Proizvodnja vina često se nosi s problemima koje uzrokuju različite vrste plijesni. Mnoge od njih djeluju štetno jer uzrokuju različite bolesti ili izlučuju toksične i potencijalno zdravstveno opasne ...spojeve te smanjuju ukupni prinos i kvalitetu vina. Najznačajnije među njima su plijesni Aspergillus spp., Penicillium spp. i Botrytis cinerea. Međutim, Botrytis cinerea može doprinijeti i značajnom poboljšanju organoleptičkih svojstava vina i omogućiti proizvodnju cijenjenih predikatnih vina. U ovom radu, na osnovu postojećih literaturnih izvora i spoznaja, opisano je pozitivno i negativno djelovanje prisustva plijesni na konačne karakteristike vina.
Wine production often deals with problems caused by different types of mould. Many of them are harmful because they cause various diseases or secrete toxic and potentially hazardous compounds that reduce the overall yield and quality of wine. The most important among them are the moulds Aspergillus spp., Penicillium spp. and Botrytis cinerea. However, Botrytis cinerea can also contribute to a significant improvement in the organoleptic properties of wine and enable the production of prized predicate wines. In this paper, based on existing literature sources and knowledge, the positive and negative effects of the presence of mould on the final characteristics of wine are described.
Sweet chestnut is a rare species in Serbia, except in the western part of Metohija. In addition to the anthropogenic effect, the range of this species, both in Serbia and in the world, was reduced on ...account of Cryphonectria parasitica which causes " chestnut blight" and the species in the genus Phytophthora, which cause "ink disease" of sweet chestnut. Although to a lower degree, a part of the chain of sweet chestnut decline are also other fungi which occur in different phases of its growth and development, therefore they were the subject of our research. Sweet chestnut mycoses and pseudomycoses were researched at the following sites at which sweet chestnut occurs in Serbia: Sobina and Muhovac near Vranje, Hisardţik near Prijepolje, Trnava near Ĉaĉak, and Predejane. In addition to the above localities, the material for the analysis of vc types of C. parasitica was collected also on Sveta Gora and in the region of Kostajnica in the Republic of Srpska. The pathogenicity of different C. parasitica isolates was researched on 3 to 6-year-old sweet chestnut seedlings in the nursery "Poţega" at Poţega. The identification of all fungi that infect sweet chestnut was performed by field research. The degree of damage caused by C. parasitica was assessed at the most important localities where sweet chestnut occurs in Serbia. The pathogenicity of different C. parasitica isolates was researched by artificial infections of sweet chestnut seedlings. The impact of external factors on the growth of C. parasitica mycelia was investigated by laboratory analyses, as well as its fermentation system (oxidases), and the inter-relationship of this fungus and some fungi isolated from sweet chestnut bark. The pathogenicity of isolates used in field studies was previously tested on sweet chestnut poles, and the poles of other tree species occurring in the communities with sweet chestnut. Vegetative compatibility of all C. parasitica isolates was determined using five European tester isolates. Altogether 42 species of fungi and pseudo-fungi were identified on sweet chestnut. 14 species were found on the leaves and fruits, and the greatest damage, particularly on the foliage of young plants, was caused by Mycosphaerella maculiformis and Microsphaera alphitoides. The greatest economic damage on sweet chestnut fruits was caused by the fungi in the genera Fusarium and Penicillium, as well as Stromatinia pseudotuberosa and Botrytis cinerea. Altogether 25 species were identified on sweet chestnut stems and branches, and the greatest damage was caused by C. parasitica. As for the wood rotting fungi, significant damage is caused by Laetiporus sulphureus, Ganoderma applanatum, Fistulina hepatica and Lenzites quercina. The roots were infested by 3 species. The greatest damage was caused by Phytophthora cambivora and Armillaria mellea. The assessment of sweet chestnut damage caused by C. parasitica at the most significant sites in the surroundings of Vranje (Sobina and Muhovac) indicates that the degree of tree damage was high. Eleven months after the inoculation of healthy sweet chestnut seedlings by different isolates of the fungus C. parasitica, the largest wounded area was caused by the isolate CS3, followed by SG1, and the lowest was caused by SRP2. The results show that the isolate SRP2 has a substantially lower virulence than the other two isolates, but that even its application in healing the wounds caused by virulent strains would lead to the death of seedlings or small-dianeter branches. The highest daily increase of C. parasitica was determined at the temperature of 25C. The physiological activity of both tested isolates starts at the temperature of 5C and stops at 39C. The mycelium exhibits a higher inctrement when it is incubated in complete darkness than under the alternations of day-night cycles (16-hour photoperiod). The effect of light on the appearance of fungal colony and pycnidia formation is much higher. Of the three tested media (PDA, combined Lutz medium with the addition of sweet chestnut bark, and combined Lutz medium with the addition of oak bark), at all three tested temperatures, CS3 isolate exhibited the greatest growth of mycelium on PDA medium. On artificial media made of the bark of different tree species, the mycelium growth was good on the media with the addition of oak, sweet chestnut, filbert, and lime bark, and on sweet chestnut fruits. The lowest growth was observed on the medium with the addition of maple and Norway maple. The analysis of the relationship of C. parasitica and other fungi which infest the bark shows that the application of T. harzianum and Penicillium sp. can produce good results in the control of C. parasitica. After seven days of growth on the media with the addition of gallic acid and tannic acid, the diameter of the colonies was approximately the same, so all the study isolates were rated in group 7, according to the method described by DAVIDSON et al. (1938). The inoculation method had a statistically significant effect on the wound area caused by C. parasitica on sweet chestnut poles. In both isolates, the inoculation with mycelia caused larger wound area than the inoculation with conidia. Of the six tested tree species (sweet chestnut, lime, oak, filbert, ash and maple), the inoculation succeeded only on sweet chestnut, lime and oak. The presence of three vc types (EU-1, EU-2 and EU-12) was identified at the locality near Vranje and two vc types (EU 2 and EU 12) at the locality Hisardţik near Prijepolje. The low value of Shannon–Wiener‘s index of diversity indicates that the diversity of vc types in these areas is low. The diversity of vc types at other localities is also low, except in the area of Kostajnica in the Republic of Srpska, with the presence of 5 vc types. The study results indicate that, in addition to C. parasitica, sweet chestnut decline is also caused by Phytophthora cambivora, Armillaria mellea, Laetiporus sulphureus, Ganoderma applanatum, Fistulina hepatica and Lenzites quercina. Consequently, it is necessary to undertake sweet chestnut protection at the localities where it still exists. It is a favourable circumstance that there are localities where C. parasitica is not yet present, and that the diversity of vegetative compatibility types of C. parasitica is very low (precondition for the successful application of hypo-virulence).
Pitomi kesten je u Srbiji, izuzimajući zapadni deo Metohije, retka vrsta. Pored antropogenog uticaja, smanjenju areala ove vrste, kako kod nas, tako i u celom svetu, doprinele su Cryphonectria parasitica koja izaziva "rak kore kestena" i vrste iz roda Phytophthora, koje izazivaju "mastiljavu bolest" kestena. Iako u manjoj meri, deo lanca sušenja i propadanja pitomog kestena su i ostale gljive koje se javljaju u različitim fazama njegovog rasta i razvića, pa su one i bile predmet naših istraživanja. Istraživanja mikoza i pseudomikoza pitomog kestena vršena su na sledećim lokalitetima na kojima se javlja pitomi kesten u Srbiji: Sobina i Muhovac kod Vranja, Hisardžik kod Prijepolja, Trnava kod Čačka i Predejane. Pored ovih lokaliteta materijal na kome su vršena istraživanja vc tipova C. parasitica sakupljen je i na Svetoj Gori i u regionu Kostajnice u Republici Srpskoj. Patogenost različitih izolata C. parasitica ispitivana je na sadnicama pitomog kestena starosti 3-6 godina u rasadniku "Požega" u Požegi. Terenskim istraživanjima konstatovane su sve gljive koje se javnjaju na pitomom kestenu. Na najvažnijim lokalitetima na kojima se kesten javlja u Srbiji procenjen je stepen oštećenja koji izaziva C. parasitica. Veštačkim infekcijama na sadnicama pitomog kestena ispitivana je patogenost različitih izolata ove gljive. Laboratorijaskim istraživanjima je ispitivan uticaj spoljašnjih faktora na porast micelije C. parasitica. Ispitivan je i njen fermentni sistem (oksidaze), kao i međusobni odnosa ove gljive i nekih gljiva koje su izolovane iz kore pitomog kestena. Patogenost izolata korišćenih kod terenskih istraživanja prethodno je ispitivana na štapovima pitomog kestena, kao i na štapovima drugih vrsta drveća koje se javljaju u zajednicama sa kestenom. Vegetativna kompatibilnost svih izolata C. parasitica je određena korišćenjem pet evropskih tester izolata. Na pitomom kestenu ukupno su konstatovane 42 vrste gljiva i pseudogljiva. Na listovima i plodovima konstatovano je prisustvo 14 vrsta, a najveće štete, posebno na listovima mlađih biljaka, izazivaju Mycosphaerella maculiformis i Microsphaera alphitoides. Na plodovima pitomog kestena najveće ekonomske štete izazivaju gljive iz rodova Fusarium i Penicillium, kao i Stromatinia pseudotuberosa i Botrytis cinerea. Na stablima i granama konstatovano je prisustvo 25 vrsta, a najveće štete izaziva C. parasitica. Od gljiva koje izazivaju trulež značajne štete pričinjavaju Laetiporus sulphureus, Ganoderma applanatum, Fistulina hepatica i Lenzites quercina. Na korenu je konstatovano prisustvo 3 vrste. Najveće štete izazivaju Phytophthora cambivora i Armillaria mellea. Procena oštećenja stabala pitomog kestena izazvanih dejstvom C. parasitica na najznačajnijim lokalitetima u okolini Vranja (Sobina i Muhovac) ukazuje da je stepen oštećenja stabala veliki. Pri inokulaciji zdravih sadnica pitomog kestena različitim izolatima gljive C. parasitica, posle 11 meseci, najveću površinu rana je izazvao izolat CS3, zatim SG1, a najmanju SRP2. Rezultati pokazuju da izolat SRP2 ima znatno manju virulenciju od druga dva ispitivana, ali da bi čak i njegova upotreba u lečenju rana izazvanih virulentnim sojevima dovela do sušenja kod sadnica ili grana manjeg prečnika. Najveći dnevni porast C. parasitica utvrđen je na temperaturi od 25C. Fiziološka aktivnost oba ispitivana izolata počinje na temperaturi od 5C i prestaje na 39C. Micelija ima veći porast kada je inkubirana u potpunom mraku nego pri naizmeničnom smenjivanju svetlosti i mraka (16 sati fotoperiod). Mnogo veći uticaj svetlost ima na izgled kolonije gljive i
Među uzročnicima bolesti na kultiviranim biljnim vrstama u Hrvatskoj poznat je i veliki broj fitopatogenih gljiva i pseudogljiva koje su introducirane iz drugih područja svijeta te se stoga nazivaju ...neomicete. Prema našim saznanjima na temelju dostupne literature na kultiviranim biljnim vrstama u našoj zemlji do sada su zabilježene 52 neomicete (23 pseudogljive i 29 gljiva). Točan broj neomiceta teško je utvrditi pa stoga navedeni broj ne treba shvatiti doslovno. Sigurno ih ima više. Osim neomiceta koje dolaze kao patogeni na kultiviranim biljnim vrstama u agroekosustavima, poznato je još oko tridesetak neomiceta koje dolaze kao patogeni na biljnim vrstama u šumskim fitocenozama (drveće i dr.) te na ukrasnim biljnim vrstama.
Cilj istraživanja bio je utvrditi ucestalost dermatomikoza u promatranim razdobljima s posebnim osvrtom na moguce promjene s obzirom na spol, lokalizaciju i uzrocnika. Retrospektivnom studijom je ...ukupno obuhvaceno 148.978 bolesnika od 1995. do 2006., od kojih je 1674 bilo klinicki suspektno na dermatomikozu. Analizirana je ucestalost mikoza za vrijeme dva razdoblja: prvog, neposredno nakon Domovinskog rata 1995.-2000. godine i drugog 2001.-2006. godine. U prvom razdoblju bilo je pozitivno 263 (0,43%) bolesnika, od ukupnog broja 60.571 bolesnika, a u drugom razdoblju 301 (0,34%) od 88.407 bolesnika. Ucestalost na 100.000 stanovnika za prvo razdoblje bila je 185,49, a za drugo razdoblje 212,29.
Ta razlika nije bila statisticki signifikantna.
Što se tice etiologije, usporedili smo Trichophyton mentagrophytes, cija je ucestalost na 100.000 stanovnika u prvom razdoblju bila 81,11, a u drugom 95,21. Kod Microsporum canis je ucestalost na
100.000 stanovnika u prvom razdoblju bila 49,37, a u drugom 66,29. Ucestalost na 100.000 stanovnika kod Candida spp. je u prvom razdoblju bila 38,05, a u drugom 42,25. Razlike nisu bile statisticki znacajne.
U zakljucku isticemo stacionarno stanje u ucestalosti dermatomikoza na našem podrucju. Nema znacajne promjene u vrsti uzrocnika, te postoje promjene u lokalizaciji mikoza u promatranim razdobljima.
U razdoblju od 2007. do 2012. godine praćena je pojava fitopatogenih vrsta gljiva na nekim samoniklim biljnim vrstama u prirodnim ekosustavima i urbanim područjima Hrvatske (nacionalni parkovi, ...parkovi prirode i dr.). Identificirane su na temelju morfoloških karakteristika njihovih sporulirajućih struktura (plodna tijela, konidiofori i dr.) i spora. Identificiran je relativno veliki broj fitopatogenih vrsta gljiva (preko 150 vrsta) od kojih je za 12 vrsta prvi put potvrđen njihov nalaz u Hrvatskoj. To su bile sljedeće vrste: Cercospora bolleana, Cercospora violae, Cercospora scandens, Coniothyrina agaves, Erysiphe aquilegiae, Erysiphe sedi, Erysiphe buhrii, Hainesia lythri, Microsphaeropsis hellebori, Pseudocercospora ceratoniae, Septoria cyclaminis i Septoria primulicola. Neke biljne vrste kao Helleborus odorus i H. atrorubens utvrđene su po prvi put kao novi domaćini fitopatogenih gljiva.
Prema dosadašnjim zapažanjima na području Hrvatske kao manje raširene gljivične bolesti maslina mogu se smatrati rubni palež lišća masline (Marthamyces panizzei), pepelnica maslina (Leveillula ...taurica) i sušenje izboja masline (Phoma incompta). Također se kao «bolest» često navodi i čađavica masline, koja predstavlja pojavu epifitskih gljiva na lišću masline, pa se ne može smatrati bolešću u pravom smislu riječi, jer je pojava gljiva čađavica posljedica napada nekih štetnih insekata. Kao bolesti manjeg intenziteta na maslinama u našoj zemlji navode se još olovna bolest maslina (Pseudocercospora cladosporioides) i antraknoza plodova masline (Colletotrichum spp., syn. Gloeosporium olivarum). U ovom radu će biti opisane bolesti rubni palež masline, pepelnica maslina, sušenje izboja masline i čađavica masline, koje se do sada rijetko spominju u našoj stručnoj i znanstvenoj literaturi. Spomenute bolesti javljaju se uglavnom na lišću i izbojima masline i do sada nisu pričinjavale veće štete u našoj zemlji.
Tijekom posljednjih nekoliko godina bilježi se značajnije sušenje borova različitih vrsta, starosti, dimenzija i položaja u šumama Sjeverne Dalmacije. Ovim istraživanjem obuhvaćeno je nekoliko ...biotičkih čimbenika vezanih uz klimatske ekstreme, koji bi mogli biti uzrokom tih šteta. Uz analizu klime, istraživani su borov četnjak, nematode drva, cvilidrete, potkornjaci, gljive uzročnici osipanja iglica.
Rezultati ukazuju kako su srednje vrijednosti temperature i oborina u području Sjeverne Dalmacije izrazito odstupale od sredine 2006. i kraja 2008. godine. U tom periodu bilježe se ekstremno visoke temperature i jaka suša. Klimatski ekstremi, ponajprije suša, može se smatrati osnovnim nepovoljnim čimbenikom koji je uzrokovao stres i fiziološko slabljenje borova te poboljšao uvjete za napad različitih vrsta štetočina. Povoljni uvjeti djelovali su na ulančavanje nepovoljnih čimbenika, pojave koja do sada nije razjašnjena, a mogući je uzrok sušenja dijelova krošnje, a ponekad i odumiranje pojedinačnih, rjeđe grupa stabala. Suša kao okidač oslabila je borove koji su posljedično zaraženi patogenim gljivama nekoliko vrsta: Lophodermium pinastri, L. seditiosum, Sphaeropsis sapinea, Mycosphaerella pini, Cyclaneusma niveum i Elytroderma torres-juanii. Najveće štete od gljivičnih bolesti izazvala je gljiva S. sapinea.Osipom iglica stablo je zbog smetnji u normalnoj fotosintezi fiziološki dodatno oslabilo te bilo izvrgnuto napadima potkornjaka vrste Tomicus destruens. Nakon toga dolazi do odumiranja stabala uz pojavu još nekih vrsta ksilobiontnih kukaca (pipe, cvilidrete).
Koliki utjecaj su imale dendropatogene nematode u lancu odumiranja borova za sada nije moguće utvrditi bez dodatnih istraživanja. Prvi rezultati pokazuju prisutnost nekoliko vrsta: Bursaphelenchus mucronatus, B. sexdentati, B. eggersi, od kojih se prve dvije smatraju patogenima. Nadalje, utvrđen je vektor nematoda Monochamus galloprovincialis, koji može imati važnu ulogu pri eventualnoj pojavi karantenske vrste Bursaphelenchus xylophilus.
U radu je obrađena simptomatologija, dijagnostika i liječenje bolesnika s gljivičnom upalom gornjih respiratornih puteva. Diferencijalno dijagnostički su izdvojeni znaci gljivičnih od bakterijskih ...upala maksilarnog sinusa. U slučaju pojave ulkusne lezije na sluznici nosnog septuma, diferencijalno dijagnostički ne dolazi u obzir samo karcinom, lues, tuberkuloza nego i mogućnost gljivične upale. Liječenje gljivičnih upala nosa i maksilarnog sinusa pričinjava još uvijek određenu teškoću s obzirom na raznovrsnost gljivica. Uz opću konzervativnu terapiju odgovarajućim antimikoticima, primjenjuje se i lokalna terapija ispiranjem nosa i maksilarnog sinusa adekvatnim antimikoticima. U dubokih invazivnih mikoza preporučuje se, uz konzervativni oblik liječenja, i kirurški zahvat s uklanjanjem detritusa i eventualno zahvaćene kosti. Dugotrajna i neadekvatna terapija antibioticima jedna je od glavnih uzročnih činilaca učestalih gljivičnih bolesti nosa i maksilarnog sinusa.
Mantar endokarditleri nadir görülen fakat özellikle genç yaştaki hastaları etkileyen ölümcül bir hastalıktır. Kırk altı yaşındaki erkek hastaya, sağ femoral arter tromboembolisi tanısıyla acil ...tromboembolektomi ameliyatı yapıldı. Kardiyolojik nedenlere yönelik yapılan araştırmada, ateş 37.8 °C idi; aort odağında 2/6 şiddetinde sistolik ejeksiyon üfürümü vardı. Ekokardiyografide aort kapak nonkoroner küspis üzerinde 1.2 x 0.8 cm boyutlarında vejetasyon saptandı. Cerrahi tedaviyle vejetasyon çıkarıldı ve mekanik tipte aort kapak replasmanı yapıldı. Ameliyat sırasında alınan örneklerde Candida albicans üremesi üzerine mantar endokarditi tanısıyla parenteral flukanazol tedavisine başlandı. Ameliyattan sonra hastanın ateşi devam etti, kan kültürlerinde de C. albicans üremesi görüldü. Aniden başlayan karın ağrısı nedeniyle yapılan batın tomografisinde sağ iliyak arterde psödoanevrizma, sol iliyak arterde tromboze anevrizma saptandı. Periferik anjiyografide, sağ eksternal iliyak arterde anevrizma ve oklüzyon, sağ ana femoral arterde total oklüzyon, sol eksternal iliyak arterde diseksiyonun eşlik ettiği oklüzyon saptandı. Ayrıca, dalakta 4 cm çapında periferik yerleşimli infarkt alanı izlendi. Genel durumu hızla bozulan hasta, cerrahi girişim yapılamadan şok tablosuyla kaybedildi.
Fungal endocarditis is a rare but serious disease with a
high mortality rate, affecting mainly young patients. A 46-
year-old man underwent emergency thromboembolectomy
with a diagnosis of thromboembolism of the right
femoral artery. During investigation into cardiologic causes,
his fever was 37.8 °C and he had a 2/6 systolic ejection
murmur. Echocardiography revealed a vegetation,
1.2 x 0.8 cm in size, on the noncoronary cusp of the aortic
valve. The vegetation was removed surgically and the
aortic valve was replaced with a mechanical valve. Upon
isolation of Candida albicans in the surgical specimens, a
diagnosis of fungal endocarditis was made and parenteral
fluconazole treatment was instituted. After surgery, the
patient's fever persisted and blood cultures were positive
for C. albicans. Abdominal computed tomography performed
for abdominal pain showed a pseudoaneurysm in
the right iliac artery and a thrombosed aneurysm in the left
iliac artery. Peripheral angiography revealed an aneurysm
and occlusion in the right external iliac artery, total occlusion
in the right common femoral artery, and an occlusion
and dissection in the left external iliac artery. There was
also an infarct area in the peripheral spleen, measuring 4
cm. The patient's general condition showed a rapid deterioration
and he died before any surgical intervention
could be performed.
