Uloga radiologa kod dijagnostičkih pregleda
urogenitalnog sustava ponajprije je dokazivanje anatomsko-
-morfoloških promjena te detekcija, lokalizacija i karakterizacija
patološkog procesa. Moguće je ...i određivanje proširenosti bolesti
(staging) i planiranje liječenja (biopsije, zračenja, odabir protokola
liječenja). Kod pojedinih bolesti nužna je i procjena odgovora
na liječenje – usporedba ili praćenje tijeka bolesti te otkrivanje
povrata bolesti. U današnje vrijeme zbog naglog razvoja
tehnoloških mogućnosti radiologije liječnicima neradiolozima
nije više jednostavno odabrati pravu i bolesniku najkorisniju
dijagnostičku metodu. Svaka od metoda radiološke dijagnostike
ima svoje mogućnosti i ograničenja te ih je potrebno poznavati.
Različita je i kvaliteta radioloških uređaja unutar iste skupine
poput CT-a ili MR-a, s različitim mogućnostima primjene. Stoga
je nužna sve bolja suradnja liječnika-ordinarijusa koji traži pregled
i radiologa dijagnostičara koji ga primjenjuje i interpretira.
Ako takva suradnja izostane, mogu biti primijenjene pogrešne
ili suvišne metode, na krivi način, izgubljeno vrijeme i novac, a
bolesnik izmoren brojnim dijagnostičkim postupcima.
Cilj istraživanja bio je procijeniti gubitak mase i volumena čestica borovine srednje veličine podvrgnutih pirolizi. Uzorci drva različitih veličina i oblika pirolizirani su pri 500 °C i pri ...različitim vremenima trajanja pirolize. Za usporedbu je provedena termogravimetrijska analiza borovih čestica. Nakon toga pirolizirani su uzorci analizirani metodom radiografije. Pronađena je veza između različitih analiza. Brzina zagrijavanja većih čestica je niža, a primijećen je i vremenski jaz između toplinskog raspadanja hemiceluloze i celuloze. Istraživanja su pokazala da su važan dio analize procesa pirolize brzina zagrijavanja biomase i veličina uzorka. Kako se veličina uzorka povećava, tako se povećava i vrijeme pirolize, i to nelinearno. Usto, rad upućuje na velike mogućnosti radiografskih metoda u analizi procesa pirolize.
Cilj rada je prikazati diferencijalno-dijagnostičke kriterije između pneumobilije i zraka u portalnom venskom sustavu na rendgenskoj snimci nativnog abdomena. Ti kriteriji su ključni, jer o njima ...ovisi daljnje postupanje s bolesnikom. Prikazane su dvije bolesnice, jedna s nalazom pneumobilije, a druga s nalazom zraka u portalnoj veni na rendgenskoj snimci nativnog abdomena, te je pretražena literatura. Pneumobilija je često jatrogena i čak u slučajevima kolecistitisa nije isključiva indikacija za hitan kirurški zahvat. Bolesnike kod kojih je nađena pneumobilija na snimci nativnog abdomena se uvijek može uputiti na daljnji dijagnostički postupak. Međutim, prisutnost zraka u portalnoj veni je u većini slučajeva znak mezenterijske ishemije. U odraslih bolesnika koji se žale na bol koja bi mogla odgovarati mezenterijskoj ishemiji (vrlo jaka bol uz mekan trbuh) zrak u portalnoj veni je indikacija za hitnu eksplorativnu laparotomiju. Od vitalne važnosti je djelovati brzo kada se sumnja na mezenterijsku ishemiju.
Svrha: Svrha istraživanja bila je radiološki procijeniti kvalitetu punjenja korijenskih kanala pacijentima upućenima na endodontski kirurški zahvat te korelirati nalaz s odlukom o terapiji. Također ...su se željeli analizirati klinički simptomi i veličina periapikalne lezije na radiogramu i povezati ih s odlukom o terapijskom postupku, uključujući nekiruršku reviziju liječenja, endodontsku kirurgiju i ekstrakciju. Materijali i postupci: Sastavljen je upitnik za prikupljanje podataka. U istraživanju je sudjelovalo 86 pacijenata (sa 109 zuba) upućenih na endodontski kirurški zahvat. Kvaliteta punjenja korijenskih kanala procijenjena je prema homogenosti i duljini punjenja na digitalnim radiogramima. Podatci su analizirani χ2-testom i t-testom. Rezultati: Od zuba kojima je bio potreban endodontski kirurški zahvat, 97,2 % prije je liječio primarni liječnik dentalne medicine, endodontska revizija punjenja primijenjena je u 20,6 % slučajeva, a punjenje korijenskog kanala bilo je homogeno i unutar 1mm od apeksa u 21,6 % slučajeva. Endodontska kirurgija, revizija, ekstrakcija ili nijedan postupak, odabrani su redom u 90,1 %, 5,4 %, 1,8 % i 2,7 % slučajeva. Zaključak: Nizak postotak adekvatnih punjenja korijenskog kanala i visok postotak kad je riječ o odlukama za endodontski kirurški postupak, sugeriraju da postoji potreba za povećanjem svijesti o mogućoj nekirurškoj reviziji endodontskog liječenja.
Tipične dermoidne ciste dobro su ograničene tvorevine intenziteta masti koje ne primaju kontrast i koje su rijetko kada hiperdenzne na kompjutorskoj tomografiji (CT). CT hiperdenzna dermoidna cista ...(CHADC) iznimno je rijetka te je dosad u literaturi opisano samo devet slučajeva, svi smješteni u stražnjoj jami. CHADC s muralnim nodulom je iznimno rijetka; prema našim saznanjima, dosad su u literaturi opisana samo dva slučaja. U ovom radu prikazujemo slučaj muškarca u dobi od 49 godina koji se žalio na dvomjesečne okcipitalne bolove bez znakova porasta intrakranijskog tlaka. Tijekom posljednjeg mjeseca često je padao zbog poremećaja ravnoteže, dok je zbog anoreksije smršavio. Magnetska rezonanca (MRI) je pokazala veliku, dobro ograničenu tvorevinu koja se protezala od tentorija do velikog zatiljnog otvora obliterirajući pritom četvrtu komoru. Tumor smo odstranili u cijelosti te MRI poslije operacije nije pokazao nikakvih rezidua bolesti. Na CT-u hipodenzni epidermoidni tumori s muralnim čvorićem koji prima kontrast na MRI su iznimno rijetki. Dermoidna cista nikad nije povezana niti s edemom i iznimno rijetko uzrokuje opstruktivni hidrocefalus. Slikovni MRI prikaz dijagnostički je u ovim slučajevima obvezatan za postavljanje dijagnoze. Najučinkovitija metoda liječenja je potpuno uklanjanje tvorevine.
Dijastaza simfize rijetka je komplikacija trudnoće čija točna incidencija još nije poznata, a procijenjena incidencija kreće se u rasponu od 1 : 300 do 1 : 30.000 trudnoća. Definira se kao udaljenost ...između dvije pubične kosti odnosno kao interpubični razmak veći od 10 mm s tipičnom kliničkom slikom. Tipični simptomi dijastaze simfize jesu bol u području simfize koja se širi u donji dio leđa i bedro, gegavi hod, bolno kretanje, smanjena pokretljivost i, rijetko, urinarna retencija. U ovom radu prikazujemo bolesnicu s antepartalnom dijastazom simfize, koja je dijagnosticirana manualnom palpacijom za vrijeme redovitoga ginekološkog pregleda. Višerotkinja s blizanačkom trudnoćom, koja dotad nije imala kompliciran tijek trudnoće, pri redovitom je pregledu navela da dulje osjeća bol u području simfize, uz pogoršanje tegoba u posljednja 3 tjedna te otežano hodanje i stajanje. Manualnom palpacijom otkriven je interpubični razmak od 10 mm te je trudnica hospitalizirana. S obzirom na blizanačku trudnoću i dijastazu simfize, odlučeno
je da trudnoća bude dovršena elektivnim carskim rezom. Postoperativni rendgenogram (RDG) zdjelice pokazao je interpubični razmak od 14 mm. Manualna palpacija jednostavna je i pouzdana metoda pa bi njezino uvođenje u svakodnevnu opstetričku praksu omogućilo rano otkrivanje dijastaze simfize, brži početak terapije i dugoročno bolji ishod. Također, budući da ne postoje znanstveno dokazane smjernice o zbrinjavanju antepartalne dijastaze simfize, nego se svakoj bolesnici pristupa individualizirano, potrebno je sveobuhvatno istraživanje ove patologije koje bi dovelo
do standardiziranja prakse.
Bolno rame važan je javnozdravstveni problem, koji se javlja u populacijskim skupinama različite dobi. Bolesnici s reumatoidnim artritisom (RA ) skupina su s upalnom etiologijom bolnog ramena u ...odnosu prema bolesnicima s bolnim ramenom neupalne etiologije. Ciljevi istraživanja bili su utvrditi razliku u morfološkim parametrima između
tih dviju skupina bolesnika i utvrditi eventualnu predominaciju nekih od praćenih parametara. Radiografski i ultrazvučno pregledana su oba ramena u 40-ero bolesnika s RA (bilateralna bol ramena) i po jedno rame u 80-ero bolesnika s bolnim ramenom neupalnog uzroka (unilateralna bol ramena). Bolesnici s RA imali su veći promjer ovojnice tetive duge glave bicepsa i veću distanciju kapsula – kost. Utvrđeno je da je više bolesnika s RA imalo izljev u ovojnici tetive duge glave bicepsa, izljev u subakromijskoj-subdeltoidnoj burzi i difuznu osteopeniju u odnosu prema drugoj skupini. Nije bilo razlike između skupina s obzirom na parametre koji su najčešće vezani za klinički entitet bolnog ramena neupalne etiologije kao što su kalcifikacije rotatorne manšete, inhomogenost tetive supraspinatusa, parcijalne i totalne rupture rotatorne manšete, osteoartritis akromioklavikularnog i humeroskapularnog zgloba, sklerozacije velikog tuberkula
glave nadlakatne kosti te subakromijski osteofiti. Nakon utvrđivanja razlika između skupina bolesnici s RA podijeljeni su u dvije podskupine: onu s izljevom i onu bez izljeva u ovojnici tetive duge glave bicepsa i u subakromijskoj- subdeltoidnoj burzi, a kako bi se i oni usporedili s bolesnicima čija je bol u ramenu bila neupalne etiologije. Nije bilo znatne razlike među parametrima bolnog ramena između druge skupine i parametara bolnog ramena neupalne etiologije. Unatoč znatnoj razlici u nekim parametrima između dviju skupina bolesnici s RA imaju mnogo parametara povezanih s bolnim ramenom neupalnog uzroka. Oni, očigledno, nisu bili „zaštićeni“ od ostalih promjena ramenoga zgloba, tako da uzrok bolnog ramena kod njih može biti multifaktorski. Za procjenu učinka i odabir terapije, a poslije i kliničku prosudbu, potrebna je morfološka analiza ramena. Različita kombinacija morfoloških parametara ramena implicira individualan pristup terapiji.
Cilj: Budući da u literaturi nema dostupnih podataka, ovim se istraživanjem procjenjivala učestalost radioloških patoloških promjena povezanih s impaktiranim trećim kutnjacima među kosovskim ...stanovništvom. Materijali i postupci: Ovo je retrospektivna studija 5515 ortopantomograma (OPGova) pacijenata pregledanih u Sveučilišnom kliničkom centru Kosova (UDCCK-u). Pregledano je 2368 snimaka muškaraca i 3147 žena u dobi od 18 do 77 godina. Analizom snimki ustanovili smo broj i vrstu patoloških promjena povezanih s impaktiranim trećim kutnjacima. Zabilježene su sljedeće radiografski
vidljive patološke promjene: karijes impaktiranih i/ili susjednih zuba, resorpcija korijena susjednih zuba, gubitak parodontne kosti susjednih zuba, gubitak parodontne kosti susjednih zuba veći od 5 mm ispod caklinsko-cementnog spojišta i proširenje perikoronarnog prostora više od 4 mm. Rezultati: Učestalost patoloških promjena povezanih s impaktiranima trećim kutnjacima među kosovskim stanovništvom iznosila je 29,5 %. Najčešća je bila resorpcija korijena susjednog zuba –
307 (23,7 %). Slijedio je gubitak parodontne kosti susjednoga zuba veći od 5 mm – 1 (5,5 %) i karijes – 33 (2,5 %). Najmanja je bila učestalost proširenoga perikoronarnog prostora veća od 4 mm – 15 (1,2 %). Zaključak: Najčešća patološka promjena povezana s impaktiranim trećim kutnjacima bila je resorpcija korijena susjednoga zuba, s najvećom učestalošću u maksili – 159 (32,3 %). Značajno manja
učestalost zabilježena je za gubitak parodontne kosti, karijes i proširenje perikoronarnog prostora. Rezultati našega istraživanja mogli bi utjecati na razvoj preventivnih strategija patoloških promjena koje su posljedica impaktiranih trećih kutnjaka.
Svrha istraživanja bila je analizirati incidenciju pneumatizacije jagodične kosti uporabom magnetske rezonancije kao i validnost ortopantomograma kao komparativne metode u dijagnostici ...pneumatizacije. Analizirana je povezanost između incidencije pneumatizacije jagodične kosti, dobi, odnosa lijevog/desnog temporomandibularnog zgloba (TMZ) kao i komorbiditet s dijagnozama poremećaja TMZ-a. U ovoj studiji uspoređeni su ortopantomogrami s magnetskom rezonancijom TMZ-a kod 70 uzastopnih bolesnika s prethodno potvrđenim dijagnozama poremećaja TMZ-a. Primijenjen je sustav stupnjevanja (ljestvica s 4 kategorije: od ‘0’ kao izostanak do ‘3’ kao najviše ekstendirana pneumatizacija) za utvrđivanje slabog signala magnetske rezonancije kao pneumatizacije temporalne kosti. Pneumatizacija jagodične kosti dijagnosticirana je u 22 zgloba 15 pacijenata (incidencija 20,4%) te bilateralna pojava kod 7 pacijenata. Kod 9 pacijenata utvrđena je ekstenzivna pneumatizacija jagodične kosti po ljestvici stupnjevanja. Validnost nalaza pneumatizacije jagodične kosti na ortopantomogramima u usporedbi s nalazom magnetske rezonancije pokazala je osjetljivost 0,45 i specifi čnost 0,98. Nije bilo korelacije (p>0,05) između komorbiditeta pneumatizacije jagodične kosti i poremećaja TMZ-a, niti po dobi niti po strani tijela. U našoj analizi magnetskom rezonancijom veća učestalost pneumatizacije jagodične kosti nego u ostalim istraživanjima zasnovanim na ortopantomogramu objašnjava se superponiranjem koštanih struktura u području zglobne kvržice.
Danas je veliki broj djece i adolescenata uključen u različite oblike organiziranog sporta, što pridonosi i porastu broja ozljeda, pa tako i sindroma prenaprezanja sustava za kretanje u djece. Dječji ...muskuloskeletni sustav ima specifičnosti koje ga razlikuju od odraslog, a to je prije svega sposobnost rasta. Strukture koje omogućuju rast i razvoj su ploče rasta, epifize i apofize, a upravo se na tim hrskavičnim strukturama najčešće pojavljuju sindromi prenaprezanja. Ono što djecu i adolescente sportaše ne razlikuje od odraslih jest činjenica da su dijagnostika i liječenje sindroma prenaprezanja isti kao i u odraslih.
Uz temeljne dijagnostičke postupke kao što su anamneza i nezaobilazni klinički pregled, ispravno dijagnosticiranje ozljede sportaša temelji se i na radiološkoj obradi. Ona nam daje precizne podatke o ozlijeđenim strukturama. Danas su nam na raspolaganju brojne radiološke dijagnostičke metode: konvencionalna radiografija, kompjutorizirana tomografija, ultrasonografija, magnetska rezonancija, a katkad radiološku dijagnostiku nadopunjujemo i scintigrafijom. Svaka od spomenutih metoda ima svoju važnost, odnosno ima svoje prednosti, nedostatke i ograničenja kojima se razlikuje od drugih metoda. Metode su međusobno komplementarne, nadopunjuju se u stvaranju konačne dijagnoze. Ispravan odabir metode najbrže dovodi do ispravne dijagnoze.
PDF
