Osteosarcoma is the most frequent malignant tumor of the bone which is diagnosed most frequently in children or young adults, with a high possibility of metastasis, especially in the lung. We report ...a case of 39-year male patient with a history of an above-the-knee left limb amputation after tibial osteosarcoma with no follow-ups in the last two years and with an expansive apical and left paramediastinal mass found on chest X-ray. We performed a bronchoscopy and the histopathological diagnosis of swabbed samples was fibroblastic type of classic osteosarcoma with focal areas of telangiectatic osteosarcoma and areas showing giant cells. The particularity of the case consisted in the challenge of establishing the origin of pulmonary mass. Whilst increased dimensions militated for a primary pulmonary neoplasm, the histological examination ascertained the metastatic etiology of the tumor.
Background: Malignant lesions on the vulva are very rare in young women. Inspite of all the development in modern medicine their origin sometimes remains undiscovered and their development cannot be ...explained. Patients and methods: We describe a case of a 22-year-old woman, who was initially treated for what was believed to be an atheroma of the vulva. A biopsy was performed. The histology revealed a malignant metastatic lesion. Extensive diagnostic procedures were performed (gynecologic ultrasound, ultrasound of the abdomen, CT, MR, PET CT) and foreign specialists in gynecologic pathol- ogy were consulted. Conclusions: Although extensive diagnostic procedures were performed the origin of the malignant change causing the described lesion remained a mistery.
Rak dojke, uz tumore pluća te melanom, najčešći je tumor koji metastazira u središnji živčani sustav. Uslijed razvitka sistemske terapije primarne bolesti, i posljedičnog produljenog preživljenja ...bolesnika, liječenje moždanih metastaza predstavlja sve veći izazov. Dok se novi pristupi sistemskoj terapiji moždanih presadnica tumora dojke fokusiraju na savladavanje prepreke krvno-moždane i krvno-tumorske barijere te na ciljanu terapiju, lokalna terapija ostaje primarna linija liječenja. Odluka o izboru metode liječenja ovisi o broju i volumenu moždanih presadnica, njihovoj lokalizaciji, kliničkom statusu bolesnika, prethodno korištenim metodama liječenja, stadiju uznapredovalosti osnovne bolesti te prognozi bolesnika. U slučajevima kada aktivni pristup liječenju, koji uključuje operaciju i/ili radioterapiju, ne pridonosi kvaliteti života ili ukupnom preživljenju bolesnika, preporuča se najbolja potporna njega.
Neuroblastoamele sunt tumori cu origine in celule sușe ale sistemului nervos simpatic, derivate din crestele neurale, reprezentând70% dintre tumorile cu localizare la nivelul glandei suprarenale. ...Neuroblastomul este cea mai frecventă tu- moră solidă la sugar, cu o prevalență de 1:70000 de nou-născuți, insumând aproximativ 20% din cancerele neonatale. Rata de mortalitate se situează la 15%, având ca factor cauzal dificultățile de diagnostic precoce. 1-2% din cazuri prezintă istoric familiar. Neuroblastoamele caracteristici genetice, biologice și morfologice heterogene si un comportament clinic divers.Lucrarea prezintă cazul unui nou-născut de sex feminin, 8 ore de viată, provenit din sarcină nedispensarizată, naștere dificilă cu aplicare de forceps, transferat in sectia de Chirurgie cu suspiciunea diagnostică de hemoperitoneu. Explorările imagistice efectuate in urgență confirmă diagnosticul de hemoperitoneu și relevă prezența unei tumori de glandă suprare- nală dreaptă, multiple diseminări hepatice si hepatomegalie importantă. La internare pacienta prezintă stare generala gravă, abdomen mărit de volum pe seama hepatomegaliei, circulație colaterală abdominală. Se intervine chirurgical, dupa stabilizarea hemodinamică a pacientei, practicându-se laparotomie subcostală dreaptă. Se constată prezența unei rupturi de lob drept hepatic, fără hmoragie activă pe tranșa de ruptură și se practică biopsie metastază tumorală hepatică, tumorsu- prarenalectomie dreaptă, controlul hemostazei. Evoluția postoperatorie este lent nefavorabilă pacienta prezentând anemie importantă, edeme generalizate, oligoanurie și in ciuda tratamentului suportiv maximal dezvoltă stop cardiocircultator ce nu răspunde la manevrele de resuscitare.Neuroblastomul este una dintre cele mai enigmatice tumori în perioada neonatală, putând regresa spontan sau progre- sa fulminant in absența unui plan terapeutic adecvat sau in prezența unui stadiu avansat. Diagnosticul precoce reprezintă o provocare in practica medicală curentă, ca in cazul prezentat in care afecțiunea a debutat in utero, iar pacienta nu a beneficiat de ecografie antenatală. Descoperirea unui neuroblastom fetal crează oportunitatea fie a unui tratament in utero, fie a unor precauții in ceea ce privește momentul nașterii.
Metastaze lateralnih regija vrata papilarnog karcinoma štitnjače pojavljuju se u oko 30–80% bolesnika. Uvriježeno je stajalište kako se njihova prisutnost povezuje s većom mogućnosti pojave lokalnog ...recidiva, a ne utječe negativno na preživljenje, no njihov značaj još nije do kraja razjašnjen. Cilj je ovog istraživanja analizirati kliničko-patohistološke karakteristike metastaziranja papilarnog karcinoma štitnjače u lateralne regije vrata u bolesnika s papilarnim karcinomom i metastazama u lateralnim regijama vrata te učestalost pojave lokoregionalnih recidiva i udaljenih metastaza redovitim praćenjem bolesnika. Metode: Proveli smo prospektivno istraživanje u koje smo uključili 135 bolesnika s papilarnim karcinomom i metastazama u lateralnim regijama vrata, kojima je u razdoblju od 2011. do 2020. učinjena totalna tireoidektomija sa selektivnom disekcijom vrata (regije II–VI). Analizirali smo demografske i kliničke čimbenike u bolesnika te univarijantnim statističkim testovima odredili njihovu povezanost. Bolesnici su praćeni do travnja 2021. putem redovnih kontrolnih pregleda i bolničke dokumentacije. Rezultati: Prosječna dob bolesnika bila je 36 godina, a 28% ispitanika bili su muškarci. Najčešće mjesto metastaziranja bila je regija III, a zatim redom regije IV, II i V. Primarni tumori veći od 1 cm te oni s ekstrakapsularnim širenjem imali su veći broj pozitivnih limfnih čvorova u lateralnim regijama vrata. Prosječan period praćenja iznosio je 62 mjeseca. Tijekom perioda praćenja ukupno je 18 (13,3%) bolesnika razvilo lokoregionalni recidiv, a dvoje (1,5%) bolesnika je uz lokoregionalne recidive razvilo i udaljene metastaze. Nijedan bolesnik nije razvio lokalni recidiv bolesti. Prosječno vrijeme pojave recidiva iznosilo je 16,7 mjeseci. Zaključak: Učestalost metastaziranja u pojedine regije vrata pratila je standardne obrasce metastaziranja pa je tako najčešće zahvaćena regija III, a potom regija IV. U dvije trećine bolesnika nalazimo metastaze u više lateralnih regija vrata. Ovo istraživanje ukazalo je na povezanost veličine papilarnog karcinoma štitnjače s brojem pozitivnih limfnih čvorova u lateralnim regijama vrata te povezanost broja pozitivnih limfnih čvorova u lateralnim regijama vrata u bolesnika s prisutnim ekstrakapsularnim širenjem. S obzirom na nisku stopu recidiva možemo zaključiti da je selektivna disekcija regija II–VI optimalan način liječenja ovih bolesnika.
Deşi frecvenţa hepatoblastomului este redusă, acesta reprezintă cea mai comună tumoră hepatică primară ma lignă a copilului. Prognosticul bolii s-a îmbunătăţit considerabil în ultimele decenii, ...datorită progreselor terapeutice oncologice şi chirurgicale. Totuşi, tumorile aflate într-un stadiu avansat la momentul diagnosticului au în continuare un prognostic rezervat. Prezentăm cazul unui copil de 2 ani şi 9 luni, diagnosticat în februarie 2014 cu hepatoblastom, cu risc înalt (metastaze pulmonare), pentru care s-a intervenit chirurgical practicându-se ex cizia completă a tumorii. Ulterior, s-a iniţiat chimioterapie conform protocolului SIOPEL-4 modificat: astfel, blocurile de chimioterapie care ar fi trebuit administrate preoperator au fost utilizate postoperator. După finalizarea chimioterapiei, examenul CT toraco-abdominal efectuat în septembrie 2014 a indicat răspuns complet al bolii la tratament. Evaluarea periodică a pacientului a relevat până în prezent absenţa semnelor de recidivă locală tumorală, absenţa metastazelor şi un status de performanţă de 80 pe scala Lansky. Utilizarea terapiilor moleculare ţintite, a transplantului hepatic şi a unor noi chimioterapice poate reprezenta în viitor o modalitate de îmbunătăţire a prognosticului pacienţilor cu hepatoblastom cu risc înalt. De asemenea, modificarea pro tocoalelor de chimioterapie ar putea reprezenta o opţiune pentru îndeplinirea acestui scop.
SAŽETAK
Rak dojke je najčešći zloćudni tumor u žena koji se može probirom, redovitim kontrolama i zdravstvenim odgojem otkriti u ranim stadijima bolesti i uspješno liječiti. Metode liječenja ...uključuju kirurgiju, kemoterapiju, radioterapiju, endokrinu terapiju, imunoterapiju, ciljanu terapiju te simptomatsko-suportivnu terapiju, koja se primjenjuje ovisno o stadiju bolesti, biološkim obilježjima tumora i općem stanju, dobi i komorbidetima bolesnica. Plan liječenja definira multidisciplinarni tim. S obzirom na pojavnost ove bolesti, mogućnost ranog otkrivanja i mogućeg značajnog učinka terapijskih postupaka na tijek bolesti, potrebno je definirati i pravilno standardizirati pristup u dijagnostici, liječenju i praćenju ovih bolesnica. U tekstu su iznesene smjernice s ciljem primjene standardiziranih postupaka u svakodnevnom radu s bolesnicama s rakom dojke u Republici Hrvatskoj.
SAŽETAK
Incidencija karcinoma nepoznatoga primarnog sijela s metastazama u limfne čvorove glave i vrata je niska te prema literaturi varira između 2 i 9%, te je u daljnjem padu zbog sve preciznije ...dijagnostike. Histološki, najčešći su planocelularni karcinomi. Osim općega fizikalnog pregleda s osobitim usmjerenjem na područje glave i vrata, nužan je endoskopski pregled s vizualizacijom nazofarinksa, orofarinksa, larinksa i hipofarinksa te radiološka slikovna obrada (CT i/ili MR te u slučaju indikacije PET/CT). Kirurško liječenje najstarija je, no još uvijek vrlo važna metoda liječenja ovih bolesnika te je preferirana opcija inicijalnog liječenja. S druge strane, primarna radioterapija predstavlja važnu opciju liječenja za tumore glave i vrata, posebno u bolesnika koji nisu kandidati za kirurško liječenje, a kod bolesnika s uznapredovalim nalazom na vratu (N2-3) preporučuje se kombinirati je s kemoterapijom. Nakon inicijalnog kirurškog liječenja i patohistološkog nalaza N2 ili N3 bolesti, radioterapija s kemoterapijom ili bez nje indicirana je u svih bolesnika, a može se razmotriti i kod onih sa statusom N1. Neovisno radi li se o primarnoj ili adjuvantnoj radioterapiji, opseg polja zračenja i nadalje je kontroverzna tema. Opcije liječenja se kreću od operativnog liječenja ipsilateralne strane vrata bez adjuvantnog liječenja, operativnog liječenja s adjuvantnom primjenom (kemo)radioterapije do primarnog liječenja – zračenja obje strane vrata i svih mjesta potencijalnog sijela primarnog tumora. Ranije je u smjernicama zagovaran agresivniji pristup koji je uključivao radioterapiju cijelog volumena ždrijela (nazofarniks, orofarinks i hipofarinks) i grkljana te obje strane vrata. S vremenom je primjetan pomak prema poštednijem liječenju, najčešće u smislu operativnog liječenja metastaza na vratu s primjenom adjuvantne ipsilateralne radioterapije, bez zračenja čitave sluznice ždrijela i grkljana. Najvažniji parametri u odluci o primjeni konkomitantne kemoterapije jesu proboj čahure limfnog čvora i resekcija R1/2.
Če se pri bolniku, ki je bil operiran zaradi raka debelega črevesa in danke (RDČD), na novo pojavi tumor v jetrih, je mogoče že na podlagi tega sklepati, da gre za zasevek. Še več, diagnozo je mogoče ...z 99 % verjetnostjo potrditi na podlagi slikovnih in biokemičnih preiskav. Kljub temu nekateri vztrajajo, da je za potrditev diagnoze potrebna perkutana tankoigelna biopsija (PTB). Nepotrebnost in nevarnost tega postopka pri resektabilnih jetrnih zasevkih RDČD bomo poskušali utemeljiti s pregledom literature in analizo naše serije bolnikov.