Identifikacija mladeži na hrvatskom prostoru promatra se u zadnjih desetak godina: demokratskih promjena, rat i stvaranje hrvatske države. To je utjecalo na identifikaciju hrvatske mladeži koja do ...tada uglavnom slijedi kulturne matrice zapadnoeuropske mladeži. Ovdje se ne daje potpunija iskaznica mladeži, zbog slojevitosti pojma mladeži i nedostatka istraživanja kod nas. Ispituju se osnovne tendencije u stavovima, orijentacijama, ponašanju i stilu života mladeži u današnjem kompleksnom društvu u kojem traži svoj individualni i socijalni identitet. Pokazuju se osnovne tendencije, prisutne i kod hrvatske mladeži: pojava »postadolescentne« faze i odgađanje temeljnih životnih odluka s preuzimanjem društvene odgovornosti. Mladež se pokazuje kao »generacija kojoj se ne žuri«. Ne izražava kao ranije idealne zanose, prometejske ciljeve, niti kolektivnu agresivnost. Mladež je danas konkretna i pragmatična, usmjerena na neposredne ciljeve (često konzumističke). Ona danas više ne prihvaća nametnute modele ponašanja niti »već sašiven kaput«. Očituje se kao mladež autonomnog izbora, individualnosti i nove socijalnosti što na društvenom i crkvenom planu treba uvažavati u oblikovanju modela rada s mladima. Za razliku od europske mladeži, hrvatsku su mladež za trenutak homogenizirala ratna zbivanja. Ona su potisnula u drugi plan mnoge probleme i procese u odnosu na društvo, odrasle i unutar same mladeži. Sada kod hrvatske mladeži dolaze sve više do izražaja gore navedene tendencije, izazovi i problemi.
Romi u Hrvatskoj od doseljenja (Dubrovnik, 1362.), zbog transnacionalnog identiteta čine povijesnu etničku skupinu. Specifičan plemenski sustav i gospodarski ustroj uvjetovao je raspršivanje, ...specijaliziranje, djelomično gubitak etničkog identiteta i marginalni položaj. Znanstvenoistraživački projekti »Genealogija i transfer modela interkulturalizma« i »Školski kurikulum i obilježja hrvatske nacionalne kulture« (1991.–2001.) su kroz empirijsko istraživanje na stratificiranom uzorku srednjoškolaca u Hrvatskoj ukazali na postojanje stereotipa prema Romima, nizak stupanj prihvaćanja elemenata kulture Roma (jezik, umjetnost, povijest, običaji), kao i veliku socijalnu distancu prema Romima (modificirana Bogardusova skala), što ukazuje na potrebu interkulturalnog odgoja i obrazovanja za sve učenike u Hrvatskoj. Za romsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj presudno je, uz poboljšanje socio-gospodarskog položaja, integriranje u sve segmente društva, ali i neprijeporna potreba očuvanja kulture, tradicije i stila života, kako bi Romi postali i/ili ostali prepoznatljivi dio multikulturalnog okružja.
Polazeći od opažanja da su brojni glavni likovi u novijim hrvatskim dramama koncipirani kao društveno marginalizirani, subjekti koji su izbačeni iz kolosjeka, prilog će se koncentrirati na pitanje ...kako su prikazani u svojim situacijama i kako zamisle svoj opstanak, alternativu takvom životu. U zavisnosti od položaja izazvanog različitim društvenim, političkim, ekonomskim i dr. uzrocima, ali i tradicionalnim modelima suživota, perspektive tih likova bitno se razlikuju po etičkim principima, ali i po zamisli vlastitog identiteta. Uzimajući u obzir trendove u hrvatskom kazalištu, članak će tražiti i odgovor na pitanje o njihovim zajedničkim obilježjima. U centru pažnje će biti tekstovi Tene Štivičić, Dubravka Mihanovića, Ivana Vidića i Amira Bukvića koji su izazvali pozornost u »regiji« kao i u inostranstvu.
U članku se istražuju uvjeti potrebni za odvijanje potpuno razvijene kulturne i umjetničke aktivnosti (proizvodnje, potrošnje i recepcije) unutar imigrantske zajednice ili u tijesnoj vezi s njom. Kao ...povjesničarka književnosti i kulture, autorica sažima najočiglednije sklopove činilaca koji su se pokazali važnima za oblikovanje tih uvjeta na temelju iskustva slovenskih iseljeničkih zajednica u europskim zemljama, Australiji, Argentini, Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, Africi i na Arapskom poluotoku, kao i na osnovi iskustva velikih imigrantskih zajednica u Sloveniji: bošnjačko-muslimanske, srpske, hrvatske, makedonske, crnogorske, albanske i najvećeg dijela romske zajednice. Uzimajući u obzir mrežu informacija dobivenu iz veoma raznolikih izvora, autorica pokušava ukazati na neke relevantne aspekte koji se u kulturnoj historiografiji nikako ne bi smjeli zanemariti.
Popularnost socijalne isključenosti nesrazmjerna je njenoj konceptualnoj i teorijskoj utemeljenosti. U radu se raspravlja o problemima definiranja socijalne isključenosti, o osnovnim pristupima i ...pokušajima operacionalizacije toga koncepta. Autor je znatnu pažnju posvetio razgraničenju socijalne isključenosti od drugih koncepata ili pristupa, posebice razgraničenju socijalne isključenosti i siromaštva, budući da se u početku pojam isključenosti i pojavio kao zamjena za siromaštvo. Autor analizira prednosti i nedostatke konceptualnog zaokreta prema socijalnoj isključenosti. Jedna od prednosti koncepta socijalne isključenosti u tome je što omogućuje lako prelaženje iz jednog diskursa ili paradigme u drugu. Različita značenja i uzroci socijalne isključenosti te modeli socijalne integracije analizirani su preko triju paradigmi: solidarnosti, specijalizacije i monopola. Dosad je bilo vrlo malo pokušaja operacionalizacije socijalne isključenosti. Autor smatra da tek kombinacija nepovoljnih distribucijskih i relacijskih (participativnih) dimenzija može služiti kao pokazatelj socijalne isključenosti. Također se ukazuje na potrebu složenije analize indikatora isključenosti. Koncept isključenosti povezao je materijalne i sociopsihološke aspekte životnog standarda. Nastojanja u europskoj socijalnoj politici da se termin siromaštva zamijeni terminom isključenosti nisu posve opravdana. Da bi socijalna politika usmjerila svoje instrumente na rizične grupe i spriječila da siromaštvo završi marginalizacijom i ograničenom socijalnom participacijom, izgleda razumno zadržati oba pristupa: siromaštvo i socijalnu isključenost.
Rad ispituje trenutačno stanje i perspektive hrvatske sociologije. Kroz analizu istraživanja provedenog na malom uzorku eminentnih hrvatskih sociologa, autori raspravljaju (a) uzroke nepovoljnog ...stanja i (b) smjernice razvitka. Zaostajanje naše sociologije izazvano je kombinacijom vanjskih i unutarnjih čimbenika; medu vanjskim faktorima istaknuti su loš materijalni status sociologije i institucionalna zatvorenost s kojom se suočava, a medu unutarnjim ideološko naslijede, nedovoljna razvijenost kako teorijske tako i empirijske orijentacije, te problem sociološkog obrazovanja. U tekstu se razmatra i razvijenost profesionalnih kriterija sociologije. Istaknuta je nužnost organiziranja šire diskusije o strategiji ”demarginalizacije struke”, a četiri zaključne teze ponuđene su kao prvi korak u tom smjeru.
The Poverty of Privacy Rights makes a simple, controversial argument: Poor mothers in America have been deprived of the right to privacy.The U.S. Constitution is supposed to bestow rights equally. ...Yet the poor are subject to invasions of privacy that can be perceived as gross demonstrations of governmental power without limits. Courts have routinely upheld the constitutionality of privacy invasions on the poor, and legal scholars typically understand marginalized populations to have "weak versions" of the privacy rights everyone else enjoys. Khiara M. Bridges investigates poor mothers' experiences with the state—both when they receive public assistance and when they do not. Presenting a holistic view of just how the state intervenes in all facets of poor mothers' privacy, Bridges shows how the Constitution has not been interpreted to bestow these women with family, informational, and reproductive privacy rights. Bridges seeks to turn popular thinking on its head: Poor mothers' lack of privacy is not a function of their reliance on government assistance—rather it is a function of their not bearing any privacy rights in the first place. Until we disrupt the cultural narratives that equate poverty with immorality, poor mothers will continue to be denied this right.
