U članku se na osnovu arhivske građe, memoara i literature analizira sudbina nasleđa ruske emigracije u Jugoslaviji (muzeja, biblioteka, arhiva, školskih i zdravstvenih ustanova, kao i grobnih ...kompleksa) u periodu od 1944. do 1945. godine – po prelasku Crvene armije granica predratne Jugoslavije, oslobodilačkih operacija i dolaska na vlast Komunističke partije Jugoslavije. Ukazuje se na nejednoznačnost odnosa prema nasleđu ruske emigracije i različitu praksu.
Muzeji povezani s događajima Drugog svjetskog rata, narodnooslobodilačkim pokretom, radničkim pokretom i srodnim temama, koje možemo zajednički nazvati muzejima revolucije, ugašeni su raspadom ...socijalističke Jugoslavije. Na hrvatskom prostoru postojalo je sedam specijaliziranih muzeja, četiri muzeja u sklopu spomen-područja, desetak memorijalnih zbirki u sastavu specijaliziranih muzeja i više od stotinu zbirki i stalnih izložbi unutar općih muzeja, instituta, škola i drugih ustanova. Povijest pamti postojanje ovih muzeja kao institucija, no sve se manje pamti izgled njihovih postava, kako stalnih tako i povremenih izložbi, kao i autori tih prostorno-likovnih rješenja. Đuka Kavurić jedan je od ključnih oblikovatelja muzejskih postava muzeja revolucije. U Hrvatskoj je oblikovao najmanje četiri stalna postava - u Muzeju Vis - sjedište Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske i Partizanskih odreda Jugoslavije i Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, Memorijalnom muzeju Jasenovac, Spomen-muzeju Drugog kongresa Komunističke partije Jugoslavije u Vukovaru te Muzeju radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta za Slavoniju i Baranju u Slavonskom Brodu, kao i najmanje dvije povremene izložbe za Muzej revolucije naroda Hrvatske u Zagrebu. Autor je i većeg broja idejnih, neizvedenih projekata. Kavurić nam se kroz svoj opus otkriva kao vješti dizajner izložbenih postava koji je stavljao naglasak na likovno oblikovanje izložbi i koji se aktivno uključivao u sve aspekte njihova nastajanja, stvarajući postave jasne naracije.
Begunska kriza se je v zadnjem letu dni spremenila v človeško tragedijo, ki po mnogočem spominja na čas druge svetovne vojne. Sredozemsko morje, opevani mare nostrum, je postalo grozljiva skupna ...grobnica brezštevilnih. Posledica vojne pa so tudi uničevanja zgodovinskih mestnih središč, spomenikov in druge kulturne dediščine na t. i. kriznih območjih, ki so dosegla nedoumljive razsežnosti. Muzeji po svetu so se aktivno odzvali na družbene potrebe. Cilj je bil sodobno družbo pozvati k razmisleku in odprtemu dialogu ter ublažiti strah pred neznanim in zmanjšati plimo sovraštva, preden doseže vseuničujočo razsežnost. Z begunsko krizo se je meddružbeni dialog pokazal kot nuja in ultimativni imperativ, nekaj, brez česar družbe prihodnosti ni več mogoče zagotoviti. Muzejem je sodobna družba namenila vlogo verodostojnega medija za komunikacijo dediščinskih vsebin. Z rabo metaforičnega in metonimičnega opredmetenega »jezika« imajo izjemno veliko družbeno moč ter predstavljajo most med znanostjo in sodobno družbo, med družbami preteklosti in sedanjosti, med elitami in obrobjem. Reformatorji muzejev iz druge polovice 20. stoletja so menili, da tradicionalni muzeji kljub reorganizacijam ne morejo streči potrebam sodobne družbe. To je bil vzrok nastanka nove muzeologije, ki muzej razume kot družbeno odgovorno ustanovo. Opremlja jo s specifičnimi teoretskimi znanji, ki omogočajo spreminjanje dediščine v družbeno relevantno komunikacijo neverbalnega značaja. Članek, njegova teoretska vsebina, argumentira sodobne koncepte muzeja in z njimi presoja družbeno odgovornost v delovanju slovenskih muzejev. Sodobni muzeji ali postmuzeji so ustanove z aktivnimi družbenimi nalogami. Angažiran način prinaša družbeno odgovornost in nevarnost »političnega zdrsa«. Nasprotno pa »znanstvena objektivnost« in »apolitičnost« zagotavljata družbeno sinekuro. Vendar ustanove, ki se vzdržujejo z davkoplačevalskim denarjem, niso politično nevtralne in s svojo politično korektnostjo dejansko skupnosti odtujujejo sodobna »orodja« demokratizacije in hromijo njen razvoj. Stanje družbene ohromelosti, kakršna se je izostrila v času begunske krize, ustreza slovenski družbi, ki se ne želi soočiti s svojo pravo podobo. Govoriti o begunski krizi pomeni posredno izpostavljati trpljenje ljudi na begu ter pokazati na krivdo vseh nas; pomeni vtikati prst v najgloblje in najsramotnejše rane Evrope; pomeni prevzemati družbeno in osebno odgovornost. To vključujejo tudi sodobni koncepti muzeja.
Muzejske zbirke Srbije, uz jednu mumiju i dva kovčega, raspolažu sa tek nešto više od sto pedeset staroegipatskih artefakata koji su stečeni pretežno krajem XIX i početkom XX veka i to kao pokloni, a ...samo je jedan skarabej pronađen tokom arheoloških iskopavanja u našoj zemlji. Staroegipatske starine iz naših muzeja, skoro bez izuzetka sve već stručno i naučno obrađene i publikovane, javnosti su već dugo nedostupne ili ih samo povremeno može videti ograničeni broj posetilaca (deo zbirke beogradskog Narodnog muzeja u Arheološkoj zbirci Filozofskog fakulteta). Ne pominju ih ni internet prezentacije muzeja koji čuvaju njihov najveći deo, tj. prezentacije muzeja u Vršcu, Beogradu i Somboru. Biće razmotreni potencijalni razlozi za takvu „nevidljivost“, a posebno pitanja da li su te starine percipirane kao nasleđe, u kakvu se kategoriju nasleđa svrstavaju i kakvi kriterijumi na to utiču.
Među donacijama za Hrvatski muzej medicine i farmacije HAZU ističe se ona iz ostavštine Otorinolaringološke klinike na Šalati iz vremena kada ju je vodio Ante Šercer, a preuzeta je za Muzej od ...Medicinskog fakulteta u Zagrebu 2016. godine. Ukazujući na potrebu reprezentacije neverbalnih izvora u medicinskoj historiografiji, u ovom ćemo radu prezentirati zbirku fotografija objedinjenu u dva fotoalbuma ORL klinike koji su dio ove donacije, a koji fiksiraju vizualno pamćenje ustanove koja više nema sjedište u tim prostorima na zagrebačkoj Šalati. U radu ćemo usporediti albume prateći pomake u vizualnoj reprezentaciji klinike različitih razdoblja i za vrijeme različitih predstojnika. Uz navedeno, ovi albumi će biti polazište u usmjeravanju pozornosti na predmete pojedinih medicinskih struka, njihovu dokumentarnu, historiografsku vrijednost i potencijale interpretacije i muzealizacije.
Among the donations for the Croatian Museum of Medicine and Pharmacy, the most outstanding is the one which came from the legacy of the ORL clinic from the period when it was managed by Ante Šercer. It was donated to the Museum by the Zagreb School of Medicine in 2016. While pointing out the importance of representing non-verbal sources in medical historiography, in this paper we shall present the collection of the ORL clinic photographs compiled in two albums, which preserve the visual memory of the institution, as it was dislocated from its previous address. We shall compare those albums following the shifts in visual representations of the Clinic in different periods (before and after the WWII) and under different management. The albums shall be the starting point in focusing attention on the heritage of clinical disciplines, their documentary, historiographical and other values and possibilities for their interpretation and musealization.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Vabilo Muzeja novejše zgodovine Celje na brezplačni ogled razstav v nedeljo, 3. decembra 2017.- All metadata published by Europeana ...are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Vabilo Medobčinskega muzeja Kamnik na brezplačni ogled razstav v nedeljo, 3. decembra 2017.- All metadata published by Europeana ...are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
U radu se iznose socijalnomedicinski aspekti analize zagrebačke stambene bijede između dva rata na temelju sačuvane zbirke fotografija iz ostavštine Vladimira Ćepulića (1891. – 1964.), jednog od ...predsjednika Hrvatskoga liječničkog zbora (1935. – 1945.). Navedena zbirka koja sadržava 13 fotografija danas se nalazi u Hrvatskome muzeju medicine i farmacije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a poslužila je kao polazište u razmatranju pojavnosti socijalne fotografije na području Hrvatske, ali i socijalne medicine / patologije, s osobitim naglaskom na tuberkulozu početkom 20. stoljeća. Istaknuta je njezina rana pojavnost kao dosad nezapaženi segment socijalne fotografije u Hrvatskoj te njezina muzeološka vrijednost kao akvizicije prvog Muzeja za povijest zdravstva koji je osnovan 1944. u Zagrebu pri Hrvatskome liječničkom zboru.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Del celostne podobe Medobčinskega muzeja Kamnik.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the ...Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Usled snažnog uticaja heritoloških koncepata i zabrinutosti za budućnost nasleđa, dolazi do sve veće muzealizacije prošlosti i nekontrolisanog priliva kulturnih dobara u muzeje. Posledično, sve veći ...broj muzeja izražava zabrinutost za budućnost zbirki koje se nalaze u, sada već prepunim, depoima. U pogledu velike količine materijala, posebnu kategoriju čine arheološke zbirke koje se od drugih razlikuju prema načinu prikupljanja i dinamici rasta predmeta unutar muzejskog fonda. Postojeći pristupi prikupljanja arheoloških zapisa podrazumevaju nepredvidiv godišnji rast i samim tim predstavljaju neodrživ koncept dugročnog upravljanja arheološkim nasleđem. Posledica ovakvog stanja jeste zapostavljenost prikupljenih nalaza u fazama nakon iskopavanja, kao vitalnog dela „života“ arheoloških predmeta. Istovremeno, nepregledni redovi nedostupne građe ukazuju na profesionalni horror vacui, strah da se određeni dokaz ili trag izgubi iz procesa sagledavanja prošlosti ili pak na težnju da se održi imperativ očuvanja nasleđa za buduće generacije. Usled neuređenosti procesuiranja arheoloških ostataka postavlja se pitanje kako tradicije prikupljanja i organizovanja artefakata utiču na vrednosnu ocenu arheoloških zapisa i formiranja slike o prošlosti. Imajući u vidu navedeno, rad predstavlja kritički osvrt na problem dugoročnog upravljanja arheološkim materijalom i zbirkama u muzejima i drugim srodnim institucijama. Pored toga, biće razmotreni i mogući pravci promena praksi korišćenja i redefinisanja vrednosti „neotpakovanog“ arheološkog nasleđa.
PDF
