The article presents and analyzes some of the most prominent metalinguistic elements in the grammatical analyses of the ancient Indian grammarians starting with Pāṇini (4 BC), such as tehnical terms ...(saṃjñā) and especially metarules (paribhāṣā). It is quite apparent that Indian grammarians made an explicit distinction between an object (natural) language (Sanskrit) and a special language by means of which the analysis and description of the object language are performed, i.e. metalanguage. The latter, besides the metalinguistic elements mentioned above, also comprises special notational conventions which Indian grammarians used in order to achieve economy and brevity in formulating grammatical rules in the narrow sense. Special attention is paid to the analysis of the metarule A 1. 1. 68 that, as it seems, makes the nowadays common metalinguistic distinction between use (denotation) and mention (autoreference). Apart from deep insight into the language structures that are not apparent at the surface level of the mere grammatical description, Indian grammarians are also credited for developing rigorous rational methodology for analysis that was paradigmatic for all other scientific branches in India, including philosophy.
U radu se analizira slabo poznati članak Antuna Mihanovića Zusammenstellung von 200 Laut- und Sinnvervandten Wörtern des Sanskrites und Slawischen iz 1823. godine, pri čemu se Mihanović prikazuje ...jednim od utemeljitelja poredbene slavistike. Mihanovićev članak sastoji se od dvaju dijelova. U prvom, uvodnom dijelu Mihanović donosi iscrpan popis svojih vrela i objašnjava svoje ciljeve. On kani dokazati da »slavenski jezik« pripada istoj jezičnoj porodici zajedno sa sanskrtom, ne manje nego što joj pripadaju grčki, latinski i njemački jezik. Drugi dio članka obuhvaća popis od točno dvjesto natuknica s riječima iz sanskrta i sličnozvučnih riječi slavenskih jezika. Iako se Mihanović povodi za površnom sličnošću riječi i njihovih značenja — jer pravila o zvučnim korelacijama indoeuropskih jezika tada nisu bila poznata — on pokušava uspostaviti osnovne zvučne korelacije između sanskrta i slavenskih jezika. Unatoč mnogim pogrješkama, naknadna istraživanja pokazuju da je gotovo polovica (98 riječi) Mihanovićevih korelacija izrađena od dobro utvrđeno srodnih leksema, što je izuzetan uspjeh za Mihanovićevo vrijeme. Iako je svoj članak napisao pod utjecajem strujanja njemačkoga romantizma, ideološka usmjerenost ne zasjenjuje značenje članka kao izuzetnoga priloga komparativnomu lingvističkomu istraživanju Mihanovićeva vremena.