Suvremena hrvatska psihološka drama, Gavranova Nora danas (2005.), analizirat će se iz književnoteorijskog emocionološkog aspekta. S obzirom da do sada u hrvatskoj znanosti o književnosti ne postoji ...pisani trag o znanstvenom radu iz područja književne emocionologije (suvremena književnoteorijska disciplina) u istraživanju hrvatske književnosti moderne i postmoderne, ovaj rad smatra se književnoznanstvenim emocionološkim prvijencem toga razdoblja. Uvodno će se prikazati teorijski okvir emocionologije s naglaskom na hrvatsku književnu znanost (godine 2012. tiskan je prvi hrvatski emocijski zbornik Poj željno). Veza između emocija i književnosti je imanentna (Brković, 2015.), a znanstveni interes rada usmjeren je na istraživanje funkcionalnosti (za)dane emocionalne kategorije dramskih likova u dramskome tekstu, u oblikovanju socijalne relacije, konkretno rodnih odnosa i literarne manifestacije emocija. Cilj je prikazati ulogu karakterističnih emocija (ljutnje, straha, tuge, radosti) u izgradnji identiteta dramskih likova Nore i Tonija (antilutke i lutka), a posebno s obzirom na rodnu stereotipizaciju. Metodologija je usmjerena na dramsku narativnu strukturu s integracijom metodoloških okvira afektivne naratologije i teorija konceptualne metafore. Analizirajući emocije kao ekspresiju osjećaja u književnom tekstu (Brković, 2015.), strategije reprezentacija emocija te recepciju emocija u suvremenoj hrvatskog drami, istražuju se suvremene koncepcije teorije književnosti ‒ emocionologije, uz doticaj kognitivne psihologije te neurobioloških i filozofskih teorija o emocijama. Novoosmišljenim pojmom emocijska metamorfoza u ovome radu želi se dati doprinos terminologiji emocionologije, koja je još uvijek neusuglašena i u razvitku (Robinson 2004, Keen 2011). Novim, emocijskim čitanjem književnog teksta sugerira se i ključ razumijevanja temeljnih odnosa (dramske) naracije, a unutar poetike suvremene (dramske) književnosti.
Gavran's Nora danas (2005), a contemporary Croatian psychological drama, is analysed from a literary-theoretical emotional point of view. Considering that this is the first scientific work of its kind about either world or Croatian modern and/or contemporary literature that deals with emotional studies as a contemporary literary discipline, a theoretical framework of emotional studies will be presented with an emphasis on Croatian literary science (the first Croatian emotional collection Poj željno was published in 2012). The connection between emotions and literature is immanent (Brković, 2015), and this paper focuses on researching the functionality of the (given) emotional category of the protagonist of a dramatic text in shaping social relations, specifically gender relations and literary manifestations of emotions. The aim is to show the role of typical emotions (anger, fear, sadness, joy) in building the identity of the dramatic protagonists Nora and Tony (anti-puppet and puppet), especially with respect to gender stereotyping. The methodology focuses on the dramatic narrative structure by integrating the methodological frameworks of affective narratology and the theory of conceptual metaphor. By analysing emotions as an expression
of feelings in a literary text (Brković, 2015), strategies of emotion representations and reception of emotions in contemporary Croatian drama, we explore contemporary concepts of literary theory - emotional studies, also touching upon cognitive psychology and neurobiological and philosophical theories of emotions. The newly conceived notion of emotional reversal in this paper seeks to contribute to the terminology of
emotionalism, which is still inconsistent as it is still being developed (Robinson 2004, Keen 2011). A new, emotional reading of a literary text also suggests the key to understanding the fundamental relations of (dramatic) narration within the poetics of contemporary (dramatic) literature.
China and Japan have cultural and political connections that stretch back 1, 500 years. But today they need to reset their strained relationship. Ezra Vogel underscores the need for Japan to offer a ...thorough apology for its atrocities during WWII, but he also urges China to recognize Japan as a potential vital partner in the region.
Na temelju objavljenih izvora, dokumenata iz fonda Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije i Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske, jugoslavenskog i stranog tiska te dostupne ...literature, u ovom radu analiziraju se ključni događaji u okviru međunarodnog romskog pokreta u razdoblju 1971‒1981, njihov društvenopolitički kontekst te uloga Roma iz Jugoslavije u njima. Tada su održana tri svjetska kongresa i utemeljena je Međunarodna romska unija kao prva trajna globalna romska organizacija te su se intenzivirali odnosi između Roma u svijetu i Indije. U radu se prikazuju političke aktivnosti romskih predstavnika iz različitih republika SFRJ, kao i aktivnosti istaknutog jugoslavenskog diplomata Aleša Beblera, koji je Rome podržavao u zahtjevima za priznanje statusa narodnosti u Jugoslaviji.
Vjenceslav Novak’s links with the Czech Republic were multiple, and the most important was his Czech origin via his father who settled in Senj from Hradec Králové. The Czech origin is also visible in ...his name, which was originally Václav and which is the Czech form of the name Vjenceslav. Another important link between Novak and the Czech Republic is the fact that from 1884 to 1887 he studied at the Conservatory in Prague, which obviously had an influence on his creativity because the plot of two of Novak’s novels, Pavao Šegota (1888) and Dva svijeta (Two Worlds) (1901) take places partially in Prague. In the novel, Pavao Šegota Novak depicted the life of a young talented village man, Pavao Šegota who goes to Prague to study natural sciences and there he marries Pražanka Lora. In doing so, Novak introduces the motif of a love affair between Croatian students in Prague with the local girls into Croatian literary. A frequent motif of the novel is the Czech beer that contributes to the good mood between the Croatian students but also causes arguments. In this novel, Novak also gives us descriptions of Prague, especially the parts long the River Vltava. // In the novel Dva svijeta the main character is Amadej Zlatanić, a musical genius from a small Croatian town whose talent is discovered by a local Czech musician Jan Jahoda. Thanks to him, Amadej goes to the Conservatory in Prague. With this Novak is probably the first in Croatian literature to write about the Czech musicians who settled in Croatia, and he also mentions the events of 1848 in the Czech Republic. The most valuable documentary part of the novel is the description of the premiere of the oratorio Stabat Mater of Antonín Dvořák, which the composer directed himself. Both novels were translated into Czech the language – Pavao Šegota in 1925, under the title Svět volá – moře čeká (Svijet zove – more čeka), and Dva svijeta in 2015.
Uz hrvatsko-mađarsku granicu na osi Drave, u produžetku od Mure do Vojvodine, stoljećima je funkcionirala etnička kontaktna zona. Cilj je rada prikazati glavne čimbenike koji su utjecali na ...asimilaciju nakon Prvoga svjetskog rata, prikazati formiranje granice između Mađarske i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevina Jugoslavije). Također se prikazuje stanje „zarobljenih“ osoba hrvatske, slovenske i srpske nacionalnosti na mađarskoj strani, karakteristike njihovih društveno-ekonomskih odnosa s domovinom, političke i geografske promjene koje su utjecale na svakodnevni život i njihove posljedice. Jugoslavensko-mađarske granične odnose između dvaju svjetskih ratova obilježili su kvalitetni vanjskopolitički odnosi dviju država i okruženje koje je stvorila velika europska politika.
Cilj je ovoga rada analizirati povijesni razvoj nakladničke djelatnosti državnih arhiva u Hrvatskoj te suvremeni proces upravljanja arhivskim izdavaštvom u kontekstu promotivnoga alata i odnosa s ...javnošću. Analiza povijesnoga razvoja nakladničke djelatnosti provedena je na temelju dostupne literature te dokumentacije pojedinih arhiva i Ministarstva kulture i medija. Istraživanje o suvremenom upravljanju nakladničkom djelatnošću provedeno je jednokratno putem upitnika u razdoblju od 2. do 7. ožujka 2022. godine. Analiza povijesnoga razvoja nakladničke djelatnosti rezultirala je ključnom spoznajom da su državni arhivi u Hrvatskoj prepoznali tehnike ranih modela odnosa s javnošću (tiskovne agenture i agenture javnoga informiranja) te ih pokušali implementirati u organizaciju vlastite nakladničke djelatnosti. Rezultati istraživanja suvremenoga procesa upravljanja izdavaštvom državnih arhiva u kontekstu promotivnoga alata i odnosa s javnošću ukazuju na potrebu njegove reorganizacije, posebice u fazi strateškoga planiranja i evaluacije, te daljnjega stimuliranja razvoja digitalnih inačica arhivskih publikacija.
Archival public relations are defined as a complex communicational pro-cess (by focusing on the coordination of the public and private interests) whose purpose is supposed to manage the archives’ public image and, depending on the possibilities, support its marketing (advertising) activities. The special emphasis within analysing possibilities of the applicability of public relations in the activi-ties of contemporary archives is put on publications, since they are one of the best known and most popular archival programs. The purpose of this paper is to analyse the historical development of publishing activities of Croatian archives, as well as the contemporary managerial process of archival publishing as a pro-motional tool and in the context of the public relations. The analysis of the his-torical development of the publishing activities of Croatian archives had been based on the available literature, as well as documents of the individual archives and Ministry of Culture and Media of the Republic of Croatia. The research in the network of the state archives (regional archives and the Croatian State Archives) on managing the publishing activities had been conducted on a one-time basis via the questionnaire in the period from the 2nd to 7th March 2022. The main finding of the analysis is that the Croatian archives soon became aware of the techniques of early public relations’ models and tried to implement them to the publishing activities. The strategic planning of their publishing activities, including the analysis of preferences of archival public based on the continuing interpersonal communication between archives and users, as well as the analysis of the communication with potential media and wider general public, can be considered as the important segment of public relations, whose purpose ought to be part of the archival management. The specified models imply a two-way sym-metry of the public relations. Due to the fact that already in the mid-20th century the planning of publishing activities included interpersonal communication with actual users of archival services, it implies an early implementation of informational-communicational aspects in the strategic planning of archival program activities meant for their users i.e. the attempt of integration of the discipline of the public relations in archival project management. The publishing activities within the primary tasks of the archival network of state archives in independent Republic of Croatia formally kept continuity based on the existing Archives and Archival Institutions Act. Publishing of archival publications is stimulated by users’ needs for better understanding and finding of archival records, as well as by archives’ endeavours to increase as much as possible the sales of their services. According to the available information on the websites of the Croatian archives, and catalogues of the National and University Library in Zagreb on their publi-cations from 1991 to 2022 (published on their own or co-published with other institutions), it can be concluded that archival publishing activities have gone into full swing after democratic changes. Still, the publishing policy did not undergo major changes compared to the earlier period. After 1991 the publishing activities are still mostly focused on publication of archival sources with the aim of increasing their availability. Apart from that, the results of research concerning the contemporary archival publishing activities in Croatia as promotional tools and in the context of the public relations indicate the need for their reorganisa-tion, especially in the phase of strategic planning and evaluation, with additional stimulation of the development of digital versions of archival publications.
U ovom tekstu biće reči o Blanšoovom (Maurice Blanchot) konceptu odnosa treće vrste i njegovim političkim implikacijama. Ove odnose ne karakteriše neko specifično svojstvo, već upravo odsustvo tih ...svojstava. Na taj način, autrui izmiče svim tradicionalnim dihotomijama karakterističnim za zapadnoevropsku tradiciju mišljenja: biće i ništavilo, subjekt i objekt, ja i drugi, prisustvo i odsustvo. Rečima Roberta Esposita (Roberto Esposito), Blanšoov autrui je možda najbolje definisati kao ono što je smešteno „na mestu ukrštanja na kom se jedno neprestano prevodi u drugo: ništavilo se prevodi u biće, prisustvo je ispražnjeno odsustvom, unutrašnjost se izliva u spoljašnjost“. Mišljenje i politika koji nisu oruđa moći, vlasti i održanja statusa quo čini se da su, danas više nego ikad, u rukama odnosa „treće vrste“, mesta na kojima se ukrštaju, prepliću i poništavaju pozicije subjekta i objekta, „nečasnih ljudi“, Lokovog (John Locke) papagaja, Deridine (Jacques Derrida) mačke, Nansijevih (Jean-Luc Nancy) „srca“, Melvilovog (Herman Melville) pisara Bartlbija i drugih. Jedino sa ovih mesta moguće je postaviti, toliko neophodna, drugačija pitanja – pitanja na koja su iz današnje perspektive odgovori još uvek nemislivi.
Autorice u radu analiziraju institucionalizaciju discipline međunarodnih odnosa i sigurnosnih studija na Fakultetu političkih znanosti vodeći se kriterijima stabilnosti, identiteta i autonomije, koji ...se testiraju na osnovi specifičnih pokazatelja njihove manifestacije. Pritom je naglasak na razvoju u posljednjih tridesetak godina, s kraćim osvrtom na ranija razdoblja kada se ponajprije međunarodni odnosi ugrađuju kao jedna od konstitutivnih disciplina na tada novoj sveučilišnoj instituciji, koja je emancipirala politologiju u odnosu na ostala, starija znanstvena polja iz kojih vuče korijene. Pored toga, kako bi se stekao uvid u paralelni razvoj međunarodnih odnosa i sigurnosnih studija od sredine dvadesetog stoljeća, u radu se propituje moguća emancipacija sigurnosnih studija kao zasebne znanstvene discipline i pokušava se odgovoriti na pitanje je li moguće ili pak korisno razdvajati ih s obzirom na međusobnu isprepletenost i preklapanje pojmovno-kategorijalnog aparata, teorija i fenomena koje istražuju. Posebno se komparira razvoj discipline međunarodnih odnosa i sigurnosnih studija u Hrvatskoj s državama u okruženju (Srbija i Slovenija) te se izvode zaključci o međuodnosu sigurnosnih studija i međunarodnih odnosa. U radu se polazi od tvrdnje da je disciplina međunarodnih odnosa i sigurnosnih studija, koja se od druge polovice 1990-ih intenzivnije razvija u pogledu znanstvene produkcije i nastavnih planova i programa, snažno institucionalizirana.
In the paper, the authors analyse the institutionalization of the discipline of international relations and security studies at the Faculty of Political Sciences, guided by the criteria of stability, identity and autonomy, which are tested through specific indicators of their manifestation. In doing so, the emphasis is on the development during the last thirty years, with a brief review of the earlier periods when international relations were primarily incorporated as one of the constitutive disciplines at the then new university institution, which emancipated political science in relation to the other, older scientific fields which it is rooted in. In addition, in order to gain insight into the parallel development of international relations and security studies since the mid-twentieth century, the paper examines the possible emancipation of security studies as a separate scientific discipline and tries to answer the question of whether it is possible or useful to separate them, considering the intertwining and overlapping of the conceptual-categorical apparatus, theories and phenomena they investigate. In particular, the development of the discipline of international relations and security studies in Croatia is compared with neighbouring countries (Serbia and Slovenia), which leads to conclusions about the relationship between security studies and international relations. The paper argues that international relations and security studies, which have been developing more intensely since the second half of the 1990s in terms of scientific production and curricula, represent a strongly institutionalized discipline.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, ODKLJ, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
U radu se analizira primjena pravila Zakona o obveznim odnosima na ugovore i druge pravne poslove koji su uređeni Zakonom o radu. Osim što Zakon o radu predviđa podrednu primjenu pojedinih pravila ...Zakona o obveznim odnosima, njihova primjena također proizlazi i iz odnosa općeg i posebnog uređenja u području ugovornog prava odgovornosti za štetu. Stoga se različita pravila Zakona o obveznim odnosima mogu primijeniti na radne odnose u sljedećim slučajevima: 1. opća pravila koja vrijede za sve obvezne odnose neovisno o pravnom temelju nastanka, što znači neovisno o tome jesu li ugovorne ili izvanugovorne naravi, 2. opća pravila o ugovornim odnosima, 3. opća pravila izvanugovornog prava (odgovornost za štetu, stjecanje bez osnove i poslovodstvo bez naloga), a eventualno i 4. pravila o pojedinim ugovorima.