The purpose of this paper is to examine the place of literary theory in Croatian Literaturwissenschaft, its role in literary studies (especially the study of Croatian literature), its contribution to ...the introduction of new research topics, as well as its encouragement of methodological innovations and critical self-reflection. Focusing on the discussion of Škreb, Stamać, and Biti, the discussion demonstrates that there is no “age of innocence” of literary theory and no harmonious complementarity with literary criticism and literary history. With this in mind and considering the international context, the well-known story of disciplinary crisis is unmasked as just another interpretation that can be questioned, and, in the domestic context, as a form of self-imposed oblivion and nostalgia without any real foundation.
U tekstu se pokušava objasniti vidljiv utjecaj rada Joanne Rapacke na oblik današnje kroatistike u Poljskoj te koristi koje iz toga proizlaze, kako za studentice i studente tako i za akademski kadar. ...Upoznavanje s tekstovima Joanne Rapacke, suočavanje s njezinim kritičkim pristupom hrvatskim nacionalnim mitovima, važna je točka u nastavnome procesu, što se pokazuje na primjeru didaktičkoga iskustva autorice teksta na krakovskoj kroatistici. Od velike važnosti za razumijevanje toga pitanje jest i autoritet Joanne Rapacke u znanstvenim sredinama, stoga se razmatranje koristi od znanstveničine ostavštine upisuje i u širi kontekst poljske slavistike, pa se navode i sjećanja drugih na nju. Čini mi se da preispitivanje aktualnosti pogleda Joanne Rapacke na hrvatsku kulturu može biti važno danas i u hrvatskom i u poljskom javnom prostoru, kad se ponovno naglašava važnost nacionalnih tema i nacionalne kulture, što nerijetko otežava primjenjivanje kriterija objektivnosti u njihovu vrednovanju.
U članku se iznosi tumačenje metodološkoga i pripovjedačkoga modusa izdanja Leksykon tradycji chorwackich Joanne Rapacke iz perspektive modernoga enciklopedijskoga žanra, s temeljnom tezom da ...Leksykon, neovisno o svojem doslovnom nazivu, prema unutarnjoj koncepciji i tekstualnoj izvedbi pripada hibridnom žanru moderne autorske enciklopedije i kulturnopovijesne sinteze te je s obzirom na odlike autorskoga leksikografskoga stila točan primjer enciklopedijske tradicije kakvu je začeo i esejistički elaborirao Miroslav Krleža. Konkretne značajke leksikografskoga pisanja Joanne Rapacke procijenit će se s obzirom na metodološku tradiciju moderne hrvatske enciklopedistike i postavke o leksikografskom poslu iznesene u ranoj fazi izradbe (hrvatske i jugoslavenske) nacionalne enciklopedije, neposredno nakon osnutka Leksikografskoga zavoda. Nakana je i cilj rada opisati zašto je Leksykon dvostruko uspješan projekt: na činjeničnoj razini reprezentativan je s obzirom na znalačku rekonstrukciju podataka, osoba, pojmova i pojava iz hrvatske prošlosti, povijesti i historiografije dok na razini žanra uspjelo korespondira s ponajboljom tradicijom modernoga enciklopedizma, u hrvatskoj sredini stručno utemeljena zaslugom vizije M. Krleže o naravi leksikografskoga poslanja. Sinergiju Leksykona J. Rapacke s hrvatskom tradicijom enciklopedizma druge polovice XX. stoljeća, napose u području enciklopedijske prezentacije kulturne i književne povijesti, čitamo kao dokaz autoričine eruditske i znanstveno uzorne utemeljenosti i obaviještenosti unutar, u Leksikonu široko koncipirane, riznice kroatističkoga i historiografskoga znanja.
Rad pokušava odgovoriti na pitanje kakvo je stanje jezikoslovne
kroatistike i hrvatskoga jezika u svijetu danas, nakon 20-ak godina
od samostalnosti Hrvatske. Jezikoslovna kroatistika nije doživjela
...„zamah i procvat“ koji se očekivao 1990-ih godina; karakterizira je
hermetičnost i nekomunikacija s inoslavistikama u Hrvatskoj i u
inozemstvu, kao i politizacija nekih jezičnih pitanja. Predstavljaju se
lektorati hrvatskoga jezika, književnosti i kulture (HJKK) na
inozemnim sveučilištima, posebice njihova reorganizacija 1990-ih.
Uzimajući u obzir vlastita iskustva i rezultate ankete s lektorima
HJKK, problematizira se neophodnost osnivanja krovne institucije
koja bi brinula o hrvatskom kao stranom/drugom jeziku i kojoj bi
jedan od prvih zadataka trebao biti profesionalizacija lektorskoga
zanimanja. Zaključuje se da dugoročna nacionalna strategija
promicanja HJKK na inozemnim sveučilištima ne postoji, kao ni
sustavna koncepcija jezične politike hrvatskoga kao
prvog/stranog/drugog jezika.
Danas se brže i lakše nego nekoć obavljaju uz pomoć računala filološka istraživanja, ali se filolog i dalje mora baviti temeljnim poslovima bez kojih nema iskoraka u filologiji: čitanjem, tumačenjem ...i objavljivanjem vrela. U radu se problematizira zapostavljenost primarnih zadataka u hrvatskoj filologiji i današnje zaostajanje kroatistike u digitalnom dobu kada je riječ o priređivanju kritičkih izdanja i povijesnih jezičnih korpusa, bez kojih nema suvremenih znanstvenih jezikoslovnih istraživanja. Osim toga, rad problematizira okoštale stavove o početcima hrvatske jezične kulture.
Pojava osobnog računala u komercijalnim verzijama namijenjenima kućanstvima i
školama, naznačila je potrebu promjena u odgojno-obrazovnom sustavu. Dok je nekada učenik
bio vezan isključivo uz tiskanu ...knjigu i uz živu riječ učitelja, ulaskom računala u naše živote
njegova je komunikacija znatno proširena. Ovaj rad podijeljen je u tri poglavlja: prvo se bavi
teorijskim postavkama primjene osobnog računala u nastavi hrvatskoga jezika i književnosti,
drugo poglavlje praktički prikazuje neke mogućnosti primjene dok se u završnom, trećem
poglavlju, istraživački bavi iskustvima i shvaćanjima nastavnog procesa u kojem sudjeluje
osobno računalo kod studenata završne godine studija kroatistike. Rezultati pokazuju kako se
primjenom osobnog računala može pospješiti odgojo-obrazovni proces te kako su studentska
shvaćanja po tom pitanju pravilno usmjerena.
Katedra za filologiju slavensku s osobitim obzirom na povijest jezika i literature hrvatske i srpske jedna je od šest katedara koje postoje od sama osnutka tada Mudroslovnoga fakulteta 1874. godine. ...Neovisno o kasnijim studijskim preustrojima koji su naposljetku rezultirali i izdvajanjem Odsjeka za kroatistiku, središnje mjesto među slavističkim kolegijima zauzela su već tada predavanja o staroslavenskome jeziku i drugim paleoslavističkim temama (npr. paleografskim). Premda je takav status staroslavenski jezik zadržao većinom do danas, u posljednje se vrijeme može sve češće naići na propitivanja potrebe za takvim kolegijem na kroatističkome, odnosno slavističkome studiju. U ovome se radu na temelju aktualnih nastavnih planova i programa hrvatskih visokih učilišta na kojima se poučavaju staroslavenski jezik i hrvatska srednjovjekovna pismenost, uz poseban naglasak upravo na filozofske fakultete, razmatra njihovo mjesto u svjetlu danas toliko često proklamirana zahtjeva za interdisciplinarnošću.
Doktorski rad Toponimije Đakovštine proučava toponimiju Đakova i sela koja pripadaju prostoru Đakovštine. Riječ je o cjelovitoj analizi toponima navedenoga prostora. Cilj je rada zabilježiti toponime ...Đakovštine te ih motivacijski analizirati. Toponimi su odraz kulture, društva, gospodarstva i duhovnosti određenoga kraja, a ujedno su okamenjeni jezični spomenici mjesnih govora Đakovštine. Nakon uvodnoga dijela slijedi geomorfološki i fitomorfološki opis Đakovštine, a potom povijesni i demografski pregled Đakovštine. U radu se analizira govor Đakovštine s fonološkoga, morfološkoga, sintaktičkoga i leksičkoga stajališta. Središnje poglavlje Toponimija dijeli se na analizu ojkonima i analizu svih preostalih toponima. Riječ je o motivacijskoj analizi. Toponimijski je korpus prikupljen terenskim radom s ispitanicima te dijelom preuzet s ARKOD-a. Zabilježen je naglasak te stavljena oznaka sela kojemu toponim pripada. Opisana su i naselja, njihov smještaj i povijesni razvitak u poglavlju Mjestopis Đakovštine. Popisani su toponimi Đakovštine te etnici i ktetici što je razvidno u prilozima. Prikupljena i istražena onimijska građa važna je zbog toga što dolazi do velikih promjena u poljoprivredi i gospodarstvu općenito. Dolazi do okrupnjivanja zemljišta, zbog čega se pomalo gube onimi koji su nekada bili mnogo važniji za život slavonskoga čovjeka, nego danas kada se poljoprivreda usmjerava na velike poduzetnike, a mali se poljoprivrednik gubi pa imenovanje zemljišta ima sve manju važnost. Napose, gubi se i emotivna nota kod imenovanja objekta koji je pripadao pojedincu, a sada pripada gospodarstvu. Ovim korpusom veliki će se broj onima sačuvati od zaborava i pribrojiti hrvatskoj onimijskoj građi.
The doctoral dissertation Toponymies of the Đakovo area studies the toponymy of Đakovo and villages which are located in the Đakovo area. It is an integral analysis of the toponyms that can be found in this region. The aim of this paper is to record the toponyms of the Đakovo area and analyze the motivation behind them. Toponyms are a reflection of the culture, society, economy and spirituality of a particular place, and they represent petrified linguistic monuments of the vernacular of the Đakovo area. After the introductory part, there is a geomorphological and phytomorphological description of the Đakovo area, followed by a historical and demographic overview of the Đakovo area. The subsequent chapter analyzes the Đakovo area vernacular from the phonological, morphological, syntactic and lexical aspects. The central chapter of Toponymies is divided into two parts: the analysis of oikonyms and the analysis of all other toponyms. All items are analyzed motivationally. The toponymic corpus was collected through field work with respondents and partly taken from ARKOD. Each toponym entry lists the village area where it was found and its specific stress. The dissertation also describes settlements, their location and historical development in the chapter Mjestopis Đakovštine. All toponyms of the Đakovo area, as well as all demonyms and adjectival forms, have been listed and can be found in the appendices. The collected and analyzed onymic corpus is significant because of some major ongoing changes in agriculture and the economy in general. Lately there has been a tendency of small farms merging, which leads to the gradual loss of onyms that once had a much greater importance for the life of the Slavonian man than they do now. Today, when farming focuses on large enterprises and the small farmer is lost, naming the land has less and less significance. Finally, the emotional component of naming an object is missing when it no longer belongs to an individual, but to a business. With the help of this corpus, a large number of onyms will be preserved and added to the Croatian onymic corpus.
Doktorski rad Toponimije Đakovštine proučava toponimiju Đakova i sela koja pripadaju prostoru Đakovštine. Riječ je o cjelovitoj analizi toponima navedenoga prostora. Cilj je rada zabilježiti toponime Đakovštine te ih motivacijski analizirati. Toponimi su odraz kulture, društva, gospodarstva i duhovnosti određenoga kraja, a ujedno su okamenjeni jezični spomenici mjesnih govora Đakovštine. Nakon uvodnoga dijela slijedi geomorfološki i fitomorfološki opis Đakovštine, a potom povijesni i demografski pregled Đakovštine. U radu se analizira govor Đakovštine s fonološkoga, morfološkoga, sintaktičkoga i leksičkoga stajališta. Središnje poglavlje Toponimija dijeli se na analizu ojkonima i analizu svih preostalih toponima. Riječ je o motivacijskoj analizi. Toponimijski je korpus prikupljen terenskim radom s ispitanicima te dijelom preuzet s ARKOD-a. Zabilježen je naglasak te stavljena oznaka sela kojemu toponim pripada. Opisana su i naselja, njihov smještaj i povijesni razvitak u poglavlju Mjestopis Đakovštine. Popisani su toponimi Đakovštine te etnici i ktetici što je razvidno u prilozima. Prikupljena i istražena onimijska građa važna je zbog toga što dolazi do velikih promjena u poljoprivredi i gospodarstvu općenito. Dolazi do okrupnjivanja zemljišta, zbog čega se pomalo gube onimi koji su nekada bili mnogo važniji za život slavonskoga čovjeka, nego danas kada se poljoprivreda usmjerava na velike poduzetnike, a mali se poljoprivrednik gubi pa imenovanje zemljišta ima sve manju važnost. Napose, gubi se i emotivna nota kod imenovanja objekta koji je pripadao pojedincu, a sada pripada gospodarstvu. Ovim korpusom veliki će se broj onima sačuvati od zaborava i pribrojiti hrvatskoj onimijskoj građi.
Ciljevi i hipoteza
Cilj je istraživanja bio zabilježiti govore u mjestima Antin, Bogdanovci, Nuštar, Svinjarevci i Tordinci te analizirati prikupljene jezične činjenice, stvoriti na temelju toga opis ...tih govora predstavljajući njihov naglasni sustav, fonološku, morfološku, tvorbenu, sintaktičku i leksičku razinu. Nadalje, zabilježene osobine usporediti s jezičnim osobinama posavskoga poddijalekta i šire, slavonskoga dijalekta, kako bi se ustvrdilo pripadaju li im ovi govori. Hipoteza je bila kako svi govori pripadaju slavonskome dijalektu, te da svi, osim svinjarevačkoga, pripadaju posavskome poddijalektu.
Metodologija
Građu ovoga rada čine u prvome redu tonski zapisi prikupljeni terenskim radom u istraživanim mjestima. Prvi je korak bio pronaći prikladne osobe koje bi ponudile reprezentativnu sliku govora u samome mjestu. Uvjet je bio da kazivači budu osobe oba spola te da su proveli život u istraživanome mjestu, da su tu odrasli i da tu žive i danas. S kazivačima su vođeni razgovori otvorenoga tipa. Kazivačima je uglavnom bilo prepušteno da govore o temi koja njih zanima s ciljem da govore svojim vernakularnim govorom . Jedino je jedna od tema morala biti i razdoblje Domovinskoga rata. Kazivačima je rečeno kako će se na temelju razgovora s njima stvoriti opisi govora u njihovu mjestu te su upozoreni u trenutcima kad bi snimanje započelo i kad je bilo dovršeno. Razgovori su vođeni i izvan trajanja snimanja te i s drugim osobama iz naselja što je omogućilo bolje poznavanje stanja jezičnih obilježja u mjestu te dodatni uvid u sociolingvističke okolnosti koje karakteriziraju odnos mještana prema govoru u njihovu mjestu.
Građa je nakon toga transkribirana, govori su analizirani na temelju dobivenih podataka i stručne literature. Navedena su jezična obilježja, koja se pojavljuju u istraživanim mjesnim govorima, na fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini. Pokazalo se kako postoje razlike u govoru ovisno o kazivaču pa je bilo potrebno to prikazati i sociolingvističkom analizom svakoga govora.
Rezultati i zaključci
Rezultat su rada opisi govora Antina, Bogdanovaca, Nuštra, Svinjarevaca i Tordinaca. Zaključak je kako ti govori pripadaju slavonskome dijalektu. Stariji se govornici još služe govorom koji pripada posavskome poddijalektu, ali mlađi većinom ne. U govoru Svinjarevaca se ni starije osobe ne služe posavskim poddijalektom, međutim, postoje naznake na temelju kojih je moguće zaključiti kako je i taj govor u prošlosti pripadao posavskome poddijalektu.
Svi istraživani govori predstavljaju granicu poddijalekta stoga je njihovo proučavanje prinos poznavanju toga tipa govora. Pokazalo se kako su govori srodni, ali međusobno različiti. Svi dijele određene zajedničke karakteristike, ali njihova je distribucija različita i međusobne su razlike izražene bar u jednoj od jezičnih razina. Očit je dijalekatski kontinuum.
Ciljevi i hipoteza
Cilj je istraživanja bio zabilježiti govore u mjestima Antin, Bogdanovci, Nuštar, Svinjarevci i Tordinci te analizirati prikupljene jezične činjenice, stvoriti na temelju toga opis tih govora predstavljajući njihov naglasni sustav, fonološku, morfološku, tvorbenu, sintaktičku i leksičku razinu. Nadalje, zabilježene osobine usporediti s jezičnim osobinama posavskoga poddijalekta i šire, slavonskoga dijalekta, kako bi se ustvrdilo pripadaju li im ovi govori. Hipoteza je bila kako svi govori pripadaju slavonskome dijalektu, te da svi, osim svinjarevačkoga, pripadaju posavskome poddijalektu.
Metodologija
Građu ovoga rada čine u prvome redu tonski zapisi prikupljeni terenskim radom u istraživanim mjestima. Prvi je korak bio pronaći prikladne osobe koje bi ponudile reprezentativnu sliku govora u samome mjestu. Uvjet je bio da kazivači budu osobe oba spola te da su proveli život u istraživanome mjestu, da su tu odrasli i da tu žive i danas. S kazivačima su vođeni razgovori otvorenoga tipa. Kazivačima je uglavnom bilo prepušteno da govore o temi koja njih zanima s ciljem da govore svojim vernakularnim govorom . Jedino je jedna od tema morala biti i razdoblje Domovinskoga rata. Kazivačima je rečeno kako će se na temelju razgovora s njima stvoriti opisi govora u njihovu mjestu te su upozoreni u trenutcima kad bi snimanje započelo i kad je bilo dovršeno. Razgovori su vođeni i izvan trajanja snimanja te i s drugim osobama iz naselja što je omogućilo bolje poznavanje stanja jezičnih obilježja u mjestu te dodatni uvid u sociolingvističke okolnosti koje karakteriziraju odnos mještana prema govoru u njihovu mjestu.
Građa je nakon toga transkribirana, govori su analizirani na temelju dobivenih podataka i stručne literature. Navedena su jezična obilježja, koja se pojavljuju u istraživanim mjesnim govorima, na fonološkoj, morfološkoj, tvorbenoj, sintaktičkoj i leksičkoj razini. Pokazalo se kako postoje razlike u govoru ovisno o kazivaču pa je bilo potrebno to prikazati i sociolingvističkom analizom svakoga govora.
Rezultati i zaključci
Rezultat su rada opisi govora Antina, Bogdanovaca, Nuštra, Svinjarevaca i Tordinaca. Zaključak je kako ti govori pripadaju slavonskome dijalektu. Stariji se govornici još služe govorom koji pripada posavskome poddijalektu, ali mlađi većinom ne. U govoru Svinjarevaca se ni starije osobe ne služe posavskim poddijalektom, međutim, postoje naznake na temelju kojih je moguće zaključiti kako je i taj govor u prošlosti pripadao posavskome poddijalektu.
Svi istraživani govori predstavljaju granicu poddijalekta stoga je njihovo proučavanje prinos poznavanju toga tipa govora. Pokazalo se kako su govori srodni, ali međusobno različiti. Svi dijele određene zajedničke karakteristike, ali njihova je distribucija različita i međusobne su razlike izražene bar u jednoj od jezičnih razina. Očit je dijalekatski kontinuum.
The goal of the research was to record local idioms in villages Antin, Bogdanovci, Nuštar, Svinjarevci and Tordinci and to analyse the collected language material, to create a description of these idioms by representing it through its accentual system, its phonological, morphological, word formation, syntactical and lexical level. Further on, to compare the noted characteristics with language characteristics of the „posavski“ subdialect and wider, with the characteristics of slavonian dialect , in order to establish whether these idioms are a part of them. The hypothesis was that all the idioms in question are a part of slavonian dialect, and that all of them except the idiom in Svinjarevci also belong to „posavski“ subdialect.
The corpus of the work are primarily sound recordings made through field work in the villages. The first step was finding appropriate people who would give a representative image of the idiom in the village. The precondition for informants were that they spent their life in the village, that they have grown up in it and that it is where they live today. Informants took part in a open-end interview. They were allowed to pick the topic of their interest so they would use their vernacular speech. One of the topics had to concern the Croatian War of Independence period. Informants were told that based on their data, a description of their loacl idioms will be created and they were warned about the moments in which the recording was started and finished. Conversations also took place beyond the time of recording and with other locals which enabled a deeper knowledge on language characteristics in the village and a further insight about sociolinguistic context which affects the attitude of the locals towards the idiom of their village.
Sound recordings were then transcribed, idioms were analysed according to collected data and scientific bibliography. The language characteristic of the researched local idioms were presented through their phonological, morphological, word formation, syntactical and lexical level. It became apparent that there are differences in speech depending on a specific informant so it was also necessary to do a sociolingustic analysis for every local idiom.
Results of the work are descriptions of local idioms of the villages Antin, Bogdanovci, Nuštar, Svinjarevci i Tordinci. The conclusion is they are all a part of slavonian dialect. Older residents still use an idiom belonging to „posavski“subdialect, but younger ones mostly do not. In Svinjarevci, not even the older residents use such an idiom but there are elements which suggest that this local idiom also used to belong to „posavski“ subdialect in the past.
All the investigated local idioms represent the border of a subdialect so studying them provides a contribution to better understanding of such type of local idioms. These local idioms are connected but they differ from one another. They all share common characteristics but their distribution is different and differences between them are apparent in at least one level of language. Dialect continuum is visible.
U doktorskom radu Jezik franjevca Emerika Pavića (Budim, 1716.-1780.) analizira se jezik dvanaest Pavićevih autorskih i prevedenih djela prikazujući neka od pitanja jezika osamnaestoga stoljeća s ...osvrtom na jezične odlike pisaca koji su u tome razdoblju djelovali. Jezičnom su analizom obuhvaćena Pavićeva djela: Epistole i Evangjelja (Budim, 1764. i 1808.), Flos medicinæ (Pešta, 1768.), Jezgra rimskoga pravovirnoga nauka kerstjanskoga za mladex (Budim, 1769.), Kratki nauci i tomacsenja (Budim, 1778.), Nadodanje glavni dogagjaja Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (Pešta, 1768.), Nauk katolicsanski (Budim, 1759.), Ogledalo temelja viræ i zakona katolicsanskoga (Budim, 1759.), Prosvitljenje i ogrianje jesenog i zimnog doba (Budim, 1762.), Psaltir iliti pisme Bogu posvechene Kralja Davida (rukopis), Putovanje duhovno (Pešta, 1769.), Rucsna knjixica (Pešta, 1769.), Tri dara duhovna (Budim, 1755.). Franjevac Emerik Pavić (Budim, 1716.-1780.) značajan je predstavnik budimskoga kulturnog kruga koji je u osamnaestome stoljeću oblikovan djelovanjem franjevaca. Pavić je središnja osobnost razdoblja koje počinje 1757.; kada budimske visoke škole postaju prvo školsko središte nove provincije sv. Ivana Kapistranskoga; a završava ukidanjem rada budimskih škola 1783. godine. U jezičnoj analizi djela s osvrtom na pravopisna i grafijska pitanja, fonološkomorfonološka pitanja, morfologiju, sintaktičke konstrukcije te leksik i tvorbene modele, rad prikazuje Pavićev književnojezični izraz te upotpunjuje sliku o jeziku 18. stoljeća, a time i doprinosi cjelovitoj slici razvoja hrvatskog standardnog jezika. Pristup jezičnoj analizi zahtijeva i osvrt na nasljedovanje starih hrvatskih gramatika i rječnika koji su mogli utjecati na oblikovanje Pavićeva jezičnoga izraza: Bartol Kašić, Institutionum linguae illyricae libri duo (Rim, 1604.; Pretisak: Zagreb, 2002.); Ardelio Della Bella, Dizionario italiano, latino, illirico (Venecija, 1728.); Faust Vrančić, Dictionarium quinque nobilissimarum Europæ linguarum (Venecija, 1595.; Pretisak: Zagreb, 1971.); Bartol Kašić, Hrvatsko-talijanski rječnik (Pretisak, Zagreb, 1990.); Juraj Habdelić, Dikcionar ili reči slovenske (Graz, 1670.; Pretisak: Zagreb, 1989.); Ivan Belostenec, Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium; II. dio: Gazophylacium Illyrico-Latinum (Zagreb, 1740.); Blaž Tadijanović, Svašta po malo iliti kratko složenje i mena i riči u ilirski i njemački jezik (Magdeburg, 1761.).
Rad se referira i na karakteristike jezika franjevaca osamnaestoga stoljeća koje su zabilježene i u Pavića. Višestoljetna vezanost franjevačkih pisaca za jedinstvenu redodržavu Bosnu Srebrenu smjernica je u proučavanju jezika tih pisaca upravo zbog činjenice da su kao pripadnici različitih govornih područja nastojali stvoriti u određenoj mjeri normiran i ujednačen jezični izraz, razumljiv u svim dijelovima redodržave.
The doctoral thesis The language of the Franciscan Emerik Pavić (Buda, 1716th-1780th) analyzes the language of twelve copyright and translation works by Pavić displaying some of the questions of the language of the eighteenth century with emphasis on linguistic features that writers of that period had. The linguistic analysis covers the following works of Pavić: Epistole i Evangjelja (Buda, 1764 and 1808); Flos medicinæ (Pest, 1768), Jezgra rimskoga pravovirnoga nauka kerstjanskoga za mladex (Buda, 1769), Kratki nauci i tomacsenja (Buda, 1778), Nadodanje glavni dogagjaja Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (Buda, 1759), Ogledalo temelja viræ i zakona katolicsanskoga (Buda, 1759), Prosvitljenje i ogrianje jesenog i zimnog doba (Buda, 1762), Psaltir iliti pisme Bogu posvechene Kralja Davida (manuscript), Putovanje duhovno (Pest, 1769), Rucsna knjixica (Pest, 1769), Tri dara duhovna (Buda, 1755). Franciscan Emerik Pavić (Buda, 1716-1780) is an important representative of the Buda cultural circle that was formed in the eighteenth century by Franciscan doing. Pavić is the central character of the period starting in 1757; when Buda academies become the first educational center of the new province of St. John of Capistrano; and ends with the abolition of the work of Buda academies in 1783. The paper shows Pavić's literary expression and completes the picture of the language of the 18th century, and thus contributes to a complete picture of development of the Croatian language with the linguistic analysis of works in regard to spelling and orthographic issues, phonological-additionality issues, shape, syntactic structure and vocabulary and generative models. The access to linguistic analysis requires a reference to the heritage of old Croatian grammar and dictionaries that were able to influence the linguistic expression of Pavić: Bartol Kasić, Institutionum linguae illyricae libri duo (Rome, 1604; Reprint: Zagreb, 2002); Ardelio Della Bella, Dizionario italiano, latino, illirico (Venice, 1728); Faust Vrančić, Dictionarium quinque nobilissimarum Europæ linguarum (Venice, 1595; Reprint: Zagreb, 1971); Bartol Kašić, Hrvatsko-talijanski rječnik (Reprint: Zagreb, 1990); Juraj Habdelić, Dikcionar ili reči slovenske (Graz, 1670; Reprint: Zagreb, 1989); Ivan Belostenec, Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium; II. part: Gazophylacium Illyrico-Latinum (1740); Blaž Tadijanović, Svašta po malo iliti kratko složenje imena i riči u ilirski i njemački jezik (Magdeburg, 1761).
The paper gives an overview of the characteristics of the language of the Franciscans of the eighteenth century that were also recorded in Pavić's work. Centuries of attachment of Franciscan writers to the unique Province of Bosna Srebrena guidelines the study of the language of these writers because of the fact that, as members of different languages, they tried
to create a certain extent of standardized and uniform linguistic expression that could be understood in all parts of the province.
U doktorskom radu Jezik franjevca Emerika Pavića (Budim, 1716.-1780.) analizira se jezik dvanaest Pavićevih autorskih i prevedenih djela prikazujući neka od pitanja jezika osamnaestoga stoljeća s osvrtom na jezične odlike pisaca koji su u tome razdoblju djelovali. Jezičnom su analizom obuhvaćena Pavićeva djela: Epistole i Evangjelja (Budim, 1764. i 1808.), Flos medicinæ (Pešta, 1768.), Jezgra rimskoga pravovirnoga nauka kerstjanskoga za mladex (Budim, 1769.), Kratki nauci i tomacsenja (Budim, 1778.), Nadodanje glavni dogagjaja Razgovoru ugodnomu naroda slovinskoga (Pešta, 1768.), Nauk katolicsanski (Budim, 1759.), Ogledalo temelja viræ i zakona katolicsanskoga (Budim, 1759.), Prosvitljenje i ogrianje jesenog i zimnog doba (Budim, 1762.), Psaltir iliti pisme Bogu posvechene Kralja Davida (rukopis), Putovanje duhovno (Pešta, 1769.), Rucsna knjixica (Pešta, 1769.), Tri dara duhovna (Budim, 1755.). Franjevac Emerik Pavić (Budim, 1716.-1780.) značajan je predstavnik budimskoga kulturnog kruga koji je u osamnaestome stoljeću oblikovan djelovanjem franjevaca. Pavić je središnja osobnost razdoblja koje počinje 1757.; kada budimske visoke škole postaju prvo školsko središte nove provincije sv. Ivana Kapistranskoga; a završava ukidanjem rada budimskih škola 1783. godine. U jezičnoj analizi djela s osvrtom na pravopisna i grafijska pitanja, fonološkomorfonološka pitanja, morfologiju, sintaktičke konstrukcije te leksik i tvorbene modele, rad prikazuje Pavićev književnojezični izraz te upotpunjuje sliku o jeziku 18. stoljeća, a time i doprinosi cjelovitoj slici razvoja hrvatskog standardnog jezika. Pristup jezičnoj analizi zahtijeva i osvrt na nasljedovanje starih hrvatskih gramatika i rječnika koji su mogli utjecati na oblikovanje Pavićeva jezičnoga izraza: Bartol Kašić, Institutionum linguae illyricae libri duo (Rim, 1604.; Pretisak: Zagreb, 2002.); Ardelio Della Bella, Dizionario italiano, latino, illirico (Venecija, 1728.); Faust Vrančić, Dictionarium quinque nobilissimarum Europæ linguarum (Venecija, 1595.; Pretisak: Zagreb, 1971.); Bartol Kašić, Hrvatsko-talijanski rječnik (Pretisak, Zagreb, 1990.); Juraj Habdelić, Dikcionar ili reči slovenske (Graz, 1670.; Pretisak: Zagreb, 1989.); Ivan Belostenec, Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium; II. dio: Gazophylacium Illyrico-Latinum (Zagreb, 1740.); Blaž Tadijanović, Svašta po malo iliti kratko složenje i mena i riči u ilirski i njemački jezik (Magdeburg, 1761.).
Rad se referira i na karakteristike jezika franjevaca osamnaestoga stoljeća koje su zabilježene i u Pavića. Višestoljetna vezanost franjevačkih pisaca za jedinstvenu redodržavu Bosnu Srebrenu smjernica je u proučavanju jezika tih pisaca upravo zbog činjenice da su kao pripadnici različitih govornih područja nastojali stvoriti u određenoj mjeri normiran i ujednačen jezični izraz, razumljiv u svim dijelovima redodržave.
PDF
