Ovaj rad refleksija je na tekst pod naslovom „Psychosis Neurosis“. Ovaj tekst je svom terapeutu,
u vidu e-pošte napisao, za mene anoniman pacijent. Čitajući spomenuti tekst asocijacije su
me vodile u ...smjeru patologije selfa, odnosno zastoja u razvoju zbog nezadovoljenih self-objekt
potreba. Budući da, osim pacijentova teksta, nije bilo dostupnih drugih podataka o pacijentu, sa
sigurnošću se ne može tvrditi, već samo pretpostavljati o pacijentu, njegovoj dijagnozi, uzrocima
njegova stanja ili tijeka i ishoda terapije. Budući da me pacijentov tekst asocijativno vodio
u područje self-psihologije, u ovom radu posvetila sam se zrcaljenju, pitanju narcizma i narcističnih
poremećaja ličnosti, pitanju selfa, self-objekt potreba te terapijskim mogućnostima narcističnih
poremećaja s posebnim osvrtom na inačice transfera i važnost empatije. Spomenuti
su i psihijatrijski poremećaji koji često dolaze u komorbiditetu s narcističnim poremećajima.
Od njezinog prvog službenog spominjanja (sredinom 90-ih godina) dodanas Cyber se psihologija prometnula u jedno od najpropulzivnijihistraživačkih područja psihologije. Iako se konceptualno naslanja ...napsihologiju medija, te čini svojevrsnu njezinu ekstenziju, specifičnostiinterakcije ljudi s novim tehnologijama stvorile su potrebu za novimteorijskim okvirima i istraživanjima. U ovom preglednom radudetaljnije su prikazana najčešće istraživana područja, ujedno i manjezastupljena u domaćoj literaturi. To su područja motiva i obrazacakorištenja novih tehnologija kod različitih korisnika, karakteristikakompjutorski posredovane komunikacije, stvaranja online identitetai online samorazotkrivanja, te povezanosti korištenja tehnologija sdobrobiti. Iako su ponegdje zamjetni proturječni empirijski nalazi,sve veći broj metaanaliza polako pomaže uspostavi općih zaključaka,sugerirajući pritom iznimnu kompleksnost pitanja utjecaja novihtehnologija na ponašanje i doživljavanje pojedinca.
From its first official mention (in the mid-90s) to the present day, Cyberpsychology has emerged as one of the most propulsive research areasof psychology. Although it conceptually relies on the psychology of themedia, and is somewise its extension, the specifics of human interactionwith new technologies have created the need for new theoreticalframeworks and empirical research. This review paper presents inmore detail the most frequently researched areas, which are also lessrepresented in the Croatian literature. These are the areas of motivesand patterns of using new technologies among users with differentcharacteristics, the specifics of computer mediated communication, thecreation of online identity and online self-disclosure, and the relationbetween the use of technology and well-being. Although sometimescontradictory empirical findings are noticeable, an increasing numberof meta-analyses slowly help to establish general conclusions, at thesame time suggesting the exceptional complexity of the issue of the newtechnology influence on the mind and behavior of the individual.
Jedan je od temeljenih problema u filozofiji psihologije odrediti koji je odnos između osobnih i podosobnih objašnjenja ljudskog ponašanja. Problem određivanja odnosa između osobne i podosobne razine ...objašnjenja naziva se »problemom sučeljavanja«. Ovaj rad ima dva cilja. Prvi je uvesti čitatelja u problem sučeljavanja iz perspektive filozofije psihologije. Drugi je cilj pokazati da nedovoljno fokusiranje na problem sučeljavanja i njegova potencijalna rješenja, može dovesti do nekritičkog i pogrešnog zaključivanja koje može imati značajne posljedice na debate u drugim područjima filozofije. Konkretnije, u ovom ćemo radu istražiti implikacije problema sučeljavanja za određene rasprave unutar filozofije medicine i filozofije prava.
One of the fundamental problems in the philosophy of psychology is to determine the relation between personal and subpersonal explanations of human behavior. The problem of determining the relation between the personal and subpersonal levels is called the “interface problem”. This paper has two goals. The first is to introduce the domestic reader to the interface problem from the perspective of the philosophy of psychology. The second goal is to show that insufficient focus on the interface problem and its potential solutions can lead to uncritical and fallacious reasoning that can have significant consequences for particular debates in philosophy of medicine and philosophy of law.
SAŽETAK
Cilj studijeKod postavljanja dijagnoze debljine izrazito je važna komunikacija liječnika s bolesnikom, jer se i sama terminologija ponekada doživljava uvredljivom. Cilj ove studije bio je ...iznaći nazivlje kojim bi se naglasila ozbiljnost medicinskog stanja, ali i ono kojim bi se izbjegla nepotrebna nelagoda zbog imenovanja dijagnoze.
Ispitanici i metodeu studiju je bilo uključeno 500 ispitanika (bolesnici, liječnici, nutricionisti, studenti medicine i društveno-humanističkih znanosti) koji su odgovorili na upitnik evaluirajući četiri naziva koji opisuju debljinu. Analizirani su njihovi stavovi prema terminu koji im je bio prihvatljiv/uvredljiv u zdravstvenom i u svakodnevnom okruženju.
Rezultatipodatci su sakupljeni koristeći online alat SurveyMonkey®. Ispitanici su smatrali nazive ‘pretio’ i ‘adipozan’ prihvatljivima i u zdravstvenom i u svakodnevnom okruženju, a navedeno se najviše odnosi na liječnike i studente medicine. Naziv ‘debeo’ svi su smatrali neprihvatljivim, a najviše nutricionisti. Naziv ‘bucko’ je doživljen kao najviše uvredljiv; zanimljvo je da su ga bolesnici najbolje prihvatili.
Zaključaku dijagnozi debljine terminologiju treba koristiti s oprezom. Imajući u vidu rezultate ove studije, preporučuje se koristiti nazive ‘pretio’ i ‘adipozan’, izbjegavati kolokvijalne nazive, a termin ‘debeo’ koristiti s oprezom.
This article examines the analytical and methodological potential of the 'psycho-socio-cultural' interface, i.e. the intersections between (social) psychology and anthropology. In contrast to ...cultural anthropology, which does not always shy away from psychological tools as adequate research methods, social anthropology has historically seldom shown interest in psychological insights, even willingly ignoring field research in social psychology, as well as the social psychological contributions to the study of social interactions. In order to highlight the usefulness of a disciplinary rapprochement in more detail, the first part of this article is devoted to the methodological and analytical implications arising from the complementarity between the “essentially psychological nature of anthropology” and social psychology, through the theory of social representations, which Moscovici considers as the “anthropology of modern culture”. We will then look specifically at the theory of social representations, whose epistemological conceptualisation of the interaction between individuals and society provides a framework for bridging the disciplinary gaps between anthropology and social psychology, as a strategy for cultural studies. Finally, the paper discusses what academic and social effects such a psycho-anthropological approach could yield. Fractures and intersections of anthropology and social psychology – Interdisciplinarity through social representation theory as a strategy for cultural studies.
Cilj: Procijeniti spremnost za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova među diplomantima četiriju hrvatskih medicinskih fakulteta temeljem samoprocjene. Nadalje, ustvrditi i raspraviti ...eventualno prisutne nejednakosti među edukacijskim kurikulumima medicinskih fakulteta. Ispitanici i metode: Svi studenti završne godine studija na svim četirima hrvatskim medicinskim fakultetima (Osijek, Rijeka, Split i Zagreb) mogli su sudjelovati u ovom presječnom istraživanju. Korišten je validirani upitnik radne skupine ESGAP Student-PREPARE. Riječ je o upitniku od 47 čestica, a uključuje pitanja o demografskim odrednicama, samoprocijenjenoj spremnosti za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova, percepciji o korisnosti različitih metoda poučavanja te percipiranoj potrebi za daljnjom edukacijom iz ove tematike. Rezultati: Stopa odaziva po pojedinim fakultetima bila je u rasponu od 15,71% do 31,33%. Razina samoprocijenjene „sveukupne spremnosti“ (engl. global preparedness score, GPS) za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova po fakultetima iznosila je redom: Osijek 48,82; Zagreb 53,56; Rijeka 57,14 te Split 66,28. Prosječni GPS (56,45) u 2019. u Hrvatskoj nije bio statistički značajno različit od vrijednosti u 2015. godini (62,66). Splitski su studenti imali statistički značajno bolje rezultate u 3/27 kurikularnih područja, dok za preostala područja statistički značajna razlika nije pronađena. Većina je diplomanata (73,68% – 100%) izrazila potrebu za dodatnom edukacijom iz ove tematike. Samoprocijenjena dostupnost/korisnost interaktivnijih metoda poučavanja bila je veća na splitskom fakultetu. Zaključak: Hrvatski diplomanti medicine po završetku studija generalno se ne osjećaju dovoljno spremnima za samostalno propisivanje antimikrobnih lijekova koje im predstoji u skorašnjoj kliničkoj praksi. Osjetne interregionalne diskrepancije u spremnosti studenata za racionalno propisivanje antimikrobnih lijekova nisu pronađene, međutim uočene su značajnije razlike po pitanju samoprocijenjene dostupnosti/korisnosti pojedinih metoda poučavanja među fakultetima.
SAŽETAK
UvodPrimarna prevencija raka vrata maternice uključuje informiranje i poticanje svijesti o odgovornom spolnom ponašanju i metodama prevencije spolno prenosivih infekcija i kontracepcije. U ...okviru mjera primarne prevencije, cijepljenje protiv humanog papilomavirusa (HPV) jest dostupna i učinkovita dopuna mjerama zaštite od premalignih i malignih lezija anogenitalne regije. Cilj rada bio je istražiti znanje, mišljenja, stavove o cijepljenju i status cijepljenja liječnika protiv HPV-a u Hrvatskoj.
MetodeDeskriptivna, opažajna, presječna studija provedena je među članovima Hrvatske liječničke komore koristeći elektronički upitnik. Analizirana su sociodemografska obilježja ispitanika, znanja, mišljenja i stavovi o cijepljenju, status cijepljenja i spremnost na cijepljenje ispitanika i njihove djece. Analiza rezultata provedena je hi-kvadrat testom.
RezultatiU analiziranoj skupini (N=1,688 od 18,421) ispitanika, zagovarateljima/cama cijepljenja smatra se 91,59% (N=1546), protivnicima 3,14% (N=53), a 5,27% (N=89) nema stav prema cijepljenju. Udio liječnika cijepljenih protiv HPV-a iznosi 12,32% (N=208), 19,73% (N=333) je cijepilo dijete, 46,64% (N=632 od 1355) onih koji nisu cijepili ili nemaju djecu, planira to učiniti. Najveću skupinu cijepljenih liječnika čine liječnici bez specijalizacije (n=112 od 371, 30,19%), mlađe dobne skupine. Većina liječnika (99,17%, N=1674) smatra da je cjepivo protiv HPV-a dostupno u Republici Hrvatskoj, 86,85% (N=1466) smatra da je cijepljenje namijenjeno osobama oba spola starijima od 9 godina, 60,55% ispitanika (N=1022) smatra da cervikalna displazija ne predstavlja kontraindikaciju za cijepljenje. Kao najčešći razlozi protivljenja cijepljenju protiv HPV-a navedene su nuspojave i mišljenje da je cijepljenje nepotrebno.
ZaključakVećina ispitanika ovog istraživanja ima pozitivan stav o cijepljenju protiv HPV-a. Iako je stopa liječnika i njihove djece cijepljenih protiv HPV-a razmjerno niska, većina ispitanika spremna je cijepiti svoje dijete. Niska stopa cijepljenih liječnika vjerojatno je posljedica manjeg broja ispitanika mlađih dobnih skupina koji su imali priliku biti cijepljeni. Ipak, spremnost na cijepljenje djece važan je pokazatelj stava o cijepljenju.
