenu krizu ...koja je cjelokupni društveni život pogurnula u ono što ćemo u ovom radu postaviti kao tezu – kulturu vizualizacija. No i ona je sama djelom tehno-znanstvenog razvoja dvadesetog stoljeća iz tehnika promatranja ka znanosti slike i tzv. cyber-kulture. Da bi se kritički pristupilo razumijevanju suvremenog stanja stvari, medijska teorija razvijena na osnovama kritičke teorije društva i tehnologije postaje radikalno neadekvatna upravo zato što i veza između stvarnog života i njegove vizualizacije, između slike i svijeta efektivno ne postoji u općoj sve-jednosti integralnog prikaza zbilje kao čistog u-življavanja.
In the proposed presentation we will concern ourselves with the relationship between popular science, contemporary culture and the new forms of daily life on the crossroads of historical development and the answer to the global health crisis that has pushed the social life into something that we will theme as our main thesis – the culture of visualizations. This culture itself is a part of techno-scientific development of the twentieth century from the so called technics of the observer and image science to the cyber-culture and so on. The contemporary state of affairs can not be critically understood on the basis of media theory that has been developed on the grounds of social theory and its critique of technology because the notion of existing relations between the real and the virtual, image and the world effectively disappears in the integral show of visualization.
Architects and fiction writers share the same ambition: to imagine new worlds into being. Every architectural proposition is a kind of fiction before it becomes a built fact; likewise, every written ...fiction relies on the construction of a context in which a story can take place. This collection of essays explores what happens when fiction, experimental writing and criticism are combined and applied to architectural projects and problems. It begins with ficto-criticism - an experimental and often feminist mode of writing which fuses the forms and genres of essay, critique, and story - and extends it into the domain of architecture, challenging assumptions about our contemporary social and political realities, and placing architecture in contact with such disciplines as cultural studies, literary theory and ethnography. These sixteen newly-written pieces have been selected for this volume to show how ficto-critical writing can be a powerful vehicle for creative architectural practice, providing new opportunities to explore modes of writing about architecture both within and beyond the discipline.The collection represents a broad range of geographical and cultural positions including indigenous and non-Western contexts, and includes a foreword and afterword by important thinkers in the domains of architectural criticism (Jane Rendell) and cultural studies/ethnography (Stephen Muecke).
Over the past decade literary critic and editor Jerome McGann has developed a theory of textuality based in writing and production rather than in reading and interpretation. These new essays extend ...his investigations of the instability of the physical text. McGann shows how every text enters the world under socio-historical conditions that set the stage for a ceaseless process of textual development and mutation. Arguing that textuality is a matter of inscription and articulation, he explores texts as material and social phenomena, as particular kinds of acts. McGann links his study to contextual and institutional studies of literary works as they are generated over time by authors, editors, typographers, book designers, marketing planners, and other publishing agents. This enables him to examine issues of textual stability and instability in the arenas of textual production and reproduction. Drawing on literary examples from the past two centuries--including works by Byron, Blake, Morris, Yeats, Joyce, and especially Pound--McGann applies his theory to key problems facing anyone who studies texts and textuality.
Opus povjesničara umjetnosti, likovnog kritičara, kustosa i muzealca Vlastimira Kusika (Osijek, 1953.–2018.) posvećen je dvama velikim područjima—gradu kao sveobuhvatnom prostoru pojedinca i društva ...te sudbinama umjetnika o kojima je pisao, priređivao im izložbe, a nerijetko je s njima i prijateljevao. Razmotrena ne kao historiografska cjelina, nego kao osobit rezultat flanerističke prirode osječkog hodača, u članku se Kusikova ostavština predstavlja u kontekstu „vlastite osjetljivosti” na koju se nerijetko oslanjao, krećući se između neuralgičnih točaka Osijeka u koje ugrađuje povijesti i sredine i pojedinaca. Te točke povezuje umjetničkim sudbinama, izmičući se od tradicionalnih pregleda te ustanovljavajući vlastitu metodu imaginarija. Kusik na osobit način interpretira umjetnika, djelo i umjetnost kao široko zamišljen kontekst na putu prema kojem se mnogo toga događa izvan željenog ili očekivanog scenarija.
Bilješke koje je Martin Heidegger unosio u takozvane »crne bilježnice« potakle su, netom nakon objavljivanja, intenzivne diskusije, osobito oko pitanja antisemitizma i nacionalsocijalizma. Je li se ...Heideggerova osobna naklonost ka ovim ideologijama odrazila i na njegovo filozofsko djelo? U ovom ogledu razmatra se jedna, s ovim pitanjima povezana, važna tema u Crnim bilježnicama – tema sveučilišta. Ona postaje frekventnija u tri navrata, obilježena značajnim događajima u Heideggerovoj profesionalnoj biografiji: preuzimanjem funkcije rektora sveučilišta u Freiburgu (1933.), napuštanjem te funkcije (1934.) te isključenjem iz nastave u sklopu poratne denacifikacije Njemačke (1945.). Pokazuje se da shvaćanje sveučilišta u Crnim bilježnicama odgovara idejama predočenim u Heideggerovu rektorskom govoru, kao i da to shvaćanje nije jednako nacionalsocijalističkom, već izražava filozofovo »narodnjačko« misaono usmjerenje. Iako posjeduje neke elemente vokabulara koji su bili prisutni u nacističkoj propagandi, Heidegger svoje stavove o stvarnosti i budućnosti sveučilišta integrira s drugim svojim idejama – kritikom svođenja znanja na tehničke aspekte, kritikom izoliranja znanosti u samostalna područja i uopće kritikom zapadnjačkog mišljenja.
The notes that Martin Heidegger made in the so-called Black Notebooks stimulated, immediately after publication, intense discussions, especially on the issue of anti-Semitism and National Socialism. Does Heidegger’s personal fondness for these ideologies reflect on his philosophical work? In this essay, one important topic related to these issues in Black Notebooks is discussed – the topic of university. It became more frequent on three occasions, marked by significant events in Heidegger’s professional biography: taking over as rector of the University of Freiburg (1933), leaving that position (1934), and exclusion from teaching as part of the postwar denazification of Germany (1945). It turns out that the understanding of the university in the Black Notebooks corresponds to the ideas presented in Heidegger’s rector’s speech, and that this understanding is not equally National Socialist, but expresses the philosopher’s “populist” thinking. Although he possesses some elements of vocabulary that were present in Nazi propaganda, Heidegger integrates his views on the reality and future of the university with his other ideas – a critique of reducing knowledge to technical aspects, a critique of isolating science into independent fields, and a critique of Western thought.
C. S. Lewis javnosti je manje poznat po svom znanstvenom radu, a više po ciklusu Kronike iz Narnije. Za života je, između ostalog, napisao dva djela posvećena srednjem vijeku: Alegorija ljubavi i ...Odbačena slika. U ovom radu autorice će analizirati stav književnih kritičara spram spomenutih Lewisovih djela. Razvidno je da se Alegorija ljubavi istraživala i shvaćala kao znanstveno djelo o srednjemu vijeku o kojem je kritika uglavnom iskazivala negativne stavove te ono nije bilo poticajno istraživačima književnosti. S druge strane, Odbačena slika imala je uglavnom pozitivan prijem među ondašnjim kritičarima koji su u tom djelu pronašli brojne paralele s Lewisovim književnim tekstovima. U ovom radu pokazuje se da je književna kritika Lewisovim djelima o srednjovjekovlju pristupala ili kako bi ih kritizirala ili kako bi u njima tražila dodirne točke s njegovim književnim tekstovima.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Neka su od temeljnih pitanja koja otvaramo ovim tekstom ona o ulozi kustosa i umjetnika u sustavu suvremene umjetnosti na početku njezine polustoljetne povijesti i u najnovije doba, kao i o ...sličnostima i razlikama između kustoskog i umjetničkog rada: kustoskog rada kao institucionalne kritike u slučaju Želimira Koščevića ili umjetničke prakse kao „društvenog inženjeringa” u slučaju izložbe Davida Maljkovića. Prva je „konceptualna izložba”, kao i prvi primjer konceptualne kustoske prakse u domaćem kontekstu, Izložba žena i muškaraca održana u Galeriji Studentskog centra u Zagrebu 1969., čiji je kustos bio Želimir Koščević, ujedno tadašnji voditelj galerije. U praznu „bijelu kocku” galerije publika ulazi i postaje „tijelo” izložbe, pozvana na interakciju, druženje i razgovor. Drugi primjer neokonceptualne izložbe, odnosno fenomena konceptualizacije izložbe i njezina postava, ali i arhitekture izložbenog postava, nalazimo u izložbi S kolekcijom umjetnika Davida Maljkovića u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci 2020. Dokidajući normativne načine prezentacije i interpretacije umjetničkih djela, djela iz muzejske kolekcije Maljković izlaže zbijena i iznad motrišta promatrača te tako uistinu izlaže publiku, „kolektiv, a ne kolekciju”. Važni su aspekti teme pitanje značenja izlaganja nekad i sad, kao i nekadašnje i sadašnje društvene i obrazovne uloge javnih izložbenih institucija.
PDF
