Descendentni nekrotični medijastinitis rijetka je, ali za život opasna upala, koja nastaje kao komplikacija dubokih upala vrata. Mortalitet bolesnika i dalje je visok (do 40%), bez obzira na upotrebu ...raznovrsnih antimikrobnih lijekova i kirurških intervencija. U ovom radu opisujemo 7 bolesnika s descendentnim nekrotičnim medijastinitisom, liječenih u našoj bolnici tijekom posljednjih 12 god. Kod 5 bolesnika primarno mjesto upale bile su tonzile i ždrijelo, a u ostala 2 bolesnika odontogena upala donjih molara. Većina bolesnika pripadala je rizičnim skupinama (dijabetes, alkoholizam), prosječne životne dobi od 60,4 god. Nakon dijagnoze postavljene kompjutoriziranom tomografijom (CT) kirurški smo intervenirali kod svih bolesnika. Duboke upale vrata tretirane su kirurški agresivnom cervikotomijom, a kvalitetna medijastinalna drenaža napravljena je kod svih bolesnika transcervikalnim putem. Perioperativna traheotomija (n = 3) izvršena je zbog otoka gornjega dišnog puta, a postoperativna zbog produžene intubacije (n = 1). Samo kod jednog bolesnika naknadno smo izvršili sekundarni kirurški zahvat, odnosno lateralnu torakotomiju radi dekortikacije pleure. Svi su bolesnici uspješno izliječeni, s prosječnom dužinom bolničkog liječenja od 24,6 dana. Za uspješno liječenje descendentnoga nekrotičnog medijastinitisa što prije se mora postaviti dijagnoza, i to uz primjenu kompjutorizirane tomografije. Liječenje zahtijeva istodobnu primjenu snažnih antimikrobnih lijekova, agresivni kirurški debridman vrata i kvalitetnu drenažu medijastinuma, koja se može ostvariti, osim standardnim torakalnim pristupima, i transcervikalnim putem
Predmetni rad1 ima za cilj predstaviti dodatne paleoradiološke rezultate dobivene u postupku analize ljudskih kosturnih ostataka s dvaju arheoloških nalazišta – Orešac – Luka II pokraj Suhopolja ...(kasnoantički ostaci) i Zagajci pokraj Belišća (ranosrednjovjekovni ostaci). S jedne strane, riječ je o nekim kosturnim elementima s koštanim šupljinama „zračnim prostorima“ lubanja – sinusima (čeoni sinusi), te šupljinama nekih tubularnih kostiju, dok je s druge strane našu pozornost plijenio dio plosnate kosti, u ovom slučaju očuvani držak prsne kosti (manubrium sterni). Dotični su elementi (između ostaloga kosturnog materijala) bili najprije podvrgnuti inicijalnom postupku ispitivanja uz pomoć obične, ili digitalne radiografije, a zatim uz pomoć računalne tomografije (CT-a), budući da su redom pokazivali određene forenzične/patološke ili druge pokazatelje. U ovom smo radu predstavili rezultate dobivene uz pomoć CT-a usporedno s rezultatima dobivenim radiografskim analizama, u korist onih dobivenih naprednim alatom. Naime, prilikom radiografskih ispitivanja uočeni su prividno „povećani” opaciteti u navedenim koštanim šupljinama, uslijed zaostatka sedimenta/tla iz grobnih raka, te „promijenjeni” opaciteti u dršku prsne kosti, uslijed anatomske strukture dotične kosti, odnosno, spužvaste kosti „uložene” između dva tanka kortikalna sloja, redom s tendencijom oponašanja patoloških promjena u dotičnim kostima (Boljunčić, u tisku), koje su opovrgnute analizom uz pomoć CT-a.
Utjecaj orijentacije i asimetrije fasetnih zglobova na progresiju degenerativnih promjena kralježnice bio je predmetom mnogih istraživanja provedenih u zadnjih nekoliko desetljeća, no rezultati ...studija su još uvijek proturječni. Biomehanički uzrok ubrzane degeneracije stabilizacijskih struktura donje slabinske kralježnice je složen, no najvažniji čimbenici su kompresivno opterećenje i više frontalna orijentacija fasetnih zglobova koja pruža manji otpor sili rotacije. Aksijalna rotacija donje slabinske kralježnice je nesumnjivo povezana sa znatnim opterećenjem prstena diska te se čini da bi povećani opseg sekundarnih rotacijskih pokreta mogao biti još značajniji za progresiju degenerativnih promjena fibroznog prstena. Sukladno tome, više izražena asimetrija fasetnih zglobova mogla bi imati određenu ulogu u bržoj progresiji degeneracije diska u donjoj slabinskoj kralježnici, na što ukazuju i mnoga novija istraživanja. Više sagitalna orijentacija fasetnih zglobova u bolesnika s jače izraženim osteoartritisom fasetnih zglobova je najvjerojatnije povezana s degenerativnim remodeliranjem koje se često može vidjeti i u drugim sinovijalnim zglobovima. Također postoji mogućnost da je povezana i s adaptacijom na djelomični gubitak fiziološke slabinske lordoze, jer obje pojave koincidiraju s poodmaklom životnom dobi.
Cilj ovoga istraživanja bio je odrediti odnos između stupnjeva mineralizacije zuba i stupnjeva skeletne zrelosti. Uzorak se sastojao od 295 ispitanika (129 muških i 166 ženskih). Srednja dob za ...uzorak je bila 13.36±2.65 (raspon 7-18) godina. Dentalna zrelost je određena metodom ortopantomograma prema Demirjianu. Skeletna zrelost vratne kralježnice određena je na laterolateralnim snimkama glave pomoću stupnjeva maturacije vratne kralježnice (cervical vertebrae maturation stages, CVS). Za određivanje odnosa između stupnjeva maturacije vratne kralježnice i zuba izračunata je postotna distribucija
stupnjeva mineralizacije za svaki zub. Samo u prvom stupnju CVS dječaci i djevojčice su bili iste kronološke dobi. U svim ostalim stupnjevima (CVS 2-CVS 6) djevojčice su bile 0,98 (raspon 0,23-1,86) mlađe od dječaka. Pronađene su spolne razlike u dobu mineralizacije, naime, mineralizacija zuba završava ranije kod ženskih ispitanika. Najveći stupanj korelacije između dentalne i skeletne dobi pronađen je kod drugih premolara. Vrijeme mineralizacije drugih premolara
moglo bi pomoći u predviđanju maksimalnog zamaha pubertalnog rasta. Stupnjevi dentalne zrelosti mogli bi biti pokazatelj kraniofacijalnog rasta.
Utvrđivanje promjena vratne kralježnice važno je u bolesnika s reumatoidnim artritisom (RA), često je klinički asimptomatsko, a tijekom kineziterapije može doći do komplikacija, pa i smrti. Cilj rada ...bio je ustanoviti čimbenike koji upućuju na promjene vratne kralježnice i atlanto-aksijalnog zgloba (AA) u bolesnika s RA i njihovu povezanost s promjenama na šakama.
Istraživanje je obuhvatilo 80 ispitanika s RA koji su podijeljeni u dvije grupe prema duljini trajanja bolesti (do 10 godina i više). Strukturne promjene šaka i vratne kralježnice praćene su nativnom radiografijom. Strukturne promjene na vratnoj kralježnici nađene su u obje grupe ispitanika, a bez statistički znatne razlike među njima (p = 0,165). AA-zglob češće je promijenjen u ispitanika s duljim trajanjem bolesti (p = 0,012). Promjene na šakama bile su veće u ispitanika s trajanjem bolesti više od 10 godina (p = 0,002) i korelirale su s AA-subluksacijom (p = 0,002) i luksacijom (p = 0,004) te s erozijama u području vratne kralježnice (p = 0,000).
Na osnovi ovog istraživanja možemo zaključiti da u bolesnika s RA identificiranje promjena vratne kralježnice zahtijeva redovito radiografsko praćenje bolesnika i trebalo bi biti obvezatno kod duljeg trajanja bolesti i izraženih strukturnih promjena na šakama.
Svrha rada: Željelo se izvijestiti o uspješnoj identifikaciji humanih ostataka na osnovi usporedbe arhivskih, dakle prijesmrtnih (AM) podataka i poslijesmrtnih (PM) endodontskih radiograma. Zbog toga ...je u tekstu istaknuto koliko je važno spremiti i čuvati dokumente u kliničkim arhivima. Prikaz slučaja: Nakon prometne nesreće dovezeno je neidentificirano tijelo. Odmah je obavljeno forenzično ispitivanje kako bi se ustanovio identitet stradale osobe. Kako u nacionalnoj bazi podataka nije bilo otisaka prstiju, u potrazi za prijesmrtnom (AM) dokumentacijom korišteni su radiogrami privatnih klinika dentalne medicine. Na kraju je poginula osoba identificirana na temelju analize obavljenih endodontskih terapija. Zaključak: Zubni radiogrami važni su kao pravno sredstvo koje podupire zahtjeve forenzičara u svakodnevnoj forenzičnoj praksi. U endodonciji su pak periapikalni radiogrami nezamjenjivi pri odgovarajućoj terapiji. U forenzici su ti radiogrami solidan izvor prijesmrtnih (antemortem – AM) podataka potrebnih za identifikaciju.
Složena anatomska konfiguracija temporomandibularnog zgloba razlog je razvitka standardiziranih tehnika koje omogućuju točan anatomski prikaz.
Linearna tomografija omogućuje dobre koštane detalje, ...ali ne prikazuje mekotkivnu komponentu zgloba. Ta tehnika uspješno pokazuje hipoplaziju, hipertrofiju ili malformaciju kondila, a u slučajevima maksilofacijalne traume dobar prikaz frakture pukotine. Infekcije i tumori također su prikazivi ovom metodom. Artrografiju izvodimo radi prikaza statusa kondila, diska, zglobne jamice te zglobne kvržice s otvorenim i zatvorenim ustima.
Kompjutorizirana tomografija (CT) nadmašuje konvencionalnu radiografiju i konvencionalnu tomografiju u procjeni unutarnjeg poremećaja temporomandibularnog zgloba, kod traumatskih promjena, degenerativnih procesa i tumora. CT omogućuje dobru procjenu mekih tkiva i odličnu procjenu koštanih struktura.
Magnetna rezonanca (MR) pokazuje izuzetan mekotkivni kontrast i omogućuje prikaz struktura temporomandibularnog zgloba, koje se ne mogu prikazati konvencionalnom radiografijom, konvencionalnom tomografijom ili kompjutoriziranom tomografijom. MR temporomandibularnih zglobova razlikuje unutarnje anatomske strukture zgloba takvom preciznošću kakvu druge metode ne mogu dostići. Prikaz diska bez kontrastnog sredstva, kao i područja bilamilarne zone, čine magnetnu rezonancu zlatnim standardom u dijagnostici bolesti temporomandibularnog zgloba.
U posljednje vrijeme svjedoci smo sve većeg uključivanja djece u organizirane športske aktivnosti i natjecateljski šport. To znatno pridonosi kvalitetnijem tjelesnom a isto tako i psihičkom razvoju ...djeteta. Osim pozitivnih učinaka bavljenja natjecateljskim športom, masovnije sudjelovanje djece u takvoj organizaciji športske aktivnosti neminovno dovodi i do porasta učestalosti akutnih športskih ozljeda kao i onih koje svrstavamo u sindrome prenaprezanja. Brojni dodatni čimbenici koji potpomažu nastanku ozljede isti su kod djece i adolescenata kao i kod odraslih. Međutim, neki su od uzroka ozljeđivanja u djece specifični, a to su prvenstveno čimbenici vezani za trenutni tjelesni rast. Ti čimbenici utječu na osjetljivost tih struktura za vrijeme brzog rasta. Radiološko oslikavanje ima važnu ulogu u dijagnozi i zbrinjavanju športskih ozljeda u djetinjstvu i adolescenciji. Široki raspon radioloških dijagnostičkih metoda danas je dostupan: konvencionalna radiografija, ultrazvuk, računalna tomografija i magnetska rezonancija. Svaka od tih metoda ima svoje točno određeno mjesto u algoritmu dijagnostičkih pretraga, a neke od njih se i nadopunjuju. Radiolog treba biti sastavni dio medicinskog tima što brine o ozlijeđenom mladom športašu, a koji čine specijalisti s potrebnim znanjem i koji su senzibilizirani za probleme djece športaša. Radiolog mora biti sposoban primijeniti sve potrebno od dijagnostike, ali u uskoj suradnji s kliničarom.
Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati učestalost idiopatske osteoskleroze (IO) i kondenzirajućeg ostitisa (KO) u zagrebačkoj populaciji s obzirom na spol i dob stanovništva, lokalizaciju u čeljusti ...i status zuba u blizini kojeg se pojavljuju lezije IO i KO. Retrospektivna studija provedena je pomoću ortopantomograma 1200 pacijenata podvrgnutih stomatološkom liječenju. Zabilježene su opisne značajke radiopaknih oštećenja uključujući veličinu i povezanost sa zubom uzročnikom. U analizi podataka rabio se χ2-test. Otkriveno je ukupno 114 radiopaknih oštećenja, od kojih su 34 dijagnosticirana kao IO u 29 ispitanika (16 žena, 13 muškaraca, srednja dob 35 godina), a 80 kao KO u 69 ispitanika (38 žena, 31 muškarac, srednja dob 37 godina). Nije pronađena razlika među spolovima u pojavljivanju ovih oštećenja. Oštećenja IO i KO češće su zabilježena u premolarnoj i molarnoj regiji donje čeljusti. Naši rezultati ukazuju na nisku učestalost IO i KO u zagrebačkoj populaciji. Uz to, naši rezultati podupiru teoriju da je IO razvojna varijacija normalne koštane arhitekture neovisna o lokalnim stimulantima, dok se KO može smatrati reaktivnom tvorbom koja se pojavljuje uza zube s dubokim karijesom, dubokim ispunima ili pulpitisom.
Posljednjih desetak godina kateterizacija srca transradijalnim pristupom sve se više koristi prvenstveno zbog rjeđih i lakših mogućih komplikacija u odnosu na femoralni pristup. Ipak, jedan od većih ...nedostataka transradijalnog pristupa je relativno visoka učestalost neuspjeha kateterizacije (od 1% do 5%). Na drugom mjestu uzroka iste nalaze se anatomske varijacije radijalne arterije (RA). Dosadašnji radovi nisu dali jednoznačne podatke o učestalosti ovih anomalija, stoga je cilj ovoga istraživanja bio odrediti učestalost anatomskih varijacija pomoću rutinskih angiografija RA prilikom PTCA/PCI. Radi se o retrospektivnoj studiji u kojoj su pregledane 602 snimke rutinskih angiografija RA učinjene prilikom kateterizacije srca. Učestalost anatomskih varijacija RA iznosila je 8,8%, ne uključujući tortuozitete učestalost kojih iznosi 12,7%. Najčešća anatomska varijacija je bila visoko polazište RA u ukupno 31 (5,1%) ispitanika. Radioulnarne petlje kao jedna od potencijalnih kontraindikacija za zahvat pojavile su se u 2% slučajeva. Regresijska analiza je pokazala da godine starosti (p<0,001), ženski spol (p=0,015) i visoko izlazište (p=0,034) značajno doprinose razvoju tortuoziteta. Rezultati ukazuju na to da se učestalost tortuoziteta s godinama linearno povećava. Iako isti nisu kontraindikacija za nastavak zahvata, preporučamo da se zbog veće učestalosti tortuoziteta kod starijih bolesnika na početku zahvata učini angiografija RA s ciljem izbjegavanja potencijalnih komplikacija zahvata.
PDF
