Cilj ovog članka je naglasiti psihodinamsku ulogu srama u alkoholizmu te njegovu važnost u procesu psihoterapijskog liječenja osoba s dijagnosticiranim sindromom ovisnosti o alkoholu. Velika većina ...osoba ovisnih o alkoholu emocionalno je nezrela, a sram je snažno utjecao na izgradnju njihovih ličnosti. Sram je odredio razvoj njihovih identiteta te je potaknuo nastanak duboko ukorijenjenih emocija nepovjerenja, krivnje, inferiornosti i izolacije. Grupna psihoterapija prva je linija psihoterapijskog liječenja alkoholizma. No, njezin pozitivan ishod ograničen je činjenicom da se, upravo zbog sustava scenarija zasnovanog na sramu te često popratne anksioznosti i emocionalne labilnosti, osobe ovisne o alkoholu nerado pridružuju grupi, a ako joj se i pridruže, najčešće je to kratkoročno. U ovom članku razmatramo stilove grupnih psihoterapija koji bi mogli imati pozitivniji ishod u liječenju osoba ovisnih o alkoholu. Analiza objavljene literature ukazala je na nedostatak integrativnog psihoterapijskog pristupa liječenju.
Prikaz je posvećen osebujnome hrvatskom psihijatru dr. Stanislavu Župiću (1897.–1973.) koji je cjelokupan radni vijek (1920.–1962.) proveo u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče. Ostao je zapamćen po ...inovacijama u psihoterapiji psihoza, kao začetnik psihodrame (1938. objavio je dramsku igru Vraćanje u život), po primjeni biblio-, muziko- i art-terapije te primjeni homeopatije u liječenju duševnih bolesnika. Njegovom su se inicijativom u bolnici vrlo rano počele primjenjivati i terapija inzulinskim komama i konvulzivna terapija te prvi Largactil i najnoviji psihofarmaci. Profesionalno se bavio i forenzikom, dok je u slobodno vrijeme izučavao patografije umjetnika i pisaca i bavio se pisanjem književnih kritika. Godine 1924. utemeljio je Jugoslavensko antropozofsko društvo koje kao Marija Sofija djeluje i danas u Zagrebu. Od 1935. intenzivno je skupljao materijal koji je poslužio kao osnova za osebujan bolnički muzej.
Od starog vijeka ljudi su pokušavali razumjeti uzroke i pronaći načine liječenja psihičkih bolesti. Spektar uzroka kretao se od demona i zlih duhova do stanja tjelesnih sokova i animalnog magnetizma. ...Tek u dvadesetom stoljeću razvija se psihodinamsko razumijevanje lakših i težih psihičkih poremećaja i počinje osmišljavanje različitih terapijskih pristupa. U 21. stoljeću nastavljaju se razvijati stari i stvarati novi terapijski pristupi pacijentima s težim psihičkim smetnjama. U ovom radu ponuđen je teorijski pregled psihodinamskog razumijevanja psihoze i terapijskog pristupa pacijentima s iskustvom psihoze.
Članak opisuje rad analitičke grupe koja se održavala virtualno za vrijeme prvog lockdowna
u proljeće 2020. godine. U razdoblju karantene prouzrokovane pandemijom bolesti COVID-19
internet je ...omogućio kontinuitet rada grupe putem videolinka u novom modalitetu grupnog
rada. U članku su opisane specifičnosti virtualne grupne psihoterapije, prilagodba na novi
setting i utjecaj jakih psihostresora na grupnu dinamiku. Razmatraju se i mogućnosti i ograničenja
virtualne terapije kao i terapeutove kontratransferne reakcije.
Forenzička psihijatrija bavi se među ostalim liječenjem neubrojivih počinitelja protupravnih djela. Te osobe sud upućuje na prisilno liječenje. Liječnik koji ih liječi redovito izvješćuje sud o ...napretku u liječenju. Iz toga proizlaze problemi dinamički orijentirane grupne psihoterapije forenzičkih pacijenata. Rad se bavi specifičnim pitanjima provođenja dinamički orijentirane grupne psihoterapije u forenzičkim uvjetima: kako voditi grupnu analizu u uvjetima prisilnoga liječenja, koje su specifične kontratransferne reakcije s obzirom na činjenicu da su članovi grupe počinili protupravna djela, uvođenje trećeg (suda) u terapijski proces, homogenost grupe s obzirom na dijagnostičke kategorije, velik broj osoba s antisocijalnim poremećajem ličnosti, osjećaj (ne)sigurnosti u grupi počinitelja. Iskustvo je autora da, unatoč mnogobrojnim specifičnostima grupne psihoterapije forenzičkih pacijenata osnovna terapijska tehnika ostaje ista, uz potrebu pomnijeg praćenja vlastitih (kontratransfernih) emocionalnih reakcija.
Myths and fairytales are our rich heritage; a veritable feast of ancient wisdom passed down through the ages in the memorable form of stories. While almost any story will have deep meaning to some ...individuals, some of the time, this book presents a collection of stories that these maestros of dramatherapy have found to have a powerful effect almost without fail. These are the 'golden' stories of Sesame. The authors introduce the Sesame approach and describe the advantages of using myth and fairy tale as a central theme in a therapy session. The Sesame approach has been found to produce striking results with myriad client groups, including individuals with learning difficulties, offenders in psychiatric settings and children with emotional and behavioural difficulties and adults in mental health care. Dramatherapy with Myth and Fairytale provides a treasure trove of timeless stories that can be adapted and applied to the needs of different client groups and the style of each therapist. It also includes introductory exercises, warm-ups and scene setting suggestions. The book will be an invaluable source of inspiration for dramatherapists and dramatherapy students, creative arts therapists, storytellers, psychotherapists, Jungian psychoanalysts, teachers and play therapists.
Game playing is a highly effective way of engaging children and has long been acknowledged as an important means of psychological therapy. This book offers an abundance of fun games that help ...children to confront personal problems and issues in a light-hearted yet meaningful way. These are games with a difference, as they must be constructed before they can be played. The creation aspect involves collaboration and cooperation within a team, and instils an empowering sense of ownership in the creators. By the time the game is ready to be played, children are confident, thoroughly engaged and ready to explore issues in a supportive environment. Each game has been tried and tested by the author, and is proven to really work. This book is an essential tool for therapists, counsellors, social workers, youth workers and teachers supporting children and young people.
Seasoned psychotherapists realize that no single theory or unitary treatment can ever suffice for all patients, disorders, and situations. This volume provides a comprehensive description and ...illustration of psychotherapy integration by leading proponents. Replete with clinical vignettes, this unique handbook will be invaluable to practitioners, researchers, and students alike.
Psihoterapija depresija Gregurek, Rudolf
Medicus (Zagreb, Croatia : 1992),
01/2004, Letnik:
13, Številka:
1_Depresija
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
O psihoterapijskom pristupu u liječenju depresije
postoji relativno malen broj navoda u znanstvenoj literaturi.
U ovom radu pokušalo se sustavno sagledati problem
psihoterapije depresije, prikazom ...individualnog, grupnog i
kombiniranog, farmakoterapijsko-psihoterapijskog pristupa u
liječenju ovog psihičkog poremećaja. Definiran je problem
depresije s gledišta psihodinamske psihijatrije, no opisane su
i ostale (kognitivne i bihevioralne) koncepcije u razumijevanju
depresije. Ujedno su prikazana i novija neuroznanstveno-psihoanalitička
promišljanja o psihoterapiji i njezinu mjestu u
suvremenome znanstvenom pristupu psihijatriji.
Usprkos mnogim metodološkim teškoćama, psihoterapija je
važan aspekt u liječenju depresije. Posebno je važan zajednički
farmakoterapijski i psihoterapijski pristup koji je u
većem broju kliničkih istraživanja pokazao svoje vrijednosti.
Zaključno, psihoterapijski pristup može se ravnopravno nositi
s farmakološkim metodama liječenja jer u krajnjem ishodu
nema, prema metaanalitičkim studijama, značajnijih terapijskih
razlika.
Moderna hipnoza počinje s austrijskim liječnikom Franzom Antonom Mesmerom (1734.– 1815.) koji je vjerovao da pojava, poslije znana kao mezmerizam, animalni magnetizam odnosno fluidum, proizlazi iz ...fluida koji kola tijelom bolesnika odnosno između bolesnika i liječnika, tj. hipnotičara ili magnetizera. Izraz hipnoza uveo je škotski kirurg James Braid (1795.–1860.) 1840-ih, vjerujući da je hipnotizirana osoba u posebnome uspavanome stanju, tj. transu. Krajem XIX. stoljeća francuski je neurolog Jean Martin Charcot (1825.–1893.) smatrao da je hipnoza posebno fiziološko stanje, a njegov suvremenik Hyppotite-Marie Bernheim (1840.–1919.) vjerovao je da je to fiziološko stanje povećane sugestivnosti. Sigmund Freud, koji je studirao s Charcotom, rabio je hipnozu ne bi li svojim pacijentima pomogao da oslobode potisnuta sjećanja. Tada je primijetio da pacijenti u hipnozi ponovno proživljavaju traumatska iskustva, što je poznato kao abreakcija. Poslije je hipnozu zamijenio tehnikom slobodnih asocijacija. Danas se hipnoza rabi kao oblik liječenja (hip¬noterapija), kao metoda ispitivanja kojom se iz pamćenja pokušavaju dozvati zaboravljeni događaji te kao istraživački alat. Prema riječima Caplana i Sadocka, F. A. Mesmer općenito se smatra ishodištem moderne psihoterapije, a iz ranih metoda mesmerizma razvile su se složenije i sofisticiranije metode liječenja. Premda je Mesmer radio s osobama koje su patile od svakojakih neurotičnih stanja i premda su njegovi klinički uspjesi posljedica psiholoških procesa koje su ti postupci pokrenuli u njegovih pacijenata, Mesmerove su teoretske postavke i razumijevanje prirode liječenja te posebnih postupaka koje je razvio u potpunoj opreci s onima psihoanalize XX. stoljeća. Mesmer je jedan od kamena temeljaca razvoja psihoanalize s pomoću hipnoze, ponajviše u osoba u stanju histerije.