Sindrom dugog QT intervala (LQTS) nasljedni je poremećaj repolarizacije miokarda obilježen produženim QT intervalom
u elektrokardiogramu (EKG) koji može uzrokovati maligne ventrikulske aritmije i ...iznenadnu srčanu smrt. LQTS prvi
je puta opisan 1957. godine, a iako je njegova genetska podloga mnogo puta istraživana, etiologija još uvijek nije u potpunosti
razjašnjena. Ovisno o tipu monogenske mutacije LQTS se može podijeliti u 17 podtipova od kojih su najčešći LQTS1,
LQTS2 i LQTS3. Procjenjuje se da učestalost kongenitalnog LQTS iznosi oko 1:2000. Klinička slika LQTS može uključivati
sinkopu, srčani zastoj i iznenadnu srčanu smrt. Velik dio bolesnika s kongenitalnim LQTS ostaje asimptomatski tijekom
cijeloga života. Dijagnostičku obradu kongenitalnog LQTS čini detaljna osobna i obiteljska anamneza, fizikalni pregled,
serijsko praćenje 12-kanalnog EKG-a te izračun Schwartzovih dijagnostičkih kriterija. Također treba isključiti moguće sekundarne
uzroke stečenog LQTS. Uz to, bolesnicima se savjetuje učiniti 24-satni holter EKG i test opterećenja, a za konačnu
potvrdu dijagnoze genetsko testiranje. Terapijske mogućnosti uključuju promjene životnih navika, medikamentnu terapiju
s naglaskom na beta-blokatore, implantaciju kardioverter defibrilatora i kirurško liječenje, pri čemu su beta-blokatori prvi
izbor terapije i kod simptomatskih i asimptomatskih bolesnika.
Izvleček
Refleksna nevrokardiogena sinkopa je ena izmed najbolj pogostih oblik izgube zavesti, pri kateri prekomeren odziv parasimpatičnega živčnega sistema vodi do padca krvnega pritiska preko ...vazodilatacije in/ali znižanja srčnega utripa. Gre za sinkopo, ki praviloma ni povezana z organsko boleznijo, zato je njena prognoza dobra in umrljivost ni povečana, lahko pa vpliva na kvaliteto življenja. Z novo metodo zdravljenja - kardionevroablacijo - želimo doseči izboljšanje kvalitete življenja pri pacientih s pogostimi epizodami refleksne nevrokardiogene sinkope s prevladujočo kardioinhibitorno komponento, pri katerih nefarmakološki in farmakološki načini zdravljenja niso učinkoviti, vstavitev srčnega spodbujevalnika pa zaradi mladosti odsvetovana. Gre za perkutani elektrofiziološki poseg, kjer z radiofrekvenčno ablacijo z endokardialne strani uničimo specifične parasimpatične ganglije epikardialno na srcu. Na ta način dosežemo delno parasimpatično denervacijo srca in s tem zmanjšamo ali odpravimo prekomeren vpliv parasimpatičnega živčevja na srce in posledično tudi kardioinhibitorno komponentno refleksne nevrokardiogene sinkope.
Epileptički napadaji, osobito frontotemporalnog ishodišta, mogu uzrokovati poremećaj središnje autonomne regulacije. Posljedična kardiorespiratorna i neurološka disfunkcija mogu dovesti do sinkope i ...iznenadne neočekivane smrti u epilepsiji. Prikazale smo dvoje bolesnika s temporalnom epilepsijom i dokumentiranom bradikardijom/asistolijom tijekom epileptičkog napadaja s asistoličkim pauzama u trajanju do 25 sekunda. S obzirom na kliničko značenje, nužni su veća svjesnost i pravodobno prepoznavanje popratnih srčanih aritmija, jer ugradnjom lektrostimulatora srca pri asistoliji možemo prevenirati kardiogenu komponentu sinkope te sniziti rizik od nagle smrti, padova i ozljeda u bolesnika refraktornih na antiepileptike.
Brugadin sindrom je nasljedni poremećaj koji može dovesti do iznenadne srčane smrti. Obilježen je spontanim ili provociranim tipičnim promjenama u EKG-u te pojavama malignih ventrikulskih aritmija ...koje se najčešće manifestiraju sinkopom ili iznenadnom smrću. Primjena implantabilnog kardioverter defi brilatora je jedina učinkovita terapija za sprječavanje aritmijske smrti. Koegzistencija Brugadina sindroma i koronarne bolesti je vrlo rijetko opisana u literaturi. Donosimo prikaz bolesnika s koegzistencijom dviju srčanih bolesti: simptomatskog Brugadina sindroma i koronarne bolesti.
Cilj ovoga retrospektivnog istraživanja (veljača 2012. – rujan 2014. godine) bio je ispitati ulogu tilt testa u bolesnika s neobjašnjenom sinkopom. Provedeno je na 235 bolesnika u Zavodu za ...kardiologiju KBC-a “Sestre milosrdnice”. Bolesnici su klasificirani prema indikaciji za izvođenje testa: skupina A (konvulzivna sinkopa, n=30), skupina B (suspektna vazovagalna sinkopa, n=180) i skupina C (paroksizmalni vertigo, n=25). Skupine su analizirane i uspoređivane prema njihovim
demografskim podacima (dob, spol), specijalistima koji su ih uputili na pretragu (kardiolozi, neurolozi, ostali) te rezultatima (pozitivan/negativan) i specifičnim odgovorima (kardionhibicija, vazodepresija ili mješoviti) tilt testa. Skupine A i B najčešće je na testiranje uputio neurolog i kardiolog (p<0,05). Test je bio pozitivan u 34 (14,5%) bolesnika (5 u skupini A i 29 u skupini B), od kojih je 13 (38,2%) imalo kardioinhibicijski, 11 (32,4%) mješoviti i 10 (29,4%) vazodepresivni odgovor. U kardioinhibicijskoj podskupini troje bolesnika (23,1%, 2 muškarca/1 žena, srednje dobi 28,5 godina) je imalo normalan nalaz elektroencefalografije i uzimali su antiepileptike. Tijekom izvođenja testa zabilježili smo bradikardiju (30,0±5,0 otkucaja/min) i produženu asistoliju (13,7±11,0 sekunda) uz pojavu tipičnih konvulzija. U sve troje bolesnika ugrađen je trajni
elektrostimulator (atrijska/ventrikulska stimulacija, kontrola frekvencije) i ukinuta je antikonvulzivna terapija, nakon čega su tijekom 24 mjeseca praćenja bili bez recidiva sinkope. U zaključku, tilt test ima važnu ulogu u procjeni bolesnika s neobjašnjenom sinkopom i u diferencijalnoj dijagnostici vazovagalne sinkope. Indikacija za ugradnju elektrostimulatora, strogo slijedeći smjernice Europskoga kardiološkog društva, pokazala se učinkovitom u sprječavanju recidiva sinkopa u bolesnika s kardioinhbicijskom konvulzivnom sinkopom.
Tusigena sinkopa: prikaz slučaja Perić, Irena; Mijaljica, Goran; Miše, Kornelija ...
Medica Jadertina,
07/2011, Letnik:
41, Številka:
1-2
Paper
Odprti dostop
Tusigena sinkopa ili osjećaj prijeteće nesvjestice za vrijeme kašljanja, najčešće se javlja kod sredovječnih, umjereno pretilih muškaraca koji puše ili su bivši pušači. Razlozi zbog kojih muški spol ...i
pretilost utječu na sklonost tusigenoj sinkopi nisu poznati. Većina pacijenata također pati od suhog kašlja, epizoda teškog kašlja, a prisutni su i znaci opstrukcijske plućne bolesti. Postoji niz mogućih
mehanizama. Prvi mehanizam objašnjava da, kada osoba kašlje, dolazi do porasta intratorakalnog tlaka, koji ima za posljedicu akutni pad otjecanja venske krvi i krvnoga tlaka. Posljedično, dolazi do
usporavanja moždanog krvotoka, što u konačnici dovodi do gubitka svijesti. Drugi mogući mehanizam podrazumijeva slabljenje moždane perfuzije, kao posljedice rasta tlaka likvora. Uz ove procese, sinkopu
nalazimo i kod pacijenata sa sindromom hipersenzitivnog karotidnog sinusa, gastroezofagealne refluksne bolesti, itd. Tusigena sinkopa spada u skupinu situacijskih sinkopa koje se manifestiraju nakon određenih događaja: npr. defekacije, mikcije, gutanja ili kašljanja. Ovdje prikazujemo dijagnostičke smjernice na slučaju 45-godišnjeg pacijenta koji pati od tusigene sinkope i liječi se u Klinici za plućne bolesti Kliničke bolnice Split.
Cilj: Istražiti ulogu tilt-up testa (HUTT) u evaluaciji bolesnika s konvulzivnom sinkopom, a posebice u bolesnika rezistentnih na antikonvulzivnu terapiju.
Bolesnici i metode: Ova retrospektivna ...studija (veljača 2012. – rujan 2014.) provedena je na 30 uzastopnih bolesnika u Zavodu za kardiologiju KBC-a Sestre milosrdnice. Bolesnici su grupirani kako slijedi: Grupa A (konvulzivna sinkopa rezistentna na antiepileptike, n = 12) i Grupa B (konvulzivna sinkopa bez terapije, n = 18). Grupe su analizirane prema njihovim demografskim podacima (dob, spol), specijalistima koji su uputili na pretragu (kardiolozi, neurolozi, ostali), te rezultatima (pozitivan/negativan) i specifičnim odgovorima (kardio-inhibicija, vazodepresija, ili mješoviti) HUTT-a.
Rezultati: Grupe A i B upućivane su na HUTT isključivo od strane neurologa (p < 0,05). Test je bio pozitivan u 5 (16,7%) bolesnika. U grupi A, tri bolesnika (60%) je imalo kardioinhibitorni odgovor, dok je u grupi B dva bolesnika imalo miješani (20%) i vazodepresorni (20%) odgovor.
Sva tri bolesnika (2 muškarca i 1 žena, prosječne dobi 28,5 godina) s kardioinhibitornim odgovorom u Grupi A imala su normalan nalaz elektroencefalografije i uzimali su antiepileptike. Tijekom izvođenja testa zabilježili smo bradikardiju (30 ± 5 otkucaja/min) i prolongiranu asistoliju (13,7 ± 11 sekundi), uz pojavu tipičnih konvulzija. Dobili su trajni elektrostimulator (atrijska/ventrikularna stimulacija, kontrola frekvencije) i postepeno im je ukinuta antikonvulzivna terapija. Tijekom 24 mjeseca praćenja bili su bez recidiva sinkope.
Zaključak: HUTT ima važnu ulogu u evaluaciji bolesnika s konvulzivnom sinkopom rezistentnom na antiepileptike. Indikacija za ugradnju elektrostimulatora pokazala se učinkovitom u sprječavanju recidiva sinkopa kod navedenih bolesnika.
PDF
