Koncesije otvaraju vrlo osjetljiva politička, ekonomska i pravna pitanja u mnogim
državama svijeta. Samo definiranje pojma koncesije često je komplicirana i
ne sasvim jasna zadaća. OECD je prihvatila ...definiciju koncesije kao: ’’davanje
prava privatnom trgovačkom društvu da može gospodarski upravljati određenom
infrastrukturnim uslugama i za to zarađivati naknadu. Koncesionar dobija u posjed
određene objekte (ali vlasništvo na tim objektima ostaje u rukama države) te
ih koristi u svrhu obavljanja određene djelatnosti ili usluge sukladno odredbama
ugovora’’.2
Hrvatsko pravo definira koncesije načelno kao pravo stečeno temeljem ugovora
o koncesiji, a sukladno uvjetima sadržanim u odluci o davanju koncesije (koju je
donijelo odgovarajuće upravno tijelo), a u odnosu na pomorsko dobro, specifično,
kao pravo državne vlasti da može dio pomorskog dobra, koje je inače dobro izvan
pravnog prometa (res extra commercium), isključiti iz opće uporabe bilo dijelom ili
u cijelosti, i dati ga fizičkoj ili pravnoj osobi na gospodarsko korištenje sukladno
određenim prostornim planovima. Građevine i drugi objekti izgrađeni na pomorskom
dobru čine njegov sastavni dio.
Zakonom je jasno određeno da nikakva stvarna prava nisu dopuštena na pomorskom
dobru, uključivo i na objektima izgrađenima na njemu.
Projekti na pomorskom dobru često uključuju velike infrastrukturne projekte,
razvoje luka i marina, koji iziskuju značajna financijska sredstva. Banke koje financiraju takve projekte zahtijevaju organiziran i transparentan
zakonski okvir koncesija, slobodu ugovaranja, pravnu zaštitu svih strana uključenih
u projekt (uključivo i mogućnost međunarodne arbitraže).
Takvi se projekti uobičajeno financiraju putem modela projektnih financiranja
koja zahtijevaju značajni ulog kapitala i uključuju veliki broj sudionika kao što
su banke, građevinske firme, investitori, upravitelji projekata, razni dostavljači i
izvršitelji raznih usluga, javni sektor, itd. Projektna finaciranja ovise u cijelosti o
prihodu kojeg ostvaruje sam projekt, a koji prihod je jedini izvor otplate kredita, te
o ‘’dostupnosti za banku prihvatljivih instrumenata osiguranja na bazi imovine i
prihoda koncesionara, uključivo i pravo ‘step-in’, te mogućnosti državnih jamstava
za uredno ispunjenje obveza preuzetih od strane davatelja koncesije’’.
Svrha instrumenata osiguranja (uključivo i cesije prava koncesionara iz raznih
projektnih ugovora) za ispunjenje koncesionarevih kreditnih obveza je da u
slučaju neispunjenja koncesijskih obveza banka može ‘’uskočiti’’ u projekt i preuzeti
kontrolu nad njime kako bi ga dovela do kraja (umjesto ovrhe instrumenata
osiguranja). Zbog toga su projektni ugovori, uključivo ugovor o koncesiji, na prvom
mjestu, od izuzetne važnosti za banku.
Uobičajeno je da instrumenti osiguranja ne imovini koncesionara ne uključuju
hipoteku na objektima projekta izgrađenima na pomorskom dobru. Hrvatsko
pravo ne dopušta zasnivanje hipoteke na pomorskom dobru. Međutim, to nije prepreka
bankama da financiraju projekte na pomorskom dobru. S aspekta projektnih
financiranja nije potrebno mijenjati zakon da bi se dopustilo osnivanja hipoteke na
pomorskom dobru. Drugi, naprijed navedeni instrumenti osiguranja osnovani u
korist banaka, uključivo i izravni ugovori, dovoljni su bankama da bi učinkovito
kontrolirale projekt k ojega financiraju.
U Republici Hrvatskoj 2001. godine započinje proces decentralizacije.
Paralelno s procesom decentralizacije, odnosno prijenosom ovlasti sa središnje na niže razine vlasti, postavlja se pitanje ...njihove stvarne autonomije i financiranja prenesenih ovlasti, ujedno i ključnog pitanja ovog rada, pri čemu je naglasak ponajprije na financijskom potencijalu privatnog kapitala kao mogućeg izvora financiranja decentraliziranih zadaća. U prvom dijelu rada polazi se od razvijanja poduzetničke svijesti lokalnih jedinica kao jednog od glavnih čimbenika privlačenja privatnog kapitala kao mogućeg izvora financiranja. U drugom dijelu rada naglasak je na izvorima financiranja lokalnih jedinica. Prikazan je aktualni sustav financiranja jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u Republici Hrvatskoj s posebnim naglaskom na mogućnosti uporabe privatnog kapitala kao prihoda lokalnih jedinica, tzv. "alternativnih" izvora financiranja lokalnih javnih potreba: municipalnih obveznica, projektnog financiranja, privatizacije javnog sektora, samodoprinosa.
PROJEKTNO FINANCIRANJE INFRASTRUKTURE Aralica, Zoran; Račić, Domagoj; Šišinački, Jelena
Privredna kretanja i ekonomska politika,
11/2007, Letnik:
17, Številka:
112
Paper
Odprti dostop
U tržišnom se gospodarstvu koriste tri modela financiranja izgradnje, održavanja i korištenja infrastrukture: javno (državno) financiranje, privatno financiranje i mješovito financiranje, tj. ...partnerstvo javnog i privatnog sektora. U primjeni mješovitog financiranja koristi se tehnika projektnog financiranja. Osnovno je obilježje projektnog financiranja da se razvoj projekta pretežno financira zajmom čija se otplata očekuje od prihoda koje će projekt ostvariti, dok se imovina projekta koristi za osiguranje otplate. Projektno se financiranje obično koristi u kapitalno intenzivnim gospodarskim djelatnostima u kojima ulagači često nisu kreditno sposobni za tradicionalne oblike financiranja ili pak nisu spremni preuzeti sve pripadajuće rizike. Posebno važnu ulogu projektno financiranje može imati u izgradnji novih ili obnovi postojećih infrastrukturnih objekata ili sustava. U takvim se uvjetima odnosi između jedinice vlasti i projektnog društva definiraju ugovorom o koncesiji kojim se projektnom društvu dopušta obavljanje djelatnosti na određeno vrijeme i uz određenu naknadu.
PDF
