Globalna epidemija uzrokovana pandemijom COVID-19 2020. godine promijenila je način na koji svijet funkcionira, a može se očekivati da će promijeniti i obrasce delinkventnog ponašanja. Postavlja se ...pitanje - na koji način? U svjetlu kriminoloških i socioloških znanstvenih spoznaja o učinku kriza na fenomenologiju kriminala znanstvenici diljem svijeta svoj su fokus usmjerili na usporedbu (stope) kriminala prije i za vrijeme pandemije. Premda dosadašnja istraživanja pokazuju da je stopa ukupnog kriminala 2020. godine u padu, porast obiteljskog nasilja bilježi se u gotovo svim zemljama svijeta. Takva slika na prvi pogled ne iznenaduje s obzirom na epidemiološke mjere kojima su oni najranjiviji medu nama prinudno 'zaključani' u svojim domovima, zajedno sa svojim (potencijalnim) zlostavljačima. Koristeći se Kalendarom obiteljskog nasilja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, autorice analiziraju učestalost kaznenih i prekršajnih prijava za obiteljsko nasilje u Hrvatskoj prije i za vrijeme koronakrize (2019., 2020. i 2021. godine) i njihovu geografsku distribuciju po županijama. Rezultati istraživanja upućuju na to da su kaznena djela obiteljskog nasilja u blagom porastu, dok su prekršaji u blagom padu, s time da preliminarni rezultati ne upućuju na to da bi detektirani trendovi bili izravna posljedica pandemije, odnosno lockdowna, već se čini vjerojatnijim da su trendovi pod utjecajem zakonskih reformi. No, svakako je važno imati na umu pretpostavljenu veliku tamnu brojku kada je riječ o obiteljskom nasilju, ali i relativno kratak promatrani period.
Kako zaštiti starije osobe? Baturina, Danijel
Bogoslovska smotra,
02/2021, Letnik:
91, Številka:
1
Journal Article, Web Resource
Recenzirano
Odprti dostop
Hrvatsko društvo, kao i europska društva, neumitno demografski stari. Naslovljavanje potreba starijih osoba i poboljšavanje njihova položaja u društvu strateški je izazov za socijalnu politiku, ali i ...održavanje socijalne kohezije u društvu. Starije osobe u Hrvatskoj su u višestruko nepovoljnom položaju, u pogledu financijskog statusa, društvenog položaja i obilježja skrbi. Cilj ovog rada je prikazati kakva je perspektiva starijih osoba i mišljenja stručnjaka o njihovu specifičnom položaju u društvu i zajednici, njihovoj ranjivosti na nasilje te mogućnosti prevencije nasilja. Rad se temelji na kvalitativnoj metodi prikupljanja i analize podataka, unutar koje su se provele fokusne grupe u pet sjevernih hrvatskih županija. Analizom okvira su se unutar četiriju tema – znanje stručnjaka o učestalosti, tipovima i izvoru nasilja nad starijim osobama, karakteristike starijih osoba i čimbenici rizika nasilja nad njima, obilježja skrbi za starije osobe koje ih mogu činiti ranjivim na nasilje, prevencija i mehanizmi za sprečavanje nasilja nad starijim osobama – ustanovile kategorije i pojmovi koji su prikazani u radu. Diskusija stavlja rezultate u kontekst onoga što socijalne politike, ali i drugi aspekti društva, trenutno rade, ali i što mogu učiniti u budućnosti kako bi se preveniralo nasilje nad starijim osoba i izgradilo mostove prema njihovoj većoj socijalnoj uključenosti u društvo. Zaključak donosi određene preporuke za politike i stručni rad kao i mapiranje područja djelovanja.
The Croatian society is, just like European societies in general, undoubtedly becoming demographically older. Addressing the needs of elderly persons and improving their status in society is a strategic challenge for social policy, but also for maintaining social cohesion within society. Elderly persons in Croatia are in many ways in an unfavourable position in terms of their financial status, social status, and in terms of care. The purpose of this article is to present what kind of a perspective elderly persons have, as well as opinions of experts on their specific position in society and community, their vulnerability to violence, and possibilities of preventing violence. The article is based on qualitative method of gathering and analysing data, within which focus groups were carried out in five northern Croatian regions. Through an analysis of four top- ics – knowledge of experts on prevalence, types, and sources of violence among elderly persons, characteristics of elderly persons and factors of risk of violence towards them, characteristics of care for elderly persons that can make them vulnerable to violence, prevention and mechanisms for preventing violence towards elderly persons – categories and concepts emerge that were then presented in this article. The discussion situates results within the context of what social policies and other aspects of the society are doing currently and what they could do in the future in order to prevent violence towards elderly persons and build bridges towards their greater social involvement in society. The conclusion offers some proposals for policies and further research, as well as for mapping areas of work.
U radu se analiziraju dostupni pokazatelji i procjenjuje prisutnost nasilničkog ponašanja u obiteljima hrvatskih vojnih veterana i aktivnih vojnika. Temeljem dostupnih podataka iz literature i ...specifičnosti vojne profesije analiziraju se ključni rizični čimbenici za pojavu obiteljskog nasilja u vojnoj populaciji. Posebna pozornost posvećuje se stresorima vojne profesije koji negativno djeluju na psihičko i tjelesno zdravlje vojnog osoblja kao i na ukupno obiteljsko funkcioniranje i zdravstvene ishode članova. Zbog iskustva Domovinskog rata, kritički se preispituju obilježja hrvatske vojne populacije, njihove specifičnosti i moguća povezanost s pojavom nasilničkog ponašanja. Posebni naglasak stavlja se na potrebu i mogućnosti otklanjanja ili ublažavanja ovog nepoželjnog ponašanja na različitim društvenim razinama.
Iako promatrači vršnjačkog nasilja aktivno ne sudjeluju u vršnjačkom nasilju, njihove reakcije mogu odigrati važnu ulogu u zaštiti žrtve. Cilj je rada ispitati u kojoj mjeri socijalne vještine, ...prepoznavanje primjerenih reakcija u situacijama vršnjačkog nasilja te samodjelotvornost i subjektivne norme vezane uz zaštitu žrtve mogu predvidjeti pomaganje žrtvi. U istraživanju su sudjelovali učenici od 12 do 14 godina (M = 12.69; SD = 0.72) iz deset europskih škola (Španjolske, Malte, Velike Britanije i Irske). Od početnog uzorka 359 učenika analizirani su odgovori 226 učenika (54.9% djevojčica) koji u situacijama vršnjačkog nasilja nisu bili žrtve i/ili nasilnici te su izjavili da u situacijama vršnjačkog nasilja nastoje pomoći žrtvi (70.8%) ili da u situacijama vršnjačkog nasilja ne čine ništa, ali smatraju da bi trebali pomoći (29.2%). Sudionici su ispunjavali online upitnik u školi, uz nadzor nastavnika. Upitnik se sastojao od niza skala, konstruiranih ili prilagođenih za potrebe ovog istraživanja kojima smo ispitali ciljane varijable: Upitnik nasilnik/žrtva, Skala empatije, Skala percipiranih socijalnih vještina, Skala samodjelotvornosti u zaštiti žrtve, Skala subjektivnih normi vezanih uz zaštitu žrtve te Upitnik primjerenosti reakcija u situaciji vršnjačkog nasilja. Doprinos promatranih varijabli u objašnjenju ponašanja pomaganja žrtvi ispitan je primjenom hijerarhijske logističke regresijske analize. Rezultati pokazuju da ispitane varijable u posljednjem koraku objašnjavaju između 18% i 25% varijance pomaganja žrtvi. Prepoznavanje primjerenosti reakcija u situacijama vršnjačkog nasilja (primjerenost asertivnih reakcija i neprimjerenost agresivnih i pasivnih reakcija) te samodjelotvornost u zaštiti žrtve značajni su pozitivni prediktori pomagačkog ponašanja. Dobiveni rezultati upućuju na važnost prepoznavanja i osvještavanja primjerenih reakcija promatrača u kontekstu vršnjačkog nasilja te jačanja samodjelotvornosti s ciljem povećanja vjerojatnosti pomaganja žrtvi.
Although bystanders do not actively participate in situations of peer violence, their reactions can play an important role in protecting the victim. Therefore, this paper aims to examine to what extent social skills, recognition of appropriate reactions in peer violence situations, and self-efficacy and subjective norms related to victim protection can predict the helping behaviour. Students aged 12 to 14 (M = 12.69; SD = 0.72) from ten European schools (from Spain, Malta, UK and Ireland) participated in the study. From the initial sample of 359 students, 226 students (54.9% of girls) stated that were exclusively bystanders in bullying situations (and not victims and/or bullies). In this paper, we have focused on two groups of bystanders: those who report that they are trying to help victims in situations of peer violence (70.8%) and those who do not do anything in situations of peer violence, but think that they should help the victim (29.2%). The participants filled out an on-line questionnaire with teachers' supervision. It consisted of a series of scales, constructed or adapted for the purpose of this research: Bully/victim questionnaire, Empathy scale, Social skills scale, Self-efficacy and subjective norm for protecting the victim scale, and Questionnaire about the appropriateness of reaction in a bullying situation. Hierarchical logistic regression was conducted to check the contribution of studied variables in the prediction of helping behaviour. Results show that the examined variables explain between 18% and 25% of the variance in helping behaviour. Recognizing the appropriateness of reactions in peer violence situations (the appropriateness of the assertive, the inappropriateness of passive and aggressive reactions) and self-efficacy in victim protection are significant positive predictors of helping behaviour. The obtained results point to the importance of raising awareness of appropriate bystander reactions in situations of peer violence and enhancing self-efficacy to increase the likelihood of helping the victim.
Institucionalna igra moči Sedmak, Mateja; Medarić, Zorana
Javnost (Ljubljana, Slovenia),
12/10/2018, 2018-12-10, Letnik:
25, Številka:
sup1
Journal Article
Recenzirano
Prispevek obravnava izkušnjo nasilja migrantk v okviru zdravstvenega sistema, natančneje na področju spolnega in reproduktivnega zdravja. Osredotoča se na institucionalno nasilje v obliki ...diskriminatornih praks, omejitev v dostopu do pravic, kršenja pravic, zlorabe moči zdravstvenega osebja in drugo. Rezultati kvalitativne študije, izvedene med zdravstvenim osebjem in migrantkami na območju treh obalnih občin, izpostavijo obstoj diskriminacije, nesprejemanje drugačnih kulturnih praks ravnanja in omejitve v dostopu do ustrezne zdravstvene obravnave. Pri tem so ključni komunikacijski izzivi, ki izvirajo iz nepoznavanja slovenskega jezika, (posledično) slaba informiranost migrantk ter otežen dostop do (ustreznih) zdravstvenih storitev. Problematično je tudi pomanjkanje medkulturnih kompetenc zdravstvenega osebja in primanjkljaj sistemskih rešitev na področju spolnega in reproduktivnega zdravja, ki bi naslavljale migrantke.
Osim u klasične oblike nasilja (fizičko, verbalno, relacijsko, seksualno, ekonomsko i kulturalno), djeca su u novije vrijeme uključena u nasilnička ponašanja posredstvom elektroničkih medija. Ovaj ...rad donosi pregled literature koja se bavi nasiljem među djecom, s ciljem utvrđivanja sličnosti i specifičnosti elektroničkog nasilja u odnosu na klasične oblike. Sličnosti ovih oblika nasilničkog ponašanja među djecom se prvenstveno manifestiraju u preklapanju ključnih elemenata definicije zlostavljanja među djecom te povezanosti između činjenja elektroničkog i klasičnih oblika nasilja, odnosno povezanosti između doživljavanja obaju oblika nasilja. S druge strane, postoje stajališta da je elektroničko nasilje specifična pojava koja se od klasičnog nasilja među djecom razlikuje prema obilježjima ključnih elemenata definicije nasilničkog ponašanja, anonimnosti «počinitelja» nasilja, širine publike te visokoj dostupnosti nasilnih sadržaja u svakom trenutku. Također, u radu se uspoređuju čimbenici rizika i zaštite (na individualnoj, obiteljskoj, školskoj i vršnjačkoj razini) za uključenost djece u klasično i elektroničko nasilje. Iako je pojavnost elektroničkog nasilja u svijetu i u Hrvatskoj još uvijek znatno niža od klasičnih oblika nasilja, zbog utvrđenih specifičnosti elektroničkog nasilja, važno je da aktualni programi prevencije nasilja među djecom implementiraju i određene aktivnosti ciljano usmjerene na smanjivanje elektroničkog nasilja među djecom.
Recently, the topic of violence in schools is being addressed more often as part of research studies. So far, very little is known about vertical violence that ascends from teachers and other staff ...towards the school principal. The aim of this study was to examine the association between experiencing violence in the workplace and satisfaction with work and life among primary school principals in the Republic of Croatia. This study included a total of 483 principals (27.7% male and 72.3% female) from different regions across the Republic of Croatia. Relevant data were collected using the Socio- Demographic Characteristics Questionnaire, the Workplace Harassment Scale, the Life Satisfaction Scale, as well as the Job Satisfaction Survey. Our results show that as many as 55.5% of the participants reported experiencing at least one form of violence in their workplace on a regular basis, while 40.8% reported experiencing some form of violence more rarely. Only 3.7% of the participants reported that they had not experienced any form of violence. Based on correlation analyses, we found that principals who were more likely to experience violence in the workplace reported lower work and life satisfaction. In addition, regression analyses showed that violence experienced in the workplace was a statistically significant individual predictor of job satisfaction. Principals who were more likely to be exposed to violence in the workplace also reported lower life satisfaction in general and job satisfaction was a significant mediator in this regard. Our findings highlight the need to prevent incidents of school violence against principals since this could result in harmful consequences with respect to the school staff and their relationships, and subsequently reflect poorly on the students and reputation of the school.
The main aim of the study is to test whether the predictors of traditional peer violence consistently obtained in previous studies may also be good at predicting electronic peer violence. The ...predictability of individual (age, gender, school success), family (parental punishment, warmth, monitoring and permissiveness) and peer variables (number of friends, peer acceptance, previous victimization) were examined. The study included 880 students of fifth to eighth grade. Individual and peer variables were measured with a Questionnaire on violence among school children (UNSD) and parental variables with the Parental behavior questionnaire (URP-29). The results obtained by hierarchical regression analysis showed that the selected variables explain about 30% of the total variance of traditional violence and about 10% of the total variance of electronic violence. All the assumed variables proved to be significant predictors of traditional violence, while electronic violence had a smaller number of significant individual and family predictors. We can conclude that the current predictors of traditional violence only partially explain electronic violence, so we need to include some additional variables in order to better predict electronic peer violence (e.g., frequency of use of media, electronic victimization, etc.).
Cilj istraživanja bio je usporediti prevalenciju nasilja u odnosu na prevalenciju zlostavljanja kao fenomena koji uključuje strože kriterije određenja (moć i namjera) iako sadržajno koristi iste ...opise ponašanja. Uspoređena je prevalencija tjelesnog, verbalnog i elektroničkog nasilja u odnosu na iste oblike zlostavljanje, u razmaku od 5 godina. Također se usporedila mogućnost predikcije nasilja u odnosu na zlostavljanje koristeći se istim prediktorima koji su se pokazali konzistentnima u predviđanju nasilja u prijašnjim istraživanjima (dob, spol, prethodna viktimizacija, emocionalna kompetencija, broj prijatelja, vršnjačka prihvaćenost, školski uspjeh i školska klima). U istraživanju su sudjelovali učenici od petog do osmog razreda osnovne škole. U prvom valu prikupljanja podataka sudjelovalo je 880 učenika (48% dječaka) prosječne dobi M =12,81 (SD = 1,151) koji su samoprocjenjivali vršnjačko nasilje, a u drugom valu 496 učenika (42,9% dječaka) prosječne dobi M = 12,49 (SD = 1,181) koji su samoprocjenjivali vršnjačko zlostavljanje. Rezultati istraživanja pokazali su porast prevalencije zlostavljanja u odnosu na prevalenciju nasilja, posebice u vidu žrtava i počinitelja-žrtava elektroničkog zlostavljanja. Odabranim prediktorima bolje smo uspjeli objasniti vršnjačko zlostavljanje od vršnjačkog nasilja. Rezultati su raspravljani u kontekstu porasta problema vršnjačkog nasilja kao i poduzimanja mjera prevencije.
Prvi cilj rada bio je utvrditi udio vršnjačkoga nasilja u gradu
Splitu u Hrvatskoj. Drugi cilj bio je povezati vršnjačko nasilje
s općim i psihosocijalnim varijablama, ponašanjem te sa
školskim ...okruženjem. Ovo presječno istraživanje s upitnicima
za samoispunjavanje provedeno je na 567 djece, koja su
anonimno procjenjivala svoj status (klasificirani kao nasilnici
te kontrolna skupina), te 166 nastavnika, koji su procjenjivali
druge varijable. Djeca u uzorku bila su odabrana iz 21
škole. Rezultati su pokazali da je 16,3% djece bilo uključeno
u agresivno ponašanje. Regresijska analiza pokazala je da je
skupina nasilne djece u odnosu na kontrolnu skupinu
značajno više povezana s agresivnim ponašanjem,
odobravanjem agresivnosti, i s muškim spolom. Prevalencija
i povezanost različitih varijabli podudaraju se s rezultatima
drugih međunarodnih studija. Prioritet će imati intervencije
za dječake koji pokazuju nasilničko ponašanje i imaju
nasilne stavove, kao i za njihove obitelji.