Članek obravnava tri miniature z upodobitvijo Križanja iz treh rokopisov romance Estoire del saint Graal. Obravnavani rokopisi so: dva iz British Library (signaturi Royal 14.E.III in Additional ...10292) ter eden, ki je danes v zasebni lasti, označuje pa ga nekdanja signatura Amsterdam BPH 1 (ex-Phillips 1045/7, 3630). Vsi trije so nastali na območju Saint-Omerja, Thérouanna, Tournaija in Ghenta med letoma 1315 in 1325. Razlike med tremi miniaturami so v podrobnostih in analiza se jih loteva v treh korakih. Najprej so določeni vsi mogoči pomeni posameznih motivov, nato se posvetimo vprašanju, kateri od teh pomenov so dejansko navzoči na obravnavanih miniaturah; zato so preučena razmerja med posameznimi motivi na sliki. Pomeni, pripisani posameznim motivom in sliki kot celoti, so nato preverjeni še z ozirom na ostale miniature v vsakem od rokopisov, da se razkrije, ali obstajajo tematske ali ideološke zveze in ali se razvija slikovna naracija, ki več posameznih miniatur povezuje v eno zgodbeno nit. Ti kriteriji so upoštevani, da bi lahko opisali pomen slike, tj. ekfrazo podobe, ki jo sugerira slikovni tekst.
U članku se obrađuje historijsko slikarstvo nacionalne tematike u opusu Bele Čikoša Sesije. Na temelju poznatih i nekih manje poznatih djela (poput tzv.
Dolaska Hrvata
ili
Scene lova
,
Nikole Šubića ...Zrinskog
,
Trenkovih pandura
,
Pokrštenja Hrvata
te
Posljednjih
bogumila
) ističu se opće karakteristike Čikoševa bavljenja povijesnim temama i motivima. Interpretacije se temelje na prijašnjim znanstvenim i stručnim istraživanjima, a provode se u specifičnom biografskom, kulturnom, nacionalnom i političkom kontekstu. Čikoševi povijesni prizori analiziraju se, naposljetku, u svjetlu postupne negacije klasične akademske slike te jačanja simboličkih tendencija u umjetnosti.
The paper discusses historical painting of national subject matter in the oeuvre of Bela Čikoš Sesija. On the basis of known and some less known works (such as the so-called
Arrival of the Croats
or the
Hunting Scene
,
Nikola Šubić Zrinski
,
Trenck’s Pandours
,
Baptism of the Croats
and
The Last Bogomils
), the author emphasises general features of Čikoš’s approach to historical themes and motifs, with interpretations based on previous scholarly and professional research and considered within a specific biographical, cultural, national and political context. Finally, Čikoš’s historical scenes are analysed in the light of gradual negation of classical academic image and of strengthening of symbolic tendencies in art.
Kampanja protiv apstrakcije 1962./1963. jedan je od najdrastičnijih pokušaja političke arbitraže i reafirmacije dogmatizma u umjetnosti Jugoslavije. Tadašnji izvori upozoravaju da je upravo enformel ...bio meta tog napada. Suštinska pitanja na koja ovaj članak nastoji odgovoriti jesu: tko, kada i zašto se uključuje u polemiku oko enformela doprinoseći eskalaciji konflikta. Praćenjem zbivanja, koincidencija i usporedbi došlo se do zaključka da je kampanja protiv enformela bila strateški planirana i sinhronizirana akcija jugoslavenskog političkog i kulturnog establišmenta sprovedena prema scenariju političke intervencije u sovjetskoj kulturi, koja joj je neposredno prethodila. Iako kratkotrajna i bez drastičnih posljedica, kampanja u Jugoslaviji rezultirala je presjecanjem razvojnog puta, otupljivanjem kritičke oštrice i marginalizacijom enformelne apstrakcije na institucionalnoj razini.
The campaign against Abstraction in 1962-63 represents one of the most dramatic attempts at political arbitrage and reaffirmation of dogmatism in the history of Yugoslav art. Contemporary sources suggest that the main target of those attacks was – Art Informel. Therefore, the essential questions this article seeks to discuss are the following: who, when and why was involved in the dispute over Art Informel, contributing to the escalation of the conflict. By keeping track of the events, coincidences and parallels, it was concluded that the campaign against Art Informel was a strategically planned and synchronized action of the Yugoslav political and cultural establishment, conducted according to the scenario of political intervention in Soviet culture, which immediately preceded it. Although short-lived and with no drastic consequences, this campaign in Yugoslavia resulted in an obstruction of the developmental path, dulling the critical blade, as well as marginalizing the Art Informel abstraction on the institutional map of meanings.
Članek se ukvarja z likovnim prispevkom slovenske slikarke Ivane Kobilce v sarajevski semeniški cerkvi sv. Cirila in Metoda. Poslikava dela cerkve je bila med prvimi naročili, ki jih je umetnica ...pridobila v Sarajevu, ter po obsegu tudi njeno največje delo. Umetnica je poslikala del kupole, severni steni obeh krakov transepta in štiri tonde, dva na pevskem koru ter dva na stranskih emporah. Za freske, ki združujejo jezuitsko in ekumensko ikonografijo, je ikonografski program sestavil prvi sarajevski nadškof dr. Josip Stadler, freske pa so priča njegovih neuresničenih cerkveno-političnih ambicij po združitvi vzhodne in zahodne Cerkve.
Na dveh ohranjenih lesenih tablah t. i. Kranjskega oltarja, krilnega oltarja župnijske cerkve sv. Kancijana v Kranju (Belvedere, Dunaj), sta upodobljena beg in mučeništvo svetnikov Kancija, ...Kancijana, Kancijanile in Prota, ki so pobegnili iz Rima in zavrnili čaščenje Jupitrovega kipa. Rumeno obarvan kovinski kipec malika na prizoru njihovega mučeništva je umetnik upodobil na zobatem kolesu, ki ob vrtenju povzroča zvončkljanje kraguljčkov na štirih navpičnih oseh ob robovih kapitela. Slikarjev namen je bil poudariti poznavanje legendarnih zgodb o gibljivih skulpturah, ki zvonijo z zvonci, kot so Salvatio Romae (opisani v vodnikih za romarje, znanih kot Mirabilia Urbis). Z mehaničnimi čudesi, ki so se razširila po Evropi v 15. in zgodnjem 16. stoletju, so najpogosteje opremili mestne ure in orgle. Mojster Kranjskega oltarja je zelo verjetno nekaj časa bival v Nürnbergu, kjer je na lastne oči videl še danes ohranjene gibljive figure, ki so del urnega mehanizma na pročelju tamkajšnje Marijine cerkve
Slika Bogorodica s Djetetom na Visovcu usporediva je sa slikama Jacopa Amigonija s početka petoga desetljeća 18. stoljeća, kada boravi u Veneciji i vjerojatno organizira radionicu. Članak objašnjava ...prijedlog atribucije slike velikom imenu mletačkoga i europskoga settecenta te njezino značenje za franjevačku slikarsku baštinu u Dalmaciji.
V prispevku sta analizirana družinska portreta Ignaca Marije grofa Attemsa (Ljubljana, 15. avgust 1652 – Graz, 13. december 1732) s sinovi in Marije Regine grofice Wurmbrand, poročene Attems (Graz, ...3. junij 1659 – Brežice, 24. april 1715) s hčerko in sinovoma, ki sta bila v oljni tehniki naslikana za veliko dvorano gradu Brežice (nem. Rann). Od leta 2010 sta hranjena v Dvorcu Eggenberg Deželnega muzeja Joanneum. Naslikal ju je Frančišek Karel Remb (Radovljica, 14. oktober 1674 – Dunaj, 23. september 1718), ki je sebe upodobil v celopostavni figuri v fresko tehniki na reprezentativnem mestu sredi dvorane, in sicer kot edino osebo iz sedanjosti. Ignac Marija, ki se je arhivsko izpričano udejstvoval kot arhitekt pri gradnji in prezidavah svojih bivališč, je na portretu predstavljen kot arhitekt-ustvarjalec in kot arhitekt-začetnik nove štajerske družine. Pretehtana inscenacija historiziranih portretov, s katerima sta želela ponosna starša za večnost ohraniti podobo umetnostno darežljive in ambiciozne družine, ki prosperira v miru in ljubezni, se nam v povezavi s slikarjevim avtoportretom kaže kot izjemna. Čeprav lahko pokažemo na številne mogoče vzore, so ti slikarju in naročniku služili le kot inspiracija za edinstveno umetniško celoto.
Cristoforo Tasca (Bergamo, 1661. – Venecija, 1735.) u prva je dva desetljeća 18. stoljeća ostavio brojna djela u Rijeci, Krku te Karlobagu. Njegov se opus nadopunjuje potpisanom i datiranom palom iz ...1725. godine na glavnom oltaru Zborne, danas župne crkve u Rijeci. U tekstu se objašnjavaju složene okolnosti gradnje glavnog mramornog oltara te uloga donatora, obitelji Orlando. Oni su kreirali ikonografiju oltara izravno povezanu s obiteljskim svetcima zaštitnicima. Na temelju oporuke Giovannija Michelea Androche iz 1728. prvi je put dokumentom potvrđena prisutnost slikara Cristofora Tasce u Rijeci. U njegov je opus uvrštena i slika Navještenja, koja potječe iz nekadašnjeg riječkog benediktinskog samostana Svetog Roka, a danas se nalazi u benediktinskom samostanu San Daniele u Abano Terme pokraj Padove. U drugom dijelu teksta donose se nova djela venecijanskog slikara Giovannija Battiste Augustija Pitterija (Venecija, između 1691. i 1695. – Zadar ?, nakon 1759.?) koji se u Zadar preselio oko 1730. te u Dalmaciji ostavio veliki opus. Njemu se pripisuje slika Krštenja Kristova iz župne crkve na Buranu, portret biskupa Jeronima Fonde u Umagu te oltarna pala Bogorodica s Djetetom i svetcem u Bakru. U tekstu se objavljuje i nepoznata potpisana slika Bogorodica s Djetetom i svetcima iz franjevačke crkve Svete Ane u Kopru, a koja se izvorno nalazila u Zadru.
Austrijski slikar Franz Alt (1821.–1914.) sin je slikara Jakoba Alta (1789.–1872.) i brat poznatijeg pejzažista i akvarelista Rudolfa Alta (1812.–1905.). Na svojim putovanjima po Slavoniji i Srijemu ...izradio je veliki broj skica, crteža i akvarela s motivima iz tih krajeva – pejzažima, vedutama, interijerima plemićkih salona. Altova djela nastala tijekom nekoliko njegovih posjeta osim umjetničke vrijednosti sadržavaju i komponentu dokumentarno-povijesnih likovnih ‘putopisa’, važnih za poznavanje gospodarskih i kulturnih prilika na rumsko-retfalačkom vlastelinstvu obitelji Pejačević i vukovarskom vlastelinstvu obitelji Eltz. Pronađeno je dvadesetak Altovih djela s prikazima perivoja i tzv. Zimmerbilder dvorca u Retfali, krajolika rumskog vlastelinstva te prizora iz vukovarskog dvorca koji su do sada bili u privatnom vlasništvu ili javnim ustanovama, no netočno identificirani kao prizori drugih slavonskih dvoraca. Osim pejzaža i interijera Alt je izradio i nekoliko portreta članova obitelji Pejačević i Eltz. Altova slavonska i srijemska djela pridonose boljem poznavanju njegova opusa, svjedočeći ujedno o kolekcionarskoj praksi plemićkih obitelji istočne Hrvatske.
PDF
