Nakon što je u kunića pokusno izazvan osteoartritis koljenog zgloba, trend promjena promatran je pomoću radiografije, magnetske rezonancije (MRI) i patohistoloških nalaza. Dvadeset kunića bilo je ...metodom slučajnog odabira podijeljeno u dvije jednake skupine od kojih je jedna promatrana tijekom kratkotrajnog (30 dana), a druga tijekom dugotrajnog (180 dana) razdoblja. U polovice životinja iz svake skupine (n = 5) osteoartroza je bila uzrokovana sekcijom prednje križne sveze, a kod druge polovice primijenjena je samo artrotomija kao lažna operacija. Radiografija i magnetska rezonancija obavljene su 0-ti i 30. dan tijekom kratkotrajnog promatranja te 0-ti, 90. i 180. dan kod dugotrajnog promatranja. Histopatološke pretrage obavljene su 30. dan kod kratkotrajnog praćenja nakon što su životinje bile usmrćene, a kod dugotrajnog 180. dan. Slabljenje promjena tijekom promatranja svima trima metodama kao i stupanj promjena pokazali su se najvećima kod histopatoloških nalaza, zatim kod magnetske rezonancije te nakon toga kod radioloških snimki. Slabljenje promjena bilo je 0,01 za histopatološke nalaze, 0,009 za magnetsku rezonanciju i 0,004 za radiološke snimke. Kad se uzmu u obzir međusobni odnosi slabljenja su bila sljedeća: His./MRI = 1,1, His./Rad. = 2,5, MRI/Rad. = 2,2. Usporedba magnetske rezonancije i radiologije potvrdila je da radiologija neće pokazati znakove osteoartritisa kada je stupanj magnetske rezonance niži od 0,27. Usporedbom obje tehnike snimanja s histopatološkim nalazima utvrđeno je da radiologija neće pokazati znakove osteoartritisa kad je stupanj histopatoloških nalaza ispod 0,22. Primjenom magnentske rezonancije moguće je utvrditi znakove osteoartritisa svaki put kada je njezin stupanj veći od 0,018 u odnosu na stupanj histopatoloških nalaza.
Na Odsjeku restauracije i konzervacije Umjetničke akademije
u Splitu izveden je konzervatorsko-restauratorski zahvat na dosad nezapaženoj slici ‘Sveta Obitelj sa svetim Ivanom’, iz splitskog ...samostana sv. Frane. Zahvat i istraživanja koja su ga pratila iznijeli su na vidjelo neobičnu i zanimljivu građu ove slike. Prilikom istraživanja primijenjena je metoda digitalne radiografije, koja u našoj sredini dosad gotovo da nije bila primjenjivana, a koja u svijetu dobiva sve širu primjenu na polju konzervacije. Snimanje je pružilo mogućnost da se usporede rezultati dobiveni ovom metodom s rezultatima koji se dobivaju analognom radiografijom.
Digitalna radiografija je rastuća tehnika u rendgenskim ispitivanjima. Cilj je ovoga rada proučiti glavne parametre koji utječu na kvalitetu slike u smislu kontrasta i definicije. Provedeni su brojni ...testovi na kalibriranom stupnjevanom klinu, izloženom različitim razinama energije i odgovarajućem vremenu. Raspon uključenih debljina je između 5 i 20 mm. Vrijednost promjene koraka bila je između 0,2 i 1 mm. Izrađena su dva temeljna dijagrama nakon eksperimentalnih ispitivanja: odnos između sive razine i relativne izloženosti i odnos između gradijenta kontrasta i sive razine. Drugo važno razmatranje je provedeno tijekom ispitivanja; nekoliko dijelova milimetra promjene u promjeru žice može uzrokovati razinu osjetljivosti višu od 2 %, a time i neprihvatljivu propisom. Ova promjena po našem mišljenju nema jači utjecaj na POD vrste oštećenja kao što su nedostatak penetracije, poroznosti, pukotine i uključci šljake.
Cilj. Svrha je istraživanja retrospektivno analizirati točnost i kliničku vrijednost biopsije širokom iglom pod kontrolom ultrazvuka (UZ) sumnjivih lezija u dojci. Materijali i metode. Retrospektivno ...su analizirani nalazi patohistološke analize 229 sumnjivih lezija u dojci koji su dobiveni biopsijom širokom iglom pod UZ kontrolom u razdoblju od 14 mjeseci. Sumnjive su lezije otkrivene mamografijom i/ili ultrazvukom (BI-RADS 4 ili 5). Ako je nakon biopsije postojala nepodudarnost radiološkog i patohistološkog nalaza, ponovila se biopsija širokom iglom ili se učinila kirurška biopsija lezije. U slučaju benignih lezija bolesnice su bile naručene na UZ kontrolu za šest mjeseci, a za granično maligne lezije i maligne lezije preporučena je kirurška ekscizija. Uspoređeni su nalazi biopsije širokom iglom i kirurške ekscizije. Rezultati. Patohistološkom analizom bioptiranih lezija otkrivene su 143 (62,4%) benigne lezije, 21 (9,2%) granično maligna lezija i 65 (28,4%) malignih lezija. Praćenjem, ponovljenom biopsijom ili kirurškom ekscizijom dokazana su četiri lažno negativna nalaza. Točnost biopsije širokom iglom pod UZ kontrolom iznosila je 98,3%. Zaključak. Biopsija širokom iglom pouzdana je metoda za postavljanje dijagnoze sumnjivih lezija u dojci bez značajnijih komplikacija.
Istraživanje je provedeno na kostima i zglobovima prikupljenima u klaonici u Shirazu od 94 goveda s poremećajima na papcima. Svaki primjerak prikazan je radiografski. Ustanovljeni su sljedeći ...poremećaji: osteomijelitis, egzostoze, promjene u gustoći kostiju, deformacija kostiju, kalcifikacija mekog tkiva, rotacija članaka, artritis, degenerativne bolesti zgloba, ankiloza zgloba, dislokacija navikularne kosti i frakture. Oko 90% upala zglobova i degenerativnih zglobnih bolesti utvrđeno je u distalnom zglobu. Poremećaji nisu ustanovljeni u 9,57% pretraženih uzoraka.
Pacijenti sa šećernom bolešću često trpe od prijeloma kostiju. To govori da strukturna cjelovitost koštanoga sustava može biti narušena. Ovo istraživanje poduzeto je radi procjene učinaka ...hidroksiapatita (HA) na cijeljenje prijeloma kostiju u dijabetičnih štakora uporabom biomehaničkih i radiografskih metoda. Ukupno su 24 štakora bila nasumce podijeljena u četiri jednake skupine. U dvjema skupinama dijabetes je bio kemijski potaknut aloksanom. Nakon dva tjedna svi su štakori bili anestezirani te im je pod septičkim uvjetima učinjena transverzalna osteotomija desnog radiusa. Prostor između odlomaka nakon osteotomije štakorima jedne dijabetične i jedne nedijabetične skupine bio je ispunjen hidroksiapatitom dok štakorima drugih dviju skupina hidroksiapatit nije bio primijenjen. Radiografske snimke bile su uzete 0., 15. i 35. dana nakon operacije. Svi su štakori bili eutanazirani pet tjedana nakon operacije te su im uzete radijalne kosti za trotočkasti test savijanja. Usporedba između skupina obrađivanih hidroksiapatitom (dijabetičnih i nedijabetičnih) pokazala je da dijabetes značajno smanjuje sposobnost savijanja kostiju pri opterećenju. Neobrađivana dijabetična skupina pokazivala je manje radiografskih znakova spajanja i ponovnog cijeljenja prijeloma u usporedbi s drugim trima skupinama. Zaključno se može reći da su štakori kojima hidroksiapatit nije bio primijenjen pokazivali slabija biomehanička svojstva i radiografske znakove u usporedbi s onima kojima je bio primijenjen i onima iz kontrolne skupine.
Bolni sindromi vratne i prsne kralježnice važni su javnozdravstveni problemi. Troškovi operacijskog liječenja iznimno su visoki, a radno sposobni ljudi s ovim bolestima često svakodnevno izostaju s ...posla. Kroničnu vratobolju najčešće uzrokuju degenerativne promjene malih zglobova. Cervikobrahijalni sindrom najčešće uzrokuje hernijacija vratnoga intervertebralnog diska. Svaka minimalno invazivna dijagnostička procedura, koja se radi s ciljem identifikacije izvora boli, bolesnika istodobno predodređuje za specifični minimalno invazivni terapijski zahvat. Ako su vratobolja ili bol u prsnoj kralježnici uzrokovane degenerativnim promjenama malih zglobova, tada se, nakon pozitivnih dijagnostičkih blokova, primjenjuju procedure radiofrekventne neuroablacije. Kod boli u vratnoj kralježnici uzrokovanih degenerativnim promjenama intervertebralnog diska bolesnicima se preporučuju intradiskalne dekompresije. U slučajevima kada su akutna vratobolja i radikularna bol bez mišićne slabosti uzrokovane stenozom spinalnog kanala, bolesniku se preporučuju epiduralne steroidne injekcije. Svrha je minimalno invazivnih terapijskih procedura primjenom kortikosteroida i kratkodjelujućega lokalnog anestetika te primjenom radiofrekventne struje bolesnika na duže vrijeme osloboditi boli te mu poboljšati kvalitetu života.
Prikazan je rijedak slučaj zdjelične i retroperitonealne lipomatoze koji traje više od tri desetljeća. Iako je ova bolest u svojoj naravi dobroćudna ona uglavnom s vremenom napreduje te može dovesti ...do bubrežne insuficijencije, a mogućnosti liječenja su ograničene s upitnim rezultatima. Opisuju se kliničke značajke, slike intravenske urografije te kompjutorizirane tomografije i magnetske rezonance, kao i diferencijalna dijagnoza te terapijske mogućnosti liječenja zdjelične i retroperitonealne lipomatoze.
Svrha: Osim kliničke procjene u ovom se radu željelo procijeniti i snimke kondilarnih kretnji dobivenih kompjutorskom aksiografi jom u slučaju temporomandibularnih poremećaja kod zdravih osoba i ...dislokacije diska te prema njihovoj težini rangirane MR-snimke tragova dobivenih u drugim položajima zgloba. Materijal i metode: Analizirano je 18 slučajeva s mišićnim poremećajima (16 ženskih i 2 muška pacijenta prosječne dobi 32,06±15,99) i 11 pacijentica (prosječna dob 25,27±10,05) kod kojih su na pregledu magnetskom rezonancijom bili uočeni različiti stupnjevi intrakapsularnih poremećaja. U kontrolnoj skupini bilo je 6 žena te 4 muškarca prosječne dobi 22,20±2,39. Svi su bili na kompjutorskoj aksiografi ji. Analizirane su i magnetske snimke pacijentata s intrakapsularnim poremećajima. Proučavani su i zvuk zgloba te raspon kretanja mandibule. Podaci su obrađeni statistički (Mann-Whitneyevim U testom, Student t-testom, One-way ANOVA-om i Chi-Squarom α=0,05). Rezultati: Razlike u kretnji otvaranja usta između (dviju) skupina s TMP-om i one kontrolne bile su neznatne (p=0,27). Kad je riječ o čeljusnim zglobovima, razlike između skupina s unutarnjim poremećajem i onih s mišićnim bile su također beznačajne (p=0,09). Kod asimptomatske kontrolne skupine duljina staze čeljusnih zglobova bila je uglavnom simetrična i normalnog raspona. Duljina staze kod skupine s mišićnim poremećajem bila je općenito slična onoj u kontrolnoj skupini, ali kretnje, kad su se ponavljale, nisu bile tako dobre kao kod kontrolne skupine. Duljine staze kod pacijenata s različitim stupnjevima poremećaja dijagnosticiranih magnetskom rezonancijom, bile su kraće od normalnih i bilo je odstupanja, pa i križanja puteva. Zaključak: Osim pažljivog kliničkog pregleda, koristile su se i dijagnostičke tehnike temeljene na promjeni funkcije te sustavi za analizu slika. Koštane strukture, posebice meka tkiva čeljusnih zglobova, mogu se pregledati magnetskom rezonancijom te se može ocijeniti njihov međusobni odnos. Kod metode koja daje podatke o funkcionalnom stanju zgloba, mogu se dobiti objektivni podaci te odrediti postupak liječenja.
