Migracije jugoslavenskih žena Švob, Melita
Migracijske i etničke teme,
12/1990, Letnik:
6, Številka:
4 - suplement
Paper
Odprti dostop
Ovaj rad analizira položaj žene u migraciji i njegove specifične karakteristike. Prikazan je i odnos društva prema radu migrantica i njihovim problemima. Migracije jugoslavenskih žena razmatrane su ...kroz analizu prilika u Jugoslaviji i u zemljama imigracije. Posebna pažnja posvećena je ekonomskoj aktivnosti žena u migraciji ali i njihovoj ulozi u obitelji i društvenom životu. Na osnovi dostupnih statističkih i drugih podataka, te rezultata vlastitih istraživanja o ženama koje su se vratile iz inozemstva i onima koje se nalaze u inozemstvu (SR Njemačka, Berlin), može se zaključiti u kako se nepovoljnom položaju na poslu one nalaze: bez mogućnosti da se doškoluju i napreduju, iscrpljene i pogoršanoga zdravstvenog stanja. Pokušalo se sagledati posljedice i perspektivu ostanka u inozemstvu, odnosno mogućeg povratka u Jugoslaviju.
Demografski razvitak Hrvatske u razdoblju 1991.-1994., dakle u okolnostima agresije na Hrvatsku, "poluratnog" stanja i rata u BiH, označavamo djelomice neregularnim, jer su bitne komponente ukupnoga ...kretanja pučanstva osjetno pod ovim utjecajem. Posebno se ističu prisilne migracije, koje snažno djeluju, a djelovat će i nadalje i na prirodno kretanje. Članak posebice obrađuje zasad nedovoljno rasvijetljen ratni mortalitet te dimenzije prognaništva. Od strukturnih značajki populacije posebno je istaknuta nacionalna struktura pučanstva uoči agresije i ratni učinci na njenu promjenu u trenutačno okupiranim područjima.
U radu se analizira kvantitativni aspekt iseljavanja u evropske i prekomorske zemlje od sredine 19. stoljeća do godine 1981 (posljednji popis stanovništva). Analiziranjem raznih izvora i literature ...autor iznosi podatke o iseljavanju iz pojedinih hrvatskih krajeva (Istre, banske Hrvatske, Dalmacije) te za pojedine emigracijske struje (prekomorsku, evropsku) i razdoblja (do Prvoga svjetskog rata, međuratno razdoblje i poslije Drugoga svjetskog rata), a izdvojeno razmatra i vanjsku migraciju kao posljedicu dvaju svjetskih ratova. Pokazalo se da se iz Hrvatske (današnji teritorijalni obuhvat) iselilo oko 1,150.000 osoba (prosječno 8.850 godišnje) ili 33% prosječnog broja stanovnika, odnosno 38% ukupnog (skupnog) prirodnog priraštaja u razmatranom razdoblju. Doseljavanje (s teritorija izvan današnje Jugoslavije) procijenjeno je na oko 300.000 osoba, pa proizlazi da je neto migracijski saldo negativan i da iznosi 850.000 osoba. Prema tome u intenzivnoj vanjskoj migraciji (u kojoj je u "ulaznoj" i "izlaznoj" struji sudjelovalo gotovo 1,5 milijun ljudi) Hrvatska je prosječno gubila oko 6.500 stanovnika godišnje. To je prouzročilo znatne probleme u razvoju Hrvatske (ne samo demografskom razvoju) jer je useljenički i iseljenički tijek bio prostorno selektivan: glavninu iseljenika davala su siromašna krška područja (pretežno sela), dok su doseljenike u pravilu privlačili bogatiji ravničarski krajevi i gradska središta. Posebice je važnu ulogu imalo iseljavanje poslije Drugoga svjetskog rata (325.000 u razdoblju 1948–1981), jer se zbivalo u okolnostima pojačanoga demografskog starenja i smanjenja nataliteta. Zaključuje se da je iseljavanje u evropske i prekomorske zemlje bitno utjecalo na nepovoljna demografska kretanja u Republici Hrvatskoj.
U uvodnom dijelu članka iznijet je kritički pregled evolucije vladajuće svijesti o vanjskim mi-gracijama. Ona se ogleda i u stavovima anketiranih odbornika skupština općina Čakovca i Slunja. Anketno ...ispitivanje o temi migracije i društvenog razvitka provedeno je u ožujku 1989, u okviru srednjoročnoga istraživačkog projekta o vanjskoj migraciji i društvenom razvoju.
Uz evoluciju stavova o vanjskim migracijama, posebno članova SK, snimljen je, po sudu autora, i refleks nove vrijednosne orijentacije u odnosu na migracije, koja se probijala kako su se probijale i demokratske i političke promjene u Hrvatskoj. Ova je orijentacija pregnantno izražena sintagmom o "iseljenoj Hrvatskoj".
Baterijama pitanja ispitani su stavovi o migracijama i lokalnom razvoju, lokalnoj migracijskoj perspektivi, te povratku migranata. Na kraju, s pomoću jedne skale stavova Likertova tipa, faktorskom analizom konstruirana su tri faktora, odnosno tri tipa vrijednosnih orijentacija ispitanika glede vanjskih migracija i društvenog razvoja: I – okrenutost daljnjim promjenama, II – zadovoljenje postignutim promjenama i III – okrenutost poduzetništvu.
PROSTIRANJE KAJKAVŠTINE U PROŠLOSTI Lončarić, Mijo
Rasprave: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
06/1995, Letnik:
21, Številka:
1
Paper
Odprti dostop
Iznose se pretpostavke o prostiranju kajkavštine prije velikih migracija u 9. i 10. te nakon 15. stoljeća. Pretpostavljaju se odnosi sa slovačkim i slovenskim jezikom te čakavskim i štokavskim ...narječjem.
Ovaj rad donosi rezultate analize dobne, spolne, kvalifikacijske i obrazovne strukture dnevnih migranata u 16 gradova Hrvatske. Cilj rada je da se na osnovi strukture dnevnih migranata ocijeni ...stupanj razvoja dnevnih urbanih sistema.
U ovom radu analizirano je gravitacijsko područje dnevnih migracija u Zagreb 1991. godine, kao i promjene u razdoblju 1981-1991. godine. Na osnovi analize broja i smjerova migracija, te strukture ...dnevnih migranata data je ocjena stupnja razvoja gravitacijskog područja Zagreba.
Prostorna pokretljivost stanovništva u žiži je interesa mnogih znanosti, te je neizostavna u izučavanju mikrosocijalnoga i makrosocijalnog razvitka društva. U izučavanju tog problema važan je odnos ...između čovjeka i prostora u čijoj se biti nalazi proces koji ne ostavlja samo trag ljudskog djelovanja u prostoru nego utječe i na formiranje društvenih struktura i njihovo ponašanje, te je u svojim kretanjima i djelovanju ogledalo socijalnog razvitka.
Liberalna teorija migracija izražava se komparativnom statikom koja označava marginalističku teoriju proizvodnje. Pod njezinim utjecajem izgrađen je klasični model odbijanja i privlačenja (Lee). Taj model nije dovoljno aplikativan i objašnjavajući na makroplanu. Drugi autori bavili su se stabilnošću migracijskih tokova primjenom Markovljeva lanca (Rogers) ili isplativošću migriranja analizom troškova i dobiti (Sjaastad, Schultz). U njima se međutim pojavljuje problem odabira faktora koji se primjenjuju.
Nicholson i Eisenstadt razmatrali su problem donošenja odluke o migriranju. S biheviorijalnog stanovišta Wolpert razmatra problem »korisnog mjesta« (place utility). Hoffman-Nowotny smatra da migrantska situacija izaziva strukturalnu napetost i razrađuje koncept individualne i skupne anomije.
Zbog složenosti problema migracije, te njezine prisutnosti i značenja u proučavanju socijalnih kretanja u suvremenom svijetu javlja se zahtjev za sintetiziranjem dosadašnjih spoznaja i stvaranjem cjelovite teorije koja bi bila povijesno utemeljena.
Rasprava počinje tvrdnjom da je Evropa kakvu danas poznajemo nastala u srednjem vijeku, u procesu intenzivnih migracija. U tom kontekstu jugoslavenski prostor bio je specifičan jer je jedino ovdje ...novi etnokulturni superstrat prevagnuo nad romaniziranim supstratom i stvorio svojstven amalgam koji stoljećima neće pripasti ni Zapadu ni Istoku. S druge strane, pokazuje se da su migracije i usporedbe sa stranim kulturama djelovale na stvaranje pojma Evrope i evropejstva koji se, međutim, sve više sužavao na zapadni dio kontinenta. Autori zatim prelaze na prikaz razvitka konkretnih oblika (zapadno)evropske integracije u 20. stoljeću (osobito EEZ), te na pregled trendova poslijeratne migracije u Evropi i u Evropskoj zajednici. Iz tog pregleda proizlazi da je, unatoč razvoja jedinstvenog tržišta radne snage unutar EEZ, došlo do pada udjela »unutrašnjih« migranata, a do povećavanja broja i udjela migranata iz tzv. trećih zemalja. Taj proces počeo je u fazi visoke konjunkture prije 1973. mada se nastavio i poslije, i to uslijed spajanja migrantskih obitelji u zemljama primitka, prirodnog priraštaja među samim migrantima, ilegalne migracije i priljeva azilanata. Najveći apsolutni i relativni porast bilježila je turska migrantska populacija, kao i neke druge grupacije afro-azijskih migranata. S druge strane, jugoslavenska migrantska populacija u zemljama EEZ opada i zatim stagnira od sredine 1970-ih, a u sadašnjem desetljeću broji nešto više od 700.000 migranata. Autori, međutim, smatraju da bi danas, u ovom trenutku ozbiljne ekonomske i društveno-političke krize u zemlji, migracijski potencijal Jugoslavije mogao iznositi čak dva milijuna ljudi. Na kraju rada autori nude tri moguća scenarija za jugoslavensku migraciju s obzirom na buduću poziciju Jugoslavije (i njezina sistema) u procesu evropske integracije.
