U ovom preglednom radu prikazan je povijesni razvoj suvremene endoprotetike kuka
i minimalno invazivnih pristupa na kuk. Implantacijom suvremene, posebno prilagođene endoproteze
kuka minimalno ...invazivnim pristupom omogućen je brži funkcionalni oporavak bolesnika.
Razumijevanje etiologije i prihvaćanje novih dijagnostičkih spoznaja u rinosinusologiji proizlaze iz tehnološkog napretka, prije svega endoskopskih i radioloških metoda (CT i NMR). Da bi endoskopski ...pregled nosa imao smisla, treba izuzetno dobro poznavati normalnu anatomiju nosnih šupljina, a nalaz obvezatno zabilježiti u čitljivom obliku, najbolje na računalu. U ovom je predavanju tek nekoliko primjera posve novih rinoloških dijagnoza, ali i primjera uporno, dekadama ponavljanih pogrešaka u dijagnosticiranju i navlastito opisivanju nalaza u nosu. Spomenimo samo neke koje i dan-danas ostaju nezamijećene i od strane rinologa i radiologa: 1) Two Holes Syndrome (THS) – defekt u području fontanela na lateralnoj nosnoj stjenci – uporno pogrešno nazivan “akcesornim ušćem”; 2) “Septalne devijacije”, umjesto preciznog opisivanja iskrivljenja septuma prema već dobro poznatim tipovima DEFORMACIJA (ima ih samo 6 u čovjeka); 3) sinusi unutar lamine perpendikularis septuma nazi, srednje nosne školjke ili čak kriste gali, koji, svaki za sebe, mogu dati kliničke slike koje ostaju nerazjašnjene (problemi njuha, frontalne glavobolje, fokaloze i sl.); 4) Cobweb rinitis kao jedan od važnih razloga subjektivna osjećaja oslabljena nosnoga disanja; 5) povezanost dominantno nasljednih tipova deformacija nosnoga septuma (tipovi 5 i 6) s akutnim srčanim infarktom; 6) povezanost tipa 6 s rascjepom usne i/ili nepca. 7) nalaz tipa 3 septalne deformacije u djece prije puberteta (učestalost je te deformacije u djece prije puberteta zanemariva). Njezino postojanje, međutim, može ukazivati na odstupanja u procesu mirne, fiziološke angulacije lubanjske osnovice i nastanku tzv. bazokranijskog kuta, a ovo se može odraziti i na nastanak spuštenih stopala, pa je potrebna suradnja dječjeg ortopeda.
Ortopedija se u Sloveniji počela razvijati nakon Prvoga svjetskog rata s pojavom velikog broja ratnih invalida. Dr. Anton Brecelj, koji je 1919. postavio temelje invalidskoj skrbi, motivirao je ...češkog liječnika dr. Franca Minařa da specializira ortopediju te je po povratku sa specijalizacije 1923., u okviru Kirurškog odjela ljubljanske bolnice otvorio ortopedski pododjel. Poslije mu se pridružio dr. Brecelj koji je 1937. preuzeo vodstvo odjela. Nakon 1945., kada je bio ostvaren kompletan Medicinski fakultet u Ljubljani, ortopedija je postala samostalna specijalizacija. Osnovane su Katedra za ortopediju i fizikalnu medicinu te Ortopedska klinika. Uz razvoj struke i klinike, liječnici Ortopedske klinike sudjelovali su i u otvaranju drugih slovenskih ortopedskih ustanova: Bolnice za koštanu tuberkulozu u Valdoltri 1946., koja će postati najveća ortopedska bolnica u Sloveniji, te brojnih specijaliziranih ambulanti i ortopedskih odjela u drugim slovenskim gradovima. Uz to, nastali su i Škola za fizioterapeute i Zavod za rehabilitaciju invalida u Ljubljani, Dom za invalidnu mladež u Kamniku te Lječilište i rehabilitacijski centar u Laškom. Godine 2011. ortopedija u Sloveniji raspolaže s oko 600 postelja i brojnim ambulantama. Ortopedijom se bavi oko 75 specijalista koji godišnje liječe oko 50.000 pacijenata
Prednji dio čahure zgloba kuka nerviraju n. femoralis i n. obturatorius, dok stražnji dio čahure inervira n. musculi quadratus femoris i povremeno n. glutealis superior (posterolateralni dio) i n. ...ischiadicus (posterosuperiorni dio). Jedna od mogućnosti za primjenu regionalne anestezije u kirurgiji zgloba kuka je blok odjeljka fascije iliace (FICB), koji zahvaća živce bitne za inervaciju kuka te senzornu inervaciju bedra – n. femoralis, n.obturatorius i n. cutaneus femoris lateralis. FICB se može izvesti relativno jednostavno i predstavlja dobru opciju za zbrinjavanje fraktura kuka u hitnim situacijama. Dokazano je kako smanjuje upotrebu morfija preoperativno u pacijenata s frakturom vrata femura, a može biti indicirani za artroplastiku kuka, artroskopije kuka te sanaciju opeklina u regiji bedra. Quadratus Lumborum blok (QLB ) spada u blokove stražnjeg abdominalnog zida te se provodi isključivo pod kontrolom ultrazvuka. Još uvijek nije razjašnjen točan mehanizam njegovog djelovanja. Dokazano je kako prednji QLB dovodi do smanjenja trajanja boravka u bolnici i smanjenja upotrebe opioida nakon operacija kuka. Također, pokazao se kao uspješnija metoda perioperativne analgezije u bolesnika u kojih se provodi zahvat na kuku ili proksimalnom femuru u usporedbi sa standardnom intravenskom analgezijom, te omogućuje ranu mobilizaciju pacijenata, što smanjuje pojavnost duboke venske tromboze i tromboembolijskih komplikacija. S druge strane, neki živčani ogranci koji sudjeluju u inervaciji zgloba kuka nisu zahvaćeni s QLB , što također treba uzeti u obzir. QLB se pokazao kao potencijalna opcija za anesteziju u kirurgiji kuka, no tek se treba dokazati njegova pouzdanost.
Gigantocelularni tumor kosti (GCT) je najčešće benigni, lokalno agresivan tumor sklon recidiviranju. Liječenje GCT je u pravilu
kirurško, a kirurški pristup određuje lokalizacija i lokalna ...agresivnost tumora. U Klinici za ortopediju KBC-a Zagreb je od 1995. do 2009. godine zbog GCT liječeno 39 bolesnika. Četiri bolesnika su izgubljena iz praćenja. U bolesnika s nižim stupnjem agresivnosti (n=12, 34 %) učinjena je marginalna resekcija, dok je u bolesnika s agresivnim GCT učinjena resekcija tumora u bloku i rekonstrukcija endoprotezom ili koštanim presatkom (n=22, 63 %). U jednog je bolesnika liječenje provedeno zračenjem. Komplikacije su se pojavile u trećine bolesnika. Najčešće su komplikacije bile lokalni recidiv tumora (n=6, 50 % komplikacija) i infekcija (n=2, 17% komplikacija). Amputacija je učinjena u dva pacijenta u kojih je u podlozi GCT otkriven osteosarkom. Ne računajući primarnu biopsiju, u 35 bolesnika učinjeno je ukupno 84 kirurških zahvata. Liječenje GCT je složeno, uz veliku mogućnosti komplikacija. Preporuča se multidisciplinarni pristup liječenju u specijaliziranim ortopedskim centrima s timom iskusnih ortopeda onkologa.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Predpostavka: Geometrijom kuka koja prihvaća anatomski i aktivni položaj glave prema vratu i dijafizi bedrene kosti moguće je ...specifičnije i osjetljivije dijagnosticirati žene s povečanim rizikom za prijelom kuka nego prije korištenim mjerama FAL, Q kut i TMA. Ispitanici i postupci: Na uprosječenom uzorku žena Požeško-slavonske županije prema spolu, dobi, mineralnoj gustoći kosti, indeksu tjelesne mase, sličnom djetinjstvu, materinstvu, socijalnom i ekonomskom položaju, ispitali smo krivulje primajuće operativne karakteristike (ROC) za dva tipa osovina i za dva tipa prijeloma - vrata i trohanternog područja bedrene kosti. Dosadašnje mjere vratne osovine određene vizualnom procjenom (FAL, Q kut, TMA) zamjenili smo pouzdanijom, originalnom konstrukcijom s dvije točke vrata bedrene kosti koju smo nazvali NN´osovinom. NN´osovina omogućuje glavi bedrene kosti neanatomsku centriranost, dok CN osovina omogućuje aktivno sudjelovanje glave u određivanju dužine i kuta. Rezultati: Mjere CN dužina osovine, CNS kut, CNTMA određene prema CN osovini jesu statistički značajno veće u vratnoj prijelomnoj skupini (83,01±6,09 mm, 128,38±6,02°, 50,00±5,86 mm) nego u kontrolnoj skupini (77,93±4,38 mm, 124,36±6,73°, 43,45±8,86 mm), na nivou p< 0,05. Razlika između vratne prijelomne i kontrolne skupine za NN´AL određene prema NN´osovini je statistički značajna (81,81±6,40 mm i 77,84±4,21mm), p= 0,001. Mjere NS kut (124,52±7,045° i 122,69±6,08°, p= 0,196) i NN´TMA (43,55±9,95 mm i 41,82±7,85 mm, p= 0,368), satistički se ne razlikuju, p> 0,05. Mjere geometrije kuka određene CN osovinom i NN´osovinom u trohanternoj prijelomnoj i kontrolnoj grupi nisu međusobno statistički različite. Rezultati za ROC analizu osjetljivosti i specifičnosti za dijagnosticiranje osoba povećanog rizika za prijelom vrata jesu: CNAL 0,762 i 0,578, CNS kut 0,571 i 0,689, CNTMA 0,69 i 0,669, NNÁL 0,548 i 0,689, p< 0,05. NS kut i NN´TMA, nemaju osjetljivosti, niti specifičnosti, p> 0,05. Za prijelome trohanternog područja bedrene kosti ROC analiza osjetljivosti i specifičnosti gore navedenim mjerama ne pokazuje statističke značajnosti, p> 0,05. Zaključak: Mjere određene aktivnim položajem glave prema vratu bedrene kosti (CNAL, CNS kut i CNTMA) dobri su testovi za dijagnosticiranje žena s povećanim rizikom za prijelom vrata bedrene kosti. Mjere određene osovinom s pasivnim položajem glave, NN´TMA i NS kut, nisu dobri za dijagnosticiranje povišenog rizika za ovu vrst prijeloma. NN´AL je granične vrijednosti. Naveden mjere geometrije kuka nisu korisne u dijagnosticiranju osoba s povišenim rizikom za trohanterne prijelome bedrene kosti, bez obzira na poziciju glave prema vratu i dijafizi bedrene kosti.- Purpose. A more specific and sensitive diagnosis of women running risk of hip fractures made possible by a hip geometry which respects an anatomical and active position of the head towards the neck and the diapshisis of the femur than the before used FAL, Q angle and TMA measures. Patients and Methods. On an standardised pattern of women from the Pozega-Slavonia county- Croatia, according to sex, age, Bone Mineral Density, Body Mass Index, simmilar childhood , maternity, social and economical position, we have examined the Reciver Operatating Characteristic (ROC) Curve for the lenght and angle of two axes and two types of fractures – of the neck and the trochanter region of the femoris. The neck axis determined by visual estimation of previous measures (FAL, Q angle, TMA) we have replaced with a more reliable, original construction with two neck points wich we call the ŃN´ axis. The often used NN´ axis enables an nonanatomicaly centered head, while the CN axis enables an active participation of the head in determining lenght and angle. Results. The measures CN axis length, CNS angle, CNTMA determined towards the CN axis are statistically significantly larger in the neck fracture group (83.01±6.09 mm, 128.38±6.02°, 50.00±5.86 mm) than in the control group (77.93±4.38 mm, 124.36±6.73°, 43.45±8.86 mm), p< 0.05.The difference between the neck fracture and control group which is determined towards the NN´ axis for NN´AL, is statistically significantly different (81.81±6.40 mm and 77.84±4.21mm), p= 0.001. The measures NS angle (124.52±7.04° and 122.69±6.08°, p= 0.196) and NN´TMA (43.55±9.95 mm and 41.82±7.85 mm, p= 0.368), p> 0.05. Hip geometry measures determined by the CN axis and the NN´ axis in the trochanter fracture and control groups are not mutually significantly statistically different. The results of the ROC analysis of sensitivity and specificity for the diagnostics of people running risk of neck fractures are CNAL 0.762 and 0.578, CNS angle 0.571 and 0.689, CNTMA 0.69 and 0.669, NNÁL 0.548 and 0.689, p< 0.05. Sensitivity and specificity for NS angle and NN´TMA p> 0.05. For fractures of the trochanter region of the femur the ROC analysis of sensitivity and specificity for above mentioned measures does not show statistical significance, p> 0.05. Conclusion: Measure determined by the active position of the head towards the femoral neck (CNAL,CNS angle and CNTMA) are a good test for the diagnosis of women running risk of femoral neck fractures. Measures determined by a neck axis with a pasive head position, NN´TMA and NS angle, are not good at diagnosing those running risk of these kind of fracture. NN´AL is of a marginal value. The listed hip geometry measures are not usable in the diagnosis of those running risk of femoral trochanter fractures, no matter the position of the head towards the neck and the diaphisis of the femur.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- Pokazali smo u štakora posebne modulatorne učinke želučanog pentadekapeptida BPC 157 (10^g, 10ng, 10pg/kg) primijenjenog u obliku ...kapi za oči ili sistemski na dugotrajni (cca 3h) miotski učinak nakon primjene L-NAME (5mg/kg) ili L-arginina (100 mg/kg) na midrijazu uzrokovanu atropinom (2 kapi 1% atropina u svako oko, supstancije primijenjene u stanju maksimalne midrijaze), kao i na midrijazu i miozu uzrokovanu pilokarpinom (2 kapi pilokarpina u svako oko, supstancije primijenjene zajedno i u posttretmanu) te osjetljivost s obzirom na blokadu i stimulaciju NO sistema. Općenito, sve navedene supstancije koje mogu antagonizirati atropinsku i pilokarpinsku midrijazu i također s L-NAME, L-arginin i pilokarpinom uzrokovanu miozu imaju utjecaj na NO sistem. L-NAME i L-arginin miotski učinci su uglavnom paralelni (izraženiji učinak kada su primijenjeni lokalno i zajedno), ali i kompetitivni (uzrokujući nakon intraperitonealne primjene kraće vrijeme vraćanja zjenice u početno normalno stanje kod štakora koji su primili L-NAME i L-arginin zajedno). Primijenjen lokalno ili sistemski, BPC 157 nema učinka na normalnu zjenicu kada se primjeni samostalno, dok utječe na induciranu i miozu i midrijazu. Lokalno primijenjen, u štakora s normalnom zjenicom, BPC 157 povećava miotski efekt L-arginina, antagonizira miotski efekt L-NAME; u antagonizaciji atropinske midrijaze, bez obzira na vlastiti antagonizirajući potencijal, BPC 157 ima aditivni učinak primijenjen s L-argininom, s L-NAME-om i s primijenjenima zajedno L-NAME i L-argininom. Intraperitonealno primijenjen, BPC 157 skraćuje vrijeme mioze koju je uzrokovao intraperitoenalno primijenjeni L-ariginin, L-NAME i njihova kombinacija te ne utječe na njihov antagonizirajući efekt na midrijazu uzrokovanu atropinom. Također, BPC 157 antagonizira pilokarpinsku miozu (skraćujući vrijeme vraćanja u normalno početno stanje i smanjujući maksimalnu midrijazu) i midrijazu (koja kraće traje). Zaključno, atropinska midrijaza na poseban način ovisi o NO sistemu; L-NAME, blokator NOs, i L-Arginin, prekursor NO-a, uzrokuju antagonizaciju i miozu (koja se neutralizira kasnije, poništi), efekt koji do sada nije opisan u literaturi. Midrijaza uzrokovana atropinom i pilokarpinom, mioza uzrokovana s L- NAME, L-arginin i pilokarpinom mogu se, očito, antagonizirati s BPC 157 s obzirom na njegovu interakciju s NO sistemom i funkcijom sfinktera zjenice.- In living rats' pupil after either eye drops or systemic administration (intraperitoneal), we revealed particular modulatory effects after gastric pentadecapeptide BPC 157 (10pg, 10ng, 10pg/kg) as well as a common long-standing (cc 3h) miotic effect after L-NAME (5mg/kg) or L-arginine (100mg/kg), and atropine-mydriasis (2 drops of 1% atropine/eye, agents at the maximal atropine-mydriasis) and pilocarpine miosis and mydriasis (2 drops of 1% atropine/eye, agents together ori n posttretman) sensitivity to NO-system blockade and/or stimulation. In general, all these agents might counteract atropine-mydriasis and pilocarpine- mydriasis, and thereby, L-NAME-miosis, L-arginine-miosis and pilocarpine-miosis were NOsensitive. L-NAME and L-arginine miotic effects were mostly parallel (more effectiveness when applied locally and combined), but competitive (providing after intraperitoneal administration sooner returning to normal pupil size in L-NAME+L-arginine-rats). Applied locally or systemically, modulatory BPC 157 counteracting potential characterizes no influence on normal pupils when given alone while BPC 157 affects induced both miosis and mydriasis. Locally, in rat with normal pupil, BPC 157 augments the miotic effect of L-arginine, counteracts the miotic effect of L-NAME; in counteracting atropine-mydriasis, besides own counteracting potential, BPC 157 has an additive effect with L-arginine, with L-NAME and with L-NAME+L-arginine. Intraperitoneally, BPC 157 shortens the miotic effects of intraperitoneal L-arginine, L-NAME, and L-arginine+L-NAME and does not affect their counteracting effect on atropine-mydriasis. Also, BPC 157 counteract pilocarpine-myosis (shortens time and maximal mydriasis) and pilocarpine mydriasis (shorter duration). Concluding, the atropine-mydriasis depends on NO-related mechanisms in a particular way and both L-NAME, a NOS-blocker and L-arginine, a NOS-substrate, exhibit a counteraction and miosis (that could be mutually counteracted), an effect thus far undescribed; the atropine-mydriasis, L-NAME-miosis and L- arginine-miosis, may consequently be counteracted by BPC 157 due to its interactions with the NO-system and sphincter function.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Provider: - Institution: University of Rijeka. Faculty of Medicine. Department of Orthopedics and Physical Medicine. - Data provided by Europeana Collections- Cilj. Uzimajući u obzir dosadašnje ...metode operativnog liječenja i dugotrajnost postoperativnog oporavka, cilj ovog istraživanja bio je potvrditi mogućnost uvođenja potpuno nove operativne tehnike liječenja Haglundove bolesti. Namjera je da se uvođenjem ultrazvučno vođene operativne tehnike liječenja Haglundove bolesti postigne preciznija resekcije kalkaneusa i brži postoperativni funkcionalni oporavak.
Metode. U istraživanje je uključeno 63 ispitanika podijeljenih u tri jednake skupine. Ultrazvučno asistirana operativna tehnika je uspoređivana s dosadašnjim operativnim tehnikama liječenja Haglundove bolesti, endoskopskom i klasičnom otvorenom operativnom tehnikom. Usporedba među grupama je vršena nizom funkcionalnih testova radi određivanja brzine postoperativnog oporavka, te mjerenjima rendgenoloških i ultrazvučnih snimaka radi određivanja preciznosti resekcije kalkaneusa.
Rezultati. Rezultati funkcionalnih testova pokazuju statistički značajno brži oporavak ultrazvučno asistirane i endoskopske operativne tehnike nad klasičnom otvorenom operativnom tehnikom na razini značajnosti od p<0,05, dok se ultrazvučno asistirana tehnika pokazala statistički značajno boljom nad endoskopskom tehnikom u postoperativnom vremenu korištenja štaka. Rezultati ultrazvučnog mjerenje veličine resekcije Haglundova deformiteta pokazuju da se ultrazvučno asistiranom operativnom tehnikom postiže najpreciznija resekcija kalkaneusa uz najmanji broj rezidua i recidiva.
Zaključci. Ultrazvučno vođena operativna tehnika liječenja Haglundova bolesti se može uvesti u kliničku praksu kao jedna od kirurških mogućnosti liječenja Haglundove bolesti, a s obzirom na dobivene rezultate njena primjena može ubrzati postoperativni funkcionalni oporavak i smanjiti postotak nedovoljnih resekcija.- Objective: Taking into account the current operative methods of treatment and duration of postoperative recovery, the aim of this study was to verify the possibility of introducing a completely new surgical technique for treating Haglund’s disease. The aim was to prove that the introduction of ultrasound guided operative technique for Haglund’s disease could achieve more precise resection of the calcaneus and accelerate postoperative functional recovery.
Methods: The study included 63 patients divided into three equal groups. Ultrasound assisted surgical technique was compared with current operative techniques for treating Haglund’s disease, endoscopic and conventional open surgical technique. Comparison between groups was performed by a series of functional tests to determine the rate of post-operative recovery, and measurements of plain radiographs and ultrasound images to determine the accuracy of calcaneus resection.
Results: Results of functional tests showed significantly faster recovery in group of patients operated by ultrasound-assisted and endoscopic operative technique over conventional open surgical technique at a significance level of p <0.05, while the ultrasound assisted technique showed statistically significant improvement over the endoscopic technique in postoperative time using crutches. Results of ultrasound measurement of the size of the resection of Haglund’s deformity showed that ultrasound assisted surgical technique achieves most accurate resection of calcaneus with the smallest number of residues and relapse.
Conclusions: Ultrasound assisted operative technique for treating Haglund’s disease can be introduced into clinical practice as one of the surgical treatment options for Haglund’s disease, and considering the results of its application, postoperative functional recovery could be accelerated and ultrasound assisted technique could reduce the percentage of inadequate resections.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
PDF
