Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati interindividualne razlike u elektrodermalnim
reakcijama na iznenadni podražaj. Za ispitivanje toga cilja korištene su
različite metode procjene elektrodermalne ...reakcije. Procjena reakcije kao
jednostavna razlika prosječne elektrodermalne razine prije i poslije podražaja
uspoređena je s pristupima koji modeliraju krivulju elektrodermalne reakcije
kroz vrijeme. Ispitana je povezanost takve reakcije, modelirane na različite
načine, s upitničkim mjerama osobina ličnosti. U istraživanju je sudjelovalo 97
studenata u dobi od 18 do 28 godina, većinom ženskoga spola (60 %). Svaki je
ispitanik ispunio kratku mjeru neuroticizma i ekstraverzije iz Petofaktorskoga
inventara ličnosti (BFI; John i sur., 1991, 2008) te je sudjelovao u jednome
laboratorijskome mjerenju elektrodermalne reakcije na iznenadni događaj u
trajanju od 8 minuta. Elektrodermalna aktivnost modelirala se na tri načina: 1)
kao razlika u reakcijama prije i poslije podražaja; 2) uključujući i linearne
efekte vremena; 3) uključujući i kvadratne efekte vremena. Ishodi takvoga
modeliranja korelirani su s upitničkim mjerama neuroticizma i ekstraverzije.
Rezultati su pokazali da uzimajući u obzir efekte protoka vremena sama procjena
krivulje elektrodermalne aktivnosti značajno bolje pristaje stvarnim izmjerenim
podacima. Isto tako, procjene elektrodermalne reakcije koje uzimaju u obzir
efekte protoka vremena rezultiraju višim prosječnim razinama i većim
interindividualnim varijabilitetom. Tako modelirana elektrodermalna reakcija
(linearno i kvadratno) pokazuje nešto blago više i značajne pozitivne
korelacije s neuroticizmom, iako su razlike između različitih načina
modeliranja relativno male. Dobiveni rezultati podupiru ideju o većoj
pobudljivosti vezanoj uz crtu neuroticizma. Iako su korelacije iznimno male, ne
odstupaju od onih dobivenih u drugim istraživanjima, pogotovo jer je riječ o
jednome mjerenju (Stemmler i Wacker, 2010). S obzirom na intenzitet reakcije,
moguće je da pobudljivost vezana uz neuroticizam i nije specifično vezana za
valenciju podražaja koji tu reakciju pobuđuje. Rezultati također pokazuju da se
i na malome uzorku i korištenjem samo jednoga mjerenja, uz adekvatno
modeliranje elektrodermalne aktivnosti, može detektirati povezanosti s
osobinama ličnosti.
This study aimed to examine interindividual differences in electrodermal responses to a sudden stimulus by using different methods of electrodermal reaction
assessment. Modelling the electrodermal response as a simple difference of mean
electrodermal level before and after stimulus occurrence was compared with
approaches that model the electrodermal response curve over time. The
association of differently modelled electrodermal reaction with questionnaire
measures of personality traits was examined. Ninety-seven students, mostly
females (60 %), with age ranging from 18 to 28 participated in this study. Each
subject completed a brief measure of neuroticism and extraversion from the Big
Five Inventory (BFI; John et al., 1991, 2008) and participated in one
laboratory measurement of electrodermal activity during a period of 8 minutes
in which a sudden stimulus was presented. Electrodermal activity was modelled
in three ways: 1) as a difference in pre- and post-stimulus responses; 2)
including linear effects of time; 3) including quadratic effects of time. The
outcomes of differently modelled electrodermal responses were correlated with
questionnaire measures of neuroticism and extraversion. The results showed that
by taking into account the effects of time (both linear and quadratic) the
actual electrodermal data can be fitted significantly better. Likewise,
estimates of the electrodermal response that take into account the effects of
time result in both higher average response levels and interindividual
variability. The electrodermal reaction modelled in this way (linear and
quadratic) shows a slightly higher and significant positive correlation with
neuroticism when compared to simpler methods, although the differences between
the different modelling methods are relatively small. The results obtained
support the idea of greater excitability related to the neuroticism trait.
Given the intensity of the reaction, it is possible that the excitability
associated with neuroticism is not specifically related to the valence of the
stimulus that elicits that reaction. The correlations are extremely small, but
they do not deviate from those obtained in other studies, especially since it
is a single electrodermal measurement (Stemmler & Wacker, 2010). The
results also show that correlations with personality traits can be detected
even on a small sample and only one measurement by adequately modelling the
electrodermal reaction.
U ovom preglednom radu iznesen je prikaz relevantnih znanstvenih spoznaja o mogućnostima objašnjenja razine obrazovnog uspjeha učenika osnovnih škola na temelju različitih osobina učenika, obilježja ...učenikove socijalne okoline te obilježja škole, učitelja i nastavnog procesa. Prikazan je relativni doprinos svakog od razmatranih obilježja u objašnjenju školskog uspjeha kao i ukupan doseg ovih prediktora u zadanom predikcijskom modelu. Na osnovi rezultata brojnih istraživanja pokazalo se da su temeljne osobine učenika, a poglavito njihove kognitivne sposobnosti, najbolji prediktori školskog uspjeha. Znatno manji dio varijabiliteta obrazovnog uspjeha može se pripisati obilježjima obitelji iz koje učenik dolazi i njegove šire socijalne okoline, dok ostatak otpada na osobine učitelja i nastavnog procesa, te osobine škole. Osim navedenih spoznaja, u radu se razmatra upotreba hijerarhijskog linearnog modeliranja kao adekvatnog statističko-metodološkog pristupa u proučavanju ovog fenomena.