Polazeći od složene jezične situacije neke djece i stanovitih nepovoljnih posljedica takve situacije na njihov razvoj i ponašanje, propitujemo čimbenike i pretpostavke za odgovor na dvojbu iz ...naslova, odnosno za stručno utemeljeni odgovor na pitanje: kojem djetetu, u kakvoj konkretnoj situaciji, u kolikoj mjeri i na koji način posredovati neki dijalekt ili strani jezik u ranoj dobi?
Najprije raspravljamo činjenicu velikog raspona individualnih razlika u (jezičnim) sposobnostima i model njihova odnosa s kompleksnim zahtjevima koji se postavljaju pri recepciji i produkciji nekoga stranog jezika ili dijalekta. Predočavamo, nadalje, dinamičku interakciju sposobnosti, motivacije i metoda učenja kao bitnih čimbenika uspješnosti učenika u svladavanju (stranog) jezika, ali i uspjeha učitelja u podučavanju. Zatim uspoređujemo birokratsku proizvoljnost pri uvođenju učenja stranih jezika u osnovnu školu (slično Šuvarevu utemeljenju tzv. opće srednje škole) s oprezom, stručnim promišljanjem i individualiziranim pristupom koje pri tome preporučuju stručnjaci. Zaključujemo da postoje djeca iznimnih sposobnosti koja, uz odgovarajuću pomoć, mogu u osnovnoj školi uspješno usvajati jedan ili više stranih jezika, ali da su u njoj i učenici vrlo skromnih sposobnosti kojima je i svladavanje materinskog jezika znatan problem te da je sustavno nametanje neprimjerenih zahtjeva, a to se nekoj djeci događa svakodnevno, svojevrsno “pedagoško” nasilje.
Ratna i poslijeratna nasilja te politike etničkih čišćenja na području bivše Jugoslavije uzrokovala su prinudne migracije stanovništva. U razdoblju 1991 - 1997 stotine tisuća ljudi promijenile su ...prebivališta. Ti su tokovi bili popraćeni nasiljem i ratnim zločinima, te zlouporabom i ugrožavanjem ljudskih prava. Tijekom sukoba i poslije njih najistaknutija su tri problema: a) kako detektirati, prikupiti i pohraniti podatke o učestalosti i brojnosti raznih tipova nasilja i zlouporabe ljudskih prava, b) problem tipologije, klasifikacije nasilja, c) pouzdanosti i vjerodostojnosti prikupljenih podataka. Kao i u dosada poznatim slučajevima velikih sukoba i civilnih žrtava pokazalo se da vladine statističke službe nisu u stanju pouzdano i vjerodostojno odigrati svoju ulogu. Rat u Hrvatskoj i Bosni (1991-1997) bjelodano je pokazao da u vrijeme najveće potražnje za statističkim podacima o nasilju i zlouporabi ljudskih prava, mjesto vladinih službenih statističkih agensa zauzimaju nevladine udruge i međunarodne organizacije koje, svaka iz svog ugla, pribiru i klasificiraju te obrađuju podatke upitne pouzdanosti. Na taj se način nastavlja i u poslijeratnim prilikama: temeljni parametri stabilizacije ljudi u prostoru - mehaničko i prirodno kretanje stanovništva, prijelaz na mirnodopske migracije i planirane dislokacije stanovništva - rezultat su heteronomnih izvora i mitova o brojkama. Stabiliziranje društva pak traži vjerodostojne i pouzdane podatke o poslijeratnom nasilju. Prikupljanje, klasifikacija i tipologija takvih podataka državu zanima prema prilikama: ako tome i pristupi, službena joj statistika u tome ne pomaže.
U ovom se radu prikazuje studij slučaja jedne od takvih akcija: kako se, kojim instrumentarijem i na kojoj razini pouzdanosti nevladine udruge specifičnog profila suočavaju s ratnim nasiljem te novim i raširenim tipom poslijeratnog nasilja u Hrvatskoj - nasiljem nad ženama. Osnovna teza rada je da je nevladina udruga, ako je opremljena ekspertnim znanjem i temeljnom mrežom međunarodnih kontakata, u stanju za neko vrijeme preuzeti funkcije službenog vladinog statističara. Nevladina udruga ima prednost u inicijativi, fleksibilnosti, brzom stjecanju i proliferaciji ekspertnih sistema u stvaranju specifičnih data baza; no u fazi primjene to jest planiranja politika, suočava se neminovno s prirodnim granicama svoje kompetentnosti. U toj bi se točki morao dogoditi prijenos znanja i djelovanja na zakonodavca.
Komandant nemške varnostne službe in policije na Spodnjem Štajerskem Otto Lurker (drugi z leve v civilni obleki) pred množico aretiranih žena in otrok iz uporniških družin.
Analizom školskih čitanki tijekom dužeg vremensko razdoblje utvrdili smo uz književno vrijedne tekstove i veliku zastupljenost tekstova koji govore o političkim i ideološkim stavovima. Budući da se ...radi o čitankama koje su namijenjene učenju jezika i književnosti, možemo zaključiti da je to pokazatelj ideologiziranosti škole. To posebno dolazi do izražaja u tekstovima o nacionalnom i vjerskom fenomenu, o ratu i mikro-socijalnim odnosima. U aktualnim čitankama zagovara se shvaćanje nacije karakteristično za XIX. st., povezanost nacije s religijom, više je tekstova koji zagovaraju rat nego tekstova koji zagovaraju mir, promiču se patrijarhalne društvene vrijednosti i podređeni položaj žene u društvu. Izrijekom se spominju pojedine političke opcije.
Tekst se bavi sintetičkim prikazom socioloških ideja i javnih angažmana (intelektualnih borbi) Pierrea Bourdieua, jednog od najznačajnijih sociologa druge polovice 20. stoljeća. Prvo se anali¬ziraju ...kulturno–teorijske okolnosti (konjunkture) koje su utjecale na Bourdieuov intelektualni profil (marksizam strukturalizam, durkheimizam), a potom se elaboriraju njegovi glavni i originalni prinosi sociološkoj znanosti. Pokazuje se da je Bourdieu pripadnik one sociološke orijentacije koju jedni nazivaju strukturalističkim konstruktivizmom, drugi konstruktivističkim realizmom, a treći refleksivnom sociologijom. U tom se smislu problematiziraju bitni pojmovi njegove sociologije, osobito pojmovi habitusa, polja, povijesnog djelovanja, kapitala, refleksivnosti, reprodukcije i distinkcije. Inzistira se na duboko socijalnoj angažiranosti Bourdieuovih pogleda i s tim se u vezi poklanja osobita pozornost njegovim, koliko izazovnim toliko i spornim stajalištima o globalizaciji, neoliberalizmu i medijskoj sferi.