Telšių apskr. Plungės vlsč. Stalgėnų bažnytkaimio aprašymas. Aprašymas užrašytas ant sąsiuvinio lapo. Teksto apačioje prierašas: „P.S. Žinių suteikė Viktoras Gebieža, 82 m. amž., Vainačių k. Plungės ...vl. J. Petrulis“. Apie Stalgėnų kaime pastatytą bažnyčią informaciją surinko ir užrašė, Šiaulių „Aušros“ muziejaus darbuotojas – Juozas Petrulis.
Smilkalinė su šaukšteliu. Varšuva, Fraget firma, XIX a. II pusė. Smilkalinės pėda varinė, ovalinė, laiptuota, ornamentuota augaliniu motyvu. Indelis žalvarinis, laivelio formos, su dangteliu. ...Dangtelis dekoruotas kalaviju perverta liepsnojančia širdimi ir kryžiumi. Smilkalinės išorė sidabruota, o vidus auksuotas. Pėdos dugne įspausti gamintojo ženklai. Šaukštelis žalvarinis, sidabruotas.Aukštis: 8 cm, viršaus dydis: 13 x 8,8 cm, šaukštelio ilgis: 12,7 cm.
Hermetički grad kao i drugi utopijski i imaginarni gradovi moraju se promatrati u uskoj vezi s neoplatoničkom filozofijom. Posebna povezanost između grada i poetike nameće se zato jer se oboje ...konstituiraju kroz jednako razumijevanje slike neoplatoničke provenijencije. Pravila grada i poetike stvaraju preduvjete za mogućnost prebivanja božanskog u njima, pa materija koju oni nude na raspolaganje može postati slika i boravište božanskog.
U svom prvijencu La città felice (Venecija, 1553) Petrić uspostavlja usku povezanost između grada i poetike kad zajedno sa Sretnim gradom tiska i jedan od svojih supstancijalnih poetičkih spisa Discorso della diversità de i furori poetici. U tom poetičkom djelcu razvija Cresanin obilježavajuću uzajamnu povratnu svezu svoje poetike s filozofijom, s naukom o sferama i muzama i s teorijom o astralnim tijelima, pri čemu duša spuštanjem kroz sfere i nebeska tijela upija odgovarajuće snage. Karakteristično je za njegovu poetiku uvođenje mjesta, poznatog već iz stoičko-neoplatoničke tradicije, na kojem se sreću božansko i ljudsko (apex mentis).
Članak istražuje povezanost između grada i poetike kod Frane Petrića u kontekstu hermetičke tradicije kao jednog od težišta Petrićevih interesa. Istraživanje je strukturirano vodećom hipotezom, prema kojoj grad postaje paradigma poetike, a poetika paradigma grada. Zadaća hermetičkog grada kao i zadaća neoplatoničke poetike sastoji se u realizaciji otjelovljenja božanskog ustroja svijeta u svom mediju i istovremeno u nuđenju izlaza iz svijeta materije u svijet božanskog. Pri tome grad i poetika ispunjavaju poziciju povezanosti između božanskog i zemaljskog svijeta, mjesto susreta i ostvarenje božanskog carstva u obliku otjelovljenja nebeskih moći u riječi i materiji.
U članku Tihomira Đorđevića, «Porođajni demoni u vjerovanju našega naroda», nailazimo na spomen o brojnim vjerovanjima o porođajnim demonima na prostorima bivše Jugoslavije. Kroz osvrt na taj članak ...će se pokušati ukazati na zajedničko porijeklo tih vjerovanja a možda i uskih veza sa sličnim vjerovanjima u cijelom svijetu, koja bi sva potekla od postojanja drevnog ženskog božanstva starog koliko i neka hipotetski uvjetovana ljudska prakultura.
Ernesto De Martino jedan je od najznačajnijih talijanskih
etnologa koji je istraživao utjecaj katoličanstva na poganske obrede u pokrajinama na jugu Italije. Zbog njegovog kritičkog odnosa prema ...eurocentričnim kategorijama uvriježenim u poslijeratnoj europskoj antropologiji, smatraju ga pionirom moderne talijanske
antropologije. Najpoznatiji je po istraživanju tarantizma – glazbeno-plesnog obreda koji se često prakticirao na jugu Italije nakon Drugoga svjetskog rata. Osim istraživanja talijanskih magijskih
fenomena, De Martino se bavio odnosom religije i magije u modernom svijetu te utjecajem katoličanstva na narodnu vjersku tradiciju. U kasnijim djelima, pod utjecajem Antonija Gramscija, sve više se počinje baviti subverzivnom ulogom poganskih obreda u odnosu na hegemonijsku kulturu.
Pjesma "Šuma" u prvoj Žagaričinoj zbirci "Išla i... sve zaboravila" pojavljuje se kao uvodnik u njezin pjesnički put i često je spominjana u letimičnim pregledima Žagaričine poezije, a i najčešće ...uvrštavana u antologije suvremenog hrvatskog pjesništva. Njezini letimični opisi dotakli su se isključivo jednog značenja koje je prisutno u semantici Žagaričina pjesničkog jezika, a to je njegova snažna metatekstualna priroda. Ovaj rad donosi uvid o tome kako se u ovoj pjesmi predstavljaju temeljne poetičke karakteristike Žagaričina pjesništva kao što su metatekstualnost, metapoetičnost i metaopis svijeta čije implikacije dalekosežno najavljuju i druge karakteristike kao što su arhetipska zavičajnost, panteizam te ekopoetičnost. Osim temeljnih poetičkih karakteristika, precizna tekstualna analiza donosi i spoznaje o nekim stilskim značajkama kao što je osebujna metaforizacija od
razine riječi do razine diskurza, jezična magija, afazijska obrada pjesničkog jezika i fantastizacija pjesničkog koda. Navedenim se radom ova pjesma postavlja kao zametak Žagaričine autopoetike i dopunjavanje nekih postojećih gledišta o njoj.
Iako Grisogono u Speculum astronomicum nigdje ne spominje Speculum astronomiae Alberta Velikog uočljive su sličnosti između ta dva spisa koje upućuju na to da je Speculum astronomiae Alberta Velikog, ...izravno ili neizravno, jedan od Grisogonovih izvora. Sličnosti koje govore u prilog toj tezi su sljedeće: Albert Veliki smatra da 1. Astrologija, kad odgovara na pitanja o prošlosti i sadašnjosti, ne tvrdi da je sve iz nužnosti i ne proturječi slobodi volje. 2. Kad astrologija savjetuje što je u datoj situaciji dobro učiniti, ona upravo pretpostavlja da nije sve iz nužnosti, nego da je nešto i slučajno. 3. Problem koji Albert Veliki uočava u vezi s astrologijom njezina je sličnost s magijskim postupcima koji su loši i nedopustivi, ali astrologija nije magija, ona je matematika. 4. Odgovori koje astrologija daje na pitanja o budućnosti jesu, doduše, potencijalna opasnost za slobodu volje, ali to je u stvari problem teologije i teologija taj problem i rješava. Grisogonova izlaganja o odnosu slobode volje i astrologije vrlo su slična navedenim Albertovim tezama, što bi teško bila čista slučajnost. Ipak Grisogono nije puki epigon jer glavna Grisogonova teza da je astrologija najviša, teorijska i ujedno korisna znanost koja ukazuje u smjeru novovjekovlja ne nalazi se ni kod Alberta, niti kod kojeg drugog renesansnog filozofa.
Renesansa, kao niti jedno drugo razdoblje u povijesti filozofske misli, objedinjuje i uključuje najrazličitije elemente ljudskog znanja i vjerovanja, pa tako i astrologiju. I u Campanellinu Gradu ...Sunca na primjeru konstrukcije idealnog grada očituju se utjecaji različitih filozofskih ideja, ali i magije i astrologije, što se nalazi u središtu mog interesa. Campanellin grad u sebi manifestira savršenstvo kozmičkog reda, pri čemu se odnos nebeskog i zemaljskog reda uspostavlja na temelju astrologije, očitujući pri tome i simboličko razumijevanje brojeva i njihovu magijsku ulogu. U tekstu se pokazuje da tako konstruiran grad predstavlja ujedno i enciklopedijski sustav znanja.
