Rad Tadeusza Różewicza kao prevoditelja ograničen je na tek nekolicinu uspješnih pokušaja. Prevodio je pojedinačne pjesme češkoga pjesnika Jana Pilařa, srpskih pjesnika Vaska Pope i Miodraga ...Pavlovića, mađarskoga pisca Sándora Petőfija i Dragutina Tadijanovića. Prevedene pjesme nekadašnjih jugoslavenskih autora bile su uronjene u poeziju kulture, pjesme fokusirane na „svjetlu stranu“, ali ne bez referenci na mračniju stranu postojanja, pjesme koje su pune povjerenja u smislu da se okreću prema budućnosti s nadom, pjesme „pomirene s ranom“. Tadijanovićev Prsten ponudio mu je priliku izraziti neke stavove koje je, unatoč veličini njegovih vlastitih sumnji, smatrao vrijednima izražavanja ili barem razmatranja. Njegov prijevod pjesme Prsten može se i treba čitati kao namjerno posuđeni citat.
In an effort to defamiliarize the poetic text, poets in various literatures use a procedure that is a substantial transformation of the conventional lyrical subject “I” to the so-called “hypostatized ...subject”. This new form of the poetic subject is a predominant feature of broader epicizing tendencies that cross borders of national literatures and enrich authorial poetics. However, a poetic text with the hypostatized subject cannot be perceived only as a shift from the conventional lyrical subject that is an end in itself. Most authors use it not only as a mythological but also a social and historical reflection of a human personal subject that was failed by history. It is an attempt at a marked and distinctive artistic rendering of human destiny that is embedded to a lesser (Zbigniew Herbert) or greater (Ted Hughes) degree in a particular historical context. literature, Slovak literature, method, reflection, symbol
Razprava obravnava novejšo poljsko poezijo (iz 90. let prejšnjega stoletja) s stališča njene povezanosti s kodi, ki jih je oblikovala književna tradicija (navezave na slog, oblike in žanre). Avtorica ...predstavlja različne načine, na katere so starejši slogi prisotni v sodobni poeziji, in skuša razložiti nenavadni značaj poezije "klasicistov" (neoklasicistov), ki so se v nasprotju z "barbari" obračali k tradiciji in v njej našli jezik, primeren za obravnavo sodobnih tem. Domnevna nadaljevanja, polemični dvogovori, parodične in ironične oblike diskurza so postali "semantična poteza" sodobnega pesnika; med drugimi so se jih posluževali Krzysztof KOehler, Edward Tkaczyszyn-Dycki, Tomasz Majeran in Wojciech Wencel.
U radu se istražuju „bolnički stihovi“ iz suvremene ženske poezije: pjesme tematiziranju bolni-čki prostor, odvijaju se u njemu te opisuju tipične bolničke govorne situacije. Autorica analizira ...pjesme pomoću sredstava geopoetike i studija identiteta ‒ u svojim interpretacijama ona traži i suočava kategorije autobiografskih i atopijskih mjesta. U analiziranoj poeziji bolnica se pojav-ljuje kao „ne-mjesto“: ne-za-žene mjesto, nerazumljivo i negostoljubivo. Njezini hodnici, pro-zori i operacijske dvorane moraju se prvo racionalizirati i udomaćiti; oni izazivaju pitanja o smislu i identitetu. „Kirurški rez“, tako često opisan u ženskoj poeziji, ovdje se analizira kao otvoreni rez, ne samo tijela već i svijesti; to otvara nove metafizičke i eshatološke perspektive i problematizira odnos psiha – soma.